Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Critical approach to (un)justified overcriminalization in the economic field
In recent decades, the spread of incriminations in the economic field has been very present. One of the reasons for this is the harmonization of national legislation with acquis communautaire. Bearing in mind the views of other authors, in this paper we started from the assumptions that a large number of economic crimes are unnecessary, because their legal description could be subsumed under the already existing crimes, that excessive criminalization can contribute to problems in practice and that procedural legislation often does not follow the changes in substantive criminal legislation when they are carried out by non-criminal laws, as well as when changing and reforming criminal legislation, crimes prescribed by secondary criminal legislation are generally ignored. Starting from the mentioned assumptions, we try to make recommendations for the further direction of the development of substantive criminal legislation, which, in our opinion, should follow the narrowing of criminal law interventionism in the economic area. In this paper we have analyzed the provisions of secondary criminal legislation, which precisely contain the shortcomings pointed out by the authors when analyzing the need to reform substantive criminal legislation. Therefore, in this paper the dogmatic-legal method is dominant, and special attention is paid to the analysis of the provisions of the Law on Tax Procedure and Tax Administration and the Law on the Capital Market
Fudbalski poverioci u stečajnom postupku
Predmet ovog rada je institut fudbalskih poverilaca koji postoji u stečaju
fudbalskih klubova u Engleskoj. Reč je o institutu koji je uveden u praksu engleskog
fudbala autonomnim aktima fudbalskih tela engleske lige. Njegova uloga
se vidi u očuvanju integriteta fudbalskog takmičenja i zaštiti fudbalskih klubova
učesnika Lige, dok pitanje zaštite interesa ostalih poverilaca izvan sfere fudbala
za njegove pristalice ostaje po strani. Iako se pitanje njegove opravdanosti
razmatralo već nekoliko puta pred engleskim sudovima, pravilo i dalje opstaje.
Pravilo se kritikovalo sa dva aspekta – da podstiče neracionalno trošenje klubova
i da njegova primena odstupa od osnovnih principa stečajnog prava. U
radu ćemo se pored pitanja fudbalskih poverilaca ukazati i na stečajnu politiku
engleske fudbalske lige čiji neodvojivi element čini pravilo o fudbalskim
poveriocima
Freedom of religion and belief in internal and external European Union policies
The European Union (EU) has carved out a specific approach to
the issues of religion and belief in its legislative framework and policies,
which is largely aligned with the standards built through the interpretation
of the European Convention on Human Rights. Litigation on the issue of
freedom of religion and belief is on the rise before the Court of Justice of
the European Union (CJEU), while in parallel the EU seems to be stepping
up its efforts to tackle the given issue in its internal and external actions.
The EU approach to the issue of freedom of religion or belief, remains
somewhat fragmented, while its internal and external policies are not
always mutually aligned. The paper provides an overview of EU’s regulatory
and monitoring framework related to the freedom of religion and belief
in EU’s internal and external policies, and outlines the developments in the
CJEU caselaw concerning the prohibition of discrimination in the area of
employment and in the context of the refugee status. The paper points out
the limitations of the current EU approach
Osiguranje od profesionalne odgovornosti advokata
Profesionalna odgovornost advokata vezuje se za intelektualni
aspekt ove profesije, kao i za uslove za njeno obavljanje, a koji se
odnose na obavljanje tačno određenih poslova, stručnost, polaganje
posebnog ispita, upis u određene registre, itd. Advokati su obavezni
da zaključe ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti.
Obaveznost ove vrste osiguranja ima dva cilja. Prvi se odnosi
na zaštitu klijenata advokata od štete, koja može nastati greškom
advokata, a drugi se odnosi na zaštitu advokata, odnosno, zaštitu
njegove imovine. Zakon o advokaturi Republike Srbije reguliše
osiguranje od odgovornosti advokata kao obavezno. Advokatska
komora neće izdati advokatsku legitimaciju, niti produžiti istu
advokatu, koji ne zaključi navedeno osiguranje. U tekstu se posvećuje
pažnja i regulisanju osiguranja od odgovornosti advokata u
pojedinim zemljama. Osim toga, autor posebno posvećuje pažnju
osiguranom slučaju kod ove vrste osiguranja, odnosno, trenutku
kada nastaje obaveza osiguravača kod ove vrste osiguranja
Usklađenost poslovanja u osiguravajućim društvima – koje su obaveze compliance officer-a?
Funkcija praćenja usklađenosti u modernom poslovanju predstavlja
jednu od ključnih funkcija u osiguravajućem društvu.
Načelo zakonitosti poslovanja predstavlja osnovno načelo poslovanja
društva i mora se poštovati na svim organizacionim nivoima
društva. Upravo uspostavljanje funkcije praćenja usklađenosti
omogućava lakšu implementaciju navedenog načela i kontinuirano
praćenje promena u pravnom okruženju i utvrđivanje
rizika usklađenosti. Lice zaduženo za usklađenost poslovanja
stoga savetuje upravu, vrši obuke zaposlenih i na taj način olakšava
poslovanje društva u modernom okruženju koje karakterišu
česte i kompleksne promene propisa.
U radu autor nastoji da analizira obaveze lica zaduženog za
usklađenost poslovanja. U prvom delu ukratko se ukazuje na
značaj koji funkcija praćenja usklađenosti ima za korporativno
upravljanje u osiguravajućim društvima, dok se u drugom
delu analiziraju najpre zadaci lica zaduženog za usklađenost
poslovanja koji su propisani odredbama Direktive Solventnost
II, a zatim i ostali zadaci koji se najčešće dodeljuju ovoj
funkciji
Transparentni i predvidivi uslovi rada – tendencije u pravu Evropske unije i zakonodavstvu Republike Srbije
Direktiva EU 2019/1152 o transparentnim i
predvidim uslovima rada stupila je na snagu 2019. godine, a
predviđeni rok u kojem države članice moraju Direktivu
implementirati u domaće pravo istekao je 1. avgusta 2022.
godine. Odredbe Direktive odnose se na sve radnike u Evropskoj
uniji koji su u radnom odnosu u skladu sa zakonom, kolektivnim
ugovorom ili praksom svoje države članice. Prilikom analize,
autori u radu polaze od hipoteze da je cilј Direktive da
reafirmiše osnovna prava radnika u nestandardnim oblicima
rada, a koja bi trebalo da imaju svi radnici bez obzira na vrstu
radnog odnosa u kojem su angažovani – poput prava na pisano
obaveštenje o klјučnim podacima radnog odnosa, ograničeno
trajanje probnog rada, minimalnu predvidivost rada, stručno
osposoblјavanje. Imajući u vidu obavezu usklađivanja sa acquis
communautaire rešenja Direktive biće posebno analizirana iz
ugla domaćeg radnopravnog zakonodavstva
Potential of EU Draft Directive on Corporate Sustainability Due Diligence to Contribute to a Coherent Framework of Corporate Accountability for Human Rights Violations
Currently, the field of business and human rights is at a crossroads in terms of normative development, as two major legislative instruments are being negotiated at the regional and international levels. The first instrument is a proposal for a directive aimed at ensuring business responsibility for the respect of human rights and the environment within the European Union, or in other words a proposal for a Directive on Corporate Sustainability Due Diligence. The second one is a proposal of a legally binding instrument on transnational corporations and other business enterprises with respect to human rights, commonly referred to as the Third Revised Draft Treaty on Business and Human Rights, which is being developed by the open-ended intergovernmental working group established by the Human Rights Council in 2014. Given such parallel developments, it would seem prudent for the ongoing efforts to be interlinked so as to contribute to creating consistent legal solutions governing corporate accountability for human rights violations at international and supranational fora. This is particularly relevant in the context of rapid globalization, where transnational corporations can exploit legal and regulatory loopholes at the cost of human rights and the environment. This paper analyses the two legislative drafts with the aim of determining to what extent those two draft hard law instruments reflect the applicable international soft law standards and contribute to the creation of a complementary and mutually reinforcing regulatory framework. The analysis shows the differences in the scope and approaches utilized in the two instruments and identifies gaps and shortcomings in the proposed solutions from the standpoint of effective protection of the victims’ rights. The analysis shows that the two proposed legislative texts are for the most part mutually complementary and it points to the ways in which their norms can be read together so as to enable a coherent and consistent legal framework and ensure legal certainty. The authors also argue that the two legislators should utilize the drafting process to address the identified discrepancies in the existing normative framework in order to achieve the best results
European Court of Human Rights: Autonomous Legal Concepts
As products of a judge-made law, autonomous concepts emerged through application of the provisions of the European Convention on Human Rights (hereinafter, ECHR) before the European Court of Human Rights (hereinafter, ECtHR or the Court)
Predsednički sistem i prezidencijalizam u Evropi
Predsednički sistem podele vlasti i prezidencijalizacija jesu pojmovi koji se
uglavnom povezuju sa Sjedinjenim Američkim Državama, Latinskom Amerikom i
Afrikom. Kao vid podele vlasti, predsednički sistem je nastao donošenjem Ustava
SAD 1787. godine, a pokušaji „pravnog transplantovanja” tog ustavnog rešenja su
se po pravilu završavali neuspehom – izrazitom prevagom izvršne naspram drugih
grana vlasti, što se u delu literature označava kao „prezidencijalizam”. Ovaj isti termin
se pak od strane drugih autora koristi i da označi svaki vid narastanja uloge
predsednika republike u jednom sistemu, izvan onoga što je predviđeno teorijskim
modelom balansa vlasti.
Kada je reč o Evropi, u njoj postoji svega nekoliko primera (pokušaja) implementacije
predsedničkog sistema vlasti. Kiparska Republika i Republika Turska (od
ustavnih amandmana iz 2017. godine) usamljeni su primeri njegove deklarativne
primene. Postavlja se pitanje da li je posredi sistem kakav postoji u SAD, ili je i ovde
reč o nekom vidu prezidencijalizacije. Takođe, primetno narastanje uloge predsednika
republike u evropskim polupredsedničkim sistemima (posebno posle ustavnih
promena u Rusiji 2020. i u Belorusiji 2022. godine) ostavlja prostor za razmatranje
i analizu – da li je u tim državama posredi prezidencijalizacija u širem smislu, ili
ne. U kontekstu navedenih dilema, autor pokušava da pruži jedan pregled trenutne
situacije po pitanju (neadekvatnog) položaja predsednika Republike u više zemalja
Starog kontinenta
Pravo na dvojno državljanstvo u Crnoj Gori – sekuritizacija kao poslednji čin stare drame?
Pravo državlјanstva, kao podoblast posebnog upravnog prava, doživlјava
značajne preobražaje poslednje dve decenije. Među njima se posebno ističe promenjen
odnos spram dvojnog državlјanstva – od njegovog kategoričkog odbacivanja
do prihvatanja, pa čak i podsticanja. Evolucija dvojnog državlјanstva je vidlјiva i
na teorijskom planu, u konstituisanju prava na dvojno državlјanstvo, i u pojedinim
međunarodnopravnim instrumentima (Evropska konvencija o državlјanstvu Saveta
Evrope), ali i na polјu nacionalnih zakonodavstava velike većine država članica
Evropske unije. U kontekstu tih teorijskih, međunarodnopravnih i uporednopravnih
standarda, autor analizira crnogorski normativni okvir ostvarivanja prava na
dvojno državlјanstvo. Krajnja rigidnost crnogorskog prava u ovom pitanju uočava
se u parametrima poput nemogućnosti da deca nedržavlјana steknu državlјanstvo
na osnovu principa ius soli, te težini naturalizacije oličenoj u dužini zahtevanog
zakonitog boravka i nedozvolјavanju zadržavanja prethodnog državlјanstva. Osim
toga, ukazuje se i na činjenicu da je Crna Gora jedina država bivše Jugoslavije koja
je stavila rezervu na odredbu Evropske konvencije o državlјanstvu koja se odnosi
na dvojno državlјanstvo. Razlog za neuspeh nedavnog stidlјivog pokušaja liberalizacije
uslova za naturalizaciju autor vidi u sekuritizaciji tog pitanja, koja, suprotno
pojedinim primerima iz uporednog prava, ispolјava krajnje negativne efekte spram
mogućnosti dvojnog državlјanstva. Time se, nažalost, nastavlјa negativna praksa iz
vremena SRJ. Naposletku, autor ističe da je odnos prema dvojnom državlјanstvu u
Crnoj Gori neodrživ spram postulata liberalne demokratije, ali i nesaglasan ustavnom
određenju Crne Gore kao građanske države. Zaklјučuje se da bi neophodna
liberalizacija zakonskog okvira ne samo otklonila te protivrečnosti već i blagotvorno
uticala na realno postojeći problem statusa velikog broja izbeglica i interno raselјenih
lica u Crnoj Gori