Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Schicksal der Betriebschliessungsversicherung vor den deutschen und österreicischen Gerichten
Auf dem Versicherungsmarkt hat die Betriebsschließungsversicherung traditionell eine geringe Rolle gespielt. Trotzdem ist diese Versicheurng während der Pandemie zu einer besonderen Belastung für die Versicherer geworden. Als die Pandemie ausbrach, meldeten viele Versicherungsnehmer, deren Unternehmen wochenlang geschlossen werden mussten, anschließend Ansprüche geltend. Die Versicherer haben jedoch argumentiert, dass die von ihnen abgeschlossene Betriebsschließungsversicherung nicht für eine Pandemie berechnet worden war und dass sich aus den vereinbarten Versicherungsbedingungen kein Versicherungsschutz ableiten.
Dies hat zu Hunderten von Klagen geführt, und die deutschen, französischen, englischen und österreichischen Gerichte befassen sich nun mit die widerstreitenden Interessen. Die Authorin analysiert die Stellungen sowohl von Versicherern als auch von Versicherungsnehmern. Der Aufsatz hat zwei Ziele: zu beantworten die rechtlichen Fragen die Pandemie im Rahmen der Betriebsschließungsversicherung gestellt hat und zu betonen die Wichtigkeit der präzisen Formulierung des Versicherungsscheins
КЛАСИФИКАЦИЈА РИЗИКА КАО ОСНОВ ДИСКРИМИНАЦИЈЕ У ПРАВУ ОСИГУРАЊА
Разврставање осигураника по групама и класификација ризика
представља неминовност у праву осигурања. Од начина поделе
осигураника у подкласе и класе према вероватноћи остваривања
осигураног ризика зависе бројне одлуке осигуравача које се тичу премије
које ће наплатити и покрића које ће понудити. Међутим, у последњих пар
година пред бројним националним и наднационалним судовима се
покренуло питање адекватности критеријума који осигуравачи користе
приликом разврставања својих осигураника. Бројни од тих критеријума су
препознати као основи дискриминације који воде неправичном третману
појединаца. Од наведених оптужби, осигуравачи се бране позивајући се
на статистичку корелацију између спорних актуарских критеријума и
вероватноће остваривања ризика. Ауторка настоји да одговори на питање
да ли у праву осигурања заправо постоји статистички оправдана
дискриминација или се само ради о недостатку других актуарских
критеријума које би осигуравачи могли да користе, а који би омогућили
уважавање хетерогености сваке вештачки формиране групе осигураника
Intersectional Discrimination of Women with Disabilities and Legal Regime of Environmental Protection
This article will analyze three legal regimes that serve the protection of the
environment, and which recognize the importance of the gender dimension of
equality – the regime of climate change, the regime of biodiversity and the regime
of desertification seen through the context of disability. The relationship
between intersectional discrimination of women with disabilities and environmental
protection will be examined.
The paper will explain the concept of intersectional discrimination. Also,
it will examine which model of approach to disability is appropriate when it
comes to improving the position and empowerment of women with disabilities.
It will be considered whether and in which way the international instruments
related to the legal regimes of climate change, biodiversity and desertification
regulate the position of persons with disabilities.
People with disabilities are one of the most vulnerable categories when it
comes to the effects of climate change. Women and girls with disabilities are in
an even more unenviable position. Forced migrations due to the harmful effects
of climate change, which will certainly happen in the future, will be especially
difficult for this category of people, so it can be said that this group of people is
discriminated against. The second part of the paper will present proposals on
how it is possible to strengthen and improve the position of women and girls
with disabilities in these regimes
Odnos prava svojine i prava na dom iz perspektive nacionalnih sudova i Evropskog suda za ljudska prava
Sudovi Republike Srbije i Evropskog suda za lјudska prava neretko se
susreću sa slučajevima u kojima dolazi do sukoba između prava svojine i prava
na dom. Do sukoba često dolazi u situacijama u kojima je vlasnik
nepokretnosti jedno lice, dok drugo lice u toj nepokretnosti živi i ona
predstavlјa njegov dom. U sudskim postupcima koji su pokrenutim tužbom za
iselјenje potrebno je uspostaviti ravnotežu između interesa vlasnika da
neograničeno vrši svojinskopravna ovlašćenja, i interesa titulara prava na
dom da u njemu živi, što je najčešće od egzistencijalnog značaja za to lice.
Ukoliko je titular prava svojine Republika Srbija, po pravilu će primat
imati pravo na dom, a imajući u vidu da materijalni interes države retko
može prevagnuti nad egzistencijalnim interesom privatnog lica, dok će
situacija biti nešto komplikovanija kada su u koliziji privatni interesi.
Metod autonomnog tumačenja Evropske konvencije koji primenjuje Evropski
sud za lјudska prava doveo je do toga da se zaštitom prava na dom, koje
predstavlјa prostornu dimenziju prava privatnosti, ograničava pravo
svojine
Režim odgovornosti za povredu žigom zaštićene oznake na internetu u američkom, evropskom i međunarodnom pravu
Ubrzani razvoj digitalne tehnologije i početak masovnog korišćenja interneta početkom 21. veka doprineli su tome da najrazličitiji sadržaji putem interneta postanu globalno dostupni. Stoga pitanja u vezi sa korišćenjem žigom zaštićene oznake na internetu bivaju sve kompleksnija. Svaki akt povrede prava podrazumeva postojanje štetnika i lica čija su prava povređena (oštećenog). Ovo opšte pravilo važi i u slučaju povrede žigom zaštićene oznake na internetu. Kako se prenos komunikacija i sadržaja na internetu vrši uvek uz pomoć internet posrednika, povreda žigom zaštićene oznake na internetu ne može nastati bez nehotičnog ili namernog učešća internet posrednika. Dakle, neophodno je normativno urediti odgovornost internet posrednika za povredu žigom zaštićene oznake. Budući da internet posrednici omogućavaju postavljanje i protok nedozvoljenog sadržaja i njegovo deljenje među korisnicima, njihova odgovornost je po pravilu posredna. Utvrđivanje posredne odgovornosti se, prema opštim pravilima o odgovornosti, zasniva na pitanju savesnosti, odnosno na pitanju da li je posrednik znao ili morao da zna da se putem njegove usluge povređuje pravo. Uporednopravna analiza ukazuje na odsustvo harmonizacije nacionalnih i međunarodnih pristupa posrednoj odgovornosti. Uočava se jasna atlantska podela, tj. razlika između pristupa koji su usvojili sudovi SAD i EU. Međutim, ni unutar same EU sudska praksa država članica nije ujednačena. Budući da korisnici interneta imaju pristup internet stranicama koje se kreiraju i uređuju u drugim državama, granice nacionalnih propisa su probijene. Stoga je dodatni izazov za zakonodavne subjekte najrazvijenijih država da pitanje odgovornosti za povredu žigom zaštićene oznake na internetu regulišu na međunarodnom nivou
Судски савети : састав и надлежности широм Европе
Autor konstatuje da 20. vek označava značajne promene u načinu na koji evropske zemlјe shvataju odnos politike i pravosudnog sistema, jer je prvobitno upravlјanje pravosuđem bilo uglavnom u nadležnosti izvršne vlasti, a posebno ministarstva nadležnog za pravosuđe. Međutim, nakon završetka Drugog svetskog rata, zabrinutost za nezavisnost i efikasnost sudskog sistema uzrokovala je početak promena, zahvalјujući kojima su ministarstva nadležna za pravosuđe polako gubila primat u tom smislu. Odnosno, kako bi se sudstvo oslobodilo političkog pritiska, pre svega izvršne vlasti, (odnosno, da bi se uspostavio princip nezavisnog sudstva), počeli su da se pojavlјuju sudski saveti kao simbol i glasnik novih institucija demokratskih režima. Istorijski gledano, zemlјa u kojoj je stvoreno prvi sudski savet bila je Francuska, u devetnaestom veku. U 20. veku, Francuska je ponovo bila preteča u ovom smislu, kada je 1946. osnovan Visoki savet magistrature Nekoliko godina kasnije, Italija je postala prva zemlјa koja je imala Savet istog. naziva, koji je stvoren da bi se kompletno pravosuđe potpuno oslobodilo političke kontrole. Ovi organi su poslužili kao model za pravosudne sisteme drugih zemalјa, sa cilјem da se obezbedi još jedan set ustavnih garantija radi uspostavlјanja i očuvanja nezavisnosti pravosuđa. Autor konstatuje da postoji evropski trend osnivanja sudskih saveta u zemlјama koje su se tradicionalno oslanjale na ministarsko upravlјanje sudovima i budžetom, a broj takvih zemalјa se višestruko povećao tokom samo nekoliko decenija. Naročito od 1989. godine i pada Berlinskog zida, Evropa je bila svedok istinske ekspanzije sudskih saveta. U ovoj monografiji, primenom normativnog, egzegetskog i uporednog metoda, stavlјeni su pod analizu važni aspekti funkcionisanja sudskih saveta i to onaj koji se odnosi na njihov sastav, način izbora članova, kao i nadležnost. Obuhvaćeno je dvadeset evropskih zemalјa, a posebno je osvrt na Srbiju i ustavne amandmane iz 2022. godine
Osiguranje od kovida-19: osnovno ili dodatno pokriće od rizika osiguranja
Pandemija uzrokovana širenjem virusa kovid-19 izazvala je posledice u svim sferama života, a, između ostalog, i u oblasti osiguranja. Pitanje osiguranja od posledica kovid-19 je pitanje koje se postavlja u okviru osiguranja lica, tačnije, u okviru životnog osiguranja. Ovo osiguranje se, još uvek, zaključuje kao dodatno pokriće, obzirom na vrstu i obim posledica koje ovaj virus može da izazove po zdravlje i život ljudi. Činjenica je da se ovo osiguranje može zaključiti uz osiguranje zdravlja ljudi koje spada u osnovno pokriće, ali i kao posebno osiguranje. No, ono se, najčešće, zaključuje kao dodatno pokriće u okviru putnog zdravstvenog osiguranja. Ipak, obzirom da je od početka pandemije prošlo skoro tri godine, kao i da je veliki deo svetske populacije vakcinisan, postavlja se pitanje da li osiguranje od posledica kovida-19 treba da se zaključuje u okviru osnovnog ili dodatnog pokrića. U radu se govori i o obuhvatu osnovnog, dodatnog i dopunskog pokrića, ali i o pandemiji kao riziku osiguranja. Od definisanja navedenih faktora, zavisi i obračun premije osiguranja
Fudbalski agenti-ugovor o posredovanju i osiguranje od profesionalne odgovornosti
Agenti u sportu, a posebno fudbalu imaju ogroman značaj za transfer fudbalera
i zaključenje ugovora između fudbalera i klubova. Uzimajući u obzir da
se radi o licima koja imaju posebna znanja i bave se profesionalnom delatnošću,
njihovo učešće u zaključenju ugovora može biti od velikog značaja i omogućava
valorizaciju talenta sportiste. Ipak imajući u vidu da se radi o profesionalnoj
delatnosti, obaveze agenta mogu dovesti i do njegove odgovornosti koja može
predstavljati značajan finansijski teret za njega. Iz tih razloga kao i u ostalim
profesionalnim delatnostima javlja se osiguranje od profesionalne odgovornosti.
O značaju ovog osiguranja govori i činjenica da je dobijanje licence u nekim
slučajevima uslovljeno zaključenjem ugovora o osiguranju od profesionalne odgovornosti.
U prvom delu rada autor analizira pojam sportskog agenta, njegove
obaveze, kao i pravnu prirodu ugovora koji se zaključuje između njega i sportiste
(sportske organizacije). Naime, da bi se analiziralo osiguranje od profesionalne
odgovornosti, potrebno je utvrditi odgovornost sportskog agenta koja zavisi od
njegovih obaveza. Ove obaveze uslovljene su pravnom prirodom odnosa između
agenta i sportiste. U drugom delu rada autor stoga analizira osiguranje od profesionalne
odgovornosti fudbalskog agenta
The whistleblowers’ protection: An analysis of the regulatory frameworks in selected Western Balkan countries
SPORAZUMNO PRIZNANJE KRIVICE U DIGITALNOM OKRUŽENJU
U radu se ispituju karakteristike sporazumnog pregovaranja u krivičnim stvarima
(pregovaranje o priznanju krivice). Upotreba tehnologije vođene podacima promoviše
revolucionarne promene u oblasti krivičnog pravosuđa, koje je već izazvala strategija
novog menadžerizma. Na primerima iz običajnog i kontinentalnog zakonodavstva
autor ukazuje na drugačiju praksu pregovaranja o priznanju krivice. Na osnovu analize
inostranih primera i sagledavajući pregled razvoja e-uprave i e-pravosuđa u Srbiji od
2018. godine, autor zaključuje da bi posebno bilo moguće unaprediti efikasnost prekršajnog
postupka