Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Status imovine crkvenih zadužbina
Crkvene zadužbine su organizacije koje se osnivaju sa određenom namenom za verske, crkveno-prosvetne, dobrotvorne ili druge
potrebe crkve, kao i pojedinih njenih delova ili ustanova. To su
dobrotvorne ustanove čiji je način ostvarivanja ciljeva isklјučivo
nenaplatan. Korisnici zadužbina su lica koja uživaju činidbe
zadužbine. Postoje dve vrste crkvenih zadužbina: one koje imaju
isklјučivo crkvenu namenu, to jest osnovane su za crkvene potrebe, i
one koje su osnovane radi ostvarivanja i drugih cilјeva. U radu se pre
svega posvećuje pažnja statusu imovine crkvenih zadužbina. Naime,
sve crkvene zadužbine se osnivaju imovinom crkve, ali crkva nad
tom imovinom ima ograničeno pravo svojine. Razlog tome je upravo
namena te imovine, tj. krug korisnika koji će je koristiti pod određenim uslovima. Izdvajamo dva osnovna elementa crkvenih ali i drugih zadužbina: imovinu i cilј osnivanja zadužbina. Autor u radu
posvećuje pažnju i drugim pitanjima koja se tiču statusa crkvenih
zadužbina i njene imovine, primeni propisa koji se primenjuju uopšte na zadužbine, pitanju restitucije, prestanku zadužbina, kao
i pitanju razgraničenja zadužbina od fondova
Dozvoljenost unošenja religijskih elemenata u sekularnu zakletvu šefa države
U svetu, kao i u Evropi, postoji nekoliko modela odnosa između država i religijskih zajednica. Ipak, bez obzira na primenjeni model odnosa, postoji jedna nit, možda malo i neprimetna, koja od Starog veka, pa do savremenog doba, spaja pojedine države i religiju. To je ustanova zakletve sa religijskim elementima čiji tekst izgovaraju nosioci najviših državnih funkcija, prilikom stupanja na dužnost. Pravo se menjalo kroz vekove, ali i pored svih promena, ona je opstala, te postoji i u savremenim evropskim državama koje u svojim ustavima predviđaju odvojenost države i religije. Prvo pitanje koje se nameće jeste: Zbog čega se zakletva održala kroz vekove, nastavivši da postoji sve do savremenih pravnih sistema? Odgovor na ovo pitanje podstiče postavljanje još jednog pitanja: Koja je njena funkcija u savremenim pravnim sistemima evropskih država? Zatim, valjalo bi ispitati na koji način se u današnje vreme usaglašava princip sekularnosti države, sa ovakvim vidom zakletve, odnosno, način na koji se objašnjava postojanje ovakve zakletve uz proklamovanu slobodu veroispovesti? Na kraju, trebalo bi i da se pruži odgovor na pitanje, da li je dozvoljeno da predsednik sam „umetne” nekakav religijski element tokom polaganja zakletve? Kako bismo pravilno istražili ovu problematiku, koja često izmiče oku istraživača, neophodno je da se istraži niz posebnih i povezanih pitanja. Prvo, potrebno je istražiti pojam i značaj same zakletve. Drugo, modele odnosa država i verskih zajednica. Treće, pitanje nacionalnog i ustavnog identiteta. Četvrto, neophodno je pružiti odgovarajuće uporednopravne primere, a kako bi se, kao peto, ponudili odgovarajući zaključci. Zaključuje se, a imajući u vidu, pre svega, funkciju zakletve, da je dozvoljeno „dodavanje“ određenih elemenata, koji služe samo dodatnom osnaživanju funkcije zakletve u okviru pravnog poretka i ustavnog identiteta države. U tom smislu će biti i strukturiran ovaj rad
Western Balkans – Integration perspectives
Since the accession prospects of the Western Balkans countries have remained blurred, this paper presents an attempt to examine the broader context of European integrations of the Western Balkans, i.e., to analyse the perspectives of integrations through the prism of challenges that this process is facing. These challenges, which are at the same time the determinants (milestones), are under an umbrella of broader foreign policy development. They are all connected and mutually conditioned. Therefore, they cannot be analysed in isolation, but in interplay, i.e. as part of a mosaic.
For the purpose of this paper, three groups of challenges are identified and the paper’s structure follows them. After short introductory notes (Part I.), the paper gives a brief overview of the challenges that the EU has been facing for the last two decades (Part II.). Thereafter, the challenges of Western Balkans countries’ integrations are examined (Part III.). Finally, the paper focuses on challenges of a new enlargement methodology (Part IV.)
Fiksni formalni ugovori – raskid po sili zakona
Problematika raskida fiksnih ugovora po sili zakona dolazi do izražaja prilikom
raskida fiksnih formalnih ugovora. Preciznije, reč je o dvostranim ugovorima o
prometu nepokretnosti koji su sačinjeni u obliku javnobeležničkog zapisa ili u obliku
javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. Prilikom zaključenja ugovora
kojim se vrši promet nepokretnosti, ukoliko na osnovu izvršenog uvida u evidenciju
zaklјučenih ugovora javni beležnik utvrdi da je isti prodavac već zaklјučio ugovor o
prometu iste nepokretnosti, dužan je da na to upozori ugovornike i da o tome unese
upozorenje u skladu sa pravilima kojima je uređena javnobeležnička delatnost, a
ako se ugovornici protive unošenju upozorenja, javni beležnik je dužan da odbije da
preduzme traženu službenu radnju. Na osnovu pozitivnopravnog uređenja raskida
ugovora kod kojih je ispunjenje o roku bitan sastojak ugovora, za nastupanje raskida
ugovora po sili zakona nije potrebno ispunjenje bilo kakvih dodatnih uslova, ali
u evidenciji pravnog prometa automatski raskid ugovora nije prepoznat. Praktična
implikacija unošenja upozorenja da je prodavac već zaklјučio ugovor o prometu nepokretnosti
protivi se stvarnom stanju stvari, imajući u vidu da bi takav ugovor već
prestao da postoji po sili zakona. Takođe, ukoliko bi izmena stanja u registru zaklјučenih
ugovora bila uslovlјena donošenjem utvrđujuće presude, takva presuda bi rizikovala
da izgubi utvrđujući karakter, a samim tim bi se doveo u pitanje i automatski
raskid ugovora u konkretnom slučaju. Stoga, autori ovog rada će probati da obrade
izloženu problematiku sa aspekta svrsishodnosti pravila o ex iure raskidu fiksnih
dvostranih ugovora o prometu nepokretnosti. Uvažavajući zaštitu pravne sigurnosti i
pravnog prometa kao jedne od glavnih svrha forme kod ovih ugovora, te sprečavanja
višestrukog prometa iste nepokretnosti i zaštite interesa ugovornih strana, autori se
bave pitanjem očuvanja svrhe forme tih ugovora kada se oni raskidaju po sili zakona,
uz nastojanje da se iznađu de lege ferenda rešenja iznete problematike
CHALLENGES OF RULE OF LAW CONDITIONALITY IN EU ACCESSION
EU enlargement process towards the Western Balkan
countries has been in place since the 2003 Thessaloniki summit.
However, the expected democratic transformation and fostering of
the rule of law values have not become a reality, while rule of law
conditionality has been criticized as ineffective in achieving its
goals. In parallel, the EU has been struggling with rule of law
backsliding internally, and, in order to tackle this issue, has
developed a multitude of instruments that have so far had limited
effects on internal rule of law promotion. The paper supports the
idea that there is a need for approximation of the rule of law
standards in the EU’s internal and accession policies. After providing
a bird’s-eye-view of the position of the rule of law in EU accession
negotiations with WB countries, the authors go on to elaborate on
the four major causes contributing to the EU’s lack of effectiveness
and coherence in the WB accession process. In doing so, the
authors provide recommendations on how to improve the
convergence between internal and accession rule of law policies
and foster a common understanding of the rule of law as a core preand
post-accession value in the EU
Odgovornost za štetu nastalu upotrebom automatizovanog vozila
Napredak tehnologije omogućiće u bliskoj budućnosti pojavu
robota vozila (vozilo bez vozača). Zbog toga se u radu analizira
potreba za unapređenjem pravne regulative o odgovornosti za
štete od upotrebe parcijalno i potpuno automatizovanih vozila. Na
osnovu primera iz stranih prava i iz prava Evropske unije, autor
konstatuje da bi u pravu Republike Srbije, u kome već postoje pravila
o objektivnoj odgovornosti za opasne stvari i o odgovornosti za
sudar motornih vozila, bilo potrebno samo dopuniti pravila o odgovornosti
proizvođača vozila-robota za nedostatke stvari, uključujući
tu i proizvođača upravljačkog softvera i kompaniju koja upravlja
softverom. Na taj način odgovornost se premešta sa vozača i/
ili imaoca vozila na proizvođača, koji bi, zbog velikog rizika šteta
u saobraćaju izazvanih vozilima sa nedostatkom, morao da odgovara
po principu objektivne odgovornosti. Radi zaštite žrtava saobraćajne
nezgode, biće neophodno obavezno osiguranje vlasnika ili
korisnika vozila od auto-odgovornosti kao i osiguranje proizvođača
po osnovu delatnosti. Pod izuzetno restriktivnim uslovima štete
prouzrokovane napadom nepoznatog hakera na autonomni sistem
vožnje trebalo bi da se nadoknađuju iz naročitog fonda
Rat u Ukrajini kao izazov Zajedničkom evropskom sistemu azila
U radu se analizira razvoj Zajedničkog evropskog sistema azila u okviru Evropske unije (EU), njegove slabosti, kao i nove mere koje su uvedene putem Novog migracionog pakta. Poseban fokus stavlјa se na migracionu krizu izazvanu ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini 2022. godine. Razaranja i sukobi doveli su do ogromnog broja izbeglica, posebno žena i dece, koji su bili primorani da napuste svoje domove. EU je reagovala pokretanjem posebnih šema zaštite za Ukrajince i ne-Ukrajince koji su boravili u zemlјi na dan izbijanja sukoba. Međutim, solidarnost i zajedničke vrednosti ostaju sporne među državama članicama EU. Pravni osnov za prihvatanje osoba u potrebi za međunarodnom zaštitom je Direktiva o privremenoj zaštiti, usvojena 2001. godine. U radu se razmatra pitanje u kojoj meri izbeglice iz Ukrajine mogu da računaju na međunarodnu zaštitu u skladu sa komunitarnim pravom, s obzirom na mogućnost da vojni sukob preraste u dugoročnu krizu. Ovaj rad upoređuje ukrajinsku krizu sa prethodnim migrantskim krizama i analizira različite načine na koje je EU reagovala na ove krize. U zaklјučnim razmatranjima ukazuje se na relevantnost ovog pitanja za Republiku Srbiju
Funkcionalna analiza prava
U radu se analizira pravnonaučna literatura u kontekstu funkcionalne analize prava, te postulira da u pravnoj nauci nije bilo značajnijeg bavlјenja funkcijama prava. Polazeći od Mertonovog (Robert K.
Merton) razlikovanja latentnih i manifestnih funkcija, u radu se
pretpostavlјa da je jedan od razloga za iluziju o sveprisutnosti funkcionalne analize prava u literaturi – pojmovno poistovećivanje ter-
mina „cilј“ i „funkcija“ u opštoj jurisprudenciji. Osim toga, kao
rezultat dominacije normativnih teorija prava (u raznim njenim varijantama), i sa njima skopčanog strukturalističkog poimanja prava, čak
i kod autora koji jasno razdvajaju cilј prava i njegove funkcije, bavlјenje ovim poslednjim dešava se usputno i na strogo teorijskom nivou. Suprotno, ovaj rad ima nameru da funkcionalnu analizu prava pozicionira
tamo gde je njeno prirodno mesto – pod okrilјem empirijske sociologije,
čime bi se bavlјenje pitanjem cilјa u pravu ostavilo filozofiji prava.
S tim u vezi, u radu ćemo se osvrnuti i na malobrojne ali značajne
pokušaje (pre svega one iz druge polovine 20. veka) da se pažnja naučne
javnosti skrene na ovu neopravdano dugo zapostavlјanu oblast istraživanja prava. Prikazana analiza ima za cilј da bude konceptualno-
metodološki okvir za jedan budući pokušaj kategorizacije funkcija
prava
Ugovor o sefu – problem i značaj određivanјa pravne prirode
Određenje pravne prirode ugovora od velikog je teorijskog, ali i
praktičnog značaja. U situaciji kada određeno pitanje u vezi sa konkretnim ugovorom nije posebno uređeno pravilima tog ugovora, pronalaženje merodavnih propisa pretpostavlјa utvrđivanje njegove pravne
prirode. Dok, sa jedne strane, određenje pravne prirode ugovora u pravnoj teoriji i praksi obično ne izaziva naročite dileme, dotle, sa druge
strane, u pogledu pojedinih ugovora pitanje pravne prirode postaje
predmet velikih diskusija. Kada je reč o ugovoru o sefu, u uporednopravnoj teoriji ne postoji jedinstven odgovor na pitanje u čemu se sastoji
njegova pravna priroda. Takođe, pravno uređenje ovog ugovora je u većini
pravnih sistema rudimentarno. Imajući to u vidu, određenje pravne
prirode ugovora o sefu postaje naročito značajno.
U ovom radu, autor nastoji da prikaže analizu ugovora o sefu u
pokušaju utvrđivanja njegove pravne prirode, uz ukazivanje na značaj, ali
i probleme njenog određenja, te na različitost u shvatanjima pravne
teorije i prakse kada je reč o ovom pitanju. U radu je pokušano da se,
metodom upoređivanja ugovora o sefu sa pojedinim ugovorima građanskog prava, utvrdi sa kojim od tih ugovora ugovor o sefu deli najviše
karakteristika, te pravila kog ugovora su najpodobnija za shodnu primenu na neuređena pitanja ugovora o sefu. Drugim rečima, uz uvažavanje
činjenice da ugovor o sefu ima veliki broj osobina po kojima se razlikuje od drugih ugovora, pokušano je da se, uporednim metodom, utvrdi koja
bi pravila građanskog prava logički bila najadekvatnija za shodnu primenu na ugovor o sefu. Na taj način, određenje pravne prirode ugovora o
sefu dobija podjednak teorijski i praktičan značaj, rešavajući veliki
broj praktičnih problema, a istovremeno služeći dalјem razvoju pravne misli