Repository of the University of Rijeka, Department of Physics
Not a member yet
242 research outputs found
Sort by
Eksperimentalno ispitivanje skalarne teorije ogiba
In this thesis diraction by a rectangular aperture is inspected. Measured data is collected,
using digital camera CMOS sensor, and compared with theoretically obtained results
calculated using symbolic computation program Mathematica 11.0. Theoretical analysis done
by Kirchho is based on usage of Green's function and Green's second identity in combination
with scalar wave equation. With proper boundary conditions three diraction formulas were
obtained - one of the goals was to inspect which of mentioned formulas provide best foresight.
To provide suitable and complete theoretical results, incident wave -in this case laser beam- is
modeled using Gaussian beam. Controlling incident eld four cases were inspected regarding
geometry of object light is diracted by. We start with diraction by a straight edge where
only variable parameter is edge-sensor distance. Controlling this parameter normal incidence
diraction by a slit is inspected. In this way slit width was recalibrated. Knowing both, mentioned
distance, and slit width inclined incidence diraction was examined. To justify obtained
results geometric corrections had to be imported. In such way observing diraction patterns
we can inspect geometry of slit edges. At last, one of the slit wings was on-axis displaced and
diraction by a shifted slit was observed. Comparing experimental and theoretical results we
can conclude that scalar theory provides satisfactory results compared to experimental results.
However, to provide more accurate measurements more symmetric slit with smoother surface
of the blades, to lower distortion of diraction patterns, is needed. Distortion is especially
striking for small widths. Also, it is shown that for large inclinations at angle incidence is more
accurately presented using theoretical implications for diraction by a shifted slit
Gravitational waves
Gravitacijski val je valni poremecaj gravitacijskog polja koji se propagira se
vakuumom brzinom svjetlosti. Radi iznimno slabe interakcije s materijom iznimno
ga je teško detektirati jer je potrebna izuzetno velika preciznost instrumenta, što
je nedavno po prvi puta postignuto.
U ovom radu promatrao sam teoretsku pozadinu gravitacijskih valova koristeći
Einsteinovu opću teoriju relativnosti. Opisao sam problem detekcije gravitacijskog
vala. Ukratko sam sumirao najvažnije rezultate prvog direktnog detektiranja
gravitacijskog vala
Characterization of titanium dioxide thin films grown by atomic layer deposition
Rad ne sadrži sažetak
Schumann Resonances
Bljeskovi munja, odnosno, električna pražnjenja jedan su od glavnih izvora nastanka elektromagnetskih valova koji se šire unutar „rezonantne šupljine“, a omeđuju je ionosfera i površina Zemlje Valovi unutar šupljine veoma brzo postaju stojni valovi i titraju točno određenim frekvencijama, nazvanim Schumannove rezonantne frekvencije ili Schumannove rezonancije. Naziv su dobile po fizičaru W. O. Schumannu koji je prvi 1952. godine otkrio formulu po kojoj možemo izračunati rezonanciju n-tog moda titranja. Schumannove rezonancije relativno su novo područje znanosti te imaju veliki potencijal u primjeni, još nedovoljno istražen i iskorišten. Neke od primjena su istraživanje svemirskog vremena, praćenje i predviđanje oluja iznad oblaka te biomedicinske primjene jer se spekulira o povezanosti frekvencije titranja Zemlje s frekvencijom titranja živih bića na njoj, posebno, ljudskih organizama
Nuclear shell model
Nuklearna fizika grana je znanosti u kojoj se istražuju strukture atomskih jezgri, osnovna i pobuđena stanja, prijelazi između stanja, raspadi, nuklearne reakcije, sile među česticama i druga korisna i zanimljiva svojstva atomske jezgre. Uobičajeno se do informacija ne može doći uzimanjem u obzir svih relevantnih fizičkih veličina i pojava, već se jezgra promatra u odabranom modelu. Nuklearni su modeli pojednostavljeni matematički opisi atomskih jezgri. Neki od mnogobrojnih modela koji se koriste u opisu jezgre su: model kapljice, model Fermijevog plina, model ljusaka te kolektivni model. U ovome će radu biti opisan model ljusaka koji pretpostavlja da se pojedini nukleon giba u potencijalu kojeg stvaraju ostali nukleoni. Postoji niz eksperimentalnih dokaza da model ljusaka dobro opisuje neke važne fizičke pojave u atomskoj jezgri
Teorija višeg spina
We provide a review of gauge eld theories with higher spin, focusing on the classical
theory of massless bosons in
at Minkowski spacetime. A brief introduction to the
concept of spin is provided along with a historical review of some of the most important
problems and accomplishments in higher spin theory, followed by a review
of familiar lower spin theories. Using a particularly elegant formalism, we examine
the free higher spin theory and the theory coupled to a generic external current. For
both of these theories, we review their constrained and the unconstrained formulation,
focusing our attention on the latter. We also review the existing literature,
conrming the results for the non-local unconstrained formulation and correcting
some calculational errors. We brie
y discuss the geometrical motivation behind the
construction of the basic building blocks of the theory and we entertain the possibility
of there being a single equation of motion for all bosonic higher spin elds.
Some explicit calculations obtained using computer-assisted methods are provided
in the appendix, along with the relevant computer code
High resolution spectoscopy
Spektroskopija omogućava direktan uvid u strukturu tvari. U vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra problemi se javljaju kod bliskih linija gdje disperzivni elementi ne daju dovoljnu razlučivost. U ovom radu konstruiran je Michelsonov interferometar te su opažene D linije natrijevog dubleta valne duljine 589.0 nm i 589.6 nm. Kvalitativno su mjerenja pokazala da se radi o dvije linije, međutim njihova izmjerena valna duljina pomoću spektrofotometra je i , a sa Michelsonovim interferometrom je nm i nm. Pošto rezultate ne možemo usporediti sa teorijskim vrijednostima, također bez daljnjih mjerenja ne možemo zaključiti koji od uređaja je ispravniji
Kasner solutions in Weyl-invariant dilaton gravity
U ovom radu razmatrano je Kasnerovo rješenje uWeyl invarijantnoj dilatonskoj gravitaciji. Jednadžbe
gibanja izračunate su iz akcije varijacijskim principom. Pretpostavka oblika skalarnih polja koji ovisi
samo o vremenu omogućila je izračunavanje egzaktnih rješenja. Uz detaljno cjelovito rješenje izdvojeno
je nekoliko zanimljivijih skupova rješenja čiji se jednostavan oblik može usporediti s Kasnerovim
rješenjem drugih teorija koje su također proučene u radu. Razmotrene teorije su Einsteinove jednadžbe
polja u vakuumu i jednostavna skalar - tenzor teorija gravitacije. Postojanje egzaktnih rješenja Weyl
invarijantne dilatonske gravitacije, kao i njihov oblik navodi na mogućnost daljnjeg proširivanja i proučavanja te teorije
The influence of secondary effects in XRF analysis
U ovom radu dan je teorijski uvod u fiziˇcke efekte u spektroskopiji karakteristiˇcnim X-zrakama
(XRF), eksperimentalni postav i teoriju fundamentalnih parametara te je opisan naˇcin rada programskog
koda (danog u prilogu) koji se tiˇce kalibracije na primjeru XRF sustava u Laboratoriju
za elementnu mikroanalizu Odjela za fiziku Sveuˇcilišta u Rijeci. Kronološki je objašnjen proces
kalibracije tankih standarda, a potom su rezultati iskorišteni u analizi metalnih legura (debelih
standarda) kako bi se ispitao uˇcinak sekundarne fluorescencije u uzorcima. Efekti sekundarne fluorescencije
u kvantitativnoj XRF analizi zanemarivi su u tankim metama, no u sluˇcaju debelih
meta nužne su korekcije intenziteta karakteristiˇcnih X-zraka. Programski paket VIBA-Lab pisan
u Javi nudi mogu´cnost kalibracije sustava na standardima i kvantitativne XRF analize nepoznatih
uzoraka na temelju teorije fundamentalnih parametara. Pri kraju rada su, pomo´cu Java programskog
koda implementiranog u VIBA-Lab, izrad¯ene simulacije kalibracijskih krivulja za željezo u
raznim binarnim matricama kako bi se bolje pojasnilo na koji naˇcin djeluju sekundarni efekti, ali i
efekti apsorpcije u matrici
Planeti u orbiti oko evoluirajućih binarnih zvijezda
Circumbinary planets have been observed around both main sequence
and post common envelope binary stars. It is not clear if a circumbinary
system on the main sequence can survive the post main sequence
evolution leading to a post common envelope system. In this
work we investigate the evolution of circumbinary planets after the binary
stars leaves the main sequence and prior to the onset of common
envelope evolution. In particular, we focus on the role of divergent
mean motion resonance passage which can excite the eccentricity of
the planet. We develop a Hamiltonian model of the previously not
studied high order 6 : 1 resonance, applicable to circumbinary systems
where the mass ratio between the primary and the secondary
star can be large. We then integrate the circumbinary system using
an N-body code coupled with a stellar evolution code and compare
the results with the analytical model. The results show that the resonances
have a small effect in most cases with the effect of secular
decrease in eccentricity being dominant. In the majority of cases the
planets survive the evolution prior to the common envelope.Planeti u orbiti oko binarnih zvijezda su opaženi oko binarnih zvijezda
na glavnom nizu te binarnih zvijezda u fazi nakon izbačaja
zajedničke ovojnice. Nije jasno da li planeti u orbiti oko binarnih zvijezda
na glavnom nizu mogu preživjeti fazu evolucije binarne zvijezde
prije formacije zajedničke ovojnice. U ovom radu istražujemo
evoluciju planeta oko binarnih zvijezda nakon što binarna zvijezda
napusti glavni niz i prije nego što se formira zajednička ovojnica.
Fokusiramo se na ulogu pomaka položaja gravitacijskih rezonancija
čiji efekt može biti povećanje ekscentriciteta orbite planeta. Razvili
smo Hamiltonian za modeliranje specifične rezonancije visokog reda
6 : 1 koji je primjenjiv na planete oko binarnih zvijezda sa usporedivim
masama dviju komponenta zvijezde. Napravili smo numeričke simulacije takvih sustava koristeći kod za simulaciju gravitacijskih
interakcija između N tijela povezan sa kodom za simulaciju
stelarne evolucije binarne zvijezde. Rezultati pokazuju rezonancije
u većini slučajeva imaju mali efekt, dominantne su sekularne interakcije.
U većini slučajeva planeti prežive evoluciju binarne zvijezde
prije početka faze zajedničke ovojnice