REDUN - Repository of Educons University Repository
Not a member yet
1288 research outputs found
Sort by
Visualisation of Female Characters in Adaptations of Hamlet and Othello
This paper explores how directors use visual storytelling techniques to redefine the portrayal of female characters in cinematic adaptations of Shakespeare’s Hamlet and Othello. Through a comparative analysis of adaptations by Laurence Olivier, Franco Zeffirelli, Kenneth Branagh, Orson Welles, and Oliver Parker, it traces the evolution of Shakespeareʼs female characters on screen. In Hamlet adaptations, directors employ cinematography and editing to depict Ophelia and Gertrude. Olivier’s 1948 version emphasizes Ophelia’s innocence with deep focus shots,
while Zeffirelli’s 1990 adaptation highlights her vulnerability through intimate close-ups. Branagh’s 1996 film portrays Ophelia as resilient, using flashbacks to question her innocence. In Othello adaptations, directors use visual symbolism to convey the complexities of Desdemona. Welles’ 1952 film emphasizes Desdemona’s victimization, while Parker’s 1995 adaptation depicts her as assertive, thus challenging traditional gender roles. The directors offer nuanced portrayals of female characters that reflect the changing position of women in society.U ovom radu smo analizirali prikazivanje ženskih likova u filmskim adaptacijama Šekspirovih dela “Hamlet” i “Otelo”, istražujući načine na koje reditelji koriste vizuelne tehnike pripovedanja kako bi reinterpretirali i produbili razumevanje ženskih likova. Kroz komparativnu analizu adaptacija reditelja Lorensa Olivijea, Franka Zefirelija, Keneta Brane, Orsona Velsa i Olivera Parkera, pratimo evoluciju prikaza ženskih likova na ekranu. U adaptacijama “Hamleta”, reditelji koriste kinematografiju i montažu da prikažu kompleksnost likova poput Ofelije i Gertrude. Olivijeova verzija iz 1948. godine ističe Ofelijinu nevinost dubinskim fokusnim snimcima, dok Zefirelijeva verzija iz 1990. godine naglašava njenu ranjivost kroz krupne kadrove. Branina adaptacija iz 1996. godine prikazuje Ofeliju kao otpornu, koristeći retrospekcije kako bi doveli u pitanje njenu nevinost. Prikaz Gertrude takođe evoluira, od Olivijeovog distanciranog i simboličnog prikaza, preko Zefirelijvog jasnog fokusa na temu Edipovog kompleksa do istraživanja majčinske veze Keneta Brane. U adaptacijama “Otela”, reditelji koriste vizuelne simbole da prenesu složenost likova Dezdemone i Emilije. Film Orsona Velsa iz 1952. godine naglašava Dezdemoninu žrtvu,
koristeći simboliku zatvora da istakne njenu patnju, dok Parkerova adaptacija iz 1995. godine prikazuje Dezdemonu kao odlučnu, što je u kontrastu sa tradicionalnim rodnim ulogama. Kroz ove adaptacije, reditelji se bave temama moći i želje, položaja žene, nudeći nijansirane prikaze koji su u skladu sa savremenom publikom. Korišćenjem filmskih tehnika kao što su kadrovi, osvetljenje i montaža, ovi reditelji daju novo značenje Šekspirovim delima, bogateći naše razumevanje rodne dinamike i ljudskih odnosa
Prikaz sprovođenja programa rada sa učiniocima rodno zasnovanog nasilja u Republici Srbiji tokom 2021. godine
Programi rada sa učiniocima rodno zasnovanog nasilja koji se sprovode integrisano
sa službama za podršku žrtvama, uz kontinuirano praćenje i upravljanje rizikom,
čine osnovu sveobuhvatne zaštite i podrške ženama žrtvama rodno zasnovanog
nasilja. U periodu od 2011. do 2021. programi su se sprovodili primarno u okviru centara
za socijalni rad, bez utvrđene stabilnosti sa aspekta profesionalnih i tehničkih resursa i
sa aspekta finansiranja programa. Cilj ovog rada je prikaz rezultata analize aktuelnog
stanja u realizaciji programa rada sa učiniocima partnerskog nasilja u našoj zemlji tokom
2021. godine, sagledavanje nedostataka postojećih programa i formulisanje preporuka
za njihovo unapređivanje. Ispitivanje je sprovedeno od strane ekspertkinja Nacionalne
mreže OPNA na uzorku organizacija koje su realizovale programe sa učiniocima i
žrtvama nasilja. Rezultati pokazuju da se najveći broj programa ne realizuje u skladu sa
standardima i da je usklađivanje realizacije programa sa standardima promena koju je
neophodno uvesti kako bi zaštita žrtava bila efikasnija
Monitoring of herbicide residues in agricultural soils in Vojvodina province (Northern Serbia)
Pesticides in soils raise concerns about the biodiversity, food safety, and contamination of watercourses, contributing to unsustainable land management practices. Monitoring the residue levels in agricultural soils is essential, as this offers valuable insights into the current extent of soil contamination and potential environmental risks attributed to their application. This study aimed to address the occurrence of the currently used herbicides in soil under intensive crop production, comparing the results of monitoring at two depths (0–30 and 30–60 cm) in 2013 and 2023. The research concerned the main agricultural area in Vojvodina Province (Serbia) and evaluated the presence of 41 herbicides in 128 localities. Pesticides were found in all samples, finding even more than six different herbicides per sample. The significant concentrations of s-metolachlor, etofumesate, clomazone, diflufenican, pendimethalin, and terbuthylazine found can be attributed to application practices, as they are typically applied pre-emergence, either through direct soil treatment with or without incorporation. Moreover, the correlation between different depths, herbicide residues, and soil properties was not significant. The decrease in the herbicide residues found in 2023 compared to the residues found in 2013 can be attributed to the implementation of good agricultural practices, which promote sustainable agricultural strategies through controlled pesticide application
Drina river basin hydropower utilization impact on energy self-sufficiency risk indicator
Countries all over the world uncritically change the legislative framework are hastily integrating the requirements of the energy transition (switching to renewable energy sources - RES), which can have long-term adverse consequences for the country's energy self-sufficiency and stability generated by the neglecting the real possibilities and benefits. This study presents facts that emphasise unquestionable water power (hydropower) advantages in comparison with RES that occupy a significant part of public space and publications (wind and solar) despite their variability, the critical minerals requirement for TW/h production and Energy Returned on Investment- EROI. In addition, Energy self-sufficiency risk indicator (InES) highlights the percentage of countries with very high risk 46% and 23%, globally and Europe. Increase of hydropower utilization by 10% scenario for Drina River Basin countries is assessed with respect to energy self-sufficiency risk
Challenges and perspectives of the circular economy and energy efficiency in Autonomous Province of Vojvodina
The circular economy is a model that aims to minimize the input of resources, as well as waste, emissions, and energy leakage, by slowing, closing and narrowing material and energy loops. There are numerous advantages to supporting the circular economy, especially in rural areas, which are driven by the unique characteristics and needs of regions. The study investigates the attitudes of respondents towards energy efficiency and circular economy within the Autonomous Province of Vojvodina. The quantitative research, conducted through a survey of 127 respondents across 39 municipalities, highlights several key findings related to the usage of energy resources, investments in renewable energy, and the impact of governmental incentives on energy efficiency initiatives. The findings reveal a significant lack of orientation toward renewable energy and energy-efficient practices among the respondents. The largest proportion of respondents, 34.6%,
expressed indecision regarding the optimal use of energy resources, while only 7.9% completely agree that they utilize energy resources efficiently. Furthermore, only 4.7% of respondents report having invested in renewable energy over the past five years and being satisfied with the outcomes, with 22.8% completely disagreeing with this statement. Only 6.3% of respondents believe that the Republic of Serbia provides sufficient incentives for improving energy efficiency. The respondents also express a lack of confidence in their ability to independently invest in energy efficiency improvements, with only 9.4% fully agreeing that they can invest in energy-saving technologies with a 10-year payback period. The research further reveals significant barriers to adopting new transportation methods, such as electric and hybrid vehicles, with 41.7% of respondents completely disagreeing that they can independently invest in such solutions. This illustrates the economic and logistical challenges that individuals face when attempting to transition to more sustainable transportation options. Perhaps the most surprising is the finding that even a 30% increase in energy prices would not necessarily motivate people to invest in energy efficiency, as only 8.7% of respondents would respond by increasing their investments in more efficient solutions. These results highlight the need for increased financial incentives and support mechanisms from the government to encourage investments in renewable energy and energy-efficient technologies in the region. The study underscores challenges faced by individuals and companies in Vojvodina in transitioning to more sustainable energy practices, highlighting the gaps in current policy and investment trends. This research contributes valuable insights into the obstacles to achieving greater energy efficiency and advancing the circular economy in Serbia
Urbana poljoprivreda - ključ za održivu budućnost
Prema predviđanju Ujedinjenih Nacija, do 2050. godine na svetu će živeti oko 9,7 milijardi stanovnika. Veći deo te populacije, blizu 70%, živeće u urbanim sredinama. Nagli porast stanovništva u gradovima doneće brojne izazove, posebno u pogledu održivog snabdevanja gradske populacije hranom. U tom kontekstu, urbana poljoprivreda postaje sve važnija. Ona podrazumeva proizvodnju hrane u gradovima i u njihovom neposrednom okruženju, koristeći različite prostore kao što su krovovi zgrada, balkoni, dvorišta i napuštene parcele. Urbana poljoprivreda je veoma značajna jer ima pozitivan uticaj na sva tri stuba održivosti: socijalni, ekonomski i ekološki. Socijalni aspekt se ogleda u većoj dostupnosti sveže hrane, čime se poboljšava kvalitet ishrane, kao i smanjenju nesigurnosti u snabdevanju hranom. Takođe, kroz urbanu poljoprivredu stvara se zajednički prostor za društvenu interakciju, edukaciju i zajednički rad, čime se jača društvena kohezija. Ekonomski aspekt urbane poljoprivrede ogleda se u potencijalnom otvaranju novih radnih mesta, kao i stvaranju dodatnih prihoda, a ekološki, doprinosi smanjenju ugljeničnog otiska gradova, smanjuje otpad kroz kompostiranje, poboljšava kvalitet vazduha i zemljišta i može predstavljati efikasan način za ublažavanje posledica klimatskih promena, kao što su ekstremni vremenski uslovi. Zbog svih benefita koje omogućuje urbana poljoprivreda, gradovi postaju otporniji na ekonomske i ekološke šokove, čime se dugoročno osigurava održivost urbanih sredina.Urednici: prof. dr Andrea Andrejević Panić, prof. dr Jelena Ješić i prof. dr Simonida Vukadinović; tehnički urednici: prof. dr Simonida Vukadinović, prof. dr Jelena Ješić, prof. dr Andrea Andrejević Panić i doc. dr Zoran Brlja
Effects of Tricoderma spp. on secondary metabolism of tomato plants under drought conditions
Trichoderma species are cosmopolitan soil and rhizosphere inhabiting fungi providing various advantages in agriculture. During Trichoderma - plants interaction, Trichoderma can positively impact the plant by enhancing nutrient absorption, promoting biomass growth, improving tolerance to abiotic and biotic stresses, and elevating germination rates.
Tomato plants (cv. Gružanski zlatni) were sown in substrate and grown in pots under controlled conditions of the plant phenotyping platform. The plants were subjected to two water availability levels: well-watered (70%) and drought (15%). The second factor was treatment with T. harzianum and T. brevicompactum. To investigate the effect of Trichoderma spp. on secondary metabolites in tomato leaf, quantification of ABA and 12 phenolic compounds was performed using the LC-MS-MS technique. The chlorophyll index and anthocyanin index were determined through hyperspectral analysis of the phenotyping platform.
The treatment with T. harzianum increased the content of sinapic, p-OH-benzoic, caffeic acids, luteolin-7-O-glucoside, and ABA in optimally watered plants. However, in the same treatment there is a decrease in the content of kaempferol-3-O-glucoside, quinic acid and 5-O-caffeoyl-quinic acid. Effects of T. brevicompactum are unlike T. harzianum were significant on the impact of plants that were exposed to drought. In the treatment with T. brevicompactum in plants subjected to water deficit as well as in the treatment of drought, there was an increase in the content of syringic, p-OH-benzoic, ferulic, sinapic and caffeic acids. Additionally, under the same watering regime, T. brevicompactum increased the content of luteolin-7-O-glucoside, esculetin, and ABA. On the other hand, individually observed drought and T. brevicompactum in the aforementioned watering regime had an inhibitory effect on the content of kaempferol-3-O-glucoside as well as on the content of quinic and 5-O-caffeoyl-quinic acids. In the treatment with T. harzianum and T. brevicompactum, the tomato plant exhibited significant changes in the content of chlorophyll and anthocyanin in the leaves, indicating the activation of the plants secondary metabolism. The results of this research show that the tolerance of tomato plants to drought as well as interactions with Trichoderma are significantly correlated with the phenylpropanoid pathway. These findings highlight the interdependence and complexity of secondary metabolites involved in plant response to drought stress and interaction with Trichoderma
Relationship between Sustainable Development and Marketing
A zöld marketing a hosszútávú értékeket, a környezetbarát termékeket, a vásárlóközpontú, innovatív gyakorlatokat helyezi előtérbe, ami a tudatos fogyasztással és a környezeti-társadalmi tudatossággal, illetve a fenntartható fejlődéssel párosul. A fenntarthatóságra helyezett hangsúly egy kritikus tényező lehet, amellyel a vállalatok versenyelőnybe kerülhetnek a piacon. A gyakorlatban a vállalatok különböző módon alkalmazzák a zöld marketinget és a fenntartható marketingstratégiákat. Profitjukból környezetvédő szervezeteket támogathatnak, különböző projekteket, kezdeményezéseket, rendezvényeket szponzorálhatnak, környezetbarát alapanyagokat és csomagolóanyagokat használhatnak fel, vagy olyan termékeket fejleszthetnek, amelyek hozzájárulnak egy környezettudatos és fenntartható életvitelhez. A zöld marketing mellett egyre inkább használatos a fenntartható marketing kifejezés is, amely egy általánosabb fogalom és a környezeti szempontok mellett a társadalmi és a gazdasági hatásokat is figyelembe veszi.Green marketing prioritizes long-term values, environmentally friendly products, customer-oriented, innovative practices, which are combined with conscious consumption and environmental-social awareness, as well as sustainable development. A focus on sustainability can be a critical factor that gives companies a competitive advantage in the marketplace. In practice, companies apply green marketing and sustainable marketing strategies in different ways. With their profits, they can support environmental organizations, sponsor various projects, initiatives, events, use environmentally friendly raw materials and packaging materials, or develop products that contribute to an environmentally conscious and sustainable way of life. In addition to green marketing, the term sustainable marketing is also increasingly used, which is a more general concept and takes into account social and economic effects in addition to environmental aspects
Factors influencing the development of the Fudokan karate organization
Ontološka utemeljenost karatea, koji je nastao kao ishodište razvoja i osavremenjavanja borilačkih veština Dalekog istoka, zasniva se na tri kohezivna stratuma: subjektima veštine (trener i učenik), uslovima za vežbanje (prostor i oprema) i načinu prenošenja znanja (trening kao proces transfera vrednosti). Tokom svoje evolucije na globalnomnivou savremeni karate se menjao dominantno pod uticajima različito orijentisanih instruktora. U tom smislu se sve više prepoznaju obeležja sportske discipline, gde se vrednovanje tradicionalnih vrednosti (forma, stavovi, način disanja, kretanje, itd.) postavlja u drugi plan, a prioritet se daje neposrednim efektima brzo izvedene sportske tehnike (postizanje poena u sportskoj borbi). Ovakav pristup je doveo do toga da se današnji karate može tretirati kroz dva potpuno različita pristupa (ili discipline) koji suštinski formatiraju relativno nezavisne oblike karatea: (1) tradicionalni (usmerenom ka dominaciji karate veštine i Budo filozofije) i (2) sportski (gde je primarno obeležje sportskotakmičarskirezultat). Međutim, poslednjih godina se sve više uočavaju tendencije ka inovacijama u karateu, kako sportskom, tako itradicionalnom. Naročito u modifikacijama subdiscplina takmičarskih programa. Relativna zasićenost sportskim sadržajima karatea (hiperprodukcija takmičenja, rezultata, šampiona, itd.) sve intenzivnije pojačava tendencija kod jednog broja istaknutih karate učitelja za vraćanje njegovim tradicionalnim vrednostima. Što apostrofira stav daje karate pre svega Budo veština samousavršavanja i izgradnje karakternih osobina. Fudokan je nastao kao posledica višedecenijskog praktičnog rada njegovih osnivača (Ilije i Vladimira Jorge) sa karatistima evropskih, afričkih, azijskih i američkih zemalja. U međuvremenu, stečeni svetski ugled i ostvareni rezultati doveli su početkom osamdesetih godina dvadesetog veka do nastanka Fudokan karatea. Prvo njegovo predstavljanje u javnosti vezuje se za 15. novembar 1980. godine kada je osnivač (dr Ilija Jorga) prezentovao novi predavački sistem, kao inovativan način razvitka tradicionalnogkaratea. Ovaj sistem ili, kakao ga neki nazivaju – stil, predstavlja savremeni pristup razvoju tradicije vežbanja karatea japanskih majstora JKA. Danas Fudokan karate čini dominantnu školu tradicionalnog karatea u istočnoevropskim i srednjoazijskim državama. Dosadašnja istraživanja u oblasti karatea uglavnom su bila bazirana na proučavanjima tehnologije trenažnog procesa ili širem kontekstu biomehaničkih i antropomotoričkih aspekata karatea.Dominantno kroz obuhvat prostora sportskog karatea. Veoma je mali broj studija koja su odgovarajuću pažnju posvetila kontekstu menadžmenta u karateu. U području Fudokana gotovo i da se ne mogu se uočiti relevantna istraživanja čiji se rezultati mogu pronaći u referentnim naučnim časopisima. U tom smislu se opredeljenje zaprostor ovog istraživanja odnosilo na razmatranje nekih aspekata sportskog menadžmenta aplikovanih u okruženju Fudokan karatea. Odnosno, traženje pojedinih odgovora na pitanja o karakteristikama ambijenta u kojem deluju subjekti Fudokan karatea
Multimodalna semiotička analiza kao sredstvo analize jezičkih rodnih stereotipa u multimodalnom audio-vizuelnom diskursu
Ovaj rad je smešten u okvire sociolingvistike kao jedne od najplodnijih interdisciplinarnih grana lingvistike na kraju XX i početku XXI veka, koja se bavi proučavanjem odnosa jezika i društva u najširem smislu te reči. Konkretno polje istraživanja u ovom radu odnosi se na rodne studije i proučavanje odnosa jezika i roda.
Predmet rada jeste prikaz multimodalne semiotičke analize kao sredstva za analizu multimodalnog audio-vizuelnog diskursa kroz prizmu vladajućih rodnih ideologija. Autorka će pokušati da predstavi multimodalnu semiotičku analizu kao metod pogodan za anlizu rodnih stereotipa u diskursu i to onako kako je diskurs definisan u okviru Teorije socijalne semiotike. Naime, u okviru ovog rada jezik se posmatra kao društveni fenomen i jedan od sistema značenja te je kao takav u tesnoj vezi i interakciji sa mnogim drugim sistemima značenja od kojih se ne može posmatrati i izučavati izolovano. Samim tim i diskurs, onako kako je definisan u Teoriji socijalne semiotike, predstavlja društveni proces u okviru koga se proizvodi određeni tekst tj. tekstovi koji prenose poruke kreirajući određeno značenje (Hodge & Kress, 1988: 5-6). Ovakvim definisanjem diskursa, jasan je značaj Teorije socijalne semiotike za sociolingvistiku i u okviru nje izučavanje odnosa jezika i roda.
Polazeći od takvih teorijskih osnova autorka će se u ovom radu osvrnuti na odnos diskursa, i to konkretno multimodalnog audio-vizuelnog diskursa, i roda kao društvenog fenomena tako što će multimodalnu semiotičku analizu posmatrati kroz prizmu vladajućih rodnih ideologija i kao takvu je prikazati kao pogodno sredstvo za analizu rodnih stereotipa u multimodalnom diskursu. Prikazani model multimodalne semiotičke analize će potom biti upotrebljen na primeru crtanog filma kao audio-vizuelnog diskursa namenjenog deci kako bi analizirao rodne stereotipe koji podstiču održavanje vladajućih rodnih ideologija u društvu