12064 research outputs found
Sort by
GIS analysis of the accessibility of urban public transport in the city of Split
No full textU gradovima posebnu važnost ima javni gradski prijevoz čija dostupnost i povezanost uvelike može utjecati na stanovnike određenog područja. Slabija dostupnost može se očitovati u većoj udaljenosti stanica za javni prijevoz ili u nižoj frekvenciji linija što može uzrokovati značajne organizacijske i financijske probleme i izazove za stanovnike. Grad Split, kao drugi najveći grad u Hrvatskoj i najveći grad u regiji Dalmaciji, ima snažan gravitacijski utjecaj na regionalnoj razini te kao takav sadrži najviše funkcija i usluga potrebnih stanovnicima. S obzirom na veličinu grada, broj stanovnika i ulogu koju grad obnaša, javni je gradski prijevoz od velike važnosti. Njegova dobra povezanost, dostupnost i organiziranost može uvelike olakšati svakodnevne potrebe stanovnika, stoga je u ovom istraživačkom radu analizirana dostupnost istog u gradu Splitu. Analizirani javni gradski prijevoz uključuje GIS analizu javnog autobusnog i željezničkog gradskog prijevoza. Dostupnost podrazumijeva prostorni raspored i udaljenost autobusnih i željezničkih stanica od stambenih površina u gradu te frekvenciju linija. Analizom su dobiveni rezultati o prostornoj diferencijaciji grada s obzirom na dostupnost javnog gradskog prijevoza. Rezultati ukazuju na povoljnu dostupnost gradskog autobusnog prijevoza s obzirom na stambene površine u većini gradskih kotareva te nepovoljnu dostupnost gradskog željezničkog prijevoza koja se najviše očituje u nepostojanju adekvatne infrastrukture. Naposlijetku rada dani su prijedlozi za eventualno poboljšanje.In cities, urban public transport is of particular importance. Its accessibility and connectivity can greatly affect the residents of a certain area. Weaker accessibility can be manifested in a greater distance of public transport stations or in a lower frequency of lines, which can cause significant organizational and financial problems and challenges for residents. The city of Split, as the second largest city in Croatia and the largest city in the Dalmatia region, has a strong gravitational influence at the regional level and as such contains the most functions and services for the residents. Considering the size of the city, the number of inhabitants and the role that the city plays, urban public transport is of great importance. Its good connectivity, accessibility and organization can greatly facilitate the daily needs of residents; therefore, this thesis analysed its accessibility in the city of Split. The analysed urban public transport includes a GIS analysis of public bus and rail urban transport. Accessibility includes the spatial arrangement and distance of bus and train stations from residential areas in the city, as well as the frequency of lines. The results of the analysis were obtained on the spatial differentiation of the city regarding the accessibility of urban public transport. The results indicate the favourable availability of city bus transport regarding residential areas in most city districts and the unfavourable accessibility of city rail transport, which is most evident in the lack of adequate infrastructure. At the end of the thesis, suggestions for possible improvement were given
Application of linear regression and machine learning in credit scoring in banking
No full textOvaj diplomski rad proučava problematiku izračuna kreditnog skoringa pomoću prediktivnih modela strojnog učenja. U početku uvodimo osnovne koncepte vjerojatnosti i statistike nužne za daljnje razumijevanje rada. U nastavku rada upoznajemo prediktivne modele, poput jednostavnih regresijskih modele i kompleksnijih modela strojnog učenja. Za kraj rada pokazujemo primjenu navedenih modela u bankarstvu, točnije pri izračunu kreditne sposobnosti klijenta, te navodimo primjer iz prakse u kojem se proučava prediktivna moć transakcijskih podataka tekućeg računa za izračun kreditnog rizika.This thesis examines the issue of credit scoring calculation using predictive models in machine learning. We begin by introducing the basic concepts of probability and statistics, which are necessary for further understanding of the thesis. In the subsequent sections, we explore predictive models such as simple regression models and more complex machine learning models. Finally, we demonstrate the application of these models in the banking sector, specifically in assessing a client’s creditworthiness. We also provide a practical example where the predictive power of transactional data from a current account is studied for credit risk calculation
Light pollution on the example of street lighting in the Fužine
No full textU skladu s globalnim prepoznavanjem svjetlosnog onečišćenja, razvijene zemlje donose zakone za kontrolu javne rasvjete. Republika Hrvatska također prepoznaje važnost te tematike i donosi zakonodavne mjere za zaštitu od ovakvog tipa onečišćenja. Cilj ovog istraživačkog rada je ispitati usklađenost javne rasvjete u Fužinama s regulativama propisanima novim zakonom. Postavljene hipoteze usmjerene su prema horizontalnoj rasvijetljenosti, regulaciji intenziteta rasvjete i postavljanju rasvjetnih tijela u skladu s propisima. Jedan od načina utvrđivanja postavljenih hipoteza je mjerenje pomoću luxmetra, uređaja za mjerenje rasvijetljenosti. Uz ovu metodu u terenskom istraživanju korišten je i daljinomjer koji je poslužio za mjerenje precizne udaljenost između mjernih postaja. Metode koje su se još koristile u sklopu terenskog istraživanja su: metoda razgovora, opservacije i fotodokumentiranja. Tome svemu je prethodila metoda prikupljanja i proučavanja podataka o svjetlosnom onečišćenju i o funkcioniranju sustava rasvjete na području Fužina. Metoda kartiranja točaka mjerenja provedena je pomoću aplikacije OruxMap i obrađena u programu QGIS 3.24.3, dok su analiza i sinteza podataka obavljene u programu MS Excel. Na samom kraju korištena je induktivno-deduktivna metoda za sumiranje cijelog istraživanja. Ovaj rad doprinosi razumijevanju problema svjetlosnog onečišćenja na lokalnoj razini te ocjenjuje usklađenost javne rasvjete Fužina s propisima, pružajući osnovu za daljnje mjere očuvanja noćnog okoliša i ekološke ravnoteže.In line with the global recognition of light pollution, developed countries enact laws to control public lighting. The Republic of Croatia also acknowledges the importance of this issue and introduces legislative measures for protection against this type of pollution. The aim of this research is to examine the compliance of public lighting in Fužine with the regulations prescribed by the new law. Hypotheses are formulated regarding horizontal illumination, light intensity regulation, and the placement of lighting fixtures in accordance with regulations. Luxmeter, a device for measuring illumination, was employed to test these hypotheses during field research. Additionally, a rangefinder was used to measure precise distances between measurement stations. Other methods utilized in the field research include discussions, observations, and photodocumentation. Preceding all these, a method of collecting and studying data on light pollution and the functioning of the lighting system in the Fužine area was employed. The mapping of measurement points was conducted using the "OruxMap" application and processed in QGIS 3.24.3, while data analysis and synthesis were performed in MS Excel. Finally, an inductive-deductive method was used to summarize the entire research. This work contributes to understanding the issue of light pollution at the local level, evaluating the compliance of public lighting in Fužine with regulations, providing a basis for further measures to preserve the nocturnal environment and ecological balance
Response of Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. with modified BPM and DMS3 gene expression to heat stress
No full textProteini BPM i DMS3 sudjeluju u regulaciji rasta i razvoja te prilagodbi biljaka na okolišne
uvjete. Učinak toplinskog tretmana istražen je u biljaka uročnjaka s prekomjernom (oeBPM1 i
oeDMS3) i smanjenom (amiR-bpm i dms3-1) ekspresijom tih proteina te biljaka divljeg tipa.
Fenotipizacijom je dokazan smanjeni rast linija oeBPM1 i dms3-1 u kontrolnim uvjetima, a
toplinski tretman uzrokovao je inhibiciju rasta u divljeg tipa te linija oeDMS3, oeBPM1 i
amiR-bpm. U liniji dms3-1 tretiranoj u kasnijem razvojnom stadiju zabilježena je povećana
stopa rasta. Sve linije tretirane u stadiju klijanaca akumulirale su protein HSP90, no indukcija
HSP70 ovisila je o genskoj pozadini biljaka. U linijama oeBPM1 i amiR-bpm primijećeni su
oprečni odgovori na stres – u prvoj liniji je zabilježena smanjena fotosintetska učinkovitost, a
u drugoj povišena aktivnost antioksidacijskih enzima. U liniji oeDMS3 izmjerena je povišena
aktivnost peroksidaza, a linija dms3-1 pokazala je veću osjetljivost fotosinteze unatoč
povećanju sadržaja prolina i aktivnosti katalaze. Dobiveni rezultati ukazuju da promijenjena
ekspresija gena BPM nema jednoznačnu ulogu u termotoleranciji, ali da je za otpornost u stadiju
klijanaca potrebna prisutnost funkcionalnog proteina DMS3.Proteins BPM and DMS3 participate in the regulation of growth and development, and
adaptation of plants to environmental conditions. The effects of heat treatment were studied in
Arabidopsis thaliana plants with overexpression (oeBPM1 and oeDMS3) and downregulation
(amiR-bpm and dms3-1) of these proteins, as well as in wild-type plants. Phenotyping of plants
showed reduced growth of oeBPM1 and dms3-1 lines under control conditions, while heat
treatment caused growth inhibition of wild type and oeDMS3, oeBPM1 and amiR-bpm lines.
The dms3-1 line treated at a later developmental stage showed an increased growth rate. All
lines treated at the seedling stage accumulated HSP90 protein, but the induction of HSP70
depended on the genetic background of the plants. In oeBPM1 and amiR-bpm lines, opposite
responses to stress were observed – reduced photosynthetic efficiency in the former and
increased antioxidant enzyme activity in the latter. Increased peroxidase activity was measured
in oeDMS3 line, while dms3-1 line showed photosynthetic sensitivity despite higher proline
content and catalase activity. The results suggest that the altered expression of BPM genes does
not have a straightforward role in thermotolerance, but the presence of a functional DMS3
protein is essential for tolerance in the seedling stage
Structural diversity in vanadium(V) complexes with hydrazone-based ligands
No full textSintetizirano je osam novih vanadijevih(V) kompleksa s hidrazonskim ligandima koji sadrže
O i N donorne atome. Kompleksi su dobiveni reakcijom hidrazona H2VIH (N''-(2-hidroksi-3-
metoksibenziliden)izonikotinhidrazon) i H24OMeSIH (N''-(2-hidroksi-4-metoksibenziliden) -
izonikotinhidrazon) s dva spoja vanadija, vanadil acetilacetonatom i amonijevim vanadatom,
u dva otapala, metanolu i etanolu, pri različitim reakcijskim uvjetima. Uočena je velika
strukturna raznolikost dobivenih kompleksa vanadija(V), gdje su na metalni centar
hidrazonski ligandi vezani preko O,N,O donornih atoma. U reakciji s ligandom H2VIH
dobiveni su kompleksi [VO(VIH)(MeO)]4, [VO(VIH)(EtO)]4, [VO2(HVIH)]·2H2O i
[VO2(HVIH)]·0,5H2O, dok su s ligandom H24OMeSIH dobiveni kompleksi
[VO(4OMeSIH)(MeO)(MeOH)], [VO(H4OMeSIH)-O-VO(MeO)(4OMeSIH)],
[VO2(H4OMeSIH)] i [VO(4OMeSIH)(EtO)]. Molekulske i kristalne strukture svih
kompleksa odreĎene su rentgenskom strukturnom analizom na monokristalnom uzorku. Svi
kompleksi dodatno su okarakterizirani termogravimetrijskom analizom i difrakcijom
rentgenskog zračenja na polikristalnom uzorku.Eight new vanadium(V) compexes with hydrazone-based ligands containing O and N donor
atoms were synthesized. Complexes were obtained by the reaction of hydrazones H2VIH (N''-
(2-hydroxy-3-methoxybenzylidene)isonicotinhydrazone) and H24OMeSIH (N''-(2-hydroxy-4-
methoxybenzylidene)isonicotinhydrazone) with two vanadium compounds, vanadyl
acetylacetonate and ammonium vanadate in methanol or ethanol under different reaction
conditions. Structurally different vanadium(V) complexes were obtained with ligands
coordinated via O,N,O donor atoms. In the reaction with H2VIH ligand, complexes
[VO(VIH)(MeO)]4, [VO(VIH)(EtO)]4, [VO2(HVIH)]·2H2O and [VO2(HVIH)]·0,5H2O were
obtained, and with H24OMeSIH ligand [VO(4OMeSIH)(MeO)(MeOH)], [VO(H4OMeSIH)-
O-VO(MeO)(4OMeSIH)], [VO2(H4OMeSIH)] and [VO(4OMeSIH)(EtO)]. The molecular
and crystal structure of the complexes were determined by the single crystal X-ray diffraction
method. All complexes were also characterized by termogravimetric analysis and X-ray
diffraction on a polycrystalline sample
Apple hammerhead viroid identification in retrospective analysis of total nucleic acids extracts from apples
No full textČekićasti viroid jabuke (eng. apple hammerhead viroid, AHVd) pripada porodici Avsunviroidae i
rodu Pelamoviroid. Primarno inficira jabuke (Malus domestica Borkh.), no njegova prisutnost je
potvrđena i u nešpuli (Eriobotrya japonica (Thunb.) Lindl.). Cilj rada bio je potvrditi prisutnost
AHVd-a u prethodno istraživanim izolatima kultivara jabuka na području Hrvatske. Analizirano je
15 prethodno istraživanih izolata jabuka i tri izolata pripremljena za potrebe ovog rada. Iz
ekstrakata ukupnih nukleinskih kiselina jabuka metodom reverzne transkripcije i lančane reakcije
polimeraze (RT-PCR) uz primjenu početnica specifičnih za AHVd u elektroforetskom agaroznom
gelu detektirana je prisutnost viroidnih amplikona u čak sedam uzoraka. Iz šest uzorka dobivene
su konsenzus-sekvence parcijalnog AHVd-genoma. Viroid je pronađen u raznim sortama jabuka
na različitim lokacijama, a njegova prisutnost u izolatima jabuka potvrđena je Sangerovim
sekvenciranjem i filogenetskom analizom, te usporedbom sekundarnih struktura viroidnih genoma.
Većina hrvatskih AHVd-varijanti se na filogenetskom stablu grupirala zajedno zbog blizine
lokacija jabuka iz kojih su prikupljani uzorci, dok su se dva uzorka izdvojila i grupirala sa
sekvencama iz drugih država. Zbog blizine uzgojne lokacije jabuke Mađarskoj jedan je uzorak
AHVd u skupini s uzorcima iz Mađarske i Češke, dok je drugi uzorak grupiran s kanadskim
uzorcima vjerojatno zbog uvoznog porijekla te sorte jabuke.Apple hammerhead viroid (AHVd) belongs to the family Avsunviroidae and the genus
Pelamoviroid. It primarily infects apples (Malus domestica Borkh.). This research was conducted
in order to confirm the presence of AHVd in the previously investigated isolates of apple cultivars
in Croatia. In the scope of this study, 15 previously researched apple isolates and three samples
isolated for the purpose of this work were analyzed. The presence of viroid amplicons in
electrophoresis gels was detected in seven total nucleic acids extracts from apple after reverse
transcription and polymerase chain reaction (RT-PCR) with primers specific for AHVd. Six
consensus sequences of the partial AHVd genome were obtained. The viroid was found in various
apple varieties in different locations and its presence was confirmed by phylogenetic analysis of
Sanger sequences and the comparison of secondary structures. Most of the Croatian samples were
grouped together on the phylogenetic tree due to the proximity of the apple cultivation sites, while
two samples grouped with sequences from other countries. One isolate of AHVd from apple
growing near the Hungarian border grouped with samples from Hungary and the Czech Republic,
whereas the other was grouped with Canadian samples probably due to the origin of the apple
variety that was most likely imported
Popravak križnih veza između DNA i topoizomeraza 1 i 2
No full textDNA-protein crosslinks (DPCs) are frequent and damaging DNA lesions that affect all DNA transactions, which can lead to the formation of DSBs (double-strand DNA breaks), genomic instability and cell death. At the organismal level, impaired DPC repair (DPCR) is associated with cancer, aging, and neurodegeneration. Repair of the two most abundant enzymatic DPCs, involving topoisomerase 1 and 2 was studied in cell models, but data from organisms are still limited. Here, using a zebrafish model and human cells, we show that endogenous TOP1-DPCs are repaired by TDP1 and SPRTN through independent pathways. Notably, chemically induced TOP1-DPCs, using camptothecin or formaldehyde, require an epistatic action of both enzymes, and effectively prevent the accumulation of TOP1-DPC-related damage. Furthermore, we identified the zebrafish Tdp2 orthologue, Tdp2b, as the enzyme responsible for the removal of Top2-DPC residues. Reduced Tdp2 function, observed in both, living organisms and cellular models, causes significant phenotypic changes. This study provides the first insights into the repair of TOP1- and TOP2-DPCs in vivo.Križne veze proteina i DNA (eng. DPCs) su česte i štetne lezije DNA koje ometaju sve procese na DNA, što može dovesti do pojave dvostrukih lomova, genomske nestabilnosti i stanične smrti. Na razini organizma, neefikasan popravak križnih veza proteina i DNA povezan je s nastankom tumora, starenjem i neurodegeneracijom. Dok je popravak najčešćih enzimskih DPC-a, Topoizomeraze 1 i 2, pručavan u staničnim modelima, podaci o ovom popravku u organizmima još uvijek su nedostatni. U ovom istraživanju, koristeći model ribe zebrice i ljudske stanične kulture , pokazali smo in vivo da se endogeni popravak TOP1-DPC odvija putem enzima TDP1 i SPRTN, pri čemu ti enzimi djeluju neovisno jedan o drugome. Nadalje, DPC-evi s TOP1 inducirani kemijski, korištenjem kamptotecina ili formaldehida, zahtijevaju međusobno ovisno djelovanje oba enzima kako bi se učinkovito spriječilo nakupljanje oštećenja povezanih s TOP1-DPC-ovima. U ovom radu, pokazali smo kako je zebričin Tdp2 ortolog, Tdp2b, enzim odgovoran za uklanjanje ostataka Top2-DPC-a s DNA. Smanjenje aktivnosti Tdp2, kako u živim organizmima tako i u staničnim modelima, rezultira značajnim fenotipskim promjenama. Ovo istraživanje pruža prve uvide u mehanizme popravka TOP1- i TOP2-DPC-eva in vivo
Podrijetlo vode
No full textVećina površine današnje Zemlje prekrivena je vodom i živi organizmi koji danas postoje ne bi mogli opstati bez nje. Međutim, podrijetlo vode teško je točno odrediti te postoje razne teorije kako o mogućim izvorima vode tako i o periodu u kojem je voda došla na Zemlju. Danas se zna da svemir obiluje vodom i može je se naći u međuzvjezdanom prostoru, područjima nastajanja planetarnih sustava i na već oblikovanim svemirskim tijelima. Po pitanju vremena kada je voda došla na Zemlju teorije se uglavnom dijele na one po kojima je Zemlja nastala s vodom i na one po kojima je voda na Zemlju naknadno dospjela kad je Zemlja već praktički bila formirana. Većina teorija uključuje više izvora vode u različitim fazama razvoja. Najveći doprinos se uglavnom pripisuje materijalima sličnima ugljičnim hondritima, iako se sve više važnosti pripisuje i ostalima poput enstatita i običnih hondrita. Smatra se da je doprinos kometa koji su bili bogati vodom mali. Sve više pažnje pridaje se naizgled suhim materijalima koji su bogati mineralima i koji u sebi imaju vezanu vodu te procesima kojima se voda mogla vezati ili osloboditi iz njih. Prilikom određivanja podrijetla vode, osim prisutnosti vode u potencijalnim izvorima, uspoređuje se i prisutnost drugih kemijskih elemenata te izotopni sastav potencijalnog izvora vode s uzorcima na Zemlji prilikom čega se najviše gleda omjer deuterija i procija (D/H omjer)