University of Zagreb
Repository of the Catholic Faculty of Theology University of ZagrebNot a member yet
150 research outputs found
Sort by
Cinematic Art and its impact on the formation of conscience. A Theological and moral analysis of Catholic Church documents
Ovaj diplomski rad bavi se istraživanjem moralnosti filma i njegovog utjecaja na oblikovanje savjesti pojedinca i društva, s posebnim naglaskom na moralno-teološku perspektivu Katoličke crkve. Rad je podijeljen u dvije glavne cjeline.
Prva je posve razumijevanju pojma savjesti. Analizira se poimanje savjesti u različitim kulturnim i civilizacijskim krugovima, čime se ukazuje na sveopću prisutnost ovog fenomena u ljudskom iskustvu. Nakon toga, izlaže se teološki nauk o savjesti, objašnjavaju se temeljni pojmovi i principi po kojima ona djeluje, što je prikazano i kroz posebnu analizu tog procesa. Poseban naglasak stavlja se na obvezu pojedinca oko pravilnog oblikovanja vlastite savjesti.
U drugoj cjelini razmatra se moralnost filmske umjetnosti kroz povijesni pregled u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući perspektive civilnog društva i vjernika. Potom se moralno-teološki sagledava utjecaj filma na moralnost i oblikovanje savjesti, pri čemu se oslanja na značajne dokumente Katoličke crkve koji se bave medijima i filmom. Rad završava promišljanjem o principu cjelovitog dobra primijenjenom na film. Kroz ovaj rad nastoji se pokazati važnost pravilnog oblikovanja savjesti i analizirati u kojoj mjeri filmska umjetnost utječe na to oblikovanje te na moralno usmjerenje pojedinaca i društva u cjelini.
U zaključku je istaknut značajan doprinos filmske umjetnosti na percepciju morala i oblikovanje savjesti. Poziva se ljude na odgovornost i brigu oko oblikovanja vlastite savjesti kroz brigu o sadržaju koji gledaju pogotovo kad se odmaraju.This thesis explores the morality of film and its impact on the formation of conscience, with a particular emphasis on the moral-theological perspective of the Catholic Church. The work is divided into two main sections.
The first section is dedicated to understanding the concept of conscience. It analyzes the perception of conscience across different cultural and civilizational contexts, highlighting its universal presence in human experience. Following this, the theological doctrine of conscience is presented, explaining the fundamental concepts and principles by which it operates, with a particular analysis of this process. Emphasis is placed on the individual's obligation to properly form their conscience.
The second section examines the morality of movies through a historical overview in the United States, including perspectives from both civil society and believers. It then provides a theological evaluation of the influence of film on morality and the formation of conscience, drawing on significant Catholic Church documents that address media and film. The thesis concludes with a reflection on the principle of integral good as applied to movies. This study aims to demonstrate the importance of proper conscience formation and to analyze the extent to which film influences this formation and the moral orientation of individuals and society.
The conclusion highlights the significant impact of movies on the perception of morality and the formation of conscience. It calls on individuals to take responsibility and care in shaping their conscience by being mindful of the content they consume, especially during leisure time
Samaria as an example of rejection. Biblical - practical application through the conversation method
Samarija i kao pokrajina i kao grad je termin koji nije bio drag Židovima. Čak štoviše, Židovi su gajili posebnu mržnju i prijezir prema tom narodu. Naime, nakon pada Sjevernog kraljevstva (Izraela) i asirskog osvajanja Samarije 722. god. pr. Kr. došlo je do raseljavanja Židova i naseljavanja drugih poganskih naroda na tom području, koji su sa sobom donijeli i svoja božanstva. To je dovelo do toga da su Židovi smatrali Samarijance nečistim, polupoganskim narodom. Ova nam je činjenica važna jer će nam rasvijetliti pojedine segmente biblijskih tekstova koje ćemo narativno analizirati u radu, a tiču se Samarije i Samarijanaca. To su prispodoba o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 29-37) koja u liku Samarijanca vidi sliku Božju, nadalje, biblijski tekst o ženi Samarijanki, koja u razgovoru s Isusom koji joj se priopćava, biva preobražena i donosi tu objavu svom narodu (Iv 4, 1-26; 28-30; 39-42) te tekst o negostoljubivim Samarijancima koji nisu bili voljni ugostiti Isusa u svoju kuću (Lk 9, 51-56) i najzadnje, tekst u kojem zbog javnog govora i nastupa u Hramu, nevjerni Židovi Isusa nazivaju pogrdnim izrazom - Samarijanac (Iv 8, 48-59). Kako rad ne bi ostao samo na teorijskoj razini, odlučili smo kroz praktični dio u biblijskom tekstu o deset gubavaca, kroz metodu biblijskog razgovora prikazati aktualnost pojma odbačenosti pojedinca i zajednice. Je li Samarija doista bila primjer odbačenosti, uvidjet ćemo na samom kraju diplomskoga rada. Možemo uistinu ustvrditi na temelju cjelokupnog istraživanja, da je Samarija, premda omražena od strane židovskoga naroda, itekako bila prihvaćena u očima Božjim. To je osobito bilo vidljivo kroz primjer Spasitelja svijeta, Isusa Krista, kako su ga oslovili Samarijanci u Ivanovu evanđelju (usp. Iv 4, 42).Samaria, both as a province and as a city, is a term that was not dear to the Jewish people. Even more, the Jews had a special hatred and contempt towards the Samaritan people. Namely, after the fall of the Northern Kingdom (Israel) and the Assyrian conquest of Samaria in 722. B.C. there was a displacement of the Jews and the settlement of other pagan peoples in the area, who brought their deities with them. This led the Jews to regard the Samaritans as an impure, semi-pagan people. This fact is important to us because it will shed light on certain segments of biblical texts that we will analyze narratively in the paper, which concern Samaria and the Samaritans. These are the parable of the Good Samaritan (Luke 10:29-37) who sees in the figure of the Samaritan the image of God, and furthermore, the biblical text about the Samaritan woman, who in the conversation with Jesus, is transformed and brings this revelation to her people (John 4:1-26; 28-30; 39-42) and the text about the inhospitable Samaritans who were not willing to welcome Jesus in their house (Luke 9:51-56) and finally, the text in which because of the public speech and performance in the Temple, unbelieving Jews call Jesus a derogatory term - Samaritan (John 8:48-59). In order for the work not to remain only at the theoretical level, we decided to show the actuality of the concept of rejection of the individual and the community through the practical part in the biblical text about the ten lepers, through the method of biblical conversation. Whether Samaria was really an example of rejection, we will see at the very end of the thesis. We can truly state, based on the entire research, that Samaria, although hated by the Jewish people, was very much accepted in the eyes of God. This was particularly visible through the example of the Savior of the world, Jesus Christ, as addressed by the Samaritans in John's Gospel (cf. John 4:42)
The Theme of the consecrated life in selected letters of st. Jerome
Sv. Jeronim je i putem poslanica poticao vjernike na što savršeniji kršćanski život, a mnogi su ga molili savjete kako živjeti posvećenim životom. Rad obrađuje teme vezane uz posvećeni život zajedničke izabranim Jeronimovim poslanicama u kojima on petorma adresatima različitih staleža (svećenik, djevica, udovica, monah, djevojčica zavjetovana za posvećenu djevicu) daje savjete za život posvećen Gospodinu. Prvo poglavlje donosi informacije o Jeronimu i njegovim adresatima. Drugo poglavlje sažeto izlaže sadržaj izabranih pet poslanica. Treće, središnje poglavlje bavi se glavnim temama vezanima uz posvećeni život koje su im zajedničke; to su: odnos prema Svetom pismu, život u čistoći, odnos prema svijetu, post, odnos prema bogatstvu, siromasi i potrebiti, poslušnost autoritetima i molitveni život. Svaka se od tema zasebno obrađuje uspoređujući Jeronimove pouke adresatima poslanica koji pripadaju različitim staležima i okolnostima, ali ih povezuje ista želja za nasljedovanjem Krista.Saint Jerome, through his letters, encouraged believers to strive for a life of greater Christian perfection, and many sought his counsel on how to live a consecrated life. This paper examines themes related to the consecrated life that are common to the selected letters of Jerome, in which he offers guidance to five recipients from various states of life (a priest, a virgin, a widow, a monk, and a young girl dedicated to the vocation of consecrated virginity) on how to live a life devoted to the Lord. The first chapter provides biographical insights into Jerome and his correspondents. The second chapter offers a concise exposition of the content of the five selected letters. The third and central chapter explores the principal themes related to the consecrated life that are shared among these letters, such as: the relationship with Sacred Scripture, living in purity, engagement with the world, fasting, attitudes towards wealth, poor and needy, obedience to authorities and the life of prayer. Each theme is treated individually, comparing Jerome’s counsel to the recipients of his letters, who, despite their diverse states and circumstances, are united by the common desire to follow Christ
The activities of the Sisters of the Order of St. Basil the Great in the Eparchy of Krizhevtsi in 1915-1951
Cilj je ovog rada dati sustavan prikaz povijesti osnutka i djelatnosti Sestara Reda sv. Bazilij Velikog u Križevačkoj eparhiji od 1915. do 1951. godine. Da bismo postigli cilj istražili smo te kritički analizirali i valorizirali izvore (arhivska građa, kronike, korespondencija i tisak), usustavili, kritički propitali i napravili sintezu pronađenih podataka te na kraju pronađene podatke interpretirali i kritički izložili. Analizom građe su potvrđene hipoteze od kojih smo u radu krenuli. Na tom tragu smo utvrdili da sestre bazilijanke dolaze u Križevačku eparhiju zalaganjem biskupa Dionizija Njaradija. U svom radu u Križevačkoj eparhiji suočavaju se s materijalnim poteškoćama uvjetovanim društveno-političkim okolnostima. Navedene teškoće ograničile su mogućnost njihova djelovanja, no, unatoč poteškoćama sestre su svojim radom dale značajan doprinos očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta grkokatolika Križevačke eparhije. Unatoč nadvladavanju poteškoća kroz cijelo razdoblje djelovanja, njihov je odgojno-obrazovni rad naglo prekinut Drugim svjetskim ratom i zabranama komunističkog režima. U prvom dijelu rada
donosimo povijesni pregled i društveno-politički kontekst dolaska bazilijanki u Križevačku eparhiju. Uz uvid u povijest bazilijanske monaške tradicije na području Brestlitovske i Marčanske unije te neposredne preduvjete dolaska sestara u Križevce 1915. godine, prikazane su društvenopolitičke okolnosti na području Križevačke eparhije od 1915. do 1951., s naglaskom na odnos crkve i države u Austrougarskoj monarhiji, Kraljevini SHS (Jugoslaviji), NDH i SFRJ. U drugom dijelu rada donosimo kronološki prikaz razvoja bazilijanki u Križevačkoj eparhiji od 1915. do 1951. godine. Sestre bazilijanke, katoličke monahinje istočnog obreda, dolaze u Hrvatsku 1915. godine kao ratne izbjeglice iz samostana u Sloviti na zapadu današnje Ukrajine (tadašnja Galicija, dio Austrougarskog imperija). Godine 1917. zalaganjem križevačkog biskupa Dionizija Njaradija te lavovskog metropolita Andreja Šeptickog zajednica u Križevcima je osnažena dolaskom novih sestara te od privremene postaje trajnom. Tijekom 1920.-1939. osnovane su nove zajednice u Šidu (1920.), Kamenici (1927.), Mikluševcima (1936.) i Osijeku (1939.). Poput matične zajednice u Ukrajini, sestre bazilijanke su se u Hrvatskoj bavile odgojno-obrazovnim radom unutar samostana (vodile su dječji dom, internat za učenice, dječji vrtić). Kronološki prikaz razvoja samostana popraćen je analizom pojedinačnih aspekata života dotične zajednice.The goal of this paper is to give a systematic presentation of the history of the establishment and activities of the Sisters of the Order of St. Basil the Great in the Eparchy of Krizhevtsi from 1915 to 1951. To achieve this goal, we researched, critically analyzed, and valorized the sources (archival materials, chronicles, correspondence, and press), compiled, critically examined and synthesized the data found, and finally interpreted and critically presented it. The analysis of the material confirmed the theses that we proposed in the beginning. In this process, we established that the Basilian Sisters came to the Eparchy of Krizhevtsi due to the efforts of Bishop Dionysius Nyaradi. In their work in the Eparchy, the Sisters faced material difficulties caused by sociopolitical circumstances. These difficulties limited the possibility of their action, but, despite that fact, the Sisters made a significant contribution to the preservation of the religious and national identity of Greek Catholics in the Eparchy. Their educational work was abruptly interrupted by the Second World War and the bans of the communist regime. In the first part of the paper, we provide a historical overview and the socio-political context of the arrival of the Basilian Sister in the Eparchy of Krizhevtsi. An insight into the history of the Basilian monastic tradition in the territories of the Brestlitovsk and Marchan Unions, the immediate preconditions for the Basilian Sisters arrival in Krizhevtsi in 1915, as well as the socio-political circumstances in this area from 1915 to 1951 are presented with the emphasize on the relationships between the church and the state in the Austria-Hungaria, the Kingdom of SHS (Yugoslavia), NDH and SFRY. In the second part of the paper, a chronological account of the development of the Basilian Sisters in the Eparchy from 1915 to 1951 is provided. The Basilian Sisters came to Croatia in 1915 as war refugees from the monastery in Slovita, which is in today’s western Ukraine. In 1917, thanks to the efforts of Bishop of Krizhevtsi, Dionysius Nyaradi and the Metropolitan of Lviv, Andrey Sheptytskyi, the community in Krizhevtsi was strengthened by the arrival of new sisters. During 1920-1939 new communities were founded in Shid (1920), Kamenitsa (1927), Miklushevtsi (1936) and Osijek (1939). Like the original community in Ukraine, the Basilian Sisters in Croatia engaged in educational work within the monastery (they ran an orphanage, a boarding school for schoolgirls, and a kindergarten). The chronological presentation of the development of the monastery is accompanied by an analysis of individual aspects of the life of the respective community
Religion, Church, and Theology in Times of Crisis : Theological and Religious Pedagogical Research : Proceedings
This book of proceedings is a result of a successful two-year collaboration between the Catholic Theological Faculty of the University of Zagreb and the Catholic Theological Faculty of the Ruhr University in Bochum. Cooperation was established on the initiative of the heads of the Departments of Religious Pedagogy and Catechetics of the two faculties, Prof. Ana Thea Filipović, PhD (Zagreb) and Prof. Bernhard Grümme, PhD (Bochum). It was carried out with the organisational and financial support of the Vice Dean for Science Assist. Prof. Branko Murić, the Office for International Cooperation and the Office for Postgraduate Studies at the Catholic Theological Faculty of the University of Zagreb. Organizational cooperation was also provided by Marius de Byl, an assistant at the Department of Religious Pedagogy and Catechetics at Ruhr University in Bochum. The project was also supported by UNIC.
Two international research seminars were organised for postgraduate theology students under the established cooperation on the topic “Religion, Church and Theology in Times of Crisis Theological and Religious Pedagogical Research”. Both seminars were held online. The first seminar took place from March 31 to April 1, 2022, and the second was held on April 28, 2023. Both seminars are included in the cooperation programme between two faculties within the UNIC network. The theme “Religion, Church and Theology in Times of Crisis” was broad enough to encompass various research of postgraduate doctoral students from Zagreb and Bochum from various theological disciplines. The presentations of the students at the first seminar gave rise to very about the need for theological responses to the reality that surrounds
them, particularly regarding the following: the Church’s communication and the Church’s pastoral care in crisis situations (illustrated through examples of war, dictatorship and pandemic) from a historical and pastoral perspective; pastoral activity in the army; pastoral challenges in the family; intercultural competences of religious education teachers; digital self-training of religious education teachers through collaboration and sharing; orientation of religious education teachers in international
classes; religious education as a process of “translation”; religiosity and values of young people today in different contexts; the use of qualitative methods in theology.
At the second seminar, students elaborated on several important topics related to religious education, exploring its problematic issues, contributions, and approaches, using modern philosophy, mass culture, and other avenues as ways of reaching new audiences today. They discussed the spiritual experience during crises, causes of the theology crises, as
well as important figures who served as role models in their respective times and circumstances. Besides the diversity of contexts and questions, there were shared concerns which included the following questions: how to imagine the future of theology, how to speak of God in increasingly secular and plural contexts, how to be a more inclusive Church, etc.
The research seminar was not only an excellent platform for students to present and share their research results, but also provided much more than that. The international atmosphere provided them with the opportunity for networking and cooperation. The post-presentation discussions proved valuable for doctoral students enabling them to broaden their
own perspectives, scrutinise research problems and questions, and gain new insights and ideas. Insights into the contextual differences between Germany and Croatia made us aware of the advantages and disadvantages
encountered in theological and religious pedagogical work. New acquaintances created the possibility of learning from others and opened up opportunities to share knowledge and experiences. In that sense, the seminar also played a role in initiating further projects by individual doctoral students, which, for example, examined religious education from a
transnational perspective. The postgraduate study path requires rigorous research and the acquisition of various competencies, including language and presentation skills, which they had the opportunity to improve. The element of motivational stimulus necessary for long-term research, requiring regular renewal, should not be neglected either
Current doctrinal, legislative, and theological positions in christian churches regarding the nature of pluriconfessional prayer
Na ekumenskim molitvenim susretima okupljaju se kršćani iz različitih kršćanskih zajednica, Crkava i konfesija. Takve višekonfesijske molitve pojedine od njih ne interpretiraju i ne prihvaćaju kao zajedničku molitvu, zbog – kako navode – nepostojećega jedinstva vjere ili nedovoljnoga stupnja jedinstva vjere, nego samo kao molitvu na istome mjestu, u isto vrijeme, čak i istim riječima, ali ipak kao zasebnu, bez dimenzije zajedništva. Za njih je takva molitva plurikonfesijska (višekonfesijska) i multikonfesijska (mnogokonfesijska), ali nije interkonfesijska (međukonfesijska), tj. nije zajednička. Takva situacija izaziva nejasnoće, nesigurnost i zbunjenost, osobito kod vjernika koji prakticiraju moliti s kršćanima iz drugih Crkava. Disertacija istražuje (1.) službenu doktrinu, (2.) zakonodavne (crkvenopravne, kanonske) okvire i (3.) teološka stajališta o praksi višekonfesijske molitve. Cilj je znanstvenom metodologijom utvrditi narav višekonfesijske molitve kao oblika duhovnoga ekumenizma i mogućnost njezinoga prakticiranja sukladno zakonodavstvima kršćanskih Crkava.Ecumenical prayer meetings bring together Christians from various Christian communities, churches, and denominations. Such multiconfessional prayers are not interpreted and accepted by some of them as a common prayer, due to – as they say – non-existent unity of faith or insufficient degree of unity of faith, but only as a prayer in the same place, at the same time, even in the same words, without a dimension of togetherness. For them, such a prayer is pluriconfessional and multiconfessional, but it is not interconfessional, in other words, it is not common prayer. Such a situation causes ambiguity, insecurity, and confusion, especially among believers who practice praying with Christians from other churches. The dissertation explores (1.) official doctrine, (2.) legislative (ecclesiastical, canonical) frameworks, and (3.) theological views on the practice of multiconfessional prayer. The aim is to scientifically determine the nature of multiconfessional prayer as a form of spiritual ecumenism as well as the possibility of its practice in accordance with the legislation of the Christian churches
Egzegetski instrumentarij Novoga zavjeta
Egzegetski instrumentarij Novoga zavjeta povezuje u jednu kompaktnu cjelinu najosvnovnije i najpotrebnije alate znanstvene biblijske egzegeze: kritički tekst Novog zavjeta NA28, gramatičku analizu grčkog teksta, novi interlinearni grčkohrvatski prijevod, grčko-hrvatski rječnik, konkordanciju Novog zavjeta, interlinearne grčko-hrvatske prijevode osam hrvatskih biblijskih prijevoda Novoga zavjeta: Jeruzalemska Biblija (1994.), Zagrebačka Biblija (1968.), Franjevačka Biblija (2010.), Hrvatski standardni prijevod Biblije, prijevod Šarića (1942. 1943.), prijevod Škarića (1958. - 1961.), prijevod Katančića (1831.) i prijevod Kašića (1636.). Zamišljen je kao kompleksni alat, dostupan putem web preglednika, cilj kojega je učiniti razumljivijim grčki tekst Novoga zavjeta te omogućiti nova egzegetska i lingvistička istraživanja
Plan upravljanja istraživačkim podacima
Plan upravljanja istraživačkim podacima za kvantitativno istraživanje "Interkulturalna kompetencija: stavovi, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja“ provedeno putem ankete u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta RELIGOBRAZ
Interkulturalna kompetencija: stavovi, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja
Anketni upitnik „Interkulturalna kompetencija: stavovi, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja“ odobren je 10. studenog 2021. od strane Etičkog povjerenstva Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Upitnik ispituje poznavanje temeljnih značajka interkulturalizma i religijske dimenzije interkulturalnoga obrazovanja te stavove, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja o interkulturalnoj kompetenciji nužnoj za ostvarivanje religijske dimenzije interkulturalnog obrazovanja. Ispitanici istraživanja bili su vjeroučitelji zaposleni u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj, koji pripadaju Crkvama reformacijske baštine, islamskoj zajednici, Katoličkoj crkvi i Pravoslavnoj crkvi.
Upitnik je sastavljen od 30 pitanja, od čega je 28 pitanja bilo zatvorenog tipa, a 2 otvorenog. Sadržajno je upitnik podijeljen na pet dijelova. Prvi dio upitnika sastoji se od 13 pitanja od čega su dva bila otvorena, a 11 zatvorenih, kojim su se prikupljala sociodemografske karakteristike ispitanika kao što su spol, nacionalnost, dob, razina obrazovanja, mjesto rada, radni staž, poznavanje stranih jezika, religijska/konfesionalna pripadnost te interkulturalna iskustva. Drugi dio upitnika sastoji se od 4 pitanja o poznavanju pojmova kao što su interkulturalizam i religijska dimenzija interkulturalnog obrazovanja. Tvrdnje su postavljene u obliku Likertove ljestvica s pet stupnjeva (1-nimalo, 2-malo, 3-osrednje, 4-mnogo, 5-vrlo mnogo). Treći dio upitnika sastoji se od 2 zatvorena pitanja kojim se ispituju stavovi prema pripadnicima drugih kultura i religija. Tvrdnje su postavljene u obliku Likertove ljestvica s pet stupnjeva (1-nimalo, 2-malo, 3-osrednje, 4-mnogo, 5-vrlo mnogo). Četvrti dio upitnika se sastoji od tri zatvorena pitanja kojim se ispituju stavovi i mišljenja o stečenom inicijalnom obrazovanju, cjeloživotnom učenju i osposobljenosti za provođenje religijske dimenzije interkulturalnog obrazovanja. Peti dio upitnika se sastoji od 6 zatvorenih pitanja kojima se ispituju stavove i mišljenja vjeroučitelja o potrebnim interkulturalnim kompetencijama za rad u razredima te specifična ponašanja vezana uz interkulturalnu kompetenciju.Istraživanje je provedeno u sklopu projekta RELIGOBRAZ – Doprinos religijskog obrazovanja suživotu u multikulturalnom društvu kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost. Cilj je projekta istražiti doprinos religijskoga obrazovanja u RH odgoju i obrazovanju za suživot u multikulturalnome društvu.
Cilj istraživanja bio je ispitati poznavanje temeljnih značajka interkulturalizma i religijske dimenzije interkulturalnoga obrazovanja te ispitati stavove, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja o interkulturalnoj kompetenciji nužnoj za ostvarivanje religijske dimenzije interkulturalnog obrazovanja.
Specifični ciljevi bili su:
1. ispitati sociodemografske karakteristike vjeroučitelja
2. definirati poznavanje temeljnih karakteristika interkulturalizma i religijske dimenzije interkulturalnoga obrazovanja
3. ispitati stavove vjeroučitelja prema pripadnicima drugih kultura i religija
4. ispitati stavove i mišljenja vjeroučitelja o stečenom inicijalnom obrazovanju, cjeloživotnom učenju i osposobljenosti za provođenje religijske dimenzije interkulturalnog obrazovanja
5. ispitati stavove i mišljenja vjeroučitelja o potrebnim interkulturalnim kompetencijama za rad u razredima te specifična ponašanja vezana uz interkulturalnu kompetenciju
Za provedbu kvantitativnog istraživanja korištena je metoda ankete u čiju svrhu je izrađen anketni upitnik „Interkulturalna kompetencija: stavovi, mišljenja i specifična ponašanja vjeroučitelja“ čiji su autori Jurišić i Razum (2021). Upitnik je odobren 10. studenog 2021. od strane Etičkog povjerenstva Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Anketni upitnik sastoji se od 30 pitanja, od čega su 2 otvorenog tipa, 28 zatvorenog tipa, a najčešći korišteni oblik odgovora je Likertova ljestvica. Pitanja 14 , 15, 19, 29 i 30 su preuzeta, uz pismeno odobrenje, iz dva upitnika prof. dr. sc Elvi Piršl. Po završetku prikupljanja podataka, provedena je kontrola prikupljenih podataka te su isti pripremljeni za obradu, nakon čega su obrađeni i analizirani u programskom paketu za društvene znanosti, engl. SPSS 28.0. U obradi rezultata primijenjena je kvantitativna analiza te je korištena deskriptivna statistika za prikazivanje apsolutnih i relativnih frekvencija, srednjih vrijednosti i mjera disperzije te inferencijalna statistika za prikaz povezanosti (Pearsonov koeficijent korelacije) i razlika (T-test) na razini rizika od 5%, tj. 95% pouzdanosti. Kvantitativno istraživanje provedeno je u razdoblju od studenog 2021. do siječnja 2022. U istraživanju je sudjelovalo 460 ispitanika od čega 103 (22,4%) muškarca i 357 žena (77,6%). U RH na nacionalnoj razini u javnim školama predmet vjeronauka izvodi se u više konfesionalnih i religijskih inačica te ga izvode predstavnici pojedinih vjerskih zajednica. U tu svrhu su ispitivani vjeroučitelji koji pripadaju Katoličkoj crkvi, Islamskoj zajednici, Pravoslavnoj crkvi i Crkvama reformacijske baštine. Nije ostvaren reprezentativan uzorak stoga se rezultati ne mogu primijeniti na opću populaciju vjeroučitelja. U istraživanju je sudjelovalo 375 katoličkih vjeroučitelja (81,5%), 65 vjeroučitelja pripadnika crkvi reformacijske baštine (14,1%), 18 pravoslavnih vjeroučitelja (3,9%) i 2 islamska vjeroučitelja (0,4%).
Mišljenje vjeroučitelja o metodama i oblicima rada u vjeronaučnoj nastavi te stavove o razvoju interkulturalne kompetencije ispitali smo skalom od 7 tvrdnji, a na svaku tvrdnju su odgovarali na skali procjene od 1 = nimalo do 5 = vrlo mnogo. Dobivene vrijednosti procjena svake čestice prikazane su u 2 kategorije DA i NE. Kategorija NE obuhvaća procjene od 1 = nimalo do 3 = osrednje, a kategorija DA od 4 = mnogo do 5 = vrlo mnogo. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 1 i 2. Mišljenja vjeroučitelja o vlastitoj motivaciji ispitali smo skalom procjene od 1 = nisam uopće motiviran do 5 = veoma motiviran. Dobivene vrijednosti procjena svake čestice prikazane su u 2 kategorije DA i NE. Kategorija NE obuhvaća procjene od 1 = nisam uopće motiviran do 3 = ne znam / ne mogu odgovoriti, a kategorija DA od 4 = motiviran do 5 = veoma motiviran. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 3. Mišljenje vjeroučitelja o kompetentnosti za promicanje interkulturalnog obrazovanja u vjeronaučnoj nastavi ispitali smo skalom procjene od 1 = nisam uopće kompetentan do 5 = veoma kompetentan. Dobivene vrijednosti procjena svake čestice prikazane su u 2 kategorije DA i NE. Kategorija NE obuhvaća procjene od 1 = nisam uopće kompetentan do 3 = ne znam / ne mogu odgovoriti, a kategorija DA od 4 = kompetentan do 5 = veoma kompetentan. Dobiveni rezultati prikazani su u Tablici 4. Kvantitativno istraživanje provedeno je u razdoblju od studenog 2021. do siječnja 2022. Anketiranje se provodilo putem interneta, Link Google Obrasca poslan je vjeroučiteljima putem email-a uz pomoć predstojnika njihovih ureda u kojima su prijavljeni. Ispitanici su ispunili Informirani pristanak prije ispunjavanja ankete, te su bili upoznati s anonimnošću podataka
Life according to the Gospel on the Example of the Weak and the Strong in Paul's Epistle to the Romans
Disertacija istražuje problematiku jakih i slabih u vjeri iz Rim 14,1 – 15,13 u kontekstu Pavlove teologije opravdanja po vjeri i u odnosu problematike jakih i slabih u savjesti iz 1 Kor 8,1 – 11,1 kroz sinkronijski i dijakronijski pristup povijesno-kritičkoj metodi. Istraživanje problematike ograničilo se na sedam Pavlovih autentičnih poslanica. Egzegetska analiza cjeline Rim 14,1 – 15,13 ukazala je na četiri specifična elementa iz kojih saznajemo da je problematika jakih i slabih u vjeri motivirana sukobom između judeokršćana i poganokršćana glede poštivanja židovskih blagdana i propisa prehrane zbog čega ih Pavao poziva na međusobno prihvaćanje kako bi stvorio jedinstvo zajednice. Također, Pavao njihov sukob i svoj parenetski poticaj smješta u kontekst vjere. K tomu analiza cjeline ukazala je da Apostol navodi sedam razloga za jedinstvo rimskih kršćana koja su povezana s doktrinarnim dijelom poslanice gdje se iznosi teologija opravdanja po vjeri. Rezultati istraživanja pokazuju da je povezanost na semantičkoj i teološkoj razini. Problematika jedinstva jakih i slabih u vjeri u čitavom se kontekstu poslanice zrcali u Apostolovom nastojanju tumačenja sveopćeg spasenja, koje uključuje Židove i pogane. Zbog svega navedenog u disertaciji se zaključilo da je cjelina 14,1 – 15,13 ključna za razumijevanje Pavlove poslanice Rimljanima te da se Apostolov nauk o opravdanju po vjeri tiče konkretnih problema rimskih kršćana. Ta je cjelina ključna jer po njoj vidimo pravo poimanje sadržaja poslanice kojoj je tema život po evanđelju, dok je opravdanje po vjeri njezina fundamentalna postavka. Time teologija opravdanja po vjeri nije nauk per se nego Apostolu služi ostvarivanju eklezijalno-pastoralnih pothvata. U posljednjoj fazi analize došlo se do zaključka da problematika rimskih kršćana u pogledu jakih i slabih u vjeri nije identična problematici korintskih kršćana zbog čega Pavao na jedinstveni način pristupa rješavanju spomenutog problema. Naime, u 1 Kor ne koristi teologiju opravdanja po vjeri kao osnovu za međusobno prihvaćanje zajednice.The dissertation investigates the issue of the strong and the weak in faith from Rom 14,1 – 15,13 in the context of Paul's theology of justification by faith and in relation to the issue of the strong and the weak in conscience from 1 Cor 8,1 – 11,1 through a synchronic and diachronic approach of the historical-critical method. The investigation of the issue was limited to seven authentic epistles of Paul. The exegetical analysis of the unit Rom 14,1 – 15,13 pointed to four specific elements from which we learn that the issue of the strong and the weak in faith is motivated by the conflict between Jewish Christians and Gentile Christians regarding the observance of Jewish holidays and dietary regulations, which is why Paul calls them to mutual acceptance that would create union in community. Also, Paul places their conflict and his paraenetical encouragement in the context of faith. In addition, the analysis of the unit showed that the Apostle gives seven reasons for the unity of Roman Christians, which are connected with the doctrinal part of the Epistle where the theology of justification by faith is presented. The research results show that the connection is at the semantic and theological levels. The issue of the unity of the strong and the weak in faith in the entire context of the Epistle is reflected in the Apostle's effort to interpret universal salvation, which includes Jews and Gentiles. Because of all the above, it was concluded that unit 14,1 – 15,13 is crucial for the understanding of the Epistle to the Romans and that the Apostle's teaching on justification by faith concerns the specific problems of Roman Christians. This unit is crucial because through it we can see the true understanding of the content of the Epistle, the subject of which is life according to the gospel, while justification by faith is its fundamental presupposition. Thus, the theology of justification by faith is not presented as doctrine per se but serves the Apostle to achieve ecclesial-pastoral undertakings. In the last phase of the analysis, the conclusion was reached that the problem of the Roman Christians in terms of the strong and the weak in faith is not identical to the problem of the Corinthian Christians, which is why Paul approaches the solution of the mentioned problem in a unique way. Namely, in 1 Cor he does not use the theology of justification by faith as a basis for the mutual acceptance of the community