Repository of the Faculty of Education
Not a member yet
2112 research outputs found
Sort by
Bilingualism in early childhood
Dvojezičnost je složen fenomen koji postaje sve značajniji u današnjem svijetu, gdje je gotovo nemoguće pronaći govornike koji koriste samo jedan jezik. Ova pojava izaziva sve veće zanimanje među znanstvenicima i stručnjacima u području jezikoslovlja i poučavanja jezika. U literaturi postoji mnogo definicija dvojezičnosti, no najosnovnije objašnjenje jest da dvojezičnost podrazumijeva sposobnost uporabe dvaju jezika. No dvojezičnost ne podrazumijeva samo znanje jezika već i poznavanje tekovina kulture i povijesti naroda koje su utjecale na jezike kojima dvojezična osoba raspolaže.. Rezultati dosadašnjih istraživanja u ranom djetinjstvu ukazuju na značajne prednosti dvojezičnosti na koju utječu različiti čimbenici. Osim teoretskih aspekata, ključno je razumjeti ulogu roditelja u razvoju dvojezičnosti kod djece. Strpljenje i motivacija roditelja igraju ključnu ulogu u uspješnom usvajanju dvaju ili više jezika. Roditelji koji stvaraju bogato jezično okruženje i aktivno sudjeluju u jezičnom razvoju djece mogu značajno poboljšati njihove jezične vještine. Dugoročno, dvojezični govornici često su kreativniji, osjećajniji i brže pronalaze rješenja za različite probleme. Osim toga, dvojezičnost doprinosi i boljoj kognitivnoj fleksibilnosti i razvijenijim komunikacijskim vještinama, što može imati dugoročne koristi za osobni i profesionalni život. Kroz ovaj rad će se nastojati prikazati kompleksnost dvojezičnosti i naglasiti njezinu važnost u razvoju djece te prikazati Slovački jezik u kontekstu ranog razvoja dvojezičnosti u Hrvatskoj.Bilingualism is a complex phenomenon that is becoming increasingly significant in today's world, where it is almost impossible to find speakers who use only one language. This phenomenon is attracting growing interest among scholars and experts in the field of linguistics and language teaching. The literature contains many definitions of bilingualism, but the most basic explanation is that bilingualism involves the ability to use two languages. Bilingualism encompasses not only language knowledge but also the knowledge of cultural and historical heritage and its inlfuence on the languages spoken by a bilingual person. Results from current research in early childhood indicate significant advantages of bilingualism and point at important factors of influence. In addition to theoretical aspects, it is crucial to understand the role of parents in the development of bilingualism in children. Patience and motivation from parents play a key role in the successful acquisition of two or more languages. Parents who create a rich linguistic environment and actively participate in their children's language development can significantly improve their language skills. In the long run, bilingual speakers are often more creative, empathetic, and quicker at finding solutions to various problems. Additionally, bilingualism contributes to better cognitive flexibility and more developed communication skills, which can have long-term benefits for personal and professional life. This paper aims to illustrate the complexity of bilingualism and emphasize its importance in child development, as well as position the Slovak language in the context of early bilingual development in Croatia
The kindergarten teacher as an interculturally competent person
Diplomski se rad bavi temom razvoja interkulturalne kompetencije među odgojiteljima u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U svijetu koji je sve više globaliziran i karakteriziran migracijama, interkulturalizam i multikulturalizam postaju ključni pojmovi. U radu se istražuje kako interkulturalna kompetencija može pomoći u izgradnji tolerancije, prihvaćanja i poštivanja različitosti, već od vrtićkog uzrasta. Interkulturalna kompetencija očituje se kroz različite vještine, znanja i iskustva, potrebna za učinkovitu i prikladnu komunikaciju s osobama iz različitih kultura. Ključne komponente uključuju interkulturalnu osjetljivost, Europski kompetencijski okvir, osam područja temeljnih kompetencija te model INCA (Intercultural Competence Assessment). Važan je element interkulturalne kompetencije komunikacija, koja obuhvaća verbalnu i neverbalnu komunikaciju te aktivno slušanje. Kvalitetna komunikacija u interkulturalnom kontekstu zahtijeva razumijevanje i prilagodbu kulturnim razlikama. Odgojitelj igra ključnu ulogu u promoviranju interkulturalnih vrijednosti kroz suradnju s obitelji i lokalnom zajednicom. U radu je naveden projekt u dječjem vrtiću „Šumska jagoda“ u Zagrebu, koji je prikazan kao primjer dobre prakse, naglašavajući važnost kulturnog identiteta i interakcije od najranije dobi. Za razvoj interkulturalne kompetencije potrebna je kombinacija interkulturalnih iskustava i interakcija s različitim kulturama, uz otvorenost uma i prihvaćanje različitosti. Obiteljski i institucionalni kontekst igraju ključnu ulogu u obrazovanju za interkulturalne vrijednosti, a razvijen je osobni identitet važan za razumijevanje i prihvaćanje drugih.The master's thesis deals with developing intercultural competence among kindergarten teachers in early and preschool education. In a world increasingly globalised and characterised by migration, interculturalism and multiculturalism are becoming key terms. The work explores how intercultural competence can help build tolerance, acceptance, and respect for diversity from kindergarten onwards. Intercultural competence is manifested through the variety of skills, knowledge, and experience required to communicate effectively and appropriately with people from different cultures. The key components include intercultural sensitivity, the European Competence Framework, the eight core competencies, and the INCA (Intercultural Competence Assessment) model. An important element of intercultural competence is communication, which includes verbal and non-verbal communication and active listening. Quality communication in an intercultural context requires understanding and adapting to cultural differences. The kindergarten teacher is very important in promoting intercultural values through cooperation with the family and the local community. The project in the kindergarten 'Šumska jagoda' in Zagreb is an example of good practice, emphasising the importance of cultural identity and interaction from an early age. The development of intercultural competence requires a combination of intercultural experiences and interactions with different cultures, with openness of mind and acceptance of diversity. Family and institutional contexts play key role in education for intercultural values, and a developed personal identity is important for understanding and accepting others
Children's writing creativity in Smib magazine (2017-2022)
Diplomski rad temelji se na istraživanju i analizi dječjeg pisanog stvaralaštva objavljenog u časopisu Smib u razdoblju od 2017. do 2022. godine. Cilj je istraživanja analizirati dječje literarne radove, istražiti teme o kojima su pisali te uočiti moguće tematske promjene tijekom petogodišnjeg razdoblja objavljivanja. Kvalitativna analiza pokazat će koje su teme zaokupljale djecu u njihovu literarnom stvaralaštvu objavljenom u časopisu Smib. Posebna pozornost bit će posvećena načinu na koji su učenici interpretirali svijet oko sebe te kako su se izričaji mijenjali i razvijali tijekom petogodišnjeg razdoblja. Istraživanje će pružiti uvid u dječje literarno stvaralaštvo objavljeno u časopisu Smib tijekom navedenog petogodišnjeg razdoblja.The thesis is based on the research and analysis of children's written works published in the magazine Smib from 2017 to 2022. The aim of the research is to analyze children's literary works, explore the themes they wrote about, and identify possible thematic changes during the five-year publication period. A qualitative analysis will show which themes occupied children in their literary creations in the magazine Smib. Special attention will be given to how young authors interpreted the world around them through their creations and how these expressions changed and developed over the five-year period. The research will provide insight into children's literary creation published in the magazine Smib during the specified five-year period
The analysis of characters in Puškin's fairy tales
Bajke su jednostavna prozna vrsta čija je glavna karakteristika čudesnost. U bajkama se javljaju različiti likovi crno-bijele karakterizacije te izrazito naznačene pouke o tome kako se zlo uvijek kažnjava. Rad će predstaviti glavna obilježja bajki. Detaljno će se iznijeti određenja bajke krenuvši od samog glagola bajati po kojemu je bajka upravo dobila naziv bajka, zatim kako različiti autori tumače pojam bajke i zašto su bajke važne za djetetov odgoj, ali i obrazovanje. Bajke su specifične po prepoznatljivim likovima koji se mogu podijeliti prema određenim kriterijima u nekoliko kategorija. Prvi je kriterij onaj koji se tiče nečijeg socijalnog statusa, dakle je li lik bogat ili siromašan. Nadalje, likovi se dijele prema kriteriju svijeta kojem pripadaju, točnije prema tome jesu li likovi zbiljski, odnosno stvarni ili nadnaravnih. Za bajke je najkarakterističnija etička podjela likova na one dobre i zle te se iz njihovih postupaka može iščitati sama pouka bajke. Rad će istražiti kakvi se sve likovi javljaju u bajkama Aleksandra Sergejeviča Puškina te u koje sve kategorije možemo svrstati njegove likove.Fairy tales are simple stories with magical elements. This paper will present the main features of fairy tales. It will provide a detailed explanation of the concept of a fairy tale, starting from the verb to tell tales (bajati) from which the term fairy tale (bajka) is derived. It will also discuss how different authors interpret the notion of a fairy tale and why fairy tales are important for a child's upbringing as well as education. Fairy tales are distinctive for their recognizable characters, which can be categorized according to certain criteria into several categories. The first criterion concerns the character's social status, i.e., whether the character is rich or poor. Furthermore, characters are divided based on the world they belong to, specifically whether they are real or supernatural. Such characters are found in most fairy tales, whether they are by anonymous authors or very well-known ones. This paper will explore the types of characters that appear in the fairy tales of Alexander Sergeyevich Pushkin and what insights children can learn from these characters
Education for peace and the community-engaged pedagogy
U ovom radu analizirano je tristotinjak internetskih objava Dječjeg vrtića Zraka sunca u razdoblju od 2019. do 2023. godine, s ciljem istraživanja odgojno-obrazovnih aktivnosti usmjerenih na odgoj za mir. Korištenjem metode studije slučaja prikupljeni su kvalitativni podaci koji su omogućili uvid u implementaciju pedagogije zajedništva, s posebnim naglaskom na razvoj mira u sebi, mira s drugima i mira s prirodom. Istraživanje je pokazalo da se odgoj za mir u Vrtiću ne provodi kao izolirani koncept, već kroz integrirane aktivnosti koje obuhvaćaju razdoblje od jasličke dobi do završetka predškolskog programa. Te su aktivnosti usmjerene na razvoj cjelovitih pojedinaca koji djeluju s poštovanjem prema sebi, drugima i okolini. Posebno se ističe odgoj za prosocijalne odnose kao učinkoviti alat u posrednom suzbijanju nasilnog ponašanja te važnost poticanja razvoja emocionalne inteligencije i samosvijesti kao ključnih elemenata u procesu uspostave mira u sebi, čime se postavlja temelj za uspostavu mira s drugima. Aktivnosti vrtlarstva i kontakt s prirodom pružaju terapeutski učinak te njeguju prirodnu vezu djeteta s okolinom, omogućujući mu upoznavanje sa zakonitostima održivog razvoja, kako bi se u budućim naraštajima mogao obnoviti i poboljšati odnos prema prirodi.This study analyzes approximately three hundred web posts from the Zraka sunca Kindergarten, published between 2019 and 2023, with the aim of investigating educational activities focused on peace education. Using the case study method, qualitative data were collected, providing insights into the implementation of the pedagogy of communion, with particular emphasis on the development of inner peace, peace with others, and peace with nature. The research findings indicate that peace education in the kindergarten is not approached as an isolated concept, but rather through integrated activities that span from nursery age to the completion of the preschool program. These activities are designed to foster the development of wholesome individuals als who act with respect toward themselves, others, and the environment. Notably, the cultivation of prosocial relationships emerges as an effective tool for indirectly mitigating violent behavior. Additionally, the emphasis on developing emotional intelligence and self-awareness is identified as a key component in establishing inner peace, which subsequently lays the foundation for peace with others. Gardening activities and engagement with nature are highlighted for their therapeutic effects, nurturing the child's intrinsic connection to their environment, and facilitating an understanding of the principles of sustainable development. This, in turn, contributes to the restoration and improvement of the relationship with nature in future generations
Children's verbal and non-verbal communication
Komunikacija je osnova za interakciju među ljudima, razvoj socijalnih odnosa i razumijevanje okoline koja nas okružuje. Istraživanje i proučavanje dječje verbalne i neverbalne komunikacije, pomaže u razumijevanju načina na koji djeca doživljavaju i reagiraju na svijet oko sebe. Verbalna komunikacija, koja uključuje govor, razvija se kroz interakciju s odraslima i vršnjacima. Neverbalna komunikacija, koja uključuje upotrebu neverbalnih znakove, poput gesti, kontakta očima, facijalnih ekspresija, ima važnu ulogu u ranom djetinjstvu, zato što omogućava djeci da izraze svoje potrebe i želje, prije nego što su razvili verbalne vještine. Osnovnu ulogu u procesu usvajanja i razvijanja verbalne i neverbalne komunikacije kod djece, ima obitelj, okolina i predškolske ustanove, posebno odgojitelji. Cilj ovog rada je analizirati znanstvenu literaturu i dati uvid o razvoju dječje verbalne i neverbalne komunikacije do polaska u školu, s naglaskom na važnost djetetove interakcije s obitelji, okolinom i predškolskom ustanovom. Rad također ističe važnost i značaj unapređenja komunikacijske interakcije odgojitelja i djeteta.Communication is the foundation for interaction among people, the development of social relationships, and understanding the enviorment around us. Research and study of children's verbal and non-verbal communication, help us understand how children percieve and react to the world around them. Verbal communication, which includes speech, develops through interaction with adults and peers. Non-verbal communication, which involves the use of non- verbal cues, such as gestures, eye contact, and facial expressions, plays a crucial role in eary childhood as it allows children to express their needs and desires before they have developed verbal skills. The family, environment, and preschool institutions, especially preschool teachers, play a fundamental role in the process of acquiring and developing both verbal and non-verbal communication in children. The purpose of this work is to analyze scientific literature and provide insight into the development of children's verbal and non-verbal communication up to school age, with a focus on the importance of the child's interaction with family, environment and preschool institutions. The work also highlights the importance and significance of improving the communication interaction between preschool teachers and children
Odgojno-obrazovna podrška djeci čiji su roditelji u zatvoru
U posljednjih deset do petnaest godina u zapadnim društvima jača svijest o potrebama djece čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom. Dok su zatvorski sustav i pravosudni sustav načinili značajnije iskorake u podizanju kvalitete života ove djece, odgojnoobrazovni sustav kaska i čini se kako se najteže mijenja u smjeru destigmatizacije i podrške. Da je tomu tako svjedoče i promjene u zatvorskom sustavu u nas i svijetu, gdje se ulažu sredstva u primjereno opremanje prostora za obiteljske posjete i mijenjaju procedure pregledavanja djece pri ulasku u zatvor/kaznionicu. Također, zatvorski sustavi zatvorenicima nude cijeli niz programa kojima se adresiraju njihove roditeljske kompetencije, smatrajući kako će kvalitetni obiteljski odnosi pridonijeti resocijalizaciji zatvorenika i smanjenju recidiva. No, odgojno-obrazovne ustanove ne prepoznaju svoju važnost za djecu čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom, ponajprije jer ne postoje jasni podaci o broju djece, a izostaju i istraživanja o njihovim potrebama i iskustvima. Iako ne postoje točni statistički pokazatelji o broju djece, već se radi o aproksimacijama baziranim na evidencijama, socijalnim anamnezama zatvorenika i procjenama socijalnih službi, jasno je da se radi o značajnom broju djece. Naime, postoje procjene kako na razini Europske Unije oko 800 000 djece ima roditelja u zatvoru, a ako se u obzir uzme šire geografsko područje Europe, brojka se penje na 2 100 000 djece (COPE, 2016). Radi lakše orijentacije kod procjene broja djece, COPE (2016) navodi kako na jednog zatvorenika dolazi 1,3 djeteta. U Republici Hrvatskoj tijekom 2022. godine u zatvorskom sustavu boravilo je 12 826 zatvorenika/ zatvorenica (Vlada Republike Hrvatske, 2024) pa bi se po ovoj formuli moglo izračunati kako je u 2022. godini 16 674 djeteta imalo roditelja u zatvoru. Moguće je da je ta brojka i veća, ako se uz roditelje - zatvorenike pribroje roditelji koji su u bijegu od kaznenog progona tj. roditelja protiv kojih su u tijeku kazneni postupci. Autorica Paccione Dyszlewski (2022) navodi kako u Sjedinjenim Američkim Državama svako četrnaesto dijete ima roditelja u zatvoru, a procjenjuje da na globalnoj razini omjer 1:28, odnosno svako dvadeset i osmo dijete u dobi do 18 godina ima roditelja u zatvoru. To znači da praktički svaka odgojno-obrazovna ustanova (dječji vrtić, osnovna i srednja škola) ima dijete čiji je roditelj trenutačno u zatvoru. Bourgeba (2017) procjenjuje kako učitelji u Francuskoj, tijekom prosječnog radnog staža, imaju kontakt s 25 djece čiji su roditelji u zatvoru, a da toga ni nisu svjesni. Problem svijesti odgojno-obrazovnih djelatnika izravno je vezan sa stigmom koju doživljavaju djeca čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom. Naime, zbog stigme kojoj su ova djeca izložena, njihove potrebe bivaju neprepoznate i izostaje potrebna im podrška. Djeca čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom za društvo su nevidljiva djeca, a nazivaju ih i „siročićima pravde“ (Ćaćić i sur., 2021, 4) što slikovito ukazuje na osjetljivost socijalne pozicije u kojoj se nalaze. Autorica Comfort (2007) za djecu čiji su roditelji u zatvoru/ sukobu sa zakonom kaže kako zajedno s roditeljima izdržavaju kaznu, što je odraz dvije stvarnosti: jedna je ta da su roditelji i djeca povezani, a druga da postoji značajan socijalni animozitet prema zatvorenicima i njihovim obiteljima, zbog čega je potrebna podrška zatvorenicima i njihovim obiteljima. Činjenica da je roditelj počinio kazneno djelo za djecu predstavlja potencijalni rizični čimbenik, ponajprije za socijalno isključivanje, siromaštvo i razvoj zdravstvenih problema. Situacija je značajno složenija u slučajevima kada je dijete žrtva, kada je dijete rođeno u zatvoru ili kada dijete ima teškoće u razvoju, što zahtijeva sistemski pristup i podršku, pri čemu odgojnoobrazovne ustanove trebaju biti aktivni dionici s jasnom ulogom u odnosu na dijete i njegovu obitelj. Zahvaćenost odgojno-obrazovnog sustava roditeljskim izdržavanjem kazne zatvora nastaje pod tzv. efektom mreškanja (engl. ripple effect) odnosno, širenja učinaka kaznenog djela od pojedinca prema van, poput valova na vodi, čime roditeljsko počinjenje kaznenog djela ima utjecaj na odgojno-obrazovni sustav i odgojnoobrazovne potrebe djeteta. Stoga je ovaj priručnik doprinos boljemu razumijevanju potreba djece čiji su roditelji u zatvoru/sukobu sa zakonom s posebnim naglaskom na podršku u odgojno-obrazovnom sustavu, u kojemu djeca provode najviše svojeg vremena i koji oblikuje njihove slike o svijetu, drugima i sebi samima
The role of the kindergarten teacher in fostering the development of intercultural sensitivity
Interkulturalna osjetljivost sve je prisutnija i potrebnija osobina u suvremenom društvu u kojem se nalazimo. Shodno tomu, odgojitelji imaju zadatak poticati i razvijati interkulturalnu osjetljivost kod djece integracijom interkulturalnih sadržaja u svakodnevne aktivnosti. Aktivnosti koje uključuju učenje o različitim kulturama, običajima i jezicima doprinose razumijevanju i prihvaćanju različitosti, a ključni segment jest obrazovanje i edukacija odgojitelja. U ovom je radu obrađena teorijska podloga recentne literature o interkulturalnosti, interkulturalnom ozračju unutar vrtića te ulozi odgojitelja u kontekstu poticanja razvoja interkulturalne osjetljivosti kod djece vrtićke dobi. Također, analizirana su i predstavljena istraživanja koja su obuhvaćena unutar Republike Hrvatske, kao i istraživanja koja su provedena u Poljskoj, Rusiji, Švedskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Italiji, i Estoniji, a predstavljeni su stavovi, znanja, metode rada i uloga odgojitelja unutar interkulturalne osjetljivosti. Na kraju, obrađene su i uspoređene studije slučaja koje su provedene unutar Sjedinjenih Američkih Država te istraživanje u okviru projekta „ELIAS“.Intercultural sensitivity is becoming an increasingly present and necessary feature in the contemporary society in which we live. Accordingly, preschool teachers have the task of encouraging and developing intercultural sensitivity in children by integrating intercultural content into everyday activities. Activities that include learning about different cultures, customs, and languages contribute to the understanding and acceptance of diversity, and a key segment is the education and training of educators. This paper addresses the theoretical background of recent literature on interculturalism, the intercultural atmosphere within kindergartens, and the role of preschool teachers in the context of encouraging the development of intercultural sensitivity in preschool children. Research conducted in the Republic of Croatia, as well as in Poland, Russia, Sweden, Bulgaria, Slovenia, Italy, and Estonia, is analyzed and presented, showcasing the attitudes, knowledge, working methods, and roles of preschool teachers in the context of intercultural sensitivity. Finally, case studies conducted in the United States and research under the "ELIAS" project are also examined and compared
Glazbenici u urbanoj toponimiji Slavonskog Broda
Krajolik ili pejzaž je određeni dio prostora koji karakteriziraju jedinstvene značajke. Razlikujemo prirodni od kultiviranog krajolika, a kultivirani je onaj krajolik kojega je oblikovao čovjek. Kulturna geografija posljednjih je desetljeća u upotrebu uvela pojam simboličkog krajolika, kao onoga koji je oblikovan svojim konotativnim značenjima. Simboli koji asociraju na glazbu tako stvaraju specifični glazbeni krajolik. U određenom urbanom krajoliku ti simboli mogu biti biste, spomenici i spomen-ploče posvećene glazbi i glazbenicima, ali i ulice imenovane prema značajnim glazbenicima ili glazbenim pojavama. Urbanim toponimom smatra se svako ulično nazivlje koje može predstavljati adresu: ulica, prilaz, trg, obala, vijenac i slično. Pri istraživanju glazbene kulture nekog područja, analiza urbane toponimije pruža relevantne podatke kako o glazbi i glazbenicima koji su djelovali na nekom području, tako i o značaju koji im se danas pridaje.
Urbana toponimija grada Slavonskog Broda otkriva duboku povezanost s obitelji Brlić, no u njoj je svoje mjesto našla i glazba te značajni lokalni, regionalni i nacionalni glazbenici. Ovaj rad bavi se analizom prisutnosti glazbenika u urbanoj toponimiji grada Slavonskog Broda te istražuje zakonitosti prema kojima se oni pojavljuju
Attitudes of future teachers regarding the implementation of artificial intelligence in education
Ovaj rad istražuje kompleksnu interakciju između suvremene pismenosti i uloge umjetne inteligencije (UI) u obrazovanju te razmatra mogućnosti koje UI pruža. Kroz sustavni pregled literature (SLR, eng. Systematic Literature Review) i analizu hipoteza, istražene su prednosti i izazovi koje UI donosi u obrazovne sustave. SLR je identificirao brojne studije koje potvrđuju pozitivan utjecaj UI-a na razvoj informatičke pismenosti i obrazovanje među različitim skupinama učenika. Također je istaknuto da UI pruža individualizirana iskustva učenja, potičući dublje razumijevanje gradiva i povećavajući angažman učenika. Analiza hipoteza, a nakon statističke obrade ankete provedene među 160 studenata Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, dodatno je potvrdila pozitivan utjecaj UI-a na razvoj informatičke pismenosti i općenito usvajanje znanja. Analiza pokazuje da studenti imaju pozitivan stav prema primjeni umjetne inteligencije u obrazovanje te su otvoreni za uvođenje umjetne inteligencije u vlastitu nastavu. Međutim, istaknuta je potreba za razmatranjem etičkih pitanja, uključujući privatnost podataka i algoritamsku pristranost, kako bi se osigurala odgovorna primjena UI-a u obrazovanju. Zaključci naglašavaju važnost daljnjeg istraživanja i razvoja smjernica za odgovornu primjenu UI-a u obrazovnom kontekstu. Integracija UI-a u obrazovne sustave zahtijeva temeljito razmatranje etičkih, pedagoških i sociokulturnih implikacija kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito korištenje ove tehnologije u poboljšanju kvalitete obrazovanja. Ova studija pruža osnovu za daljnji razvoj politika i praksi koje će maksimalno iskoristiti potencijal UI-a u obrazovanju, osiguravajući da svi učenici imaju pristup visokokvalitetnom obrazovanju u digitalnom dobu.This paper explores the complex interaction between contemporary literacy and the role of artificial intelligence (AI) in education, examining the opportunities AI provides. Through a systematic literature review (SLR) and hypothesis analysis, the advantages and challenges that AI brings to educational systems were investigated. The SLR identified numerous studies confirming the positive impact of AI on the development of digital literacy and education among various groups of students. It was also highlighted that AI offers personalized learning experiences, encouraging deeper understanding of the material and increasing student engagement. Analysis of hypotheses, following statistical processing of a survey conducted among 160 students at the Faculty of Education in Osijek, further confirmed the positive impact of AI on the development of digital literacy and overall knowledge acquisition. The analysis shows that students have a positive attitude towards the application of artificial intelligence in education and are open to the introduction of artificial intelligence in their own classes. However, there was an emphasis on the need to consider ethical issues, including data privacy and algorithmic bias, to ensure responsible AI implementation in education. The conclusions underscore the importance of further research and the development of guidelines for the responsible use of AI in the educational context. Integrating AI into educational systems requires thorough consideration of ethical, pedagogical, and sociocultural implications to ensure fair and effective use of this technology in enhancing the quality of education. This study provides a foundation for further development of policies and practices that will maximize the potential of AI in education, ensuring that all students have access to high-quality education in the digital age