Repository of the Institute for Contemporary History
Not a member yet
269 research outputs found
Sort by
Titova lična diplomatija: studije i dokumentarni prilozi
Knjiga se bavi ulogom Josipa Broza Tita u formulisanju i sprovođenju spoljne politike socijalističke Jugoslavije. Geneza jugoslovenske diplomatije se prati od perioda posleratne staljinizacije, raskida sa Informbiroom i prvih otvaranja prema Zapadu do razvijanja politike balansiranja između blokova i stvaranja doktrine nesvrstanosti. U svim ovim fazama, jugoslovenskom spoljnom politikom dominirala je ličnost šefa države, koji je bio njen osnovni nosilac
The Yugoslav anticommunist forces at the end of the Second World War:
Poraženi u srpskom građanskom ratu imali su zlehudu sudbinu. Posle nadiranja
Crvene armije i pobedonosnog partizanskog pohoda, većina boraca JVUO povukla se u
Bosnu, gde je doživela slom. Ništa bolje nisu prošli ni oni koji su ostali. Jedan od načina
spasavanja glave bio je i odziv na mobilizaciju koju je sprovodila nova vlast. Mobilisani
rojalisti tretirani su više kao zatvorenici nego kao vojska. Izloženi podozrenju, uvek su
bili slabo naoružani i bacani u najteže bitke. Morali su da idu napred, da budu ranjavani i
da ginu. Mnogi od njih ostavili su svoje kosti na zapadu Jugoslavije. Retki pojedinci otišli
su preko granice, u bespuće emigracije i gorčinu života u tuđini. Krvav i bespoštedan
građanski rat koji je besneo u Srbiji za vreme okupacije nastavljen je i po isterivanju
okupacionih snaga, ovoga puta u vidu nemilosrdnog obračuna pobednika sa sopstvenim
građanima za koje se verovalo ili pretpostavljalo da neće prihvatiti novu vlast i novu ideologiju.
Posle surovog rata u kojem su se svi borili protiv svih, došlo je vreme odmazde.
Pobednici su, da bi neograničeno i nesmetano vladali, uveli teror i počeli da se svete ne
samo neprijateljima nego i svima onima koji su mogli da im budu smetnja. Nova vlast
koja se u Srbiji uspostavljala od jeseni 1944. sebe je istorizovala kao mesijansku, što je
od ranije bila temeljna dogma jugoslovenskih komunista. Posle vremena „tame“ došla je
„svetlost“ u kojoj, međutim, građani nisu smeli da zaborave na svoje obaveze. „Svetlosti“
nije moglo da bude dok se ne iskorene „snage tame“. Vlast je od početka počela da širi
iracionalnu neminovnost koja je iz temelja menjala psihologiju naroda. Šireno je uverenje
da je počela nova era i da narodu ne ostaje ništa drugo nego da se pokori „istorijskoj nužnosti“
koja se poklapala sa idealima „najboljih ljudi i boraca za ljudsku sreću“. Zaglušujuća
propaganda o „istorijskom determinizmu“ oduzimala je volju i slobodu rasuđivanja.The article provides the in-depth cover of the last stage of
civil war in Yugoslavia, and of the attempt that Yugoslav anti/communist
forces made to create free territory inside Slovenia. After the huge offensive
of the Yugoslav Partisan Army in April/May 1945, anticommunist
front collapsed. The article is written on the primary sources and relevant
literature.Published147.039Rad je deo projekta (Ne)uspešna integracija – (ne)dovršena modernizacija: Međunarodni
položaj i unutrašnji razvoj Srbije i Jugoslavije 1921–1991 (broj 147.039), koji finansira
Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije
Srpske političke elite i Vens-Ovenov plan, tom I:
U zborniku su obajvljena dokumenta koja se odnose na rat u Bosni i nastojanja da se on prekine. U centru pažnje se nalazi Vens-Ovenov plan i razmimoilaženja vodećih političara iz Srbije, Savezne republike Jugoslavije i Republike Srpske oko njegovog prihvatanja ili odbijanja.Publishe
From Revisionism to "Revisionism": Legal Limits to Historical Interpretation:
Contrary to radical postmodern approaches, there are limits to the representations of the past. Even if one subscribes to the trend which sends the traditional distinctions between facts and values, description and interpretation , to the junkyard of historiography, several rather lively " reality checks " ought to be taken into account, both within the craft and outside it. However, one might embrace the postmodern argumentation insofar as it indicates the fuzziness of the distinction between scholarly and unschol-arly historical interpretations. It might even seem that apart from risking the collective rage of fellow historians, or breaking certain rules of formal logic and elementary physics, not much remains to differentiate between advancing a preposterous argument and suggesting a bold historiographical hypothesis. In the light of those epistemological uncertainties, the proposed subtopic, focusing on the " border between legitimate reexamination of historical narratives and attempts to rewrite history in a politically motivated way that downgrades or denies essential historical facts, " stands out as an interesting but by no means easily approachable problem. Indeed, how does one cross the limit? By borrowing and adjusting the title from the famous conference on the Holocaust in history, organized in 1990 by UCLA under the disturbing name " Probing the Limits of Representation , " this paper carries the gist of that gathering into the legal realm, in an attempt to examine the involvement of the courts in distinguishing between legitimate and illegitimate historiographical interpretations. 1 The paper analyzes the ways in which various legal proceedings are influencing the demarcation between revisionism (reexamination of views on the past) and " revisionism " (denying the mass crimes of the 20th century). The workshop on revision of Central European history lends itself very well to such scrutiny, as Holocaust denial stands out as both the most malignant and the most persistent tendency among the " revisionist " projects.Publishe
Etnizacija čišćenja u reči i nedelu: represija i njena naučna legitimizacija
Istražujući genezu sintagme “etničko čišćenje” u srpskom jeziku,
Članak proširuje postojeća istraživanja koja nastanak pojma smeštaju u kontekst
jugoslovenske krize i rata u Bosni. Prve upotrebe sintagme “etnički čistog”
lociraju se u projektima nacionalne homogenizacije nastalim tokom Drugog svetskog
rata. Interpretiraju se kao ishod dugotrajnog procesa u kojem je termin čišćenje, korišćen u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. veka da označi uklanjanje
političkih prepreka i protivnika, etniciziran pod uticajem razvoja nauka
o čoveku. Eksplozivna se smesa znanja i moći, nauke i nasilja, karakteristična
za visoku modernu, prati kroz međuratne predloge rešavanja manjinskog pitanja.
Drugi svetski rat se sagledava kao katalizator koji je omogu}io i pojmovnu
i praktičnu artikulaciju projekata nasilne homogenizacije društva, u kojima su
manjinske grupe sagledavane kao prepreka koju treba ukloniti.PublishedČlanak je deo rada na projektu Instituta za savremenu istoriju “(Ne)uspešna integracija
– (ne)dovršena modernizacija: Međunarodni položaj i unutrašnji razvoj
Srbije i Jugoslavije 1921-1991”, koji finansira Ministarstvo za nauku i zaštitu životne
sredine republike Srbije (projekat br. 147039)
Jugoslavija stupa na Bliski istok: stvaranje jugoslovenske bliskoistočne politike 1946-1956: stvaranje jugoslovenske bliskoistočne politike 1946-1956
Knjiga se bavi prvim posleratnim kontaktima između socijalističke Jugoslavije i bliskositočnih zemlja. Od podele Palestine, prvog izraelsko-arapskog rata, otklona Jugoslavije od Svojetskog Saveza i potrage za novim partnerima. Manevrišući izmežu interesa super-sila, kolonijalnih država i lokalnih faktora poput egipatskog premijera Nasera sa kojima je gradila saradnju, knjiga prati stasavanje jedne Titove regionalne politike koja se isklaila tokom Suecke krize da bi postala važna komponenta u daljoj izgradnji jugoslovenske doktrine nesvrstansoti