University of Zagreb
Repozitorij Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuNot a member yet
1305 research outputs found
Sort by
Suvremene (re)interpretacije povijesne haljine Marije Antoanete
No full textOvaj diplomski rad započinje povješću o životu kraljice Marije Antoanete od djetinjstva pa sve do njenog kraja kada je pogubljena u Parizu pred očima naroda. Nakon udaje za francuskog prijestolonasljednika, zbog nezadovoljstva počinje živjeti rastrošno, što se francuskom narodu nikako nije svidjelo. U pokušaju promjene slike u javnosti davala je izrađivati svoje portrete na kojima se nerijetko pojavljivala i sa svojom djecom. Bila je pokroviteljica slikarice Le Brun koja je kasnije postala i njena službena portretistica. Poznata je njena slika Chemise koja je portret Marije Antoanete odjevene u muslin haljinu, i koja je u tadašnje vrijeme bila presedan. Bila je neprimjerena za tadašnje francuske standarde. Postoje dvije takve haljine koje su pronađene i izložene u muzeju. Primjer Marije Antoanete u muslin haljini slijedile su mnoge dame poslije nje.
U radu se dalje obrađuje odijevanje 18. stoljeća kroz sve segmente odjevnih predmeta. Također se govori o filmovima baziranima na životu Marije Antoanete i analizira filmskih kostima. Detaljno je opisan njezin najpoznatiji portret na kojem nosi chemise haljinu koja je zbog prozirnosti bila revolucionarna u ono doba. Upravo ta haljina se obrađuje u eksperimentalnom dijelu, u kojem je priložena mapa s 15 crteža. Kroz opis postupka i sve faze nastajanja, pratimo odabir materijala i izradu konstrukcije sve do same realizacije odabranog kostima.This master's thesis starts with history about life of Queen Marie Antoinette, from her early childhood to her death when she was publicly executed in Paris. After her marriage to French heir and because of her dissatisfaction, she starts to live the life of waste and excess, which only fueled the hatred of French people. In the attempt to change her public image, she usually appeared in portraits with her children. She was the patron of the French painter Le Brun who later became her official portrait painter. She is famous for her painting Chemise dress which is a portrait of Marie Antoinette dressed in a muslin dress, which was revolutionary at that time and inappropriate for the French standards. There are only two dresses of that kind that have been found and exhibited in the museum. Many ladies followed the example of Marie and started dressing more simple.
Thesis elaborates the period of dressing in 18th century with all the segments of the clothing. It is about films based on the life of Marie Antoinette and there are also costume analysis. Most famous portrait of hers in which she wears muslin dress is described in detail. That dress was revolutionary at that time because of its transparency. That dress is also the center of attention in the experimental part of thesis where the collection of 15 drawings is also enclosed. Through description of the procedure and all the phases of formation, the selection of the materials and making of the construction can be seen. In the end there is the final realization of the costume with the conclusion
Višenamjenski proizvod od džinsa
Get PDFU diplomskom radu se različitim klasičnim i ekološki prihvatljivim postupcima predobradila džins tkanina sa svrhom izrade višenamjenskog funkcionalnog proizvoda od džinsa. Zamišljeno je da se kroz različite obrade na tkanini ostvari kreativnost igre svjetla i tame, što bi u konačnici rezultiralo efektnim tzv. all in one proizvodom: prototipom kišobrana/suncobrana. Za ostvarenje funkcionalnosti, tkanine su vodo/ulje odbojno obrađene, što je ispitano sprej testom. Ispitivanja UV zaštite na obrađenim tkaninama potvrdila su željeno svojstvo zaštite. Sve je zaokruženo analizom mogućnosti plasiranja na tržište, uz definirani logotip kojemu bi za cilj bio privući različitu dobnu populaciju
Elementi renesansne odjeće kao inspiracija za projektiranje kolekcije
Get PDFTema ovog diplomskog rada su elementi renesansne odjeće, ali i odjeća u cjelini. Rad je podijeljen u dva segmenta. U prvom dijelu rada teoretski se obrađuje pojam renesanse. S naglaskom na odjeću. Opisane su razlike između zemalja s naglaskom na Italiju. Objašnjena je razlika u odijevanju između staleža i spolova.
U drugom dijelu rada odabrani su elementi koji su poslužili za razvoj kolekcije ženskih haljina nazvane „Sjaj prošlosti“. Realizirana je mini kolekcija od tri modela, a zatim se crtežima prikazalo kako se kolekcija može proširiti i razviti u više smjerova.The theme of this work are elements of Renaissance clothing, and clothing in general. The paper is divided into two segments. In the first part of the work, theory deals with the concept of the Renaissance. With a focus on the clothes. Describes the differences between countries, with an emphasis on Italy. Explains the difference in clothing between the stock and equality. In the second part of the selected elements that were used for the development of women's dress collection called "The splendor of the past." Realized is a mini collection of three models, and the drawings show how the collection can be expanded and developed in several directions
DIGITALIZATION OF COLOR AND USAGE OF DIGITAL PRINTING TECHNIQUE FOR CREATING TEXTILE SAMPLES
No full textU ovom diplomskom radu objasnit će se postupak dobivanja uzorka s tehnikom slobodnog nanosa boja na papir, njegovoj obradi digitalnim putem te digitalno otiskivanje uzorka na tekstil. Uzorak će se digitalno obraditi i transformirati u svrhu dobivanja različitih efekata. Provest će se detaljna analiza dobivenog rezultata. Glavni izvor inspiracije je apstraktno slikarstvo i digitalna umjetnost. Spomenuti će se i glavna obilježja i način upotrebe digitalnog tiska. U eksperimentalnom dijelu je objašnjen cjelokupan proces i priprema dizajniranog uzoraka za tisak, i na kraju je realiziran uporabni predmet – ruksak
Kapilarnost kationizirane pamučne tkanine
No full textU diplomskom radu istražena je kapilarnost kationizirane pamučne tkanine. U tu svrhu pamučna tkanina je kationizirana s dva kationska sredstva, kratkolančanim 3-kloro-2-hidroksipropil amonijevim kloridom (CHPTAC, Sigma Aldrich) i trgovačkim kationskim reaktivnim poliamonijskim spojem Rewin OS (CHT-Bezema). Istražen je učinak kationiziranja uslijed različitog vremena odležavanja pamučne tkanine (1, 5 te 24 h). Ispitana je hidrofilnost i kapilarnost modificiranog pamuka pomoću sljedećih metoda: upijanje kapi prema AATCC 79-2014, tzv. Drop test; mjerenje brzine porasta stupca vode prema AATCC 197-2013, tzv. vertikalni test; mjerenje brzine prodora vode u horizontalno položeni ispitak prema Chibowskom tzv. horizontalni test; te instrumentalno prema AATCC TM 195-2017: Liquid Moisture Management Properties of Textile Fabrics na MMT, SDLAtlas. Određena je slobodna površinska energija metodom prodora kapljevine u tankom sloju. Uzevši u obzir ocjene za vrijeme kvašenja jasno je vidljivo da su sve tkanine izrazito hidrofilne i da koreliraju s rezultatima kvantitativnog testa kapi. Pokazalo se da se standardna pamučna tkanina brzo kvasi, apsorbira kapljevinu koja brzo prolazi na donju stranu tkanine, no tkanina ostaje dugo mokra. Kationiziranjem se svojstva mijenjaju, te se kapljevina izuzetno brzo apsorbira, ali i jako brzo suši. Razlog tomu je promjena naboja površine kationiziranjem. Vezano uz optimizaciju procesa kationiziranja, pokazalo se da je za sredstvo Rewin OS dovoljno 1 h odležavanja, a za CHPTAC 5 h, te da nije potrebno odležavanje od 24h (kao u literaturi) što značajno skraćuje postupak kationiziranja
Projektiranje odjeće za žene niskog rasta
No full textTema ovog rada je odjeća za žene niskog rasta, prvenstveno, otkrivanje problema u odijevanju niskih žena i njihovom pronalasku odgovarajuće odjeće. U radu će se prikazati glavna problematika sa standardnim konstrukcijskim veličinama u odijevanju kojom se žene niskog rasta susreću prilikom kupovanja odjeće i neadekvatnosti sa kojom se susreću svakodnevno u pronalasku istih. Kroz daljnje tekstualno izlaganje istražiti će se razvoj ljudskog tijela kroz povijest i njegove antropometrijske karakteristike, standardni tipovi tijela i kako ih naglasiti adekvatnim odijevanjem te za kraj, kratki uvid u vlastitu modnu marku odjeće kao inspiracija i odgovor na nepristupačnost odjeće za djevojke i žene niskog rasta.The topic of this paper is clothing for low-growth women, first of all, discovering problems in dressing low-growth women and finding them appropriate clothing. The paper will outline the main issues with standard design sizes in clothing that a low-growth woman encounters when shopping for clothes and the inadequacies encountered daily in finding them. Through further textual presentation, it will explore the evolution of the human body through history and its anthropometric characteristics, standard body types and how they emphasize them with adequate clothing, and finally, a brief glimpse of my own fashion brand clothing as inspiration and response to the inaccessibility of low-growth girls and women
RAZVOJ NAPREDNIH NANOBIOKOMPOZITA IZRAĐENIH OD POLILAKTIDNOG POLIMERA OJAČANOG VLAKNIMA BRNISTRE
Get PDFThe main goal of this thesis was to develop biodegradable composite material of sustainable origin
for possible usage in automotive industry. Increased demand for usage of sustainable and
biodegradable natural materials initiated wider production of biocomposites. For that reason,
composite materials made of sustainable polylactide (PLA) polymer and Spartium junceum L.
(SJL) bast fibres were designed and produced in the course of research for this thesis. Three fibre
extraction (maceration) methods were investigated: water retting (WR), osmotic degumming (OD)
and alkali retting under the influence of microwave energy (MW). It was proven that long lasting
conventional maceration method can be succesfully replaced by ecologically favourable method
using microwaves. Tensile strength of MW treated fibres show approximately 60 % higher strength
compared to conventional WR and 30 % compared to novel OD method. Functionalization of fibres
was carried out using montmorillonite (MMT) nanoclay particles added as a flame retardant
nanofiller, and citric acid (CA) as an environmentally friendly crosslinker. Effectiveness of the
conducted modifications was examined according to the relevant standardized methods used in
current industrial and manufacturing processes (testing of morphological, mechanical, chemical and
thermal properties of the final composite material). MMT/CA modified fibres show better thermal
stability in comparison to the reference fibre (MWR) which is confirmed with the increase in
crystallinity and proved by thermogravimetric analysis by shifting of fibre's onset decomposition
temperature to higher value. Fibre/polymer interface was also positively influenced by MMT/CA
fibre modification. Therefore, such material has showed higher decomposition temperature at
certain weight loss, as well as higher strength and modulus values in comparison to samples without
CA. The results indicate formation of crosslinking caused by interactions between the carboxylic
acid and –OH groups of cellulose fibre or PLA. Biodegradability of developed composite materials
was examined with serine endopeptidase. Concentration of 50 wt% enzyme reveals very positive
result of composite degradation. After 5 days of enzymatic treatment, composite material reinforced
with MMT/CA modified fibres lost 2.5 % of its initial weight. Additionally, the possibility of
residue stem utilization in bioenergy production was investigated. Proximate and ultimate analysis
of residues after MW maceration showed increase in content of positive biomass quality indicators.
The obtained results confirmed SJL biomass as promising feedstock for solid biofuel production.
The significance of the proposed research lies in the application of innovative, sustainable raw
materials for the production of new advanced products of wide application.Glavni cilj ovog rada bio je razvoj biorazgradivog kompozitnog materijala održivog porijekla
koji bi se mogao koristiti u automobilskoj industriji. Naime, upotrebi ovakvih materijala u
automobilskoj industriji pogoduje Direktiva 2000/53/EC Europske unije koja traži da zemlje
članice do 2015. godine nanovo iskoriste minimalno 95 % otpadnog vozila čime bi se osiguralo
da na deponiju završi manje od 5 % otpadnog vozila. Povećana potražnja za korištenjem
održivih i biorazgradivih prirodnih materijala, čime se ujedno smanjuje onečišćenje okoliša,
potaknula je širu proizvodnju biokompozita. Iz tog razloga su se dizajnirali i proizveli
kompozitni materijali izrađeni od održivog polilaktidnog (PLA) polimera i Spartium junceum
L. (SJL) stabljičnih vlakana koja su se koristila kao ojačalo cijelog sustava. Prirodna vlakna
koja se koriste kao ojačala u kompozitnim materijalima su: lan, juta, konoplja, sisal, ramija,
kenaf, abaka, kokosova vlakna, vlakna ananasa, šećerne repice, vlakna iz rižine ljuske, itd. Izbor
vlakana ovisi o svojstvima koje određeno vlakno posjeduje, ali i o njihovoj dostupnosti.
Kompozitni materijal će biti jeftiniji ukoliko su sirovine koje se koriste u njegovoj proizvodnji
lokalno dostupne. Oko 30 % ukupnih vlakana koja se koriste u Europskoj autoindustriji se
proizvodi u zemljama članicama EU, a 70 % se uvozi iz Istočne Europe i Azije. U gospodarsko
nerazvijenijim dijelovima Hrvatske (otoci i Dalmatinsko zaleđe) raste brnistra (Spartium
junceum L.) – samonikla biljka od koje se dobivaju vlakna izuzetne čvrstoće. Brnistra većinom
raste u Mediteranskim zemljama. Kroz povijest je imala široki spektar namjena (izrada mirisa
i boja od cvjetova, košara od stabljika, tekstilnih materijala od vlakana). Vlakna su ipak njen
najvažniji produkt pa se u današnje vrijeme ponovno javio interes za njihovom proizvodnjom.
Istražene su tri metode ekstrakcije vlakana (maceracija): močenje u vodi, osmotsko
degumiranje (OD) i močenje u alkalnom mediju pod utjecajem energije mikrovalova (MW).
Dokazano je da se tradicionalni način maceracije stabljike SJL (brnistre) močenjem u vodi koji
se koristio do sada, može uspješno zamijeniti ekološki povoljnom metodom korištenjem
mikrovalova. S obzirom da prirodna vlakna ne pokazuju dobru kompatibilnost s nepolarnim
polimernim matricama potrebno je modificirati vlakna ili matricu kako bi se postigla dobra
svojstva prijanjanja između vlakna i matrice te kako bi takav kompozitni materijal imao
poboljšana svojstva. U ovom radu vlakna brnistre su oplemenjena korištenjem tri metode
modifikacije: dodatna obrada s lužinom niske koncentracije (1F), obrada s lužinom i
nanoglinom (2F) te obrada s nanoglinom i limunskom kiselinom (3F). Montmorilonitna
nanoglina (MMT) se koristila u ulozi usporivača gorenja, a limunska kiselina (CA) kao ekološki
pogodno sredstvo za umrežavanje. Kompozitni materijal se izradio metodom kompresijskog
prešanja polimera u obliku peleta te kratkih nasumično orijentiranih vlakana brnistre pri
temperaturi od 170 °C. Ispitala su se njegova strukturna, mehanička i termalna svojstva kako
bi se utvrdila mogućnost zadovoljavanja minimalnih zahtjeva automobilske industrije. S
obzirom na sve veću osviještenost o okolišu i problemima globalnog rasta otpada, te zbog
potrebe za pronalaženjem obnovljivih rješenja ispitala se i mogućnost razgradnje ovakvog
materijala primjenom enzima endopeptidaze koja pripada skupini proteaza zaslužnih za
biorazgradnju PLA. Dodatno, kako je već poznato da proizvodnja prirodnih vlakana za sobom
ostavlja popriličnu količinu otpada koji je tijekom procesa maceracije najčešće kemijski
tretiran, potrebno je naći rješenje njegove oporabe. Kod ekstrakcije vlakana brnistre metodom
močenja u lužini uz korištenje mikrovalne energije količina takvog otpada iznosila je oko 90 %
te se stoga istražila i mogućnost upotrebe takvog otpada kao biomase u proizvodnji krutih
biogoriva.
Prilikom utvrđivanja optimalne metode ekstrakcije vlakana brnistre napravljeno je močenje u
vodi u trajanju od 480 sati pri rasponu temperature od 30,6 °C do 33,0 °C nakon čega je slijedila
mehanička obrada uklanjanja drvenastih dijelova močene stabljike kako bi se dobila vlakna.
Metoda osmotskog degumiranja rađena je pri 30 °C u trajanju od 672 sata nakon čega je
ponovno slijedila mehanička obrada sa svrhom dobivanja vlakana. U trećoj metodi je brnistra
močena u 5 % otopini natrijeve lužine i podvrgnuta mikrovalnoj energiji snage 900 W i
frekvenciji od 2,45 GHz u trajanju od 10 minuta nakon čega su se vlakna jednostavno izdvojila
pod mlazom vode. Kompozitni materijal se izradio postupkom kompresijskog prešanja PLA
polimera i vlakana (masenog udjela 20 %) pri temperaturi 170 °C, opterećenju od 3,9 kN/m2 te
vremenskom trajanju od 5 minuta. Prilikom ispitivanja mogućnosti biorazgradnje PLA i
kompozitnog materijala korišteno je približno 20 mg uzorka koji se tijekom 5 dana pri
temperaturi 37 °C obrađivao u puferskoj otopini različitih koncentracija enzima uz omjer
kupelji 1:50. U izradi ovog rada korišten je niz metoda ispitivanja vlakna i kompozitnog
materijala. Kemijske komponente neobrađenih i obrađenih vlakana poput celuloze,
hemiceluloze, lignina, pepela i ekstrahiranih tvari određene su uvriježenim biotehničkim
metodama TAPPI T211 om-02, TAPPI T204 cm-97 i TAPPI T222 om-11. Primjenom
vibracijske metode ispitivanja, uz korištenje ''Vibroskop'' i ''Vibrodyn'' uređaja (Lenzing
Instruments GmbH, Gampern, AT) ispitale su se finoća i vlačna čvrstoća pojedinačnih vlakana
brnistre prema normi HRN EN ISO 5079:2003 – Tekstilna vlakna – Određivanje prekidne sile
i prekidnog istezanja pojedinačnih vlakana, te HRN EN ISO 1973:2008 - Tekstilna vlakna -
Određivanje duljinske mase -- Gravimetrijska metoda i titrajna metoda. Predopterećenje, brzina
ispitivanja, te duljina ispitivanog uzorka iznosile su redom 1500 mg, 3 mm/min, odnosno 5 mm.
Morfologija vlakana i njihovih kompozita, kao i kemijska analiza određeni su primjenom
skenirajućeg elektronskog mikroskopa FE-SEM (Tescan GmbH, Brno, CZ) pri 20 kV i
različitim povećanjima, uz detektor za energijski razlučujuću rendgensku spektrometrijau EDS
(Bruker Nano GmbH, Berlin, DE). Prije mikroskopiranja uzorci su se pripremili naslojavanjem
u uređaju za ''naparivanje'' (Quorum Technologies Ltd, Laughton, UK) s tankim slojem Au/Pd
kako bi se povećala njihova električna vodljivost neophodna za ovakvo ispitivanje. Kako bi se
ispitala efikasnost predobrada prirodnog vlakna iz brnistre, a kasnije i svojstva adhezije
vlakno/polimer u kompozitnom materijalu, koristila se infracrvena spektroskopija s
Fourierovom transformacijom (FTIR), uz ATR metodu. Svi spektri su snimljeni u području
4000 cm-1-380 cm-1, uz rezoluciju 4 cm-1, te su prikazani kao srednja vrijednost četiri mjerenja.
FTIR se dodatno koristio i kao alat za određivanje efekata biorazgradnje uz pomoć određivanja
karbonilnog indeksa, pri istim uvjetima kao i za sva prethodna ispitivanja. Određivanje
hidrofilnosti vlakna napravljeno je određivanjem zeta potencijala primjenom uređaja za
elektrokinetičku analizu SurPASS (Anton Paar GmbH, Graz, AT). Termalne karakteristike
vlakana i njihovih kompozita ispitane su korištenjem termogravimetrijske analize i
kalorimetrije. TGA analiza (Perkin Elmer Ltd, Beaconsfield, UK) je odrađena pri uvjetima
zagrijavanja uzorka od 30 °C do 800 °C s brzinom zagrijavanja 10 °C/min u struji plinovitog
dušika brzine protoka 30 ml/min, dok je kalorimetrija sagorijevanja odrađena u skladu s
normom ASTM D7309. Vlačna čvrstoća kompozita se ispitala na univerzalnom uređaju za
ispitivanje Instron 5584 (Instron GmbH, Darmstadt, DE) pri brzini ispitivanja 3 mm/min i
radnoj udaljenosti 20 mm. Biorazgradnja uzorka djelovanjem enzima istražena je određivanjem
gubitka mase uzorka pri čemu se koristila analitička vaga uz preciznost očitanja 0.0001 g.
Istraživanje mogućnosti upotrebe ostataka brnistre nakon maceracije obuhvatilo je sljedeće
metode ispitivanja: određivanje sadržaja vode prema normi HRN EN 18134-2:2015, pepela
prema normi HRN EN ISO 18122:2015, koksa prema normi EN 15148:2009, fiksiranog ugljika
računskom metodom prema normi EN 15148:2009, te sadržaja hlapive tvari prema HRN EN
18123:2015. Ukupni sadržaj ugljika, vodika, dušika i sumpora proveden je metodom suhog
spaljivanja na Vario, Macro CHNS analizatoru (Elementar Analysensysteme GmbH,
Langenselbold, DE) prema protokolima za ugljik, vodik i dušik HRN EN 16948:2015 te sumpor
HRN EN 15289:2011, dok je sadržaj kisika određen računski. Gornja ogrjevna vrijednost je
utvrđena prema HRN EN 14918:2010 normi pomoću adijabatskog kalorimetra IKA C200 (MZ
- Analysentechnik GmbH, Mainz, DE). Sadržaj makro elemenata je određen prema HRN EN
16967:2015 normi korištenjem atomskog apsorpcijskog spektroskopa Analyst 400 (Perkin
Elmer Ltd, Beaconsfield, UK) s uzorcima prethodno pripremljenim mikrovalnom digestijom
prema HRN EN 16968:2015 normi.
Istraživanje u sklopu ovog doktorskog rada započelo je određivanjem najpogodnije metode
maceracije u smislu ekološke i ekonomske isplativosti. S obzirom na činjenice koje su učvrstile
svoje temelje još u dalekoj prošlosti, vlakna brnistre su se smjestila u skupinu prirodnih
stabljičnih vlakana, te su se u ispitivanju koristile metode maceracije karakteristične za
dobivanje vlakana lana, a samim time su se i uspoređivala svojstva vlakana iz brnistre i lana
kako bi se utvrdila moguća područja njihove primjene. Obrada vlakana u alkalnom mediju niske
koncentracije primjenom mikrovalne energije pokazuje najbolje rezultate, i to ne samo u
ekološko-ekonomskom smislu već i u kvalitativnom. Čvrstoća, na ovaj način dobivenih
vlakana, se povećala za 60 % i 30 % u usporedbi s ostale dvije ispitane metode maceracije –
močenje u vodi i osmotsko degumiranje. Vlakna proizvedena pomoću mikrovalne energije su
finija od drugih ispitanih vlakana za 10 %, a pokazuju najveće prekidno istezanje od 6,03 %.
Repriza ovakvog vlakna se kreće u rasponu od 7 do 8 %. FTIR spektri brnistrinih vlakana nastali
različitim metodama maceracije potvrđuju efektivnost mikrovalno potpomognute maceracije
što je vidljivo iz odsustva vrpci poput 2850 cm-1, 1730 cm-1, 1537 cm-1, 1239 cm-1 koje redom
predstavljaju voskove i ulja, pektin i lignin, te iz povećanog intenziteta pikova pri 1000 i 985
cm-1 koji ukazuju na bolji razvoj sekundarne stanične stijenke što između ostalog pridonosi i
većoj čvrstoći takvih vlakana. Nakon što su se ispitala svojstva vlakana uvidjela se mogućnost
njihove primjene u izradi kompozitnih materijala u kojima bi vlakno brnistre imalo ulogu
ojačala polimerne matrice. S obzirom da su neki od najvažnijih faktora koji utječu na
učinkovitost ovakvih kompozitnih materijala kemijski sastav, struktura, mehanička svojstva
njegovih komponenata kao i njihova međusobna interakcija koja je otežana činjenicom da je
prirodno vlakno hidrofilnije od polimerne matrice, potrebno je dodatno utjecati na navedena
svojstva. Vlakna dobivena maceracijom u lužini su predstavljena kao referentna vlakna
(MWR), a modifikacije su uključivale dodatnu obradu s lužinom (1F), obradu s
montmorilonitnom nanoglinom i lužinom (2F), te obrada s nanoglinom i limunskom kiselinom
(3F). 3F vlakna su pokazala porast u sadržaju celuloze, te smanjen sadržaj hemiceluloze s
obzirom na druga modificirana vlakna, a u usporedbi s MWR te su vrijednosti iznosile 0,6 %,
odnosno 12,4 %. SEM i EDS analize površine vlakana potvrdile su promjene uslijed
modifikacija. SEM slike ukazuju na povećanje hrapavosti koja je posljedica nanosa MMT
čestica na površinu vlakana, što je potvrđeno i EDS analizom. FTIR spektar vlakna MWR
pokazuje veći intenzitet vrpci (pika) pri 2844 cm-1 i 2900 cm-1 u odnosu na druga vlakna što
ukazuje na dodatno uklanjanje pektina, voskova i masti uslijed kemijskih modifikacija. Također
se kod MWR vlakna, za razliku od ostalih, pojavljuje pik pri 1506 cm-1 karakterističan za lignin
dok su ostali pikovi vezani za lignin neprimjetni ili pokazuju mali intenzitet. Prema
vrijednostima indeksa ukupne kristalnosti (TCI) koji je proporcionalan stupnju kristaliničnosti
celuloze, te indeksa lateralne sređenosti (LOI) koji se odnosi na stupanj sređenosti bočnih
lanaca celuloze, vlakno 3F pokazuje veću kristaličnost, kao i bolji poredak u odnosu na MWR,
i to za 11,2 %, odnosno 19,6 %. Određivanjem zeta potencijala uočeno je da obrada s MMT i
CA utječe na smanjenje hidrofilnosti, te su također 3F vlakna pokazala bolju termalnu stabilnost
u odnosu na MWR što je vidljivo u pomaku početne temperature razgradnje s 355 °C na 357
°C. Vlakna 2F pokazuju čvrstoću veću za 6,8 % , a vlakna 3F povećanje za 4,6 % u odnosu na
MWR. Nižu čvrstoću uzorka 1F najvjerojatnije je uzrokovalo dugotrajnije izlaganje natrijevoj
lužini prilikom njegove modifikacije. Ispitivanjem finoće vlakana nakon modificiranja, uzorak
3F je pokazao nešto grublja vlakna te je 63,3 % vlakana iz ove skupine imalo finoću u rasponu
35-45 dtex. Modificirana vlakna su se koristila kao ojačala za PLA matricu te su izrađeni
sljedeći kompozitni materijali: kompozit izrađen od MWR vlakana i PLA (CR), kompozit
izrađen od 1F vlakana i PLA (C1), kompozit izrađen od 2F vlakana i PLA (C2) te kompozit
izrađen od 3F vlakana i PLA (C3). Vrsta provedene modifikacije vlakana utjecala je na čvrstoću
kompozitnog materijala. Kompozit ojačan vlaknima 2F pokazuje najnižu čvrstoću uzrokovanu
neadekvatnom adhezijom vlakna i polimera. Iako vlakna 1F pokazuju smanjenje čvrstoće
uslijed ponovljene obrade s lužinom, kompozit ojačan ovakvim vlaknima pokazuje porast
čvrstoće za 115 % u odnosu na C2. Kompozitni materijal ojačan vlaknima 3F pokazuje najveći
porast čvrstoće i to za 135 % u odnosu na C2 ukazujući na istovremeni porast žilavosti ovakvih
materijala. Razlika u čvrstoći kompozita ojačanih vlaknima 2F i 3F uzrokovana je dodatkom
limunske kiseline pri modificiranju vlakana 3F što je potvrđeno i SEM analizom poprečnog
presjeka kompozitnog materijala. Uočilo se smanjeno izvlačenje vlakana te njihova bolja
adhezija s PLA matricom nego što je to uočeno kod ostalih ispitanih kompozita. FTIR analiza
također potvrđuje bolju adheziju kod uzorka C3 što je vidljivo iz jačeg intenziteta pika pri 1750
cm-1 značajnog za C=O istezanje te smanjenog intenziteta pika pri 1645 cm-1 karakterističnog
za –OH vibacije istezanja čime se potvrđuje čvršća povezanost vlakna, polimera i punila. FTIR
analiza kod uzorka C2 pokazuje mali intenzitet pikova u području 1030-460 cm-1 koje je
karakteristično za metalne okside što nam potvrđuje nedovoljno jaku vezu između vlakana
brnistre, PLA i nanogline. Prekidno istezanje svih ispitanih kompozita je veće nego što je kod
čistog PLA. Uzorak C3 je pokazao najveće prekidno istezanje, čak za 43,7 % veće od čistog
PLA što ukazuje na žilaviji materijal koji se može deformirati prije nego dođe do loma.
U sklopu ovog rada se napravilo i matematičko modeliranje sa svrhom predviđanja mehaničkih
svojstava kompozitnih materijala, točnije kod predviđanja vlačne čvrstoće i modula
elastičnosti. Koristila su se dva najpoznatija modela koja se inače primijenjuju u slučaju
kompozita ojačanih kratkim nasumično orijentiranim vlaknima. Hirschov model je pokazao
relativno dobro poklapanje s eksperimentalnim rezultatima – kod određivanja vlačne čvrstoće
predviđene vrijednosti su bile za 10 % manje od eksperimentalno određenih vrijednosti vlačne
čvrstoće, dok je kod određivanja modula elastičnosti razlika bila veća, tj. predviđene vrijednosti
su bile za 20 % veće od eksperimentalnih osim kod uzorka C3 čija je eksperimentalna vrijednost
bila za 20 % veća od one predviđene matematičkim modelom. Prilikom ispitivanja termalnih
svojstava kompozitnih materijala ojačanih referentnim i modificiranim vlaknima brnistre te
korištenjem termogravimetrijske analize definirao se temperaturni raspon od 30 °C - 300 °C u
kojem su ispitani materijali pokazali stabilnost. Uzorak C3 koji u svom sastavu ima i nanoglinu
i limunsku kiselinu pokazao je puno bolje rezultate od uzorka C2 čiju lošu adheziju s polimerom
potvrđuju i sve korištene metode ispitivanja. Određivanje energije aktivacije pokazalo je 41,7
% nižu energiju potrebnu za termalnu razgradnju. Određivanjem temperature staklišta uvidjelo
se da dodatak vlakana snižava Tg, a ujedno se snižava i temperatura hladne kristalizacije, te
uzorak C3 počinje kristalizirati na nižoj temperaturi od ostalih ispitanih materijala, točnije pri
100 °C. DSC grafički prikaz ponašanja kompozitnih uzoraka uslijed zagrijavanja pokazuje
dvostruki pik taljenja koji ukazuje na prisustvo dva različita tipa kristala unutar uzorka, dok
čisti PLA pokazuje samo jedan pik taljenja te najveću kristaličnost.
Dodavanje nanogline u sustav utjecalo je na sniženje vrijednosti otpuštene topline, a time i na
manju zapaljivost ovakvih materijala. C2 uzorak je otpustio 35 % manje topline u usporedbi s
čistim PLA, dok je C3 otpustio 18 % manje topline. Uslijed ispitivanja razgradnje čistog PLA
i njegovih kompozitnih materijala djelovanjem enzima različitih koncentracija pri temperaturi
od 37 °C uvidjelo se da je nakon 5 dana enzimatske razgradnje najveći gubitak mase materijala
nastao korištenjem enzima masene koncentracije 50 %, te je npr. kod uzorka C3 došlo do
gubitka mase od 2,5 % u odnosu na početnu težinu materijala prije procesa razgradnje. FTIR
ispitivanje uzoraka prije i nakon razgradnje potvrdilo je test ispitivanja gubitka mase.
Naime, za glavne pokazatelje razgradnje uzete su vrpce pri 1750 cm-1-1755 cm-1 i 1454 cm-1-
1455 cm-1 koje predstavljaju karbonilnu, odnosno metilnu skupinu. Pomak ovih vrpci prema
višim frekvencijama (višim valnim duljinama) ukazuje na razgradnju uzorka. Također se
izračunao karbonilni indeks (CI) koji je pokazao najvišu vrijednost kod uzoraka koji su bili
podvrgnuti 20 wt% i 50 wt% enzima. Prilikom utvrđivanja potencijala ostataka brnistre nakon
ekstrakcije vlakana kod korištenja za neposredno izgaranje utvrđen je nizak sadržaj vode (6,5
% - 7,5 %) i pepela (ispod 5 %). Sadržaj fiksiranog ugljika i hlapivih tvari iznosio je 13,2 % i
75 %. Gornja ogrjevna vrijednost, kao najvažniji parametar, iznosila je 17,2-18,8 MJ/kg što
ukazuje na kvalitetnu biomasu koja se može upotrijebiti za proizvodnju krutih goriva.
Maceracija vlakana uz obradu s natrijevom lužinom pod djelovanjem mikrovalova može se
primijeniti u proizvodnji vlakana brnistre uz značajno smanjenje utroška energije i vremena
proizvodnje. Površinska modifikacija vlakana korištenjem lužine i nanočestica uz umrežavanje
s ekološki pogodnim sredstvom utjecala je na poboljšanje adhezije vlakna i polimera, te na
smanjenje zapaljivosti vlakana brnistre, a ujedno su modificirana vlakna pokazala i najveći
sadržaj celuloze. Kompozitni materijal ojačan najuspješnije modificiranim vlaknima pokazuje
povećanje čvrstoće i modula elastičnosti za 135
Geometrija kao inspiracija za kolekciju modnog tekstila
No full textU ovom radu opisani su pravci u modernoj apstraktnoj umjetnosti, te njihov utjecaj na modu.
Cilj ovog rada je dizajnirati mini kolekciju ženske dnevne odjeće inspiriranu apstraktnom umjetnošću, geometrijskim oblicima, te ponavljajućim uzorcima.
Rad se sastoji od dva dijela. Teorijski dio obuhvaća povijest moderne umjetnosti i njenih pravaca. Također je obuhvaćen utjecaj tih pravaca na modu, te dizajneri koji su u svojim kolekcijama inspirirani geometrijskim oblicima.
U eksperimentalnom dijelu prikazana je autorska mini kolekcija ženske odjeće. Također su prikazani svi korišteni tekstilni uzorci, te postupak rada u Adobe Illustratoru
Praćenje utjecaja koncentracije polikarboksilnih kiselina na uspješnost vezivanja kitosana s celuznim i celuloza poliesterskim tekstilnim supstratom
No full textOdjeća koju nosimo, prvenstveno ona izrađena od prirodnih vlakana sklona je djelovanju mikroorganizama. Kitosan je ekološki povoljno sredstvo koji se koristi s ciljem postizanja antimikrobnih svojstava tekstilija. S obzirom na sve veće zahtjeve na postojanost antimikrobnih svojstava na višestruke cikluse održavanja mnogi autori provode istraživanja s ciljem trajnog vezivanja kitosana na tekstilni supstrat. Iz istih razloga cilj je istražiti utjecaj i postojanost obrade celuloznog i celulozno poliesterskog tekstilnog supstrata s vodenom otopinom kitosana uz primjenu polikarboksilnih kiselina različitih koncentracija. Uzorci su obrađeni maleinskom i 1, 2, 3, 4- butantetrakarboksilnom kiselinom koncentracija 15 g/l i 25 g/l uz natrijevhidrogen fosfat u svojstvu katalizatora. Tako pripremljeni uzorci podvrgnuti su ciklusima održavanja kako bi se istražila postojanost vezanja kitosana s celulozom pamuka i mješavinom pamuk/PES-a. Na obrađenim uzorcima tkanine prije i nakon provedenih ciklusa održavanja istražene su promjene fizikalno-kemijskih i mehaničkih svojstava primjenom sljedećih metoda i uređaja: Fourierova transformirajuća infracrvena spektrometrija (FT-IR), bjelina i stupanj požućenja u skladu sa standardom i mehanička svojstva u skladu sa standardom.The clothes we wear, especially those made from natural fibers, are prone to the action of microorganisms. Chitosan is an environmentally friendly agent used to achieve the antimicrobial properties of textiles. Due to the increasing demands on the stability of antimicrobial properties to multiple maintenance cycles many authors conducted research in order to permanently binding of chitosan to the textile substrate. For the same reasons, aim of this study was to explore influence and persistence of the processing on cellulose and cellulose polyester textile substrates with an aqueous solution of chitosan using polycarboxylic acids of different concentrations. Samples were treated with maleic and 1, 2, 3, 4-butanetetracarboxylic acid concentrations of 15 g/l and 25 g/l with sodium hydrogen phosphate as catalyst. So prepared samples were exposed to maintenance cycles for exploring persistence of chitosan binding stability with cellulose cotton and the cotton/PES blend. Changes in physicochemical and mechanical properties were investigated on treated fabric samples before and after maintenance cycles using the following methods and devices: Fourier transform infrared spectrophotometry (FT-IR), whiteness and yellowing stage of fabrics in accordance with the standard and mechanical properties in accordance with the standard
The semiotics of audio visual identity of Blade Runner
Get PDFTema ovog diplomskog rada jest semiotika filma Blade Runner redatelja Ridley
Scotta. Polazeći od pretpostavke da je kazališni, time i filmski kostim zasebna cjelina za sebe
koja prezentira i igra jednako kao i glumac, odnosno, lik, naglasak unutar istraživanja jest na
studijama Rolanda Barthesa i njegovoj semiotičkoj podjeli. Ona se primjenjuje na analizu
cjelokupnog identiteta filma, i to ne samo na kostime određenih likova, već i na scenografiju,
glazbu, atmosferu, dramaturšku poruku i cjelokupni dojam. Svrha ovog presjeka niza
značenja unutar samog prikaza jest da produbi percepciju dramaturške niti i konteksta, te kao
dokaz prinese potpunu i pomno promišljenu povezanost semantike unutar filma.
Kao dodatak diplomskom radu priložen je kratki autorski modni film inspiriran upravo
navedenom semantikom i autoričino vlastito viđenje ideje koja proizlazi iz navedenih
pojmova.This research is a summary of semotic elements of Ridley Scott's movie Blade
Runner. Looking through the semiotic theory of Roland Barthes and the specifics of theatre
and film costume in means of influencing the viewer and his thoughts, feelings and overall
chatarsis, the identity of Blade Runner has been set through analysis of various elements. By
combining the results of all the film levels via psychological test by Robert Plutchik, a visual
presentation of all the influences that lead to the final feeling has been made. Thus, we find
the prevalence of cetain thoughts that leed the viewer to change his perception