Repository of Institute of Comparative Law
Not a member yet
2147 research outputs found
Sort by
Novi ustavni instituti u Evropi: zapažanja o korisnim i nepovoljnim aspektima širenja ustavne materije
Proširivanje sadržine ustava ima svoje pozitivne i manje povoljne učinke. Konstitucionalizacija tema koje su ranije bile uređivane na podustavnom nivou naročito
je uzela maha na evropskom ustavnom području. Ustavno normiranje sve većeg broja pravnih
ustanova i društvenih pojava kosi se sa dostojanstvom ustava, ali istovremeno ima za
posledicu manju mogućnost proizvoljnog regulisanja brojnih pitanja na podustavnom nivou.
Povoljan aspekt posmatranog trenda sastoji se u razgranjavanju ustavnih rešenja u deltu
pojedinačnih originalnih izraza konstituentne vlasti. Uočljiva je sve češća konstitucionalizacija uloge nezavisnih regulatornih organa, ali i postepeno izdizanje na ustavni
rang normi o zaštiti potrošača ili proširenja kruga temeljnih prava. S druge strane,
primetno je neposredno prenošenje sadržine međunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih prava u ustave, uz propratno štetno premeštanje težišta ustavnog teksta ka
oblasti ljudskih prava. Tematski sadržaj brojnih ustava previše je uniformne prirode
za dobar ukus teorije koja tvrdi da je ustav izraz suverenosti države i subjekata koji
nominalno raspolažu nacionalnim ustavotvornim kapacitetom.
Ekspanzionizam ustavnog prava javlja se kao pojednostavljen odraz potreba koje su prepoznate na nekom drugom mestu i u tuđim, sasvim osobenim, političkim okolnostima i
društvenim prilikama. U radu se ukazuje na načine na koje je moguće otkloniti navedene
nedostatke, u svrhu zaštite dostojanstva ustava i promovisanja izražavanja autentične ustavotvorne vlasti, na osnovu zaključaka do kojih vodi analiza važećih ustava
evropskih država
The Hybridization of the Regulatory Framework of Insurance Contract Law: Elements of a New Setting
This article aims to highlight the phenomenon of hybridization of insurance contract law, which started with its emancipation from contract law. The next phase included its internal stratification, stemming from obvious differences between commercial and consumer insurance, and various contractual positions of contracting parties in these different insurance contracts. Two features of insurance contracts regulation are addressed, based on Serbian law as it currently stands, as well as comparative legal analysis. The first feature is that the legislatively envisaged unified regime for insurance contracts is incomplete and inadequate for all manifestations of this contract. The second feature is that regulation of this matter must enable balancing of interests between insurers and insureds, especially consumers. The authors conclude that insurance regulation can only be conducive when simultaneously ensuring protection of the weaker party, protecting insurers from the negligent actions of the insured, while facilitating conduct of insurance business
Buduće uređenje platformskog rada u Evropskoj uniji - pitanaj vezana za postojanje radnog odnosa
Procena je da će do kraja 2024. godine oko 43 miliona ljudi u Evropskoj uniji moći da se podvede pod pojam platformskog radnika. Inicijativa u odkiru EU koja je započela još 2018. godine, rezultitala je pripremom predloga teksta Direktive o platformskom radu. Ikao je usvajanje ovog propisa bilo najavljeno rajem 2023. godine, politička usaglašavanja dovela su do njegovog odlaganaj. Direktiva uvodi dve značajne novine: prva se odnosi na prepoznavanje radnog odnosa kod angažovanja platfomskih radnika i osnovne elemente koji upućuju na psorojanje radnog odnosa između radnika i digitalne platfome, a druga na transparentnost algoritama koji utiču na njihov raspored radnog vremena i radnih zadataka, kao i ostvarivanje prava po osnovu rada. Imajući u vidu rasprostranjenost platformskog rada u državama-kandidatima za članstvo u EU, kao i obavezu harmonizacije nacionalnih pravnih sistema sa pravnim tekovinama EU, kao i obavezu harmonizacije nacionalnih pravnih sistema sa pravnim tekovinama EU, od značaja je da se istraže elementi koji su predloženi u predloženom tekstu Direktive kao indikatori postojanja radnog odnosa, kao i posledice koje bi uvođenje ovih indikatora u nacionalna zakonodavstva Srbije i Bosne i Hercegovine imalo po radnopravni status platformskih (i dugih digitalnih) radnika. Ovaj istraživački zadatak značajan je i zbog činjenice da su osnovni principi promovisani predloženim tekstom Direktive već utkani u sudsku praksu i pravne sisteme nekoliko evropskih država, kao i da predstavljaju redak doprinos rešavanja teritorijske i praktične dileme o razlikovanju radnog odnosa, obligacionog rada i samozaposlenosti, odnosno lažne samozaposlenosti. Otuda je osnovni postavlejni istraživački zadatak upravo vezan za uočavanjeelemenata radnog odnosa na osnovu kojih se može načiniti njegova nesumnjiva distinkcija od ostalih oblika rada
Istopolni brak u državama Evropske unije – komparativni pogled
U radu se govori o istopolnom braku u državama Evropske unije isključivo sa komparativnog aspekta, bez zadiranja u druge oblike istopolnog partnerstva ili jurisprudencije pred Evropskim sudom za ljudska i manjinska prava.
Istopolni brakovi su poslednjih godina tema značajnih rasprava unutar Evropske unije. S obzirom na to da je bračno pravo u isključivoj nadležnosti država članica Evropske unije, zapažaju se velike razlike među njima u pogledu definisanja braka. Dok su neke države, poput Holandije, Belgije, Španije, priznale istopolne brakove početkom XXI veka, druge države su održavale referendume i menjale svoje ustave ne bi li otežale legalizaciju ovakvih brakova. Kulturni i verski konzervativizam, politička opozicija i dugotrajne predrasude predstavljaju glavne smetnje u zakonskom priznavanju istopolnog braka, pre svega u državama nekadašnjeg socijalističkog uređenja.
Budućnost legalizacije istopolnih brakova u Evropskoj uniji obećava, ali je i dalje neizvesna. Iako je postignut napredak u unapređenju ravnopravnosti istopolnog braka u odnosu na heterogeni brak, ostaju značajni izazovi u postizanju njegovog punog priznanja i prihvatanja
Potential constitutional designs for an independent Scotland
In 2014 the Scots voted by a small margin against the proposal
that their country should become independent from the United
Kingdom. However, in 2016 British citizens chose, again with a
knife-edge majority of votes, that the United Kingdom should leave
the European Union. Motivated by this fact and backed by continuous
voters’ support expressed in regional and national elections,
Scottish political elite has been for many years expressing the ambition
to demand a second referendum for independence. In case
that another noteworthy occasion for establishing an independent
Scottish state arrives in the near future, answering the question
regarding its plausible constitutional foundations gains noteworthy
value. Some of the responses to this question are contained in
earlier proposals for a written constitution for Scotland, but many
other had already been established in 1997 by the devolved institutions
in that part of the United Kingdom. They are recognized as
well-grounded to be transferred into the constitutional structure
that a new independent state at the north of the British Isle could adopt. Potential constitutional foundations for Scotland are not
shallow. They have been developing for more than half a century
and could readily be put in place if Scotland gains independence.
In this article available models for the constitutional arrangements
for an independent Scotland are analyzed, coupled with the principles
on which the new state would be based on, and proposed
institutional frameworks for an independent Scotland are outline
EU model – negotiating a new concept of sovereignty
European Union (EU) is considered to be a successful model of transfer of
exclusive national sovereignty from its Member States to the EU institutions.
However, this transfer was happenning gradually and up to present has not
yet been finished. At the economic level, process that is titled deepening of
the European integration, started from customs union, than through common
market and finally single market (EU) with the single currency, euro, which
is not embracing all Member States. At the political level, the EU has not yet
built central political authority with supranational powers that would overcome
national jurisdictions of Member States. The Lisbon Treaty of 2009 tried
to upgrade the complicated structure of mixed sovereignty divided between
Member States and the EU institutions, by cancelling three pillars and forming
single legal personality of the Union. Nevertheless, there are voices in the EU
Member States from public officials, scholars and wide public, that traditional
concept of national sovereignty is more recommendable to respond to modern
challenges of contemporary world. Improving the EU model of sovereignty
obviously has its limitations, because it is difficult to imagine a paradoxical
perspective in which Member States will give up their sovereignty
Is there a place for arbitration in disputes arising from administrative contracts
The paper seeks to analyse arbitrability of disputes in administrative contracts
with special reference to disputes arising from the contracts on public-private partnership, concessions and public procurements. The first part of the paper aims to de-
fine general notion of arbitrability, the focus being on determining the subjective and
objective arbitrability of disputes. The second part of the paper deals with the issue
of admissibility of arbitration as a means of settling disputes in administrative contracts. Based on an interpretation of normative solutions and arbitration and court
practice, a proposal is made to recognise arbitrability in this type of disputes as well
Bračni i porodični status kao zabranјeni osnov diskriminacije – opšti osvrt
Iako Zakon o radu zabranjuje neposrednu i posrednu diskriminaciju
po osnovu pola, istraživanja i statistike pokazuju različit položaj
ženskih u odnosnu na muške kandidate za zaposlenje u procesu zapošlјavanja. Različito tretiranje uslovlјeno je reproduktivnom ulogom
žene, što posledično dovodi do diskriminacije po osnovu bračnog
stanja, još uvek zakonski nedefinisanog osnova diskriminacije. Patrijarhalni obrasci funkcionisanja društva posmatraju ženu kao nosioca porodičnih dužnosti, što povlači diskriminaciju po osnovu porodičnih dužnosti, osnova diskriminacije koji traži svoje mesto na
listi zabranjenih osnova diskriminacije. Drugačije tretiranje žena
po osnovu bračnog i porodičnog statusa posebno je vidlјivo u procesu
zapošlјavanja, u vidu postavlјanja nedozvolјenih pitanja o planiranju
porodice i broja dece. Zbog toga je i najveći broj prijavlјenih slučajeva
diskriminacije u izveštaju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti u
Srbiji upravo u procesu zapošlјavanja, koje prijavlјuju žene. I pored
naprednih odredbi Zakona o rodnoj ravnopravnosti, diskriminaciju
žena po ovim osnovima nije moguće iskoreniti, te se postavlјa pitanje na koji način zaštiti žene u radnom odnosu, a posebno u procesu
zapošlјavanja i obezbediti im jednak tretman.
Autor polazi od hipoteze da pozitivnopravni okvir nije adekvatan
da pruži zaštitu od diskriminacije ženama u procesu zapošlјavanja
i na radu, te da promene treba da se kreću u pravcu propisivanja dodatnih mehanizama zaštite kakvi postoje u uporednom pravu, poput
mogućnosti ćutanja na nedozvolјena pitanja i prisustva predstavnika
sindikata razgovorima za posao, čime bi se mogućnost postavlјanja
ovakvih pitanja i pravlјenja razlika među kandidatima smanjila
Pravo na pravdu u svetlu osnovnih vrednosti prirodnog i pozitivnog prava
U radu se analizira pravo na pravdu posmatrano sa aspekta fundamentalnih vrednosti
prirodnog i pozitivnog prava koje bi trebalo da nastoji da postigne svaki pravni poredak.
Sledstveno, u radu se govori o ključnim vrednostima čijim ostvarenjem će se na najpotpuniji
način realizovati pravo na pravdu. S tim u vezi, posebna pažnja se posvećuje javnom interesu
pravnoj (ne)sigurnosti, kao i načelima pozitivnog prava. Takođe, predmet rada je i pravedno
odlučivanje posmatrano iz ugla tehnika primene prava koje se tiču striktnog pridržavanja
slova zakona, ali i odlučivanja po slobodnoj oceni. Cilj rada jeste da se ukaže na osnovna
pitanja i probleme koji se javljaju u pogledu ostvarenja prava na pravdu, kao i da se predlože
određena rešenja za prevazilaženje postojećih teškoća i što potpunije ostvarenje ključnih
vrednosti prirodnog i pozitivnog prava, ali i delotvorno i pravedno odlučivanje koje će biti
zasnovano na pomenutim vrednostima
Challenges and perspectives of arbitration in South East and Central Europe – Serbia
With the adoption of the Law on Arbitration in 2006 (hereinafter referred to as the LA), Serbia has joined the ranks of the countries that have provided for the issue of arbitration in a modern and comprehensive manner. However, over the course of almost two decades of application of this Law, certain ambiguities and lack of clarity have come to surface. This paper aims to addresses only a number of those, focusing on the arbitration agreement, arbitrability, and the appointment of the arbitral tribunal. The author starts from the assumption that fundamental solutions and dilemmas of arbitral decision-making are centred around the issue of arbitrability, and therefore attaches central importance in this paper to the said issue. The author acknowledges the flexibility of the solutions adopted in the Law, nevertheless advocating for an even broader interpretation and extension of the concept of arbitrability to include the so-called grey area disputes