591 research outputs found
Sort by
Assessment of vanadium in biological samples of the inhabitants of Eastern Croatia
No full textOvaj rad proveden je s ciljem procjene koncentracije vanadija (V) u biološkim uzorcima (serumu, urinu i kosi) stanovnika istočne Hrvatske. Koncentracije vanadija određene su metodom ICP-MS (induktivno spregnuta plazma – masena spektrometrija), a dobiveni podaci analizirani su primjenom osnovne statistike i multivarijantne metode, klaster analize. Većina izmjerenih vrijednosti bila je unutar vrijednosti prona enih na područjima bez antropogenih utjecaja. Utvrđene su razlike među ispitivanim lokacijama pri čemu su više koncentracije vanadija u serumu i urinu uočene pretežno u urbanim sredinama, dok su najviše koncentracije u kosi zabilježene na ruralnim i suburbanim područjima. Rasponi medijana koncentracija vanadija iznosili su: u serumu 0,2 – 0,93 μg/L, u urinu 0,1 – 2,71 μg/L te u kosi 0,01 – 0,15 μg/g.This study was conducted with the aim of assessing vanadium (V) concentrations in biological samples (serum, urine, and hair) of residents of Eastern Croatia. Vanadium concentrations were determined using the ICP-MS method (Inductively Coupled Plasma – Mass Spectrometry), and the obtained data were analyzed using basic statistical methods and multivariate cluster analysis. Most of the measured values were within the values found in areas without anthropogenic influences. Differences among the studied locations were observed, with higher vanadium concentrations in serum and urine primarily found in urban areas, while the highest concentrations in hair were recorded in rural and suburban areas. The median concentration ranges of vanadium were: 0.2 – 0.93 μg/L in serum, 0.1 – 2.71 μg/L in urine, and 0.01 – 0.15 μg/g in hair
Connection between physical activity and oxidative stress
No full textU završnom radu prikazana je povezanost tjelesne aktivnosti i oksidacijskog stresa kroz opis reaktivnih vrsta, antioksidacijskog sustava i mehanizma oštećenja stanica. Naime, tijekom fizičke aktivnosti povećava se stvaranje slobodnih radikala što dovodi do oksidacijskog stresa, ali i do adaptacije organizma putem jačanja antioksidacijske obrane. Posebno su analizirani učinci fizičke aktivnosti na zdrave osobe, sportaše, bolesne i starije osobe ističući razlike u antioksidacijskom odgovoru. Uočeno je da redovita i umjerena fizička aktivnost doprinosi hormetskom učinku te jačanju zaštitnih mehanizama. S druge strane, pretjerani oksidacijski stres najčešće dovodi do oštećenja DNA, lipida i proteina. Razmotrene su i mogućnosti ublažavanja oksidacijskog stresa izazvanog vježbanjem, naglasivši ulogu prirodnh antioksidansa i prehrane. Istaknuto je da prilagodba intenziteta i učestalosti fizičke aktivnosti individualnim mogućnostima predstavlja ključni čimbenik u smanjenju rizika od oksidacijskog oštećenja, a u konačnici i u očuvanju zdravlja.In this thesis, the relationship between physical activity and oxidative stress is presented through the description of reactive species, the antioxidant system, and mechanisms of cellular damage. During exercise, the production of free radicals increases, leading to oxidative stress but also triggering adaptive responses through the strengthening of the body’s antioxidant defenses. Special attention was given to the effects of physical activity on healthy individuals, athletes, patients, and the elderly, highlighting differences in antioxidant responses. What was observed is that regular and moderate physical activity contributes to the hormetic effect and the enhancement of protective mechanisms. On the other hand, excessive oxidative stress most often results in damage to DNA, lipids, and proteins. The potential strategies to mitigate exercise-induced oxidative stress were also discussed, emphasizing the role of natural antioxidants and nutrition. It was concluded that tailoring the intensity and frequency of exercise to individual capacities represents a key factor in reducing the risk of oxidative damage and, ultimately, in preserving health
Harmful effect of chemical components of cosmetics
No full textKozmetički proizvodi čine neizostavan dio svakodnevnog života, no prisutnost brojnih
sintetskih sastojaka povezana je s potencijalnim rizicima za ljudsko zdravlje i okoliš. U radu su prikazane najčešće korištene skupine kozmetičkih preparata (proizvodi za čišćenje, losioni i kreme, dekorativna kozmetika, dezodoransi i proizvodi za kosu) te njihovi ključni kemijski sastojci poput parabena, surfaktanata, formaldehida, triklosana, ftalata, UV filtera i teških metala. Naglašeni su mehanizmi njihove toksičnosti, uključujući endokrine poremećaje, genotoksičnost, kancerogenost,
kao i alergijske i iritativne reakcije. Posebna pozornost posvećena je nanočesticama te prirodnim sastojcima koji, iako se percipiraju kao sigurnija alternativa, također mogu izazvati neželjene učinke. Razmotrena je i zakonska regulativa u Europskoj uniji, Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, s naglaskom na različite granične vrijednosti i regulatorne pristupe. Procjena sigurnosti obuhvaća toksikološka ispitivanja, in vitro i in silico metode te sustav postmarket surveillance, dok ekotoksikološki aspekti naglašavaju negativan utjecaj UV filtera, mikroplastike i konzervansa na vodene ekosustave. Rad ukazuje na nužnost integriranog pristupa
sigurnosti i održivosti kozmetike kroz razvoj alternativnih sastojaka i strožu regulatornu kontrolu.Cosmetic products represent an indispensable part of everyday life, yet the presence of numerous synthetic ingredients has been associated with potential risks to human health and the environment. This paper presents the most commonly used groups of cosmetic products (cleansing products, lotions and creams, decorative cosmetics, deodorants, and hair care products) and their key chemical components such as parabens, surfactants, formaldehyde, triclosan, phthalates, UV filters, and heavy metals. The mechanisms of their toxicity, including endocrine disruption, genotoxicity, carcinogenicity, as well as allergic and irritative reactions, are highlighted. Special attention is given to nanoparticles and natural ingredients which, although often perceived as safer alternatives, may also cause adverse effects. The legislative framework in the European Union, the Republic of Croatia, and the United States is reviewed, with emphasis on different regulatory approaches and threshold limits. Safety assessment encompasses toxicological testing, in vitro and in silico methods, as well as post-market surveillance, while ecotoxicological aspects underline the negative impact of UV filters, microplastics, and preservatives on aquatic ecosystems. The paper points to the necessity of an integrated approach to cosmetic safety and sustainability through the
development of alternative ingredients and stricter regulatory control
Analysis of myelin in an experimental model of demyelination
No full textMijelinska ovojnica omogućava brzo i učinkovito provođenje živčanog impulsa te
osigurava metaboličku potporu aksonu. Demijelinizacija, proces gubitka ili oštećenja mijelina, dovodi do usporenja ili blokade provođenja živčanog impulsa, a dugoročno može dovesti i do propadanja aksona. Demijelinizaciju uzrokuju brojni čimbenici: autoimune bolesti poput multiple skleroze, genetičko-metabolički poremećaji, toksini, infekcije i dr. Za istraživanje tih procesa koriste se različiti eksperimentalni modeli demijelinizacije, poput kuprizonskog (toksinom inducirana demijelinizacija), autoimunog (eksperimentalni autoimuni encefalomijelitis) ili genetičkog modela u
kojemu je promijenjen ili utišan određeni mijelinski gen. Analiza mijelina uključuje brojne metode: histološka bojanja u kojima se kao bojila koriste Luxol Fast Blue ili Black Gold II, imunohistokemijske metode u kojima se koriste markeri mijelina, biokemijske i genetičke metode. Cilj rada je prikazati ulogu i sastav mijelina, s naglaskom na demijelinizaciju, uz pregled ključnih modela i metoda za njihovu analizu.The myelin sheath enables fast and efficient conduction of the nerve impulse and provides metabolic support to the axon. Demyelination, the process of loss or damage of myelin, leads to inhibition of nerve impulse conduction and possible axon degeneration in the long term.
Demyelination is caused by a number of factors: autoimmune diseases such as multiple sclerosis, genetic metabolic disorders, toxins, infections etc. Various experimental models of demyelination are used to investigate these processes, such as cuprizone (toxin-induced demyelination), autoimmune (experimental autoimmune encephalomyelitis) or a genetic model in which a certain myelin gene is altered or silenced. Myelin analysis includes numerous methods: histological staining in which Luxol Fast Blue or Black Gold II are used as stains, immunohistochemical methods using myelin markers, biochemical and genetic methods. The aim of the paper is to present the role and composition of myelin, with an emphasis on demyelination, with an overview of crucial models and methods for their
analysis
Disorders in the urea and creatine metabolism
No full textAminokiseline, kao gradivne jedinice proteina, prolaze kroz različite reakcije razgradnje u tijelu, pri čemu nastaje toksični amonijak. Ciklus uree, koji se odvija u jetri, ključan je za pretvorbu amonijaka u netoksičnu ureu i njegovu eliminaciju iz organizma. Disfunkcija u ovom ciklusu, a posebice u radu ovih enzima, može dovesti do ozbiljnih metaboličkih poremećaja, te hiperamonijemije, od kojih su istaknuti nedostatak karbamoil-fosfat sintetaze (CPS), nedostatak ornitin-transkarbamilaze (OTC), nedostatak argininosukcinat sintetaze (citrulinemija), nedostatak argininosukcinat liaze (argininosukcinat acidurija), nedostatak arginaze (argininemija) te nedostatak N-acetilglutamat sintetaze (NAGS). Kreatin, spoj koji se sintetizira u bubrezima i jetri, ima ključnu ulogu u prijenosu energije, posebno u mišićima i mozgu. Ciklus uree i metabolizam kreatina povezani su putem zajedničkog metabolita – arginina. Nedostatak kreatina i poremećaji u njegovu metabolizmu izazivaju razne neurološke poremećaje. Kod ovih poremećaja važna je pravovremena
dijagnostika te učinkovito liječenje kako bi se održala normalna neurološka funkcija i kvaliteta života oboljelih. Liječenje najčešće zahtjeva promjene u prehrani, konzumaciju lijekova i suplemenata te, u najtežim slučajevima, transplantaciju jetre.Amino acids, as the building blocks of proteins, undergo various catabolic reactions in the human body, during which toxic ammonia is produced. The urea cycle, which takes place in the liver, is essential for converting ammonia into non-toxic urea, which is then excreted from the body.
Dysfunction in this cycle, particularly in the activity of these enzymes, can lead to severe metabolic disorders, most notably hyperammonemia. The main disorders discussed include carbamoyl phosphate synthetase I deficiency (CPS1D), ornithine transcarbamylase deficiency (OTCD),
argininosuccinate synthetase deficiency (citrullinemia type I), argininosuccinate lyase deficiency (argininosuccinic aciduria), arginase deficiency (argininemia), and N-acetylglutamate synthase deficiency (NAGSD). The urea cycle is biochemically linked to creatine metabolism through a common intermediate – arginine. Creatine, a compound synthesized primarily in the kidneys and liver, plays a crucial role in energy transfer, particularly in muscle and brain tissue. Deficiency of
creatine or disruptions in its metabolism are associated with various neurological disorders. Early diagnosis and appropriate treatment are essential to preserve normal neurological function and ensure a good quality of life in affected individuals. Management of these disorders typically involves dietary modification, pharmacological intervention, nutritional supplementation, and, in severe cases, liver transplantation
Analysis of myelin proteins and motor functions in the cuprisone model of demyelination
No full textMijelinska ovojnica je spiralni omotač oko aksona koji omogućava brzo provođenje
akcijskog potencijala. Kada se ne stvara dovoljno mijelina ili je došlo do oštećenja mijelinske ovojnice dolazi do pojave demijelinizacijskih bolesti, kao što je multipla skleroza, koje uzrokuju brojne neurološke simptome i narušavaju kvalitetu života. Kuprizonski model, koji se temelji na prehrani miševa soja C57BL/6 kuprizonom, jedan je od najčešće korištenih eksperimentalnih modela za proučavanje procesa demijelinizacije. U ovom istraživanju analiziran je utjecaj kuprizona na motoričke sposobnosti pomoću testa otiska šapica, pri čemu su mjerene duljina i širina koraka miševa. Rezultati su pokazali značajne promjene u hodu dva dana nakon prestanka
hranjenja kuprizonom. U periodu između drugog i desetog dana je uočen oporavak, što upućuje na spontanu remijelinizaciju. Uz to, provedena je i imunohistokemijska analiza ekspresije mijelinskih proteina, mijelinu pridruženog glikoproteina (MAG) i mijelinskog bazičnog proteina (MBP) u žuljevitom tijelu, motoričkom korteksu, striatumu i prednjoj komisuri. MAG se pokazao osjetljivijim markerom ranih promjena, dok je MBP pokazatelj izraženijih oštećenja. Najizraženije promjene zabilježene su u području prednje komisure, dok u području motoričkog korteksa nisu
zabilježene značajne razlike. Dobiveni rezultati ukazuju na prostornu i vremensku specifičnost demijelinizacije u kuprizonskom modelu.The myelin sheath is a spiral-shaped membrane around the axons that enables the rapid transmission of action potential. If myelin is not produced in sufficient quantities or the myelin sheath is damaged, demyelinating diseases such as multiple sclerosis occur, which cause
numerous neurological symptoms and impair quality of life. The cuprizone model, based on feeding cuprizone to C57BL/6 mice, is one of the most commonly used experimental models to study the demyelination process. In this study, the effect of cuprizone on motor skills was analyzed using the footprint analysis, in which the length and width of the mice's steps were
measured. The results showed significant changes in gait two days after the end of cuprizone feeding. Recovery was observed between the second and tenth days, indicating spontaneous remyelination. In addition, immunohistochemical analysis of the expression of myelin proteins,
myelin-associated glycoprotein (MAG) and myelin basic protein (MBP) in the corpus callosum, motor cortex, striatum and anterior commissure were performed. MAG proved to be a more sensitive marker of early changes, while MBP is an indicator of more pronounced damage. The most pronounced changes were found in the anterior commissure, while no significant differences were found in the motor cortex. The results obtained indicate the spatial and temporal specificity of demyelination in the cuprizone model
Application of software tools for assessing environmental acceptability of analytical methods
No full textCilj ovog diplomskog rada je procijeniti ekološku prihvatljivost analitičkih
postupaka korištenih u kemijskim analizama pomoću AGREE i GAPI softverskih alata
temeljenih na dvanaest principa zelene analitičke kemije. Procjena se provodi kroz analizu dostupnih podataka i izračun AGREE i GAPI piktograma, čime je omogućeno kvantitativno i vizualno vrednovanje metoda s obzirom na ekološku održivost. Rezultati su pokazali da se sustavnom evaluacijom može jasno istaknuti koje metode imaju povoljniji okolišni ishod te na koji način se njihovom optimizacijom može dodatno unaprijediti ekološka prihvatljivost. U ovom radu potvrđena je važnost uključivanja zelenih načela u odabir i razvoj analitičkih postupaka te naglašena uloga digitalnih alata u unapređenju odgovorne i održive znanstvene prakse.Cilj ovog diplomskog rada je procijeniti ekološku prihvatljivost analitičkih
postupaka korištenih u kemijskim analizama pomoću AGREE i GAPI softverskih alata temeljenih na dvanaest principa zelene analitičke kemije. Procjena se provodi kroz analizu dostupnih podataka i izračun AGREE i GAPI piktograma, čime je omogućeno kvantitativno i vizualno vrednovanje metoda s obzirom na ekološku održivost. Rezultati su pokazali da se
sustavnom evaluacijom može jasno istaknuti koje metode imaju povoljniji okolišni ishod te na koji način se njihovom optimizacijom može dodatno unaprijediti ekološka prihvatljivost. U ovom radu potvrđena je važnost uključivanja zelenih načela u odabir i razvoj analitičkih postupaka te naglašena uloga digitalnih alata u unapređenju odgovorne i održive znanstvene prakse
Validation and verification of a method for the determination of cadmium using graphite furnace atomic absorption spectrometry
No full textKadmij je visokotoksični teški metal koji predstavlja izuzetnu opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš zbog čega je potrebno pratiti njegovu koncentraciju u okolišu, ali i uzorcima drugog porijekla. Atomska apsorpcijska spektrometrija s grafitnom peći (GF-AAS) omogućuje određivanje manjih koncentracija metala, za analizu su potrebne male količine uzorka pa je ova tehniku prikladna za određivanje kadmija u uzorcima vode. U ovome je radu provedena validacija i verifikacija metode za određivanje manjih koncentracija kadmija u uzorcima vode pomoću atomske apsorpcijske spektrometrije s grafitnom pe i (GF-AAS). Ispitani parametri validacije uključuju linearnost, točnost, preciznost, granicu detekcije (LOD), granicu kvantifikacije (LOQ) i mjernu nesigurnost. Svi dobiveni parametri zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti zadane od strane Američkog društva analitičkih kemičara (AOAC) i aktualnih Europskih regulativa: koeficijent korelacije R g 0,995, granica kvantifikacije f 0,1 μg/L, ponovljivost RSD f 8 % te iskorištenje od 50-121 %. Ispitivani su i izvori mjerne nesigurnosti: kalibracijski pravac, volumen mikropipete 10-100 μL i 100-1000 μL, volumen tikvice 50 mL i 100 mL te ponovljivost mjerenja. Uspostavljeno je da je najveći izvor mjerne nesigurnosti ponovljivost mjerenja.Cadmium is a highly toxic heavy metal that poses an exceptional risk to human health and the environment, which is why it is necessary to monitor its concentration in the environment and in samples of other origins. Graphite furnace atomic absorption spectrometry (GF-AAS) allows the determination of low concentrations of metals, and small amounts of sample are making this technique suitable for the determination of cadmium in water samples. This paper deals with the validation and verification of a method for the determination of low concentrations of cadmium in water samples using graphite furnace atomic absorption spectrometry (GF-AAS). The validation parameters tested include: linearity, accuracy, precision, limit of detection (LOD), limit of quantification (LOQ) and measurement uncertainty. All obtained parameters meet the acceptance criteria set by the Association of Official Analytical Collaboration (AOAC) and current European regulations: correlation coefficient R g 0.995, limit of quantification f 0.1 μg/L, repeatability RSD f 8 % and recovery of 50-121 %. The sources of measurement uncertainty were also examined: calibration curve, micropipette 10-100 μL and 100-1000 μL, volumetric flask 50 mL and 100 mL, and measurement repeatability. It was found that the largest source of measurement uncertainty was the measurement repeatability
Effect of cadmium on biochemical stress indicators in maize (Zea mays L.)
No full textKukuruz (Zea mays L.) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae). Zbog svog potencijala rodnosti jedna je od najznačajnijih biljaka za prehrambenu industriju. Prisutnost teških metala u tlu jedan je od glavnih čimbenika oksidacijskog stresa u biljkama. U ovom radu istraživan je utjecaj kadmija na biokemijske pokazatelje stresa dvije linije kukuruza: 84-28A i OS 942 te njihovom hibrid OS 404. U tu su svrhu izmjereni enzimski (superoksid-dismutaza (SOD), gvajakol-peroksidaza (GPOD)) i neenzimski pokazatelji stresa (karotenoidi, klorofili te razina lipidne peroksidacije (TBARS)). Biljke su tretirane koncentracijama kadmija 150 μmol/L (Cd150) i 375 μmol/L (Cd375). Povećanje aktivnosti gvajakol peroksidaze uočeno je u linijama 84-28A i OS942 i njihovom hibridu OS 404 pri tretmanu s Cd150. Pad koncentracije klorofila prati pad koncentracije karotenoida. Sniženje koncentracije TBARS-a vdiljivo je u linijima OS 942 i OS 404 pri tretmanu kadmijem Cd150. Specifična aktivnost superoksid dismutaze nije pokazala značajne promjene u odnosu na kontrolne uzorke. Uočen je blagi pad aktivnosti SOD u liniji 84-28A pri tretmanu s Cd375. Dobiveni rezultati ukazuju da kadmij ima utjecaj na navedene biokemijske pokazatelje stresa kod kukuruza (Zea mays L.).Maize (Zea mays L.) is an annual plant from the grass family (Poaceae). Due to its fertility potential, it is one of the most important plants for the food industry. The presence of heavy metals in the soil is one of the main factors of oxidative stress in plants. In this work, the influence of cadmium on biochemical stress indicators of two corn lines: 84-28A and OS 942 and their hybrid OS 404 was investigated. For this purpose, enzymatic (superoxide dismutase (SOD), guaiacol peroxidase (GPOD)) and non-enzymatic (carotenoids, chlorophylls and lipid peroxidation level (TBARS)) stress indicators were measured. The samples were treated with cadmium concentrations of 150 μmol/L (Cd150) and 375 μmol/L (Cd375). An increase in guaiacol peroxidase activity was observed in the lines 84-28A and OS942 and their hybrid OS 404 when treated with Cd150. The decrease in the concentration of carotenoids was observed in OS 942 and OS 404 when treated with Cd150. The specific activity of superoxide dismutase did not show any significant changes in comparison to control samples. A slight decrease in SOD activity was observed in line 84-28A upon treatment with Cd375. The obtained results indicate that cadmium has an impact on the mentioned biochemical stress indicators in corn (Zea mays L.)
Stem cells and their application in cancer treatment
No full textLjudsko tijelo je iznimno složen organizam s raznolikim tkivima i organima, koji se sastoje od različitih tipova stanica. Fascinantno je promatrati kako se sve te stanice, s različitim funkcijama, razvijaju iz jedne jedine matične stanice. Istraživači diljem svijeta postavljaju temeljna pitanja o tome kako jedna jedina stanica može generirati takvu raznolikost. Laboratorijska istraživanja matičnih stanica omogućuju razumijevanje njihove sposobnosti transformacije u različite tipove stanica. Proces istraživanja ovih transformacija fascinantan je iz dva glavna razloga, prvo, omogućuje promatranje osnovnih mehanizama koji leže u osnovi razvoja organizma, a drugo, otvara vrata za razvoj novih terapija koje bi mogle revolucionirati medicinu. Terapija matičnim stanicama, obuhvaćajući različite postupke s matičnim stanicama, nudi nadu u borbi protiv jedne od najsmrtonosnijih bolesti diljem svijeta, odnosno u borbi protiv raka. Matične stanice posjeduju poboljšane sposobnosti ciljanja tumora, potencijalno smanjujući neželjene učinke i poboljšavajući terapijsku učinkovitost kada se koriste u kombinaciji s drugim tretmanima.The human body is an extremely complex organism with diverse tissues and organs, which consist of different types of cells. It is fascinating to observe how all these cells, with different functions, develop from a single stem cell. Researchers around the world are asking fundamental questions about how a single cell can generate such diversity. Laboratory studies of stem cells enable understanding of their ability to transform into different types of cells. The process of researching these transformations is fascinating for two main reasons, firstly, it enables observation of the basic mechanisms underlying the development of the organism, and secondly, it opens the door to the development of new therapies that could revolutionize medicine. Stem cell therapy, including various stem cell procedures, offers hope in the fight against one of the deadliest diseases worldwide, namely cancer. Stem cells possess improved tumor targeting abilities, potentially reducing side effects and improving therapeutic efficacy when used in combination with other treatments