12064 research outputs found
Sort by
Stability and kinetics of TiO2 nanoparticle aggregation
No full textU sklopu ovog rada istražena su fizikalno-kemijska svojstva nanočestica titanijeva dioksida
(TiO2), suspendiranih u vodenim otopinama elektrolita i polielektrolita. Dinamičkim
raspršenjem svijetlosti i mikroelektroforezom određeni su hidrodinamički promjer i
elektrokinetički potencijal čestica kao pokazatelji stabilnosti suspenzija. Istraživanje se
fokusiralo na utjecaj promjene pH–vrijednosti, ionske jakosti, vrste i koncentracije soli te
polielektrolita na stabilnost nanočestica (nanopločica i nanosfera) u suspenziji. Ispitano je kako
modifikacija površinskog naboja pozitivno ili negativno nabijenim polielektrolitom utječe na
stabilnost suspenzije uz dodatak soli jednovalentnih kationa. Procijenjena je učinkovitost
polielektrolita kao potencijalnih stabilizatora nanočestica TiO2 u kontekstu kinetike agregacije
čestica. Pokazano je za obje morfologije da uslijed prenabijanja površine nanočestica
polielektrolitom, priređeni sustavi pokazuju izuzetnu stabilnost te da ne dolazi do agregacije u
području izoelektrične točke. Također, ustanovljeno je da je potrebna viša koncentracija soli za
agregaciju nanočestica ukoliko je polielektrolit adsorbiran na površinu čestica.In this study the physicochemical properties of titanium dioxide (TiO2) nanoparticles suspended
in electrolyte and polyelectrolyte aqueous solutions were investigated The hydrodynamic
diameter and the electrokinetic potential of the particles, as indicators of suspension stability,
were measured using dynamic light scattering and microelectrophoresis. The research focused
on the influence of changes in pH, ionic strength, type/concentration of salts and
polyelectrolytes on the stability of nanoparticles (nanoplates and nanospheres) in suspension. It
was examined how surface modification with either positively or negatively charged
polyelectrolyte affects suspension stability in the presence of monovalent salts. The efficacy of
polyelectrolytes as potential stabilizers for nanoparticles, in the context of particle aggregation
kinetics, was assessed. It was shown that due to the surface overcharging by the
polyelectrolytes, the prepared systems showed exceptional stability, with no aggregation near
the isoelectric point. Additionally, it was found that a higher salt concentration is required for
nanoparticles aggregation if the polyelectrolyte is adsorbed on the particle surface
EEndobiotska i epibiotska mikobiota glavatih želvi (Caretta caretta)
No full textThe loggerhead sea turtle (Caretta caretta) is a keystone species with an important ecological role
in marine ecosystems. They are the most widespread sea turtles in the Mediterranean Sea, and there
are ongoing conservation efforts aimed at preventing their population decline. These efforts can be
helped through loggerhead-associated microbiota studies by facilitating the diagnosis and
treatment of illnesses caused by pathogenic microorganisms. Despite that, such studies are scarce,
and comprehensive studies of fungal communities associated with loggerheads are non-existent.
The aim of this study was to describe the structure and composition of endobiotic and epibiotic
mycobiota of Mediterranean loggerheads. Microbial fungi were explored from the turtles’ cloacal
and tank water samples by analysing sequences of the ITS2 region of rDNA and carapace and skin
samples by analysing the V4 region of 18S rDNA. Cloacal and tank water mycobiota significantly
differed, but the cloacal mycobiota did not show significant alteration in relation to the turtles’ age
or hospitalisation length. Carapace and skin mycobiota were composed of the same dominant
divisions, but in different proportions. Comparison of endo-, epi- and environmental mycobiota
revealed marked differences in community composition. This study offers first insights into fungal
microbial communities associated with loggerheads, providing the basis for future researchGlavata želva (Caretta caretta) je ključna vrsta s iznimno važnom ekološkom ulogom u morskim
ekosustavima. U Sredozemnom moru je najzastupljenija vrsta morskih kornjača te se poduzimaju
značajni napori s ciljem očuvanja populacije. Ti su napori potpomognuti istraživanjima mikrobnih
zajednica povezanih sa želvama čime se pospješuje dijagnoza i liječenje bolesti uzrokovanih
patogenim mikroorganizmima. Unatoč tome, ovakva su istraživanja rijetka, dok sveobuhvatna
istraživanja zajednica gljiva (mikobiote) ovih kornjača ne postoje. Cilj ovog istraživanja je opisati
strukturu i sastav endobiotske i epibiotske mikobiote glavatih želvi iz Sredozemnog mora.
Zajednice gljiva su proučavane u uzorcima kloake kornjača i vode iz bazena analizom sekvenci
ITS2 regije rDNA, te uzorcima oklopa i kože kornjača analizom sekvenci V4 regije 18S rDNA.
Mikobiota kloake i bazenske vode se značajno razlikovala, no kloakalna mikobiota se nije značajno
mijenjala s obzirom na dob kornjača i duljinu rehabilitacijskog perioda. Mikobiota oklopa i kože
se sastojala od istih dominirajućih odjeljaka, no u različitim udjelima. Usporedba endo-, epi- i
okolišne mikobiote pokazala je znatne razlike u sastavu zajednica. Ovaj rad donosi prve uvide u
mikrobne zajednice gljiva asocirane s glavatim želvama te služi kao osnova za buduća istraživanja
The effect of AQP5 transmembrane protein on FOXO1, NRF2 and AQP3 expression in human breast tumor cells
No full textAkvaporini su membranske pore kojima prolaze voda, glicerol i druge male molekule u stanicu i iz nje, čime sudjeluju u regulaciji važnih staničnih funkcija. Sukladno tome, povećana ekspresija akvaporina 3 (AQP3) i akvaporina 5 (AQP5) korelira s malignošću tumora dojke. AQP3 i AQP5 pripadaju posebnoj skupini akvaporina, peroksiporinima, koji prenose H2O2. Ulaskom u stanicu H2O2 utječe na signalne puteve, a u većim koncentracijama uzrokuje oksidacijski stres. Važnu ulogu u odgovoru stanice na oksidacijski stres imaju transkripcijski faktori FOXO1 i NRF2 koji reguliraju transkripciju antioksidacijskih enzima poput katalaze i glutation sintetaze. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi utječe li prekomjerna ekspresija AQP5 na transkripcijske faktore FOXO1 i NRF2 i na aktivnost njihovih ciljnih gena. Istraživanje je provedeno na trima staničnim linijama tumora dojke: MCF7 (pozitivna na receptore estrogena i progesterona), SkBr3 (pozitivna na receptor HER2) i SUM159 (negativna na receptore hormona i HER2) i iz njih izvedenih linija, uzgojenih nakon transfekcije plazmidom pCMV6 i plazmidom sa sekvencom koja kodira AQP5. Metodama Western blota i PCR-a praćen je utjecaj povećane ekspresije AQP5 na ekspresiju gena i proteina FOXO1, NRF2 i AQP3. Određene su koncentracije glutationa i aktivnost katalaze. Rezultati ukazuju na moguću povezanost prekomjerne ekspresije AQP5 s povećanjem ekspresije AQP3 te s FOXO1.Aquaporins are membrane pores that facilitate the transport of water, glycerol and other small molecules across the cell membrane and are therefore involved in the regulation of important cellular functions. Accordingly, the upregulation of aquaporin 3 (AQP3) and aquaporin 5 (AQP5) is associated with malignancy of breast cancer. AQP3 and AQP5 are members of a special group of aquaporins, peroxiporins, which facilitate H2O2 transport. Once in the cell, H2O2 affects different signaling pathways, while at higher concentrations it induces oxidative stress. FOXO1 and NRF2 are transcription factors that play pivotal role in cellular response to oxidative stress and regulate the transcription of antioxidant enzymes such as catalase and glutathione synthetase. Hence, the aim of this study was to investigate whether the overexpression of AQP5 affects the transcription factors FOXO1 and NRF2 and the activity of their target genes. Three breast cancer cell lines were used in this study: MCF7 (positive for estrogen and progesterone receptors), SkBr3 (HER2 positive) and SUM159 (negative for hormone receptors and HER2) as well as cell lines derived by transfection with plasmid pCMV6 and plasmid containing sequence coding for AQP5. Western blot and PCR methods were used to assess the influence of increased AQP5 expression on FOXO1, NRF2 and AQP3, on RNA and protein level. In addition, glutathione concentrations and catalase activity were measured. The results suggest a possible link between AQP5 overexpression and an increase in AQP3 expression as well as a plausible link with FOXO1
Applications of deep learning methods in complex systems
No full textU ovom radu bavimo se modeliranjem kompleksnih sustava korištenjem neuronskih mreža nad grafovima. Posebnu pažnju posvećujemo ugradnji simetrija fizikalnog sustava u model, koje su presudne za kvalitetno funkcioniranje modela. Koristimo O(3)- ekvivarijatnu inačicu transformera nad grafovima za predviđanje međuatomskih sila unutar malih organskih molekula: benzena, uracila, etanola i aspirina. Provjeravamo generalizacijska svojstva modela pri predviđanju sila na atome unutar molekule paracetamola. Na kraju rada, istražujemo robusnost modela u režimima malog broja podataka. Taj režim je ostvaren treniranjem modela na deset puta manjem skupu podataka od inicijalnog skupa podataka za trening.In this work, we examine the use of graph neural networks in modelling complex systems. We also emphasise the use of built-in symmetries in our model. We demonstrate these ideas on the problem of molecular dynamics. A version of an O(3)- equivariant graph attention network is used to predict interatomic forces in small organic molecules: benzene, ethanol, uracil, and aspirin. Furthermore, we test the model’s generalization capabilities on various configurations of paracetamol. Lastly, we demonstrate the power of equivariance in low-data regimes. This regime is achieved by training the model with a ten times smaller dataset than the initial training set
Magnetic behaviour of layered halocuprates based on aliphatic triamines
No full textFizička svojstva metalo-organskih spojeva godinama su u fokusu mnogih znanstvenih istraživanja. Halogeno-kuprati temeljenim na alifatskim triaminima su spojevi koji pripadaju skupini slojevitih perovskitnih materijala. Mjereni su spojevi tetraklorokuprata i tetrabromokuprata povezani s alifatskim triaminima koji mogu biti multiferoični. Ta četiri uzorka su: N2N3NCuCl5 i N2N2NCuCl5 te N2N3NCuBr5 i N2N2NCuBr5 (gdje 2 znači dvočlani ugljikov lanac, 3 za tročlani ugljikov lanac, dok N označuje amonijevu skupinu). U mag. sloju su halidnim mostovima spojeni ioni bakra, a među tim vezama nalaze se organski kationi, koji se vežu na njih te međusobno povezuju ravnine čineći cijelu kristalnu stukturu. Ti spojevi su dobri kandidati za pokazivanje multiferoičkog uređenja, jer imaju zanimljiva različita magnetska i električna svojstva. Ovdje smo proučavali magnetska svojstva koristeći SQUID magnetometar za istraživanje magnetskog ponašanja sitnih uzoraka u širem rasponu temperatura i magnetskih polja. Izmjerene su ovisnosti magnetizacija M(T) za nekoliko primjenjenih mag. polja te izotermne ovisnosti o mag. polju M(H), pri temperaturama od 2-50 K. Temperaturne ovisnosti magnetizacija za N2N2NCuBr5 pokazale su postojanje feromagnetskog faznog prijelaza na Curievoj temperaturi 20.5 K, dok su ostali spojevi pokazali antiferomagnetski fazni prijelaz na više različitih temperatura, nižih od spomenutog slabog feromagneta. Uzrok antiferomagnetskih uređenja je slaba interakcija susjednih feromagnetski uređenih slojeva kristalne strukture. Za te spojeve je primjećeno da se na većim jakostima polja (1000 Oe) uspostavlja feromagnetsko ponašanje.Physical properties of the metal-organic compounds have been for years been in focus of exstensive research for many years. Halo-cuprates based on the aliphatic triamines are compounds which belong to group of the layered pervoskite materials, which could be multiferroic. Measured compounds are the tetrachlorocuprates and tetrabromocuprates coupled with aliphatic triamines. These four samples are: N2N3NCuCl5, N2N2NCuCl5 and N2N3NCuBr5, N2N2NCuBr5 (Where 2 means 2 carbon chains, 3 means 3 carbon chains while N means amin group). In magnetic layer halid bridges are bonded with copper ions and between these bonds there are organic cations which bond on to them thus connencting planes which makes the whole crystal structure. Those compounds are good candidates for showing multiferroic ordering, because they have different magnetic and electric properties. Here we were investigating magnetic properties using SQUID magnetometer which is used for purpose of researching the magnetic behaviour of the small samples in a wide range of temperature and magnetic fields. Temperature dependencies of magnetisations M(T) in several magnetic fields and isothermal magnetic hysteresis M(H) at temperatures 2-50 K were measured. Temperature dependencies of magnetisation for N2N2NCuBr5 showed the existence of the ferromagnetic phase transition at Curie temperature of 20.5 K, while other compunds showed the antiferomagnetic phase transitions at different temperatures, lower than before mentioned weak ferromagnet. Cause of the antiferromagnetic ordering is weak interaction between neighbouring ferromagnetic ordered layers of crystal structure. For this compounds it has been noticed that at higher fields (1000 Oe) ferromagnetic behaviour apears
Numerical modeling of the local structure of complex materials
No full textU mnogim važnim materijalima pojavljuju se kratkodosežne strukturne fluktuacije koje dovode do lokalnih odstupanja od prosječne kristalne strukture. Takva nehomogenost na nanoskali je često ključna za razumijevanje termalnih i elektronskih svojstava materijala, no općenito ju je mnogo teže proučavati nego dugodosežne kristalne strukture. Takva lokalna odstupanja uzrokuju difuzno raspršenje te je zbog toga proučavanje difuznog raspršenja ključ za razumijevanje lokalne strukture nekog materijala. U ovom radu ukratko će se objasniti teorija difuznog raspršenja te će se pomoću Monte Carlo tehnika i drugih simulacija numerički istraživati različite konfiguracije lokalnog nereda u materijalima sa strukturom na bazi perovskita. Time će se postići kvalitativno razumijevanje nehomogenosti u širokoj klasi materijala (rezultati simulacija bit će primjenjivi i na ostale spojevi s istom strukturom kao što su neki kuprati), te postaviti temelj za kvantitativne analize. Rezultate simulacija usporedit ćemo s mjerenjima difuznog raspršenja za neutrone i x-zrake za stroncijev rutenat, Sr2RuO4. Stroncijev rutenat je kristal iz skupine perovskita čije supravodljivo stanje i nakon brojnih godina istraživanja i dalje nije u potpunosti jasno te postoji velik interes za istraživanjem ovog spoja.Many important materials exhibit short-range structural fluctuations which cause local deviations from the average crystal structure. Such inhomogenity on the nanoscale is usually the key to understanding the thermal and electronic properties of materials, but it is much harder to observe than long range crystal structure. Such local deviations cause diffuse scattering and that is why researching diffuse scattering is the key to understanding local structure of materials. This thesis will explain the theory behind diffuse scattering and with the help of Monte Carlo simulations and other techniques we will explore local disorder in perovskite materials. In this way we will achieve qualitative understanding of inhomogenity in a wide class of materials (the results will be applicable on all materials with the same structure such as some cuprates) and we will make a foundation for quantitative analysis. The results of our simulations will be compared to the neutron and x-ray diffuse scattering measurements for strontium ruthenate, Sr2RuO4. Strontium ruthenate has a perovskite-based crystal structure and its superconducting state is still not fully understood after years of research which is why this material still attracts considerable attention
Plan upravljanja istraživačkim podacima HRZZ projekta AVAWA
No full textPlan upravljanja istraživačkim podacima HRZZ projekta AVAW
Varijacijski autoenkoderi i primjene
No full textThis thesis presents the theoretical background and describes the concrete implementation of the variational autoencoder (VAE), a key example of generative models that, as an integral part of artificial intelligence, have significantly influenced current trends. The first chapter thoroughly explores the expectation-maximization (EM) algorithm, which serves as the foundational motivation for the loss function of our model. Here, the encoder aims to approximate the true posterior distribution as closely as possible, while the decoder minimizes the reconstruction loss to enhance the generative capabilities. The second chapter introduces the neural network, which forms the type of model for both the encoder and the decoder. Due to its flexibility, the VAE is capable of modeling highly complex distributions. Specifically, we focus on a special type of convolutional neural network, which is well-suited for image processing and generation tasks. The third chapter defines the encoder and decoder models, which together make up the VAE, along with the evidence lower bound loss function and the reparameterization trick, which reduces gradient variance during backpropagation, compared to the traditional REINFORCE estimator. The fourth chapter presents two VAE implementations, differing in their reconstruction loss functions. The first variant uses mean squared error, while the second takes the nature of the data (images) into account and uses the MSSIM metric to measure the difference between the input data and the reconstruction from the decoder. The results of this work aim to bridge theory, understanding, and intuition behind how generative models function, especially in fields like image processing and generation, where such models are becoming increasingly prevalent.U ovom radu izložena je teorijska pozadina i opisana konkretna implementacija varijacijskog autoenkodera, jednog od primjera generativnih modela koji su kao važan dio umjetne inteligencije značajno utjecali na današnje trendove. Prvim poglavljem detaljno razrađujemo algoritam maksimizacije očekivanja koji predstavlja polazišnu točku za motivaciju funkcije gubitka našeg modela gdje enkoder nastoji što bolje aproksimirati pravu posteriori distribuciju, a dekoder smanjiti rekonstrukcijski gubitak u svrhu što boljih generativnih sposobnosti. Drugo poglavlje uvodi neuronsku mrežu koja upravo predstavlja tip modela enkodera i dekodera, a zbog čije fleksibilnosti varijacijski autoenkoder dobiva mogućnost modelirati vrlo kompleksne distribucije. Točnije, promatramo poseban tip konvolucijske neuronske mreže pogodnom za probleme obrade, odnosno kreiranja slika. Treće poglavlje definira oba modela koji međusobnim funkcioniranjem čine varijacijski autoenkoder, zajedno s funkcijom gubitka (eng. evidence lower bound) i reparametrizacijskim trikom koji, naspram tradicionalnog REINFORCE aproksimatora, smanjuje varijancu gradijenata tijekom provođenja algoritma propagacije unatrag. U četvrtom poglavlju prikazujemo dvije implemetacije varijacijskog autoenkodera koje se razlikuju po svojim rekonstrukcijskim funkcijama gubitka. Prva varijanta implementira prosječnu kvadratnu pogrešku, dok druga ipak uzima u obzir prirodu podataka (slike) te koristi MSSIM metriku za mjeru različitosti između ulaznog podatka i onog dobivenog rekonstrukcijom iz dekodera. Rezultati ovog rada nastojali su približiti teoriju, razumijevanje i intuiciju iza načina kako funkcioniraju generativni modeli, a koji su danas sve češće viđeni, pogotovo u području obrade i kreiranja slika
Dizajn i razvoj aplikacija s naglaskom na korisničko iskustvo
No full textU ovom radu fokusiramo se na razvoj i dizajn aplikacija s posebnim naglaskom na korisničko iskustvo, istražujući psihološke principe koji čine temelj za stvaranje zadovoljavajućeg korisničkog iskustva, kroz primjere iz stvarnog života i digitalnog svijeta. Prvo je važno razumjeti osnovne pojmove vezane uz razvoj aplikacija i korisničko iskustvo. Stoga se u prvom poglavlju fokusiramo na razjašnjavanje ključnih pojmova neophodnih za uspješan dizajn i razvoj digitalnih proizvoda. Objašnjeni su pojmovi poput softverskog inženjerstva, modela i metoda za razvoj softvera te njihov međusobni odnos. Nadalje, klasične i agilne metode razvoja softvera detaljno su opisane, s posebnim naglaskom na razloge zbog kojih se agilne metode najčešće koriste u razvoju današnjih aplikacija, čime se osigurava temelj za razumijevanje modernog pristupa u industriji. Slijedi pregled osnovnih pojmova vezanih uz korisničko iskustvo, koje je teško jednoznačno definirati jer je subjektivno i može značiti različite stvari različitim korisnicima. Ipak, razmatrani su ključni aspekti kroz koje se korisničko iskustvo proučava, poput pristupačnosti, upotrebljivosti, vjerodostojnosti, zadovoljstva i korisnosti. Također je objašnjena razlika između korisničkog sučelja i korisničkog iskustva, zajedno s ključnim elementima koji korisničko sučelje čine učinkovitijim i intuitivnijim za korisnike. Jedan od ključnih aspekata proučavanja korisničkog iskustva jest razumijevanje psiholoških principa koji oblikuju ljudsko ponašanje pri interakciji s digitalnim proizvodima. U drugom poglavlju fokusiramo se na 10 psiholoških principa prema Jonu Yablonskom, koji čine temelj za stvaranje zadovoljavajućeg korisničkog iskustva. Ti principi uključuju Jakobov zakon, Fittsov zakon, Hickov zakon, Millerov zakon, Postelov zakon, pravilo vrhunca i kraja, efekt estetske upotrebljivosti, Von Restorffin efekt, Teslerov zakon i Dohertyev prag. Svaki od ovih principa detaljno je objašnjen, uz primjere iz stvarnog svijeta, omogućujući bolje razumijevanje njihove primjene u dizajnu aplikacija. Treće poglavlje posvećeno je aplikaciji koju sam razvijala kao dio tima i testirala u stvarnom okruženju. Aplikacija se fokusira na ekranske forme koje korisnicima omogućuju unos podataka za studentske natječaje. Detaljno je prikazana navigacija kroz aplikaciju iz perspektive provoditelja natječaja, uz testiranje provedeno na nepripremljenim korisnicima, čime je omogućeno prikupljanje objektivnih povratnih informacija. Rezultati testiranja analizirani su kako bi se istaknula korisnička iskustva i poteškoće. Iako aplikacija ima dobru osnovu, rezultati testiranja ukazuju na područja koja zahtijevaju daljnja prilagođavanja kako bi bila intuitivnija, atraktivnija i jednostavnija za korištenje.In this paper, we focus on the development and design of applications with a particular emphasis on user experience, exploring and supporting the psychological principles that form the basis for creating a satisfying user experience, through examples from real life and the digital world. First, it is important to understand the basic terms related to application development and user experience. Therefore, the first chapter focuses on clarifying the key terms essential for the successful design and development of digital products. Terms such as software engineering, models, and methods for software development, and their interrelationship are explained. Furthermore, classical and agile software development methods are described in detail, with a particular emphasis on the reasons why agile methods are most commonly used in the development of today's applications, thus providing a foundation for understanding the modern approach in the industry. Next, a review of the basic terms related to user experience follows, which is difficult to define unambiguously as it is subjective and can mean different things to different users. Nevertheless, the key aspects through which user experience is studied are considered, such as accessibility, usability, credibility, satisfaction, and usefulness. Additionally, the difference between user interface and user experience is explained, along with the key elements that make the user interface more efficient and intuitive for users. One of the key aspects of studying user experience is understanding the psychological principles that shape human behavior when interacting with digital products. In the second chapter, we focus on 10 psychological principles according to Jon Yablonski, which form the foundation for creating a satisfying user experience. These principles include Jakob's Law, Fitts's Law, Hick's Law, Miller's Law, Postel's Law, the Peak-End Rule, the Aesthetic-Usability Effect, Von Restorff's Effect, Tesler's Law, and Doherty's Threshold. Each of these principles is explained in detail, supported by real-world examples, enabling a better understanding of their application in application design. The third chapter is dedicated to the application I developed as part of a team and tested in a real environment. The application focuses on screen forms that allow users to enter data for submitting student competitions. The navigation through the application from the perspective of the competition organizer is presented in detail, with testing conducted on unprepared users, allowing for the collection of objective feedback. The test results were analyzed to highlight user experiences and difficulties. While the application has a solid foundation, the test results point to areas that require further adjustments to make it more intuitive, attractive, and easier for users to navigate
Paleoecology of Upper Cenomanian deposits with Chondrodontas, Savudrija area, Istria
No full textNa području Savudrije, Istra, provedena je mikrofacijesna analiza krednih uzoraka jednoga profila i analizom mikroskopskih preparata određeno je pet mikrofacijesa, a okoliš taloženja u kojem su živjele hondrodonte i radiolitidi određen je kao podplimsko-plimski okoliš zaštićene platforme. Starost istraživanih naslaga određena je temeljem mikrofosilne zajednice u kojoj su određene provodne vrste Chrysalidina gradata d'ORBIGNY i Broeckina (Pastrikella) balcanica CHERCHI, RADOIČIĆ & SCHROEDER čiji je biostratografski raspon srednji-gornji cenoman. Uz ostale paleoekološke uvjete koji su mogli više pogodovati hondrodontama, prekrivanje površine sedimenta velikim plosnatim ljušturama te relativno povišena brzina sedimentacije koja je više pogodovala hondrodontama omogućili su da hondrodonte bioprodukcijski nadmaše radiolitide.In the area of Savudrija, Istria, a microfacies analysis of Upper Cretaceous samples was carried out. Five microfacies were determined by the analysis of thin sections as which indicate that the paleoenvironment in which chondrodontas and radiolitids thrived was a peritidaltidal environment of a protected part of the platform. The age of the investigated deposits was determined on basis of the microfossil community in which the species Chrysalidina gradata d'ORBIGNY and Broeckina (Pastrikella) balcanica CHERCHI, RADOIČIĆ & SCHROEDER determined biostratigraphic range of investigated limestones Middle-Upper Cenomanian. Beside other paleoecological conditions, which could be in favor for chondrodontas, covering of the sediment surface with large elongated and flat shells as well as possible relatively higher sedimentation rate could give possibility to chondrodontas to outpace radiolitids in bioproduction