12064 research outputs found
Sort by
Fear and stress in wild animals
No full textOpasnosti i nepredvidive promjene životnih uvjeta kod divljih životinja dovode do straha i
stresa. U ovom radu ću prezentirati prilagodbe životinja na takve situacije te njihov utjecaj na
pojedinca, populaciju, pa čak i cijeli ekosustav. Te prilagodbe uključuju evolucijski očuvan
fiziološki odgovor te promjene ponašanja. Kao glavni indikatori stresa kod životinja koriste se
razina glukokortikoida u tijelu i varijabilnost otkucaja srca uzrokovana ispuštanjem
katekolamina (adrenalina i noradrenalina). To su ujedno i glavni medijatori stresa koji
omogućuju tijelu bolju reakciju i oporavak. Osvrnut ću se na reakcije divljih životinja na opasne
situacije sa naglaskom na nedostatak hrane i predaciju. Kao primjeri za nošenje sa nestašicom
hrane će mi poslužiti morske iguane na Galapagosu i carski pingvini. Predacija je odnos u kojem
se nalazi velika većina životinja u divljini, bilo to u ulozi predatora, plijena ili oboje. Hranidbena
mreža često obuhvaća sve životinje na određenom arealu, a uloga vršnog predatora u takvom
ekosustavu je neizmjerno važna, što ću pokazati na primjeru utjecaja vukova na okoliš u
Nacionalnom parku Yellowstone. Sve veći utjecaj ljudi na okoliš uzrokuje sve češću pojavu
kroničnog stresa kod divljih životinja i zbog toga istraživanja utjecaja stresa na životinje postaju
svakim danom sve važnija.Dangers and unpredictable changes of living conditions lead to fear and stress in wild animals.
In this paper, I will present adaptations of animals to such situations and their impact on the
individual, the population, and even the entire ecosystem. These adaptations include
evolutionarily conserved physiological response and behavioral changes. The main indicators
of stress in animals are levels of glucocorticoids in the body and heart rate variability caused
by the release of catecholamines (adrenaline and noradrenaline). These are also the main
mediators of stress that enable the body better reaction and recovery. I will discuss the reactions
of wild animals to dangerous situations with an emphasis on lack of food and predation. Marine
iguanas in the Galapagos and emperor penguins will serve as examples of dealing with food
shortages. Predation is the relationship in which the vast majority of animals in the wild find
themselves, either in the role of predator, prey, or both. A food web often includes all animals
in a certain area, and the role of the apex predator in such ecosystem is extremely important, as
will be shown by the example of wolves impact on the environment in Yellowstone National
Park. The growing impact of humans on the environment causes the appearance of chronic
stress in wild animals, which is why research into the impact of stress on animals is becoming
more and more important every da
Communication within the order Cetacea
No full textPripadnici reda kitova (lat. Cetacea) su socijalna bića koja često žive u grupama te su usavršili
komunikaciju izrazito kompleksnim sustavima o kojima je i dalje malo toga poznato. Dosad
je najbolje proučavana akustična komunikacija u koju spadaju zvukovi različitih frekvencija
poput vokalizacije, zvižduka ili klikova koji su drugačiji za svaku vrstu ili određenu populaciju
te vremenom pokazuju usklađene promjene. Nešto manje proučavani, a jednako bitni,
su pokreti i radnje koji ne spadaju u akustičnu komunikaciju, ali igraju ulogu u koordinaciji
grupe, prepoznavanju individualnih jedinki i izražavanju agresije, uzbuđenja ili radoznalosti.
Mnogo toga ostaje nepoznato, a najnovija istraživanja pokušavaju razviti metode detektiranja
i shvaćanja sustava komunikacije bez ugrožavanja postojećih populacija.Members of the cetacean order are social beings that often live in groups and have perfected
communicating with complex sequences about which much is still unknown. Acoustic communication,
which includes sounds of different frequencies such as vocalizations, whistles or
clicks, which are different for each species or a certain population and show coordinated
changes over time, has been the best studied so far. Somewhat less studied, but equally important,
is non-acoustic communication which plays a role in group coordination, recognition of
individuals and expression of aggression, excitement or curiosity. Much remains unknown,
and the latest research attempts to develop methods of detecting and understanding communication
systems without endangering existing populations
Epigenetics of cancer
No full textUnatoč svakodnevnom napretku znanosti i medicine, dijagnosticiranje i liječenje najučestalijih bolesti poput tumora još uvijek predstavlja izazov. Iako su tumori tradicionalno smatrani genetičkom bolešću, novija istraživanja ukazuju na ključnu ulogu epigenetike u njihovom nastanku i progresiji. Ključno istraživačko pitanje ovog rada je: Kako epigenetske promjene utječu na nastanak i razvoj tumora? Epigenetske promjene, uključujući metilaciju DNA, regulaciju miRNA te modifikacije histona i kromatina, utječu na ekspresiju gena i druge stanične procese. Tumori mogu nastati pod utjecajem genetičkih ili epigenetskih čimbenika, ili njihovom kombinacijom. Razvoj i progresija mnogih malignih bolesti, poput akutne mijeloične leukemije, usko su povezani s epigenetskim modifikacijama, a nove terapijske metode fokusiraju se na reverzibilnost tih promjena ili njihovu inhibiciju. Osim što su ključne za razvoj budućih strategija liječenja, epigenetske modifikacije također služe kao potencijalni biomarkeri za rano otkrivanje i praćenje napredovanja bolesti.Despite daily advancements in science and medicine, diagnosing and treating prevalent diseases such as tumors still present significant challenges. Although tumors have been traditionally considered as genetic diseases, recent research highlights the crucial role of epigenetics in their onset and progression. The key research question of this study is: How do epigenetic changes influence the development and progression of tumors? Epigenetic modifications, including DNA methylation, miRNA regulation, histone and chromatin modifications, affect gene expression and subsequent cellular processes. Tumors can arise due to genetic or epigenetic factors, or a combination of both. The development and progression of many malignancies, such as acute myeloid leukemia, are closely linked to epigenetic modifications, with emerging therapeutic approaches focusing on reversing or inhibiting these changes. In addition to being essential for future treatment strategies, the presence of epigenetic modifications in tumors may serve as potential biomarkers for early detection and monitoring disease progression
Biomass distribution of sympatric mammals in southern Europe
No full textRaspodjela biomase među trofičkim razinama i različitim vrstama organizama važna je
karakteristika ekosustava i vjerojatno je doživjela velike promjene uzrokovane ljudskim
aktivnostima. U ovom radu istražena je raspodjela biomase 10 vrsta sisavaca u Kantabrijskim
planinama na sjeveru Španjolske koristeći podatke s fotozamki i model procjene brojnosti
temeljen na zauzeću. Raspodjela nije slijedila pravilo prijenosa 10 % biomase po trofičkoj
razini, niti je biomasa grabežljivaca rasla s eksponentom ¾ u odnosu na biomasu plijena.
Umjesto toga, raspodjela je bila koncentrirana na niže trofičke razine s nerazmjerno malom
biomasom grabežljivaca, osobito velikih mesoždera. Osim toga, omjer biomase potrošača i
proizvođača bio je niži od teorijskih očekivanja. Rezultati ovog istraživanja vjerojatno
predstavljaju gornji kraj raspona biomase sisavaca u umjerenim šumama južne Europe, budući
da su podaci uglavnom prikupljeni iz kamera postavljenih unutar zaštićenih područja. Daljnja
istraživanja s poboljšanim uzorkovanjem i metodologijom mogla bi povećati preciznost
procjene biomase, ali smatram da uočena odstupanja između opaženih raspodjela biomase i
teorijskih očekivanja predstavljaju jasan primjer radikalnih učinaka koje su ljudske aktivnosti
imale na strukturu kopnenih ekosustava.The distribution of biomass among trophic levels and different types of organisms is an
important characteristic of ecosystems and has likely seen large perturbations caused by human
activities. The biomass distribution of 10 mammal species was investigated in the Cantabrian
Mountains in northern Spain using camera trap data and an occupancy based abundance model.
The distribution did not follow the rule of 10 % biomass transfer per trophic level nor did
predator biomass scale with a ¾ power exponent in relation to the biomass of its prey. Instead,
the distribution was bottom heavy with a disproportionally low predator biomass, in particular
large carnivore biomass. In addition, the ratio of consumer to producer biomass was lower than
theoretical expectations. Furthermore, the results in this study likely represent the upper end of
the range of mammal biomass in southern European temperate forest, as the data were mostly
derived from cameras placed inside protected areas. More research with improved sampling
and methodology could increase the precision of biomass estimation, but I suggest that the
observed deviations between the observed biomass distributions and theoretical expectations
provide a strong example of the radical effects human activities has had on the structure of
terrestrial ecosystems
Klatrati
No full textKlatrati su spojevi kavezaste strukture u kojima molekule gosta ulaze u šupljine kaveza kojeg tvore molekule domaćina. Molekule domaćina su najčešće voda ili neke organske molekule, dok su molekule gosta u većini slučajeva plinovi. Molekule gosta najčešće su halogeni, ugljikov dioksid i metan, te ugljikovodici (u kojima su molekule s izotopima ugljika ili vodika). U šupljinama također mogu biti smješteni atomi ksenona i njegovi izotopi. Halogeni su važni zbog samih interakcija te su klorovi hidrati prvi otkriveni klatratni hidrati. Izotopi ksenona (atomi gosta) svoj značaj u klatratnim hidridima pronalaze u karakterizaciji i određivanju međumolekulskih interakcija između molekula gosta i domaćina. Sama stabilnost klatrata ovisi o temperaturi i tlaku, a usko je povezana s Gibbsovom energijom, ako je vrijednost Gibbsove energije negativna, nastali klatrat je stabilan. U središtu promatranja su klatratni hidrati ugljikova monoksida i prirodnog plina metana. Oni su od iznimne važnosti naftnim industrijama koje se susreću s problemima koje im uzrokuju, ali ujedno boreći se protiv tih problema pokušavaju osmisliti novi način prijenosa i iskorištenja energije. Klatratni hidrati mogu se karakterizirati difrakcijom rentgenskog zračenja na jediničnom kristalu pomoću koje je određena struktura samih klatrata, primjerice hidrata ugljikova dioksida. Nadalje, koriste se i različite spektroskopske metode kao što su to spektroskopije nuklearne magnetske rezonancije (NMR) te infracrvena (IR) i Ramanova spektroskopija, kojima se pokušavaju izučavati interakcija između samih molekula unutar klatrata. Najpoznatiji klatrati su klatratni hidrati metana u ledu koji topljenjem otpušta prirodni plin u atmosferu te pojačava učinak stakleničkih plinova i time dodatno zagrijava Zemljinu atmosferu. Uz navedene klatrate pojavljuju se i anorganski klatrati kojima je kavez tvoren od elemenata 13. i 14. skupine periodnog sustava elemenata, a molekule gosta najčešće su alkalijski ili zemnoalkalijski metali te neke organske molekule kao na primjer THF. Klatrati svoju primjenu pronalaze i u medicini. Razni spojevi koriste se kao katalizatori ili inhibitori u reakcijama nastanka klatrata koja je također od velike važnosti ponajviše za naftnu industriju. Stabilnost klatrata ovisi o temperaturi, tlaku, vrsti molekule gosta te o obliku šupljine u koju se smještaju
The impact of dominant modes of climate variability on extreme temperatures in Croatia
No full textRad je usmjeren na proučavanje utjecaja dominantnih modova klimatske varijabilnosti na ekstremne temperature i klimatske indekse na području Republike Hrvatske u razdoblju od 1950. do 2022. godine. Razmotreni su utjecaji dvaju modova: Sjeverno-atlantske oscilacije (NAO, engl. North Atlantic Oscillation) i Istočno-atlantskog polja (EA, engl. East Atlantic pattern). Klimatski indeksi izvedeni su iz Tmin-a i Tmax-a: broj ljetnih dana (SU), broj tropskih noći (TR), broj ledenih dana (ID), broj mraznih dana (FD) i dnevni raspon temperature (DTR). Utjecaji su ispitani uz pomoć analize po skupovima događaja (tzv. kompozitna analiza) i korelacijskih mapa. Primarni mod klimatske varijabilnosti, NAO, predstavlja dipol u polju tlaka zraka, koji se opisuje kao meridionalno kolebanje atmosferske zračne mase između suptropskog područja visokog tlaka zraka u blizini Azora i subpolarnog sustava niskog tlaka zraka u blizini Islanda (Wanner et al., 2001). Sekundarni mod klimatske varijabilnosti, EA, također je dipol u polju tlaka zraka i ima centre varijabilnosti koji su pomaknuti jugoistočno u odnosu na one kod NAO-a (CPC, 2012b). Kompozitna analiza anomalija ukazuje na dominantan utjecaj moda NAO na zimsko polje SLP-a, dok mod EA snažnije utječe na ljetne i zimske anomalije Tmax-a i Tmin-a. U svim hrvatskim gradovima mjesečni i sezonski trendovi Tmax-a i Tmin-a su pozitivni, što ukazuje na njihovo zatopljenje. Pearsonove korelacije Tmax-a i Tmin-a s EA-om su pozitivne tijekom cijele godine za hrvatsko područje, dok su s NAO-om pozitivne samo zimi. Negativni trendovi indeksa FD i ID zimi te pozitivni trendovi indeksa SU i TR ljeti upućuju na zagrijavanje hrvatskog područja. Iz Pearsonovih koeficijenata korelacije klimatskih indeksa s NAO-om i EA-om slijede negativne ovisnosti indeksa FD i ID o NAO-u zimi te pozitivne (negativne) ovisnosti indeksa SU i TR (ID i FD) o EA-u ljeti (zimi). EA ima značajniji cjelogodišnji utjecaj od NAO-a na ekstremne temperature hrvatskog područja. Jačanjem EA-ja rastu Tmax i Tmin.This study examines the impact of dominant modes of climate variability on extreme temperatures and climate indices in Croatia from 1950 to 2022. It focuses on two modes: the North Atlantic Oscillation (NAO) and the East Atlantic pattern (EA). Climate indices are derived from Tmin and Tmax: summer days (SU), tropical nights (TR), ice days (ID), frost days (FD) and daily temperature range (DTR). The impacts were assessed using composite analysis and correlation maps. The NAO mode, a dipole in the air pressure field, involves meridional oscillation between the subtropical high pressure center near the Azores and the subpolar low pressure center near Iceland (Wanner et al., 2001). The EA mode, also a pressure dipole, has its centers of variability shifted southeast compared to the NAO (CPC, 2012b). A composite anomaly analysis indicates that the NAO mainly affects winter SLP, while the EA has a stronger impact on Tmax and Tmin anomalies in both summer and winter. In all Croatian cities, monthly and seasonal trends of Tmax and Tmin are positive, indicating warming. Pearson correlations of Tmax and Tmin with the EA are positive throughout the year, whereas they are positive with the NAO only in winter. Negative trends of FD and ID indices in winter and positive trends of SU and TR indices in summer indicate warming in Croatia. Pearson correlation coefficients show that FD and ID depend negatively on NAO in winter, while SU and TR (FD and ID) depend positively (negatively) on EA in summer (winter). Overall, EA affects extreme temperatures in Croatia more than NAO throughout the year. As the EA increases, both Tmax and Tmin also increase
Ichthyofauna of Čikola River
No full textRibe su najbrojnija, najslabije istražena te ujedno i najugroženija skupina kralježnjaka. Glavni je razlog tome čovjek i njegov utjecaj na te jedinstvene vodene ekosustave. Zbog raznolikosti slatkovodne ihtiofaune, Hrvatska spada među ihtiološki najraznolikije europske zemlje. Ihtiološka raznolikost posljedica je klimatskih, geomorfoloških i ekoloških prilika. Jadranski slijev čine rijeke na vapnenačkoj podlozi, gdje voda biva vrlo brzo procijeđena u podzemlje. Vrlo je česta pojava presušnog karaktera tekućica jadranskog slijeva, gdje nalazimo ihtiofaunu s najvećim stupnjem ugroženosti i endemizmom. Od 80 vrsta riba koje žive u jadranskom slijevu, 38 je endemskih za Hrvatsku i jadranski slijev. Rijeka Čikola, jedan od pet pritoka rijeke Krke u južnoj Hrvatskoj, presušnog je karaktera u ljetnim mjesecima. Tri endemske vrste riba žive u rijeci Čikoli: turskijev klen (Telestes turskyi), dalmatinska pijurica (Phoxinellus dalmaticus) i oštrulja (Aulopyge huegelii). U rijeci Čikoli živi i 8 invazivnih vrsta koje su vrlo agresivne u kompeticiji za hranu i stanište s endemima, a to su: gambuzija (Gambusia holbrooki), grgeč (Perca fluviatilis), bezribica (Pseudorasbora parva), štuka (Esox lucius), sunčanica (Lepomis gibbosus), linjak (Tinca tinca), crni somić (Ameiurus melas) i kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss).Fish are the most numerous, least researched and at the same time the most endangered group of vertebrates. The main reason for this is human presence and his impact on the unique water ecosystems. Due to the diversity of freshwater ichthyofauna, Croatia is among the most developed ichthyological countries in Europe. Ichthyological diversity is an effect of climate, geomorphological and ecological conditions. Adriatic basin consists of rivers on a limestone base, where the water is very quickly filtered into the underground. It is a very frequent occurrence of intermittent rivers in Adriatic basin, where ichthyofauna with the highest degree of endangerment and endemism can be found. Out of 80 species of fish that live in Adriatic basin, 38 is endemic for Croatia and Adriatic basin. River Čikola, one of the five tributaries of the Krka River in southern Croatia, has drought characteristics throughout the summer months. Three endemic species of fish live in river Čikola: Tursky dace (Telestes turskyi), Dalmatian minnow (Phoxinellus dalmaticus) and Dalmatian barbel gudgeon (Aulopyge huegelii). 8 invasive species of fish, that are very aggresive in competiton for food and habitat with endemic species live in river Čikola: Eastern mosquitofish (Gambusia holbrooki), European perch (Perca fluviatilis), Topmouth gudgeon (Pseudorasbora parva), Northern pike (Esox lucius), Pumpkinseed (Lepomis gibbosus), Tench (Tinca tinca), Black bullhead (Ameiurus melas) and Rainbow trout (Oncorhynchus mykiss)
Biotechnological potential and functional genomics of fungal genera Cordyceps, Ganoderma and Trametes
No full textGljive rodova Cordyceps, Ganoderma i Trametes poznate su po svojim raznolikim sekundarnim metabolitima sa značajnim ljekovitim svojstvima, koji pokazuju imunomodulatorne, protutumorske i antioksidativne učinake. Rad je pretežito usmjeren na razumijevanje genomskih i molekularnih mehanizama koji su ključni u biosintezi ovih bioaktivnih spojeva, sa snažnim naglaskom na metode funkcionalne genomike, uključujući sekvencioniranje sljedeće generacije i bioinformatiku, kao ključan alat za identifikaciju važnih gena i metaboličkih putova odgovornih za proizvodnju metabolita poput kordicepina u Cordyceps spp., ganoderične kiseline u Ganoderma spp. i ligninolitičkih enzima u Trametes spp. Dodatno, rad ukazuje na važnu primjenu gljiva u različitim industrijama, kao što su farmaceutska i prehrambena industrija te ekološkoj biotehnologiji, posebice u bioremedijaciji. Konačno, jasno je istaknuta potreba za kontinuiranim integrativnim istraživanjima i optimizacijom metoda uzgoja, povećanja proizvodnje metabolita i otkrivanje novih bioaktivnih spojeva s terapeutskim potencijalom. S ovim radom nastoji se doprinijeti širenju razumijevanja biologije gljiva i podržati razvoj inovativnih biotehnoloških primjena pomoću ovih rodova, rješavajući rastuće zahtjeve za održivim rješenjima u medicini i upravljanju okolišem.Fungi from the genera Cordyceps, Ganoderma and Trametes are known for their diverse secondary metabolites with significant medicinal properties, that show immunomodulatory, antitumor and antioxidant effects. This thesis is mainly focused on understanding the genomic and molecular mechanisms underlying the biosynthesis of these bioactive compounds, with a strong emphasis on functional genomics methods, including next-generation sequencing and bioinformatics, as a key tool for identifying important genes and metabolic pathways responsible for the production of metabolites such as cordycepin in genus Cordyceps, ganoderic acid in genus Ganoderma and ligninolytic enzymes in genus Trametes. Additionally, this thesis indicates the important application of fungi in various industries, such as the pharmaceutical and food industries and ecological bioindustries, especially in bioremediation. Finally, the need for continuous integrative research and optimisation of cultivation methods, increase of metabolite production and discovery of new bioactive compounds with therapeutic potential is highlighted. This thesis aims to contribute to the understanding of fungal biology and to support the development of innovative biotechnological applications using these genera, addressing the growing demands for sustainable solutions in medicine and environmental management
Effects of aquaporin 3 overexpression on aquaporin 5, aquaporin 11, and glycerol kinase in MCF7 cell line
No full textAkvaporin 3 (AQP3), akvagliceroporin i peroksiporin, transmembranski je protein odgovoran za transport glicerola, vodikovog peroksida i vode. Njegova prekomjerna ekspresija povezana je s progresijom tumora i njegovom malignošću, te se stoga proučava kao potencijalna terapijska meta i biomarker u istraživanju raka. S obzirom da AQP3 olakšava transport glicerola, cilj ovog rada bio je istražiti učinke prekomjerne ekspresije AQP3 i tretmana glicerolom na akvaporin 3 (AQP3), akvaporin 5 (AQP5), akvaporin 11 (AQP11) kao i na glicerol kinazu (GK), enzim koji regulira metabolizam glicerola. Rezultati su pokazali da prekomjerna ekspresija AQP3 ne utječe na ekspresiju AQP5 i GK. Tretman glicerolom ne utječe na AQP5 i GK, ali utječe na ekspresiju gena AQP3 i AQP11. Ekspresija AQP3 se povećala dok se ekspresija AQP11 smanjila nakon tretmana glicerolom.Aquaporin 3 (AQP3), an aquaglyceroporin and peroxiporin, is a transmembrane protein responsible for a transport of glycerol, hydrogen peroxide and water. Its overexpression is linked to tumor progression and malignancy and is therefore studied as a potential therapeutic target and biomarker in cancer research. As aquaporin 3 facilitates transport of glycerol, the aim this thesis was to investigate the effects of AQP3 overexpression and glycerol treatment on aquaporin 3 (AQP3), aquaporin 5 (AQP5), aquaporin 11 (AQP11) as well glycerol kinase (GK), the rate limiting enzyme of glycerol metabolism. The results showed that the AQP3 overexpression does not affect the expression of AQP5, and GK. Glycerol treatment does not affect AQP5 and GK but affects AQP3 and AQP11 gene expression. AQP3 expression increased while AQP11 expression decreased after glycerol treatment
Microstructural properties of zinc oxide investigated by high-pressure X-ray diffraction
No full textMetodom rendgenske difrakcije u polikristalu istraživan je utjecaj visokog tlaka (~0–20 GPa) na strukturne i mikrostrukturne parametre cinkovog oksida, ZnO. Podaci o točnim parametrima jedinične ćelije, veličini kristalita i deformacijama kristalne rešetke dobiveni su korištenjem Rietveldove metode utočnjavanja difrakcijske slike. Opaženo je da povećanjem tlaka dolazi do pomicanja difrakcijskih maksimuma prema većem Braggovom kutu što ukazuje na smanjenje bridova kristalne rešetke, kao i do faznog prijelaza iz heksagonske kristalne strukture u kubnu. Postupak utočnjavanja heksagonske i kubne strukture ZnO pokazao je da je heksagonska struktura kompresibilnija u smjeru c, te da dolazi do linearnog smanjenja omjera c/a. Prijelaz iz heksagonske u kubnu strukturu praćen je naglim smanjenjem volumena jedinične ćelije ZnO za ~20%. Pri tome su omjeri d(100)/d(002) za heksagonsku fazu i d(020)/d(220) za kubnu fazu u velikoj korelaciji s promjenama tlaka - omjer d(100)/d(002) raste linearno s tlakom prije faznog prijelaza i odstupa od linearnog odnosa u prijelaznoj zoni, dok omjer d(020)/d(220) lagano opada s tlakom nakon faznog prijelaza. Nakon smanjenja tlaka sa 17,92 GPa na 0 GPa ne dolazi do reverzibilnog povrata kubne strukture ZnO u isključivo heksagonsko uređenje – relativni težinski udio kubne faze pri 0 GPa iznosi ~52%, dok na heksagonsku fazu otpada ~48%. Primjena tlaka uzrokovala je proširenje difrakcijskih maksimuma i smanjenje veličine kristalita s ~35 nm pri atmosferskim uvjetima na 18 nm pri 17,92 GPa. S druge strane, deformacije kristalne rešetke su pod utjecajem mehaničkog tlaka porasle sa 0,35% na 0,68%. Smanjenje tlaka s 17,92 GPa na 0 GPa pokazalo je djelomično reverzibilan učinak na mikrostrukturne parametre – veličina kristalita je porasla s ~18 nm na ~30 nm, dok su se deformacije kristalne rešetke smanjile s 0,68% na 0,39%. Dobiveni rezultati u skladu su s istraživanjima objavljenim u literaturi.The influence of high pressure (~0–20 GPa) on the structural and microstructural parameters of zinc oxide, ZnO, was investigated using the X-ray powder diffraction. The information on unit cell parameters, crystallite size, and microstrainsunder both, compression and decompression was obtained using the Rietveld refinement. It was observed that the increase in pressure shifts the diffraction maxima towards higher Bragg angles, and induces a phase transition from hexagonal to cubic structure. The structure refinement revealed that the hexagonal structure of ZnO is more compressible in the c-direction, and that there is a linear decrease in the c/a ratio. The transition from hexagonal to cubic arrangement was accompanied by a sharp decrease in the volume of the ZnO unit cell by ~20%. It appears that the ratios d(100)/d(002) for the hexagonal and d(020)/d(220) for the cubic phase are highly correlated with the pressure changes - the ratio d(100)/d(002) increases linearly with the pressure before phase transition and deviates from the linear relationship in the transition zone, while the ratio d(020)/d(220) decreases slightly with the pressure after the phase transition. After the pressure drops from 17.92 GPa to 0 GPa, no reversible return of the cubic ZnO structure to the exclusively hexagonal arrangement was observed - the relative weight percentage of the cubic phase at 0 GPa is ~52%, while the hexagonal phase accounts for ~48%. The line profile analysis by Rietveld refinement showed the broadening of the diffraction maximaleading to the reduction of the crystallite size from 35 nm at atmosphere conditions to 18 nm at 17.92 GPa. On the other hand, the microstrains increased from 0.35% to 0.68% under the influence of mechanical pressure. Decompression from 17.92 GPa to 0 GPa showed a partially reversible effect on microstructural parameters - crystallite size increased from ~18 nm to ~30 nm, while microstrains decreased from 0.68% to 0.39%.These results are in accordance with the research published in the literature