Repository of the University of Rijeka, Faculty of Health Studies
Not a member yet
2119 research outputs found
Sort by
Analysis of injuries in trail and road running
No full textUvod: Trčanje, kao jedna od najčešće prakticiranih rekreativnih aktivnosti, nosi brojne benefite
za zdravlje, ali istovremeno i određene rizike, među kojima su najčešći upravo mišićno-koštane
ozljede. Cestovno i trail trčanje razlikuju se u biomehaničkim uvjetima, podlozi, nagibima i
obrascima kretanja, što može imati važan utjecaj na vrstu i učestalost ozljeda. Unatoč velikoj
popularnosti oba oblika trčanja, relativno je malo istraživanja koja detaljno uspoređuju njihove
specifične rizike.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati učestalost i karakteristike ozljeda kod trkača koji
se bave cestovnim i trail trčanjem, uzimajući u obzir spol, vrstu ozljede, duljinu oporavka te
trenažne navike poput broja treninga, tjedne kilometraže i provođenja preventivnih vježbi.
Dodatno, istraživanje je imalo za cilj utvrditi postoje li statistički značajne razlike u navedenim
aspektima između promatranih skupina.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno putem anonimne online ankete od 15 pitanja na
uzorku od 222 ispitanika koji se bave trčanjem na rekreativnoj ili natjecateljskoj razini.
Prikupljeni su podaci o spolu, tipu trčanja (trail ili cestovno), broju i vrsti ozljeda u posljednjih
godinu dana, trenažnim navikama, provođenju preventivnih vježbi te duljini oporavka nakon
ozljede.
Rezultati: Ozljede povezane s trčanjem prijavilo je 77 % ispitanika. Najčešće ozljede kod
cestovnih trkača bile su trkačka potkoljenica, istegnuće mišića i plantarni fascitis, dok su kod
trail trkača češće prijavljene akutne ozljede poput uganuća gležnja. Statistički značajna razlika
uočena je između muškaraca i žena unutar cestovnog trčanja – muškarci su imali višu učestalost
ozljeda. U trail trčanju, razlike među spolovima nisu bile statistički značajne. Nije pronađena
statistički značajna razlika u ukupnom broju ozljeda između tipova trčanja ni u trajanju
oporavka, iako su cestovni trkači češće navodili oporavak dulji od 21 dan. Većina ispitanika
navodi provođenje preventivnih vježbi, ali samo trećina redovito trenira u teretani, što ukazuje
na nedovoljnu primjenu strukturiranih programa prevencije.
Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da ozljede u trčanju nisu jednostavno povezane s
jednom navikom ili faktorom, već da na njih utječe više stvari – od podloge i vrste trčanja do
spola i treninga. Iako većina razlika između cestovnog i trail trčanja nije bila statistički
značajna, ipak su uočeni određeni trendovi. Cestovni trkači nešto češće su imali kronične
ozljede, dok su kod trail trkača bile prisutnije akutne, poput uganuća gležnja. Zanimljivo je dasu u cestovnom trčanju muškarci imali više ozljeda, što je bilo i statistički potvrđeno. Kod
većine ozlijeđenih trkača oporavak je trajao više od tri tjedna, što ukazuje na ozbiljnost ozljeda
i potencijalni utjecaj na svakodnevno funkcioniranje. Iako većina ispitanika navodi da provodi
neke preventivne vježbe, samo manji broj redovito trenira u teretani. Upravo tu postoji prostor
za napredak, jer se trening snage u brojnim studijama pokazao kao vrlo učinkovit u prevenciji
najčešćih trkačkih ozljeda. Ovo istraživanje može poslužiti kao dobra osnova za daljnje radove,
posebno one koji bi koristili veće uzorke, objektivne mjere i dulje praćenje kako bi se bolje
razumjelo kada i zašto dolazi do ozljeda, ali i kako ih najučinkovitije spriječiti.Introduction: Running is one of the most commonly practiced recreational activities and is
known for its numerous health benefits. However, it also carries certain risks, with
musculoskeletal injuries being the most prevalent. Road and trail running differ in terms of
biomechanical demands, terrain, slope variability, and movement patterns, all of which may
significantly influence the type and frequency of injuries. Despite the popularity of both running
forms, there is a relative lack of research comparing their specific injury risks in detail.
Objective: The aim of this study was to analyze the frequency and characteristics of injuries
among runners engaged in road and trail running, taking into account sex, injury type, recovery
duration, and training habits such as the number of training sessions, weekly mileage, and use
of preventive exercises. Additionally, the study sought to determine whether statistically
significant differences exist between the observed groups in the mentioned parameters.
Participants and Methods: The study was conducted through an anonymous online
questionnaire consisting of 15 questions, completed by 222 participants who run at either a
recreational or competitive level. Data were collected on participants’ sex, running type (road
or trail), number and type of injuries in the past year, training habits, preventive exercise
routines, and recovery duration after injury.
Results: A total of 77 % of participants reported at least one running-related injury. The most
common injuries among road runners were medial tibial stress syndrome (shin splints), muscle
strains, and plantar fasciitis, whereas trail runners more frequently reported acute injuries such
as ankle sprains. A statistically significant difference was found between male and female
runners within the road running group, with men reporting a higher injury incidence. No
significant sex-based differences were observed among trail runners. There was no statistically
significant difference in overall injury frequency or recovery time between the two running
types, although road runners more often reported recovery periods exceeding 21 days. While
most respondents stated they perform some form of preventive exercise, only about one-third
regularly engage in strength training, indicating insufficient implementation of structured
prevention programs.
Conclusion: This study showed that running-related injuries cannot be attributed to a single
factor; rather, they are influenced by a combination of elements—including running surface,running type, sex, and training habits. Although most differences between road and trail runners
were not statistically significant, certain trends were observed. Road runners tended to
experience more chronic injuries, while trail runners were more prone to acute injuries, such as
ankle sprains. Interestingly, within road running, men reported significantly more injuries than
women. Recovery periods exceeding three weeks were common, pointing to the severity of
injuries and their potential impact on daily functioning. Although many participants claimed to
perform preventive exercises, a relatively small portion included regular strength training in
their routines. This represents an area for improvement, as strength training has been widely
supported in the literature as effective in preventing common running injuries. This study can
serve as a useful foundation for future research, particularly studies employing larger samples,
objective injury assessments, and longitudinal designs to better understand when and why
injuries occur and how to prevent them most effectively
Vrijednosti doznih indikatora za postupke standardne mamografije i digitalne tomosinteze u KBC-u Rijeka
No full textAim: The aim of the study is to determine typical values of dose indicators for standard mammography and digital breast tomosynthesis at the Department of Diagnostic and Interventional Radiology at the Clinical Hospital Center Rijeka, to assess whether the determined typical values of the dose indicators for standard mammography procedures are in accordance with the national diagnostic reference values and whether the determined typical values of the dose indicators for digital breast tomosynthesis are in accordance with the data published in current international publications. This is one of the first studies in the Republic of Croatia with the aim of determining typical values of dose indicators for digital breast tomosynthesis procedures. Participants and methods: Data from a total of 135 women who had undergone planar mammography and 285 women who had undergone digital breast tomosynthesis were analyzed. Median values of average glandular dose for standard mammography and tomosynthesis were calculated for a compressed breast thickness of 5-6 cm. Results: The median values of the average glandular dose for standard mammography at a compressed breast thickness of 5-6 cm at Clinical Hospital Center Rijeka are 1.51 mGy per projection, while for digital breast tomosynthesis, they are 1.99 mGy per projection. It was found that the values of the typical dose indicator for standard mammography procedures determined at the Clinical Hospital Center Rijeka are lower than the national diagnostic reference values. The determined values of the typical dose indicator for digital breast tomosynthesis are consistent with the values published in recent international publications. Conclusions: The results of this study have shown that the values of the average glandular dose for planar mammography and digital breast tomosynthesis at the Clinical Hospital Center Rijeka are in accordance with national and international recommendations.Cilj: Cilj rada je odrediti tipične vrijednosti doznih indikatora za postupke standardne mamografije i digitalne tomosinteze dojke na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, utvrditi jesu li dobivene tipične vrijednosti doznih indikatora za standardne mamografske postupke u skladu s nacionalnim dijagnostičkim referentim razinama u Republici Hrvatskoj te utvrditi jesu li dobivene tipične vrijednosti doznih indikatora za digitalnu tomosintezu dojke u skladu s podatcima objavljenim u recentnim međunarodnim publikacijama. Rad predstavlja jedno od prvih istraživanja u Republici Hrvatskoj čiji je cilj odrediti tipične vrijednosti doznih indikatora za postupke digitalne tomosinteze dojke. Ispitanici i metode: Analizirani su podatci 135 žena koje su podvrgnute standardnoj mamografiji te 285 žena kod kojih je učinjena digitalna tomosinteza dojke. Medijani vrijednosti srednje glandularne doze za standardnu mamografiju i digitalnu tomosintezu dojke izračunati su za debljinu komprimirane dojke od 5 do 6 cm. Rezultati: Medijan srednje glandularne doze za standardnu mamografiju po jednoj projekciji u Kliničkom bolničkom centru Rijeka iznosi 1,51 mGy za debljinu komprimirane dojke od 5 do 6 cm, dok za digitalnu tomosintezu iznosi 1,99 mGy. Utvrđeno je da su dobivene tipične vrijednosti doznih indikatora u Kliničkom bolničkom centru Rijeka za standardne mamografske postupke manje od nacionalnih dijagnostičkih referentnih razina. Dobivene tipične vrijednosti doznih indikatora za digitalnu tomosintezu dojke sukladne su vrijednostima objavljenim u recentnim međunarodnim publikacijama. Zaključci: Rezultati istraživanja pokazuju da su vrijednosti srednje glandularne doze za standardnu mamografiju i digitalnu tomosintezu dojke u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u skladu s nacionalnim i međunarodnim preporukama
Genetski čimbenici i cerebralna paraliza
No full textSvrha: Povijesni opisi cerebralne paralize (CP) sadržavaju prikaze slučajeva koji pokazuju ozljedu mozga uzrokovanu perinatalnim čimbenicima, s evidentnom povezanosti okoline, razvoja mozga i CP. Nedavna istraživanja pokazuju da 11 % do 40 % osoba s kliničkom dijagnozom CP ima monogenski uzrok. Postupci: Ovaj pregled razmatra genetski napredak u dijagnostičkoj skrbi za CP i implikacije genomskog liječenja CP.Glavna otkrića: Do sada identificirani geni u CP imaju izravan učinak na razvoj mozga ili ciljaju na druga tkiva koja su ranjiva. Ti neizravni mehanizmi mogu dovesti do većeg rizika od perinatalnog stresa ili ozbiljnog oštećenja mozga, što zatim dovodi do kliničkog fenotipa CP. Nalazi podupiru široko rasprostranjene moguće etiologije koje dovode do CP. Kako se sve više istraživanja usredotočuje na genetske uzroke CP, popis do sada identificiranih gena povezanih s nastankom CP početna je točka u razvoju panela gena specifičnih za CP. Dostupnost sekvenciranja egzoma i financijska sredstva za genetsko testiranje još uvijek su ograničeni, a genetski markeri mogu identificirati osobe s CP kod kojih bi se moglo koristiti genetsko testiranje. Postoje čimbenici koji ukazuju na povećanu vjerojatnost genetske dijagnoze CP, naglašavajući potrebu za sveobuhvatnim skupom referentnih podataka o genotipu i fenotipu kako bi se pomoglo tumačenje varijanti u kohortama s CP.Zaključak: Dijagnoza CP ostaje klinička, ali mogućnost genetskog testiranja podržava omogućavanje personalizirane medicine populaciji s CP, pružajući korisne podatke za ciljano liječenje pacijenata, i genetskog savjetovanja za njihove obitelj
QUALITY OF LIFE OF HEMODIALYSIS PATIENTS : Master thesis
No full textUVOD: Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira kvalitetu života (QoL) kao percepciju pojedinca o svom položaju u životu unutar kulturnog i vrijednosnog konteksta, dok kvaliteta života povezana sa zdravljem (HRQoL) procjenjuje utjecaj bolesti i terapije na fizičko, emocionalno i socijalno blagostanje, što je posebno značajno kod pacijenata s kroničnom bubrežnom bolešću (KBB) koji se suočavaju s ozbiljnim komplikacijama i smanjenom kvalitetom života tijekom hemodijalize (HD). Pacijenti s KBB-om doživljavaju fiziološke i psihološke simptome, uključujući ograničenja u prehrani, pokretljivosti, te probleme poput depresije i anksioznosti, dok kronična priroda bolesti i liječenja dodatno negativno utječe na njihov svakodnevni život i sve aspekte funkcioniranja.
CILJ ISTRAŽIVANJA: Glavni cilj ovog istraživanja bio je produbiti razumijevanje ukupne kvalitete života pacijenata na HD, suočenih s izazovima KBB. Kroz specifične ciljeve, nastojalo se istražiti kako KBB utječe na svakodnevne aktivnosti, kognitivno funkcioniranje, društvene interakcije i sveukupnu kvalitetu života pacijenata, pružajući dublji uvid u složene aspekte njihovog zdravstvenog stanja i liječenja. Ovaj rad teži otkriti ključne čimbenike koji oblikuju život pacijenata na hemodijalizi, s ciljem unapređenja njihovog blagostanja.
METODE: Istraživanje je provedeno kao presječna studija na prigodnom uzorku od 52 pacijenta na hemodijalizi u KBC-u Rijeka, korištenjem validiranog upitnika KDQOL™-36 za samoprocjenu kvalitete života. Podaci su prikupljeni tijekom travnja 2025., uz informirani pristanak pacijenata i osiguranu anonimnost.
REZULTATI: Rezultati istraživanja na 52 pacijenta na hemodijalizi pokazali su da KBB značajno negativno utječe na svakodnevne aktivnosti, posebno tjelesno funkcioniranje, te da je odsutnost simptoma KBB snažno povezana s boljom kvalitetom života. Nisu pronađeni značajni negativni utjecaji KBB na kognitivne funkcije i društvene interakcije.
ZAKLJUČAK: Istraživanje provedeno na 52 pacijenta s KBB na hemodijalizi u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Rijeka otkrilo je složen utjecaj bolesti na kvalitetu života, potvrđujući značajan negativan utjecaj na svakodnevne aktivnosti i snažnu vezu između odsutnosti simptoma i kvalitete života. Iznenađujuće, studija je pokazala očuvane kognitivne sposobnosti i održanu kvalitetu društvenih interakcija kod većine ispitanika, naglašavajući potrebu za individualiziranim, holističkim pristupom u skrbi koji nadilazi samo medicinsko liječenje.INTRODUCTION: The World Health Organization (WHO) defines quality of life (QoL) as an individual's perception of their position in life within the cultural and value context, while health-related quality of life (HRQoL) assesses the impact of illness and therapy on physical, emotional, and social well-being, which is particularly significant for patients with chronic kidney disease (CKD) who face serious complications and reduced quality of life during hemodialysis (HD). CKD patients experience physiological and psychological symptoms, including dietary and mobility restrictions, as well as problems such as depression and anxiety, while the chronic nature of the disease and treatment further negatively affects their daily life and all aspects of functioning.
RESEARCH OBJECTIVE: The main aim of this study was to deepen the understanding of the overall quality of life of HD patients facing the challenges of CKD. Through specific goals, the aim was to investigate how CKD affects daily activities, cognitive functioning, social interactions, and the overall quality of life of patients, offering deeper insight into the complex aspects of their health condition and treatment. This work looks to uncover key factors that shape the lives of hemodialysis patients, with the aim of improving their well-being.
METHODS: The research was conducted as a cross-sectional study on a convenient sample of fifty-two hemodialysis patients at the Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka, using the validated KDQOL™-36 questionnaire for self-assessment of quality of life. Data were collected during April 2025, with informed consent from patients and ensured anonymity.
RESULTS: The research results on fifty-two hemodialysis patients showed that CKD significantly negatively affects daily activities, especially physical functioning, and that the absence of CKD symptoms is strongly associated with better quality of life. No significant negative effects of CKD on cognitive functions and social interactions were found.
CONCLUSION: The study conducted on fifty-two patients with chronic kidney disease on hemodialysis at the CHC Rijeka revealed a complex impact of the disease on quality of life, confirming a significant negative effect on daily activities and a strong relationship between the absence of symptoms and quality of life. Surprisingly, the study showed preserved cognitive abilities and kept quality of social interactions in most respondents, emphasizing the need for an individualized, holistic approach to care that goes beyond medical treatment alone
Connection of physical activities with the occurrence of musculo-sceletal disorder among physiotherapists in the Republic of Croatia: Research
No full textUvod: Mišićno-koštani poremećaji (WMSD) česti su među zdravstvenim radnicima, osobito fizioterapeutima, zbog zahtjevne prirode njihova posla. Rizični faktori uključuju ponavljajuće pokrete, statične i nepravilne položaje te podizanje pacijenata. Tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u prevenciji tih poremećaja, no postoji nesklad između preporučene razine aktivnosti i stvarne razine aktivnosti među zdravstvenim djelatnicima.
Cilj istraživanja: Cilj rada bio je ispitati povezanost tjelesne aktivnosti s pojavnošću mišićno-koštanih oštećenja kod fizioterapeuta u Hrvatskoj, kao i istražiti utjecaj radnog staža, radnog mjesta i općenito razine tjelesne aktivnosti fizioterapeuta na pojavnost ovih oštećenja.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno online anketom na uzorku od 198 fizioterapeuta s više od 5 godina radnog staža. Upitnik je sadržavao demografske podatke, pitanja o mišićno-koštanim oštećenjima te standardizirani IPAQ-SF upitnik o tjelesnoj aktivnosti. Podaci su statistički obrađeni pomoću Spearmanove korelacije i χ² testa, uz razinu značajnosti p < 0.05.
Rezultati: Više od 70% ispitanika ima mišićno-koštana oštećenja, a 75,7% ih smatra da su ona posljedica posla. Većina problema javlja se u lumbalnoj kralježnici. Rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna povezanost između razine tjelesne aktivnosti i pojave oštećenja (p = 0.978). Statistički značajna povezanost utvrđena je između godina radnog staža i oštećenja – oštećenja su češća kod mlađih fizioterapeuta (p=0.043). Nije utvrđena povezanost između radnog mjesta i učestalosti oštećenja (p=0.244, p=0.856, p=0.539, p=0,961, p=0.471). Većina ispitanika (63.2%) ima visoku razinu tjelesne aktivnosti, a samo 3% nisku.
Zaključak: Mišićno-koštana oštećenja predstavljaju značajan problem među fizioterapeutima, neovisno o razini tjelesne aktivnosti. Radni staž, posebno u mlađim godinama, ima veći utjecaj na učestalost oštećenja. Potrebna su daljnja istraživanja radi izrade učinkovitih preventivnih strategija.Introduction: Introduction: Musculoskeletal disorders (WMSD) are common among healthcare professionals, especially physiotherapists, due to the demanding nature of their work. Risk factors include repetitive movements, static and incorrect postures, and lifting patients. Physical activity plays an important role in the prevention of these disorders, but there is a discrepancy between the recommended level of activity and the actual level of activity among healthcare professionals.
Aim of the Study: The aim of the study was to examine the association of physical activity with the occurrence of musculoskeletal disorders in physiotherapists in Croatia, as well as to investigate the influence of length of service, workplace, and general level of physical activity of physiotherapists on the occurrence of these disorders.
Participants and Methods: The study was conducted using an online survey on a sample of 198 physiotherapists with more than 5 years of work experience. The questionnaire contained demographic data, questions about musculoskeletal disorders, and the standardized IPAQ-SF questionnaire on physical activity. The data were statistically processed using Spearman's correlation and χ² test, with a significance level of p < 0.05.
Results: More than 70% of the respondents have musculoskeletal injuries, and 75.7% consider them to be a consequence of work. Most problems occur in the lumbar spine. The results show that there is no statistically significant relationship between the level of physical activity and the occurrence of injuries (p=0.978). A statistically significant relationship was found between years of work experience and injuries - injuries are more common in younger physiotherapists (p=0.043). No relationship was found between the workplace and the frequency of injuries ((p=0.244, p=0.856, p=0.539, p=0,961, p=0.471). The majority of the respondents (63.2%) have a high level of physical activity, and only 3% have a low level.
Conclusion: Musculoskeletal injuries represent a significant problem among physiotherapists, regardless of the level of physical activity. Years of work experience, especially in younger years, have a greater impact on the frequency of injuries. Further research is needed to develop effective preventive strategies
ASSESSMENT OF CARDIOVASCULAR RISK IN THE ADULT POPULATION OF THE CITY OF SINJ AND THE CETINA REGION
No full textUvod: Kardiovaskularne bolesti (KVB) obuhvaćaju široku skupinu bolesti srca i krvnih žila, poput koronarne i cerebrovaskularne bolesti, bolesti perifernih arterija. Glavni uzroci KVB povezuju se s nezdravim životnim navikama i promjenjivim i nepromjenjivim čimbenicima rizika Unatoč napretku u medicinskoj dijagnostici i terapiji, KVB ostaju vodeći uzrok smrtnosti i jedan od glavnih uzroka hospitalizacija u Hrvatskoj.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u Sinju od 01.03.2025. do 31.03. 2025. godine na 50 ispitanika starijih od 40 godina. Prikupljeni su demografski podaci (dob, spol, stupanj završenog obrazovanja) te podaci o krvnom tlaku, pušačkom statusu i vrijednostima kolesterola u krvi ispitanika. Isključni kriteriji obuhvaćali su osobe mlađe od 40 godina te pacijenti s nepotpunom medicinskom dokumentacijom.
Rezultati: Od ukupno 50 ispitanika je njih 70% bilo žena. Statistički značajno više ispitanika ima umjeren kardiovaskularni rizik (χ2 test; P < 0,001) s medijanom rizika od 3,63%. Statistički značajno veći rizik pokazali su ispitanici s nižim stupnjem obrazovanja ( p = 0,011) te ispitanici stariji od 66 godina (Dunn; p < 0,05) te ispitanici koji su pušači (Mann Whitney test; p = 0,017). Spol nije pokazao statistički značajne razlike u pogledu kardiovaskularnog rizika.
Zaključci: Istraživanje provedeno u Sinju pokazalo je kako većina ispitanika ima umjeren kardiovaskularni rizik koji se povećava s dobi ispitanika i veći je kod ispitanika s nižim stupnjem obrazovanja bolesnika. Kardiovaskularni rizik također je veći kod pušača.Introduction: Cardiovascular diseases (CVD) encompass a wide range of heart and blood vessel conditions, such as coronary and cerebrovascular diseases, and peripheral artery disease. The main causes of CVD are linked to unhealthy lifestyle habits and both modifiable and non-modifiable risk factors. Despite advances in medical diagnostics and therapy, CVD remains the leading cause of mortality and one of the main causes of hospitalization in Croatia.
Subjects and methods: The research was conducted in Sinj from March 1st to March 31st, 2025, on 50 participants over the age of 40. Demographic data (age, gender, level of education), blood pressure, smoking status, and blood cholesterol levels were collected. Exclusion criteria included individuals under 40 years of age and patients with incomplete medical documentation.
Results: Out of the total 50 participants, 70% were women. A statistically significant number of participants had a moderate cardiovascular risk (χ² test; P < 0.001), with a median risk of 3.63%. A significantly higher risk was observed among participants with a lower level of education (p = 0.011), participants older than 66 years (Dunn; p < 0.05), and smokers (Mann-Whitney test; p = 0.017). Gender did not show statistically significant differences in terms of cardiovascular risk.
Conclusions: The research conducted in Sinj showed that the majority of participants have a moderate cardiovascular risk, which increases with age and is higher among those with lower levels of education. Cardiovascular risk is also higher among smokers
THE INFLUENCE OF LONG-TERM PHYSICAL INACTIVITY ON THE INCIDENCE OF IDIOPATHIC ADOLESCENT SCOLIOSIS: research
No full textAdolescentna idiopatska skolioza najčešći je tip patološke zakrivljenosti kralježnice koji se javlja tijekom adolescencije. Svrha ovog istraživanja bila je utvrditi postoji li povezanost između produljene tjelesne neaktivnosti i pojave adolescentne idiopatske skolioze kod srednjoškolaca, pri čemu se posebno promatrala razlika s obzirom na spol i stupanj zakrivljenosti kralježnice.
U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 50 srednjoškolaca (25 djevojaka i 25 mladića), a podaci su prikupljeni putem Međunarodnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti (engl. The International Physical Activity Questionnaire Short Form, IPAQ-SF) o razini tjelesne aktivnosti i Adamsovog testa pretklona kojim je utvrđena prisutnost i stupanj skolioze. Istraživanje je provedeno u svibnju 2025. godine u Slavonskom Brodu.
Rezultati su pokazali veću učestalost skolioze među učenicima s nižom tjelesnom aktivnošću te među djevojkama, koje su također imale izraženiji stupanj deformiteta. Međutim, niti jedna od razlika nije bila statistički značajna.
U zaključku, iako su rezultati pokazali trendove koji podržavaju postavljene hipoteze, izostanak statističke značajnosti naglašava potrebu za dodatnim istraživanjima na većem broju sudionika radi preciznijeg razumijevanja čimbenika koji doprinose razvoju adolescentne idiopatske skolioze.Adolescent idiopathic scoliosis is the most common type of pathological curvature of the spine that occurs during adolescence. The purpose of this study was to determine whether there is a connection between prolonged physical inactivity and the occurrence of adolescent idiopathic scoliosis in high school students, with a focus on differences in gender and degree of spinal curvature.
A total of 50 high school students (25 female and 25 male) participated in the study, and data was collected using the International Physical Activity Questionnaire Short Form (IPAQ-SF) on the level of physical activity and the Adam's forward bend test, which determined the presence and degree of scoliosis. The study was conducted in May 2025 in Slavonski Brod.
The results showed a higher incidence of scoliosis among students with lower physical activity and among female students, who also had a more pronounced degree of deformity. However, none of the differences were statistically significant.
In conclusion, although the results showed a tendency that supports the hypotheses, the lack of statistical significance highlights the need for additional research on a larger number of participants to understand the factors that contribute to the development of adolescent idiopathic scoliosis more precisely
The presence of anxiety and depression in persons who are treated for infertility
No full textOvaj završni rad istražuje prisutnost anksioznosti i depresivnosti kod osoba koje se liječe od
neplodnosti. Neplodnost je zdravstveni problem koji može imati značajne psihološke posljedice,
uključujući povećanu razinu stresa, tjeskobe i depresije. Cilj istraživanja bio je analizirati razlike
u razini anksioznosti i depresivnosti s obzirom na spol i stupanj obrazovanja ispitanika.
Istraživanje je provedeno putem online upitnika na uzorku od 201 ispitanika, među kojima je
većina bila žena. Korišteni su standardizirani upitnici za procjenu anksioznosti i depresivnosti.
Rezultati su pokazali da, iako žene češće prijavljuju simptome anksioznosti i depresivnosti,
statistički značajna razlika između spolova nije utvrđena. Nadalje, visokoobrazovane osobe u
prosjeku postižu nešto više vrijednosti anksioznosti i depresivnosti u usporedbi s osobama nižeg
stupnja obrazovanja, ali te razlike također nisu bile statistički značajne.
Zaključno, rezultati ukazuju na to da spol i obrazovna razina nisu ključni faktori u određivanju
razine anksioznosti i depresivnosti kod osoba koje se liječe od neplodnosti. Istraživanje naglašava
potrebu za dodatnom podrškom i psihološkom pomoći osobama koje prolaze kroz proces liječenja
neplodnosti, neovisno o njihovim demografskim karakteristikama.This final thesis explores the presence of anxiety and depression in individuals undergoing
infertility treatment. Infertility is a health issue that can have significant psychological
consequences, including increased levels of stress, anxiety, and depression. The aim of the study
was to analyze differences in anxiety and depression levels concerning gender and educational
attainment of the participants.
The research was conducted through an online questionnaire with a sample of 201 respondents,
the majority of whom were women. Standardized questionnaires were used to assess anxiety and
depression levels. The results indicated that although women more frequently reported symptoms
of anxiety and depression, no statistically significant difference between genders was found.
Furthermore, individuals with higher education levels scored slightly higher in anxiety and
depression compared to those with lower education levels, but these differences were also not
statistically significant.
In conclusion, the results suggest that gender and educational attainment are not key factors in
determining anxiety and depression levels in individuals undergoing infertility treatment. The
study highlights the need for additional support and psychological assistance for individuals going
through infertility treatment, regardless of their demographic characteristics
Physiological responses and adaptations of the organism to apnea in breath-hold divers
No full textOvaj pregledni rad istražuje fiziološke odgovore i prilagodbe organizma na apneju kod elitnih ronilaca na dah, s posebnim naglaskom na kardiovaskularne, respiratorne i metaboličke prilagodbe koje omogućuju ekstremna zadržavanja daha i zarone na velike dubine i udaljenosti. Teorijska osnova rada temelji se na konceptu ronilačkog odgovora kao evolucijskog zaštitnog mehanizma protiv hipoksije koji uključuje bradikardiju, perifernu vazokonstrikciju i centralizaciju cirkulacije usmjerenu prema vitalnim organima. Ciljevi rada su bili utvrditi učinak apneje na kardiovaskularni sustav, osobito srčanu frekvenciju i perifernu vazokonstrikciju, te istražiti utjecaj treninga apneje koji omogućuje maksimalno trajanje apneje uz očuvanje svijesti, poput glosofaringealne insuflacije i eksuflacije kod ronilaca na dah. Podaci su prikupljeni iz recentnih znanstvenih članaka, sustavnih pregleda i eksperimentalnih studija, s naglaskom na literaturu koja se odnosi na elitne natjecateljske ronioce. Kriteriji uključivanja obuhvaćali su radove na engleskom jeziku, objavljene u relevantnim znanstvenim bazama podataka, koji se bave fiziološkim odgovorima i prilagodbama organizma na apneju. U radu su također analizirane zdravstvene posljedice koje se mogu javiti tijekom apneje i dubokih zarona, uključujući hipoksičnu sinkopu i barotraumatske ozljede. Ograničenja istraživanja uključuju nedostatak podataka o dugoročnim kliničkim učincima ronjenja na dah i apneje na zdravlje, te ograničene znanstvene spoznaje o prednostima i optimalnim modalitetima apneja treninga. Zaključno, elitni ronioci na dah razvijaju intenzivne fiziološke odgovore i prilagodbe koje omogućuju sigurno zadržavanje daha unatoč ekstremnim uvjetima hipoksije i hiperkapnije, no pritom uvijek postoji određeni rizik od akutnih komplikacija, poput sinkope ili ozljeda, osobito kod nedovoljno iskusnih pojedinaca ili u situacijama kada se prekorače individualne fiziološke granice. Razumijevanje fizioloških odgovora i prilagodbi na apneju kod ronilaca na dah ima veliku kliničku važnost i izvan sportskog konteksta, osobito u području medicine.This review explores the physiological responses and adaptations of the organism to apnea in elite breath-hold divers, with particular emphasis on cardiovascular, respiratory, and metabolic adaptations that enable extreme breath-hold durations and dives to great depths and distances. The theoretical framework is based on the concept of the diving response as an evolutionary protective mechanism against hypoxia which includes bradycardia, peripheral vasoconstriction, and the centralization of circulation toward vital organs. The aims of this paper were to determine the effects of apnea on the cardiovascular system, particularly heart rate and peripheral vasoconstriction, and to examine the impact of apnea training methods that allow for maximal breath-hold duration while maintaining consciousness, such as glossopharyngeal insufflation and exsufflation in trained divers. Data were collected from recent scientific articles, systematic reviews, and experimental studies, with particular emphasis on literature concerning elite competitive divers. Inclusion criteria covered studies published in English in relevant scientific databases, focusing on physiological responses and adaptations of the organism to apnea. The paper also analyzes potential health consequences that may occur during apnea and deep dives, including hypoxic syncope and barotraumatic injuries. The limitations of the research include a lack of data on the long-term clinical effects of breath-hold diving and apnea on health, as well as limited knowledge regarding the benefits and optimal modalities of apnea training. In conclusion, elite breath-hold divers develop pronounced physiological responses and adaptations that allow for safe breath-holding despite extreme conditions of hypoxia and hypercapnia. However, there is always a certain risk of acute complications, such as syncope or injury, particularly among inexperienced individuals or in situations where individual physiological limits are exceeded. Understanding the physiological responses and adaptations to apnea in breath-hold divers has very important clinical significance beyond the sports context, especially in the field of medicine
The Influence of Breast Density and Compression Force on Women’s Perception of Pain During Mammography
No full textCilj: Razumijevanje stupnja nelagode tijekom mamografskih pregleda i optimizacija sile kompresije korištene u različitim projekcijama temelj su radiološkim tehnolozima kako bi individualno pristupili oslikavanju dojki. Cilj ovog istraživanja je unaprjeđenje prakse mamografskog oslikavanja te poboljšanje iskustva žena. Ispitanici i metode: U ovo prospektivno istraživanje uključeno je 99 ispitanica koje su u razdoblju od 22. svibnja do 30. lipnja 2023. bile podvrgnute mamografskom pregledu u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Za statističku analizu korišten je Kolmogorov-Smirnovljev test kojim je ispitana normalnost distribucije numeričkih vrijednosti. U slučaju normalne distribucije korištena je aritmetička sredina te standardna devijacija, dok je u slučaju odstupanja numeričkih vrijednosti od normalne razdiobe korišten medijan i interkvartilni raspon. Razlika u normalno distribuiranim numeričkim varijablama među različitim kategorijama gustoće dojki ispitana je testom ANOVA. Razlika u varijabli boli koja odstupa od normalne razdiobe među dvjema dobnim skupinama, ispitana je Mann-Whitneyevim U-testom. Razlika u zastupljenosti ispitanica prema kvalitativnim obilježjima ispitana je testom χ2. Svi su testovi provedeni na razini statističke značajnosti p < 0,05. Za obradu podataka korišten je program Statistica 14.0.0.15 (TIBCO Software Inc.). Rezultati: Najčešće zastupljena kategorija gustoće tkiva dojke među ispitanicama je kategorija B. Medijan boli na skali od 0 do 10 je 5. Prosječna sila kompresije na desnu dojku u CC projekciji je 98,80 N, dok je za lijevu dojku 97,62 N. Prosječna sila kompresije na lijevu dojku u MLO projekciji iznosila je 118,86 N, a na desnu 114,81 N. Zaključak: Ovo istraživanje pridonosi razumijevanju čimbenika koji utječu na percipiranu razinu nelagode ispitanica prilikom mamografskog oslikavanja te optimizaciju postupka uz poboljšanje dijagnostičke vrijednosti procedure.Aim:Understanding the degree of discomfort during mammographic examinations and optimizing the compression force used in different projections are fundamental for radiologic technologists to individually approaching breast imaging. The aim of this study is to enhance mammographic imaging practices and improve patient experience. Participants and methods: This prospective study included 99 participants who underwent mammographic examination at the Clinical Hospital Center Rijeka from May 22 to June 30, 2023. The Kolmogorov-Smirnov test was used for statistical analysis to assess the normality of the distribution of numerical values. For normally distributed data, the mean and standard deviation were used, while the median and interquartile range were used for data that deviating from a normal distribution. The differences in normally distributed numerical variables among different categories of breast density were examined using the ANOVA test. The difference in the pain variable, which deviated from normal distribution between two age groups, was examined using the Mann-Whitney U test. The difference in the representation of participants based on qualitative features was examined using the χ2 test. All tests were conducted at a statistical significance level of