Argo (Greece)

IPIR
Not a member yet
    1242 research outputs found

    The effectiveness of group art therapy in a clinically heterogenous sample: Randomized controlled trial

    No full text
    The goal of this study was to examine the effects of group art therapy on different measures of both therapeutic processes (group cohesion and art therapy-related emotional regulation) and therapeutic outcomes (self-esteem, social state self-esteem, and distress) in a clinically heterogenous sample. This is a pretest-posttest control group design with a random allocation of participants, i.e., randomized control trial. The sample consisted of 160 patients (68.75% female) aged 14 to 73 years (M = 43.19, SD = 14.06; nART = 87, nTAU=73). Participants completed self-report measures of distress (depression, anxiety, and stress), self-esteem, social state self-esteem, group cohesion (GCQ), and self-expression and emotion regulation in art therapy (SERATS). The group art therapy lasted for six once-a-week sessions were 90 min long. GCQ and SERATS have unidimensional factor structures. The results showed that art therapy has statistically significant positive effects on group cohesion, self-esteem, and social state self-esteem, and lowering effects on anxiety as compared to active treatment-as-usual. Moreover, self-expression and emotional regulation during art therapy increased in the art therapy group. The measures of mental health outcomes and psychotherapeutic processes are meaningfully related in the art therapy group. In conclusion, this study presents some novel evidence for the benefits of art therapy

    Collaborative Solutions: Handbook for the implementation of the PEER Model of Collaborative Problem Solving

    No full text
    Ovaj priručnik predstavlja rezultat predanog rada i istraživanja u okviru projekta Saradnjom do rešenja: PEER model osnaživanja mladih za konstruktivni dijalog i timski rad. Istraživači sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Instituta za pedagoška istraživanja iz Beograda, uz finansijsku podršku Fonda za nauku Republike Srbije, došli su na ideju da kreiraju program koji bi pomogao adolescentima da bolje sarađuju prilikom rešavanja složenih problema i zadataka. Oslanjajući se na znanja iz sociokulturne psihologije, psihologije individualnih razlika, razvojne psihologije i obrazovnih nauka formulisali smo jedinstven PEER model zajedničkog rešavanja problema. Kroz mnoge sate istraživanja, razvoja materijala i interakcije sa mladima, zajedno smo oblikovali PEER model kao i ovaj priručnik. Ovaj model polazi od toga da je za kvalitetnu i produktivnu saradnju potrebno voditi računa o sledećim aspektima saradnje: 1) osobine ličnosti (Personality), 2) emocionalna inteligencija (Emotional inteligence), 3) razmena ideja putem dijaloga (Exchange) i 4) dostupni resursi (Resources). Svakom slovu PEER modela u ovom priručniku posvetili smo jedno poglavlje. U poglavljima je kratko objašnjen svaki element modela, a zatim su prikazane aktivnosti koje podržavaju razvoj saradnje kod mladih. Kroz sinergiju ovih elemenata, mladi ne samo da formulišu bolja rešenja, već i unapređuju lične kompetencije neophodne za uspešnu saradnju. Naša želja je da ova publikacija bude inspiracija i resurs za sve koji su posvećeni razvoju mladih i unapređenju veština zajedničkog rešavanja problema. Priručnik je pre svega namenjen profesionalcima koji rade sa mladima i koriste grupni rad kao metod u realizaciji aktivnosti za učesnike, bilo da je u pitanju školski ili vanškolski kontekst. Psiholozi, pedagozi, stručni saradnici, nastavnici, vaspitači1 i ostali koji se bave razvojem mladih pronaći će u ovom priručniku korisne smernice i alate usmerene na podržavanje mladih u razvoju njihovih veština zajedničkog rešavanja problema. Prva dva poglavlja priručnika posvećena su aktivnostima koje podstiču prepoznavanje i uvažavanje osobina ličnosti (Personality) kao i vežbama koje govore o doprinosu emocionalne inteligencije zajedničkom radu. Aktivnosti opisane u ovim poglavljima oslanjaju se na psihološka znanja i zbog toga su namenjene prvenstveno psiholozima. Međutim, ne isključujemo mogućnost da ih mogu realizovati i drugi edukatori, posebno nastavnici, uz konsultacije sa psiholozima. Druga dva poglavlja, razmena ideja putem dijaloga (Exchange) i dostupni resursi (Resources), namenjena su široj grupi edukatora, odnosno mogu ih realizovati svi profesionalci koji koriste grupni rad u edukaciji mladih. Želimo da izrazimo zahvalnost sledećim partnerskim školama iz Beograda, bez čije podrške i posvećenosti ostvarenje naših ciljeva ne bi bilo moguće: Gimnaziji „Patrijarh Pavle“, Gimnaziji „Sveti Sava“, Zemunskoj gimnaziji, Zubotehničkoj školi, Mašinskoj školi „Radoje Dakić“, Petoj beogradskoj gimnaziji, Saobraćajno-tehnič-koj školi, Sedmoj beogradskoj gimnaziji, Srednjoj turističkoj školi, Ugostiteljsko-turističkoj školi, Farmaceutsko-fizioterapeutskoj školi i Šestoj beogradskoj gimnaziji. Podrška i doprinos koje smo dobili od ovih škola, njihovih učenika, nastavnika, stručnih saradnika i direktora su nemerljivi; zajedno sa njima stvorili smo resurse za koje verujemo da će doprineti obrazovanju i razvoju mladih ljudi. Takođe, želimo da se zahvalimo svim recenzentima koji su doprineli kvalitetu ovog priručnika. Sugestije i komentari koje smo dobili od dr Danijele Petrović, dr Nevene Buđevac i dr Vladete Milina značajno su doprineli uobličavanju sadržaja priručnika. Nadamo se da će ovaj priručnik biti od koristi svima koji žele da doprinesu razvoju veština koje su preduslov uspešnog uključivanja mladih u saradnju usmerenu na rešavanje složenih problema. Takođe, podstičemo sve praktičare da aktivno učestvuju u kreiranju novih materijala kako bismo u budućnosti što više podržali zajednicu profesionalaca koji rade sa mladima. Ukoliko ste modifikovali i prilagodili neku od opisanih aktivnosti iz ovog priručnika kontekstu u kom vi radite, pozivamo vas da podelite svoje verzije. Svoje nove ideje možete poslati na imejl-adresu [email protected] i tako napraviti korak ka unapređivanju metoda rada sa mladima koje su u funkciji razvoja veština neophodnih u saradnji

    Motherhood in prison - challenges and perspectives

    No full text
    The authors have analysed the status, treatment and needs of imprisoned mothers and their children. They point out that, almost everywhere in the world, children of incarcerated mothers are not given adequate attention, and that their very specific needs are neglected, although this directly contradicts the international standards and the principle of protecting the best interests of the child. In order to make recommendations that could upgrade the realization of rights of incarcerated mothers and their children left behind, the authors have reviewed the scientific and professional literature, focusing on the possible negative effects of parental detention and practices that have been shown to contribute to the well-being and social reintegration of both children and their mothers. International legal documents have also been analysed. General recommendations that have been given relate to the justice and prison systems, social welfare, schools and the media

    Saradnjom do boljeg obrazovanja

    No full text
    Kada pomislimo na saradnju, zamišljamo način rada u kojem se pojedinci oslanjaju jedni na druge, postižući tada veću angažovanost i bolji rezultat nego kada bi delali samostalno. Upravo je to jedan od ključnih pokretačkih načela obrazovnog sistema, jer saradnja kao veština ima moć da transformiše proces učenja i doprinese razvijanju zajedničkog znanja i zajedničkih vrednosti. U modernom obrazovanju veština saradnje prepoznata je kao jedna od najvažnijih „mekih veština” za uspeh u 21. veku (Battle for Kids, 2022) i postala je centralni fokus reformi mnogih obrazovnih sistema širom sveta (OECD, 2018). Ovaj značaj prepoznat je i u pravnoj regulativi obrazovnog sistema Republike Srbije u kome je, prema Zakonu o osnovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja (Službeni glasnik RS, 92/2023), jedan od osnovnih obrazovnih ciljeva definisan kao „razvoj osećanja solidarnosti, razumevanja i konstruktivne saradnje sa drugima, kao i negovanje drugarstva i prijateljstva”. Posmatrajući na ovaj način, saradnja se ne vidi samo kao sredstvo/metod za učenje, već kao ključna vrednost koja pomaže u oblikovanju otvorenih, empatičnih i uspešnih generacija

    Teachers’ and pedagogists’ opinions about the possibilities of enhancing mutual collaboration to effectively apply interactive teaching methods

    No full text
    Interactive teaching methods significantly influence students’ academic achievement and help them develop the skills and abilities necessary to navigate life in contemporary democratic society. The present study probed teachers’ and pedagogists’ opinions about the possibilities of enhancing mutual collaboration to ensure the effective application of interactive teaching methods. The data were collected via interviews with the employment of an interview protocol. The research design encompassed a qualitative thematic analysis. The sample comprised 30 teachers and 30 pedagogists employed at primary and secondary schools. According to the obtained results, teachers most often stated that difficulties in establishing collaboration regarding interactive teaching method application stemmed from pedagogists. The issues listed included pedagogists’ lack of time, the incompatibility of pedagogists’ ideas with the demands of the practice, and the physical remoteness of the school pedagogist’s office. Conversely, pedagogists most commonly cited difficulties such as teachers’ lack of motivation for applying interactive teaching methods and teachers’ unpreparedness to introduce innovations into their practice and take on additional responsibilities. Most teachers believed that mutual collaboration aimed at effectively applying interactive teaching methods could be enhanced through pedagogists’ increased engagement in the planning and evaluation phases of interactive teaching. The solutions proposed by the largest number of pedagogists included organizing additional teacher training and motivating teachers to apply interactive teaching methods. The results showed that teachers’ and pedagogists’ perspectives on improving mutual collaboration aimed at effectively applying interactive teaching methods differed in that teachers preferred collaboration directed toward solving specific problems in the application of interactive teaching methods, while pedagogists were more oriented toward familiarizing teachers with the wider context of interactive teaching method application.Book of abstracts: The 31st International Scientific Conference “Educational Research and School Practice“, December 6, 202

    Shvatanje konteksta za učenje u savremenim empirijskim istraživanjima

    No full text
    Iako se sintagma kontekst za učenje često sreće u pedagoškoj literaturi, značenja koja se pridaju ovom pojmu različita su te se neupitno može reći jedino da je njegova suština kompleksna i teško dokučiva. Cilj ovog rada jeste da sagledamo shvatanja konteksta za učenje u savremenim empirijskim istraživanjima kroz odgovaranje na pitanja: kakva je priroda konteksta za učenje; šta čini sadržaj ovog pojma; kakva je uloga obrazovnih aktera u građenju konteksta za učenje; koji se obim pojma konteksta za učenje nalazi u fokusu istraživanja i mogu li se prepoznati tipični obrasci u shvatanju konteksta. Metodom sinteze tekstualnog narativa odabranih empirijskih istraživanja (N=20) utvrdili smo da se kontekst za učenje najčešće shvata kao skup objektivno postojećih karakteristika okruženja, iako se javljaju i radovi u kojima se kontekst razume kao subjektivni doživljaj aktera. Sličan je broj radova u kojima se elementi konteksta posmatraju kao zasebne komponente a njihovi odnosi zanemaruju, kao i onih u kojima se kontekst razume kao mreža odnosa između elemenata ili holistički. U sličnom broju istraživanja obrazovni akteri se posmatraju kao pasivni korisnici konteksta i kao oni koji grade kontekst. U analiziranim istraživanjima najčešće se istražuje kontekst na mikro nivou učionice. Na osnovu analize odnosa između pojedinih dimenzija može se zaključiti da se u savremenim istraživanjima mogu prepoznati dva načina konceptualizovanja konteksta koja se temelje na polazištima empirijsko-analitičke i ekološko-interpretativne paradigme. Budući da teorijski okvir i istraživački instrument koji je razvijen za potrebe ovog rada omogućavaju sagledavanje definišućih dimenzija konteksta za učenje, verujemo da rad može biti koristan za buduća istraživanja

    Evaluation of the elective program Economy and Business in grammar schools in Serbia: a mixed methods approach

    No full text
    Competency-based curriculum has significantly influenced changes in national curricula, including in Serbia. Following these educational trends, elective programs (EP) were introduced in grammar schools to support the development of students’ professional interests. One of these EPs is Economy and Business, which was implemented for the first time in the 2020-2021 school year. It is a unique teaching content of the grammar school curriculum that deals with economic topics in the third and fourth grades. The teachers of this program have a degree in Economics or Management. The educational system provided support to these teachers by organizing three-day trainings in order to implement teaching exclusively through research and project activities. Bearing in mind that every educational change requires monitoring and evaluation so that decision-makers have evidence-based knowledge, a mixed-method approach to evaluation was applied. This study aimed to analyze the opinions and experiences of key actors considering the EP Economy and Business in grammar schools in the Republic of Serbia. We present the primary data concerning the attitudes of different respondents toward the content and characteristics of EP teaching. Students, teachers, and principals from 21 schools, out of a total of 31 schools where this program is implemented, participated in the research. Quantitative data were collected using a questionnaire (N=371 students), while qualitative data were collected using individual (N=3 principals) and group interviews (N=19 teachers, three focus groups). Descriptive statistical analyses, statistical inference techniques, and qualitative content analysis were applied. The results show that the EP met the expectations of two-thirds of the students in terms of content and topics covered. Students choose this program most often because the contents are attractive, relevant to life in modern society, and useful for their future education. The advantages of EP from the perspective of different actors are the freedom of students to think critically; practical, applicable, and concrete knowledge; appreciation and encouragement of student interests, and the use of digital tools. Research-project activities provided greater teacher autonomy, and motivated students to engage more in class. Also, the program completed the educational “offer” of grammar schools, contributed to the horizontal learning of teachers, as well as the promotion of the school in the community. Difficulties and challenges in the implementation of the program are mostly organizational or arise from an inadequate interpretation of the electoral status of the program. The abstract nature of economic topics for fourth-grade grammar school students also represents one of the challenges they face. Recommendations were given for the improvement of EP Economy and Business.Knjiga sažetaka: 6. Dani obrazovnih znanosti 16—18. 10. 2024. Zagre

    On some aspects of teaching initial writing in English in the early grades

    No full text
    Рад се бави специфичностима наставе почетног писања на енглеском језику у млађим разредима основне школе. Предмет рада је писање као скуп знања, навика, вештина и способности правилног графичког обликовања писаних и штампаних слова у писму страног језика. У раду је представљена анализа писама због могуће интерференције и објашњене су технике почетног писања на матерњем језику. На крају су наведене активности и технике за описмењавање на енглеском језику помоћу којих би се овакав приступ реализовао у наставној пракси, а све у складу са развојним могућностима ученика и дидактичким препорукама у нашем образовном систему.This paper considers some specific aspects of teaching initial writing in English in the early grades of elementary school and the challenges that such teaching faces. The scope of the paper is writing as a set of knowledge, habits, skills and abilities of correct graphic formation of cursive and printed letters in English. In order to present all the specific aspects and challenges, we analyse both Serbian and English Latin scripts due to possible interference and presenting techniques for initial writing in the mother tongue. The approach of group processing of letters of the second alphabet has been accepted and applied by class teachers as the most efficient and rational methodological solution that can also be adopted by foreign language teachers. In such an approach, letters are compared and contrasted, both between the letters of one alphabet and another, and between individual letters of the English Latin alphabet. Explicit learning can help prevent poor handwriting by clearly indicating the relationships between letters and the relationship of each letter to the line writing base (the line on which the letters are written). The grouping of letters according to their writing patterns, i.e., starting from their graphic specifics, helps to avoid any potential confusion of letters like b and d. In the end, the activities and techniques for developing writing techniques in foreign language classes are listed, by means of which this approach would be implemented into the teaching practice, all in accordance with the developmental abilities of students and didactic recommendations in our educational system. The recommendations are important not only for English language teachers, but also for all other foreign language teachers who teach languages based on the Latin alphabet

    Model zajednice profesionalnog učenja: iskustvo građenja refleksivne prakse kroz zajedništvo

    No full text
    Proces implementacije novih Osnova programa „Godine uzleta” u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja zahtevao je da se realizuju inovativni programi profesionalnog učenja i razvoja*. Prema teoretičarima reformskih procesa, profesionalna ekspertiza praktičara gradi se tako što se na integrisan i koherentan način povezuju profesionalno učenje i razvoj (Fullan & Hargreaves, 2016). Posmatrano u ovom referentnom okviru, profesionalno učenje predstavlja namerno i plansko učenje nečeg novog i vrednog za praktičare (npr. principi građenja realnog programa u skladu sa Osnovama programa „Godine uzleta”), ali istovremeno oni koji uče razvijaju se i profesionalno i kao osobe (npr. razvoj otvorenosti). Drugim rečima, u zajednicama praktičara nema razvoja bez učenja, a učenje često podrazumeva razvoj. Takođe, praktičari se profesionalno izgrađuju u zajednici koju karakterišu saradnički odnosi (Fullan, 1999; Fullan & Hargreaves, 2016; Hargreaves & OʼConnor, 2018) i to u kontekstu refleksivne prakse (Hudson, 2024; Fullan, 1999; Liu et al., 2024; Thornton & Cherrington, 2019)

    Potraga za dobrim pitanjem: kako da mudrije (i efikasnije) učimo u zajednici

    No full text
    Pitanja koja deca postavljaju o temama koje ih interesuju predstavljaju osnov učenja. Ona su jedan od glavnih poluga održavanja motivacije dece da učestvuju u procesu nastave. Ipak, ovaj važan resurs, nažalost, u velikoj meri odrasli (i nastavnici i roditelji) zapostavljaju. Učesnici će tokom radionice imati prilike da se upoznaju sa Tehnikom formulisanja pitanja (Question Formulation Technique – QFT), koja omogućava da odrasli na kvalitetniji način sagledaju pitanja koja deca postavljaju i zajedno sa njima istraže njihova interesovanja. Koraci u okviru Tehnike formulisanja pitanja (QFT) pretpostavljaju saradnički odnos među učenicima i podstiču tri tipa mišljenja: divergentno, konvergentno i metakognitivno. Svaki korak procesa može biti zasebno iskustvo učenja. Međutim, potpunu efekat primene ove tehnike dolazi do izražaja kada svi koraci – sva tri oblika mišljenja – deluju zajedno. Pored toga, QFT kod učenika podstiče samopouzdanje i osećaj osnaženosti. Kako postaju bolji u formulisanju pitanja, učenici postaju sigurniji dok postavljaju pitanja i sposobniji su da na adekvatan način oblikuju svoje izražavanje. Učenici razvijaju veštine i strategije koje su im potrebne da unaprede sopstvenu dobrobit i van učionice. Zato QFT pomaže učenicima da postanu uspešniji u svim aspektima života: tokom obrazovnog procesa, domenu sveta rada i porodice, kao i učestvovanja u demokratskim procesima. Tehnika je deo nekoliko značajnih međunarodnih inicijativa, uključujući i obuku za nastavnike geografije o istraživačkom učenju koju je pokrenula Nacionalna geografija (National Geographic) kao deo podrške njihovom profesionalnom razvoju i učenju. Pridružite se ovoj radionici kako biste otkrili zašto je koristi preko 80.000 nastavnika iz 180 zemalja

    984

    full texts

    1,242

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    IPIR is based in Serbia
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇