2611 research outputs found
Sort by
Politička retorika Tomislava Tomaševića
No full textOvaj završni rad bavi se temom političke retorike, s posebnim osvrtom na političku retoriku Tomislava Tomaševića, jednog od najistaknutijih političara na suvremenoj hrvatskoj političkoj sceni. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu prikazana je teorija i povijest političke retorike, pri čemu se razmatraju ključni pojmovi, uloge retorike u politici te povijesni razvoj ovog važnog političkog alata. Obrađuju se teorijski pristupi Aristotela, Cicerona i modernih teoretičara, kao i uloga retorike u različitim političkim sustavima kroz povijest. Drugi dio rada posvećen je analizi triju govora Tomislava Tomaševića, u kojima se analizira njegov retorički stil, struktura te karakteristike koje dominiraju njegovom političkom retorikom. Analizom govora nastoji se prikazati kako Tomašević koristi retoriku za komuniciranje svojih ideja, uvjeravanje publike i oblikovanje javnog mnijenja
Authoritarianism in Poland and Hungary: a challenge for the European Union
No full textOvaj diplomski rad bavi se fenomenom demokratskog nazadovanja u kontekstu Europske unije, s posebnim naglaskom na slučajeve Poljske i Mađarske. Analizom teorijskih koncepata demokracije, autoritarnosti, populizma i vladavine prava, rad istražuje kako su političke elite u tim državama sustavno potkopavale temeljne demokratske institucije. Kroz komparativni pristup, prikazuju se različiti obrasci institucionalnog slabljenja i strategije otpora koje je EU razvila u suočavanju s tim izazovima. Pritom se u obzir uzimaju institucionalni mehanizmi EU, poput članka 7., Mehanizma za vladavinu prava i odluka Europske komisije, kao i društveni otpor građana, medija i civilnog društva. Rad završava prijedlogom reformskih smjernica u cilju jačanja otpornosti demokratskog poretka unutar EU.This thesis explores the phenomenon of democratic backsliding within the European Union, with a particular focus on the cases of Poland and Hungary. By analyzing theoretical concepts such as democracy, authoritarianism, populism, and the rule of law, the paper investigates how political elites in these countries have systematically undermined core democratic institutions. Through a comparative approach, it presents different patterns of institutional erosion and the resistance strategies developed by the EU in response to these challenges. The analysis considers institutional mechanisms such as Article 7, the Rule of Law Mechanism, and the actions of the European Commission, as well as societal resistance from citizens, the media, and civil society. The thesis concludes with policy recommendations aimed at strengthening the resilience of democratic governance within the EU
Italy's dealing with the past: Benito Mussolini and fascist legacy in Italy
No full textOvaj rad posvetit će se istraživanju talijanskog suočavanja s fašističkom prošlošću. Istraživanje teži odgovoriti na pitanje jesu li se Talijani uspjeli suočiti s fašističkom prošlošću te u kakvoj je vezi prisutnost fašističke simbolike u pojedinim gradovima u Italiji s uspjehom i neuspjehom u suočavanju s prošlošću, budući da je Italija krcata spomenicima te općenito obilježjima fašizma te izgleda kao da se ništa ne poduzima. Ovaj rad nastoji pokazati koje su poduzete mjere kako bi suočile Talijane s prošlošću, no upitno je koliko su efektivne i jesu li ozbiljno shvaćene. Osim pregleda literature, odrađeno je i terensko istraživanje u četiri grada u kojima je i danas fašizam neosporivo značajan. Radi se o Predappiju – Mussolinijevom mjestu rođenja, Salòu – gradu utemeljenja Talijanske socijalne Republike i Forlìju – prototipu Mussolinijevog fašističkog grada. Također je dodan dio iz Reggio Kalabrije kao grada na jugu Italije. U svrhe istraživanja napravljen je i poslan upitnik diljem Italije. Uvidom u ukupne rezultate utvrđeno je kako se neke lijeve talijanske stranke zauzimaju za uklanjanje fašističke baštine, dok strankama desnog bloka odgovara fašistička baština i nesuočavanje s prošlosti. Rad počinje s dva bitna teorijska okvira: politikama povijesti ili pamćenja te kolektivnim sjećanjem te se nastavlja na okvire suočavanja s prošlosti, banalizacijom i kolektivnom moralnom odgovornosti. U glavnom dijelu se osvrćemo na talijansko (ne) suočavanje s prošlošću te iz ukupnog istraživanja možemo zaključiti da je ono djelomično. U poglavlju o fašističkoj baštini u javnom prostoru vidimo kako još uvijek ima skulptura, zgrada s natpisima ili naizgled neprimjetnih rasvjetnih stupova s obilježjima fašizma. Italiji nedostaju zakoni koji bi suočili fašizam s konačnim sudom, no osim toga je problematičan nedostatak volje samih građana u konačnom suočavanju s fašističkom prošlošću. Talijanska Republika i njezini građana morat će uložiti mnogo više truda kako bi uspjeli nadvladati prošlost te u tome sigurno neće imati pomoć desno orijentiranih stranaka. Ovaj rad daje doprinos u području politika povijesti jer pokazuje kako je njihova dimenzija suočavanja s prošlošću kompleksan proces koji iziskuje suradnju, ne samo institucija, već i samih građana.This paper will be devoted to the study of the Italian confrontation with the fascist past. The research aims to answer the question of whether Italians have managed to confront the fascist past and what is the relationship between the presence of fascist symbolism in certain cities in Italy and success or failure in confronting the past, since Italy is full of monuments and generally signs of fascism and it seems as if nothing is being done. This paper seeks to show what measures have been taken to confront Italians with the past, but it is questionable how effective they are and whether they have been taken seriously. In addition to a literature review, field research was conducted in three cities where fascism is still undeniably significant today. These are Predappio – Mussolini's birthplace, Salò – the city where the Italian Social Republic was founded, and Forlì – the prototype of Mussolini's fascist city. A section from Reggio Calabria, a city in southern Italy, was also added. For the purposes of the research, a questionnaire was designed and sent throughout Italy. An overview of the overall results shows that some left-wing Italian parties advocate the elimination of fascist heritage, while the parties of the right bloc are in favor of fascist heritage and failure to confront the past. The paper begins with two essential theoretical frameworks: the politics of history or memory and collective memory, and continues with the frameworks of confronting the past, banalization, and collective moral responsibility. In the main part, we look at the Italian (non)confrontation with the past, and from the overall research we can conclude that it is partial. In the chapter on fascist heritage in public space, we see that there are still sculptures, buildings with inscriptions, or seemingly inconspicuous lampposts with signs of fascism. Italy lacks laws that would confront fascism with the final judgment, but in addition, the lack of will of the citizens themselves in the final confrontation with the fascist past is problematic. The Italian Republic and its citizens will have to invest much more effort in order to overcome the past, and they will certainly not have the help of right-wing parties in this. This paper makes a contribution to the field of history policies because it shows that their dimension of dealing with the past is a complex process that requires cooperation, not only of institutions, but also of citizens themselves
Demokracija ili manipulacija - kako pogodovati samome sebi
No full textOvaj rad analizira kako izborni sustavi, formalno zamišljeni kao mehanizmi demokratske reprezentacije, u praksi često postaju alati političke manipulacije. Fokus je stavljen na Mađarsku i Grčku kao dvije zemlje koje su u posljednjem desetljeću značajno mijenjale izborne zakone s ciljem učvršćivanja vlasti vladajućih stranaka. U Mađarskoj, kombinirani sustav s jednomandatnim okruzima i nacionalnom listom omogućio je Fideszu da s relativnom većinom osvoji apsolutnu parlamentarnu kontrolu, dok je u Grčkoj višestruko mijenjan proporcionalni sustav – od fiksnog do varijabilnog bonusa za pobjednika – sličnom svrhom. Korišteni su indeksi nesrazmjernosti (Gallaherov i Loosemore–Hanby) te vizualne analize glasova i mandata kako bi se prikazale konkretne razlike između izborne podrške i realnog političkog utjecaja. Rad zaključuje da ovi sustavi ne samo da odstupaju od načela jednakosti glasa, nego aktivno narušavaju demokratsku ravnotežu moći. Također se upozorava na opasnost sustavne normalizacije izborne inženjeringa koji dugoročno može erodirati povjerenje građana u demokratske institucije
Migracije s Bliskog istoka u Republiku Hrvatsku
No full textOvaj rad analizira migracije s Bliskog istoka prema Republici Hrvatskoj, s naglaskom na izbjegličku krizu 2015. godine, kada je kroz zemlju prošlo više od 650.000 ljudi koji su bježali od ratova i nasilja. Glavni uzroci migracija povezani su s ratovima u Siriji, Iraku, Afganistanu i Libiji, političkom nestabilnošću nakon Arapskog proljeća te vanjskim intervencijama zapadnih sila. Hrvatska se tada našla u ulozi tranzitne države, improvizirajući smještaj i prijevoz migranata bez dugoročnog plana za njihovu integraciju u obrazovni sustav i tržište rada. Migracije su istodobno utjecale na ljudski kapital. Dok su mnogi mladi i visokoobrazovani građani napuštali zemlju, useljeni radnici preuzimali su uglavnom nisko plaćene i slabo kvalificirane poslove, što je produbilo nesklad na tržištu rada. Iako je Hrvatska razvila zakonski i institucionalni okvir temeljen na međunarodnim konvencijama i Zajedničkom europskom sustavu azila, u praksi su kapaciteti bili ograničeni, koordinacija među institucijama slaba, a rezultati integracije skromni. Poseban izazov predstavljala je sigurnost granica, obilježena ilegalnim prelascima, pushback praksama i djelovanjem krijumčarskih mreža. U radu se zaključuje da migracije nisu samo humanitarno, već i političko, sigurnosno, gospodarsko i društveno pitanje. Dugoročno održivo upravljanje zahtijeva politike koje povezuju pravnu zaštitu, sigurnost i integraciju, uz fokus na obrazovanje i tržište rada, kako bi migracije postale prilika za razvoj Hrvatske
Barack Obama's political realism
No full textOvaj rad analizira vanjsku politiku Baracka Obame kroz prizmu klasičnog političkog realizma Hansa Morgenthaua i realizma Reinholda Niebuhra s posebnim naglaskom na koncept političke razboritosti (prudence). Kako politički realizam u posljednja dva desetljeća prolazi proces revitalizacije i destigmatizacije, sve se više naglašava njegova uloga u balansiranju interesa, ograničavanju moći i uvažavanju moralnih okvira djelovanja, a ne potpunog opravdanja za rat i uporabu sile. Analizirajući ključne odrednice Obamine vanjske politike poput ratova u Iraku i Afganistanu, preko Arapskog proljeća, odnosa s Rusijom, Kinom i Iranom, do Pariškog klimatskog sporazuma i otvaranja prema Kubi nastojat će se pokazati da je njegova politika u značajnoj mjeri u skladu s načelima klasičnog realizma. Rad će se dotaći i Obamine unutarnje politike, koja je izrazito bitna za Morgenthauov politički realizam i preduvjet za odgovornu vanjsku politiku. Konačno, rad će se dotaknuti unutarnje i vanjske politike Donalda Trumpa. Pokazat će se da Trumpova politika odstupa od načela političkog realizma, narušava američke dugoročne interese, destabilizira međunarodni poredak te negativno utječe na globalne napore u očuvanju ljudskih prava, borbi protiv klimatskih promjena i održavanju multilateralnih normi. Kroz teorijski okvir i studiju djelovanja Obame i njegove administracije rad argumentira korisnost i potrebu povratka klasičnog političkog realizma u oblikovanju američke i globalne politike te ističe važnost razboritosti kao ključne vrline državnika u suvremenom nestabilnom međunarodnom okruženju.This paper analyzes the foreign policy of Barack Obama through the lens of Hans Morgenthau’s classical political realism and Reinhold Niebuhr’s realism, with a particular emphasis on the concept of political prudence. As political realism has undergone a process of revitalization and destigmatization over the past two decades, increasing attention has been placed on its role in balancing interests, limiting power and acknowledging the moral framework of political action, rather than serving as a pure justification for war and the use of force. By examining key aspects of Obama’s foreign policy, such as the wars in Iraq and Afghanistan, the Arab Spring, relations with Russia, China and Iran, as well as the Paris Climate Agreement and the historic opening toward Cuba, this paper aims to demonstrate that his approach was largely aligned with the principles of classical realism. The paper also addresses Obama’s domestic policy, which plays a crucial role in Morgenthau’s understanding of political realism and serves as a prerequisite for a responsible foreign policy. Finally, the analysis turns to Donald Trump’s domestic and foreign policies, arguing that his doctrine diverges from the core tenets of political realism, undermines America’s long-term interests, destabilizes the international order, negatively impacts global efforts to uphold human rights, combat climate change and maintain multilateral norms. Through the theoretical framework and case study of Obama and his administration, this paper argues for the relevance and necessity of reintroducing classical political realism into the formulation of U.S. and global policy, highlighting prudence as the key virtue of statesmanship in today’s unstable international environment
The struggle for supremacy in Middle East regional politics: the Saudi-Iranian rivalry
No full textBliski istok jedno je od najkonfliktnijih područja svijeta, a Saudijska Arabija i Iran kao dvije države koje su u konstantnom napetom odnosu i sukobu često potiču te sukobe sudjelovanjem u regionalnoj politici. Njihovo neprijateljstvo pojačano je vjerskim animozitetom te iako je većinsko stanovništvo obje države islamske vjeroispovijesti, razlikuju se po denominacijama kojima pripadaju, a koje pojačavaju njihov rivalitet. Saudijsko-iransko neprijateljstvo tako se manifestiralo diljem Bliskog istoka i zahvatilo države poput Iraka, Sirije, Libanona, Bahreina i Jemena. Iz tog razloga cilj ovog rada je prikazati u kojim se sferama i na koje sve načine Saudijska Arabija i Iran sukobljavaju. Dubinskim i opsežnijim pristupom u analizi pokušati će se prikazati motivi, akteri i procesi koji oblikuju saudijsko-iranske odnose te olakšavaju shvaćanje njihova neprijateljstva. U fokusu rada ponajprije će biti prikaz povijesno-religijskog aspekta neprijateljstva, zatim političkog aspekta, unutarnje i vanjske politike koja oblikuje njihov odnos, na što će se nadovezati geostrateški aspekt i manifestacija njihovog rivaliteta sudjelovanjem u posredničkim ratovima. Na kraju rada biti će prikazano kako su odnosi Saudijske Arabije i Irana sa SAD-om, Kinom, Rusijom i EU-om većim ili manjim dijelom oblikovali i imali ulogu u saudijsko-iranskom antagonizmu. Rezultati istraživanja pokazati će da su posrednički ratovi i borba za što veći utjecaj u regiji Bliskog istoka odraz pokušaja postizanja vlastitih ekonomskih, političkih, sigurnosnih i geostrateških interesa te da veliku ulogu u oblikovanju rivaliteta i postizanju ciljeva Saudijske Arabije i Irana u unutarnjoj i vanjskoj politici ima sunitsko-šijitski antagonizam, čiji početci sežu duboko u povijest.The Middle East is one of the most conflict-prone regions in the world, with Saudi Arabia and Iran as two states in constant tension and conflict, often fueling these confrontations through their involvement in regional politics. Their hostility is further intensified by religious animosity: although the majority populations of both states are Muslim, they belong to different denominations, which deepens their rivalry. This Saudi–Iranian hostility has manifested throughout the Middle East, affecting countries such as Iraq, Syria, Lebanon, Bahrain, and Yemen. For this reason, the main aim of this thesis is to examine the spheres and ways in which Saudi Arabia and Iran are in conflict. Through a detailed and comprehensive analytical approach, the study seeks to present the motives, actors, and processes that shape Saudi–Iranian relations and facilitate an understanding of their hostility. The analysis will first focus on the historical and religious aspects of the conflict, followed by the political dimension, namely the domestic and foreign policies that influence their relations. It will then address the geostrategic dimension and the manifestation of their rivalry through participation in proxy wars. Finally, the thesis will demonstrate how the relations of Saudi Arabia and Iran with the United States, China, Russia, and the European Union have, to varying degrees, shaped and contributed to Saudi–Iranian antagonism. The findings indicate that proxy wars and the struggle for greater influence in the Middle East are a reflection of both states’ efforts to secure their economic, political, security, and geostrategic interests, and that the Sunni–Shia antagonism, whose roots go deep into history, plays a major role in shaping their rivalry and in achieving their domestic and foreign policy goals
Regulation and practice of conscientious objection in the EU: a comparative case study of countries with balanced and permissive approaches
No full textRad se bavi analizom utjecaja različitih regulatornih modela priziva savjesti na dostupnost pobačaja u zemljama Europske Unije. Istražuje se razlika između zakonskog prava na pobačaj i njegove dostupnosti u praksi kroz usporedbu permisivnog modela (Hrvatska, Italija i Poljska) i balansiranog modela (Francuska, Slovenija i Norveška). Primijenjen je dizajn komparativne studije slučaja s mješovitim metodološkim pristupom koji kombinira kvalitativnu analizu pravnih dokumenata i regulatornih okvira te kvantitativnu deskriptivnu analizu statističkih podataka o stopama priziva savjesti, prekograničnog traženja usluga i dostupnosti medicinskih djelatnika. Utvrđene su značajne razlike u dostupnosti pobačaja između dva modela. U zemljama s permisivnim modelom prosječna stopa pobačaja značajno je niža nego u balansiranom modelu. Nadalje, značajno više žena iz permisivnog modela putuje u inozemstvo kako bi dobile uslugu pobačaja, dok su u balansiranom modelu te brojke gotovo zanemarive. Također je potvrđeno da velik broj ginekologa ne znači nužno kvalitetniji pristup pobačaju, Hrvatska i Italija s najvećim brojem specijalista bilježe značajne probleme s dostupnošću pobačaja zbog visokog udjela djelatnika koji se pozivaju na priziv savjesti. Zaključeno je da zakonsko pravo na pobačaj nije dovoljno te da stvarna dostupnost usluge ovisi o načinu implementacije i regulaciji priziva savjesti. Uspješno balansiranje prava zdravstvenih djelatnika na priziv savjesti i prava pacijentica na pristup zakonski zajamčenoj usluzi osigurava stvarnu pristupačnost usluga u praksi.This thesis analyzes the impact of different regulatory models of conscientious objection on abortion accessibility in European Union countries. The difference between legal right to abortion and its practical availability is examined through a comparison of the permissive model (Croatia, Italy and Poland) and the balanced model (France, Slovenia and Norway). A comparative case study design with a mixed methodological approach was applied, combining qualitative analysis of legal documents and regulatory frameworks with quantitative descriptive analysis of statistical data on rates of conscientious objection, cross-border service seeking and availability of medical professionals. Significant differences in abortion accessibility between the two models were identified. In countries with the permissive model, the average abortion rate is significantly lower than in the balanced model. Furthermore, significantly more women from the permissive model travel abroad to obtain abortion services, while in the balanced model these numbers are almost negligible. It was also confirmed that a large number of gynecologists does not necessarily mean better access to abortion services, as Croatia and Italy, with the highest number of specialists, record significant problems with abortion accessibility due to the high proportion of practitioners invoking conscientious objection. It was concluded that legal right to abortion is insufficient and that actual service availability depends on the method of implementation and regulation of conscientious objection. Successful balancing of healthcare professionals' right to conscientious objection and patients' right to access legally guaranteed services ensures real accessibility of services in practice
Models of political education in European school systems
No full textU ovom radu analizirani su modeli političkog obrazovanja u školskim sustavima Engleske, Hrvatske i Njemačke. Cilj istraživanja bio je utvrditi te potom usporediti na koji način, odnosno po kojim modelima, su ove države institucionalizirale političko obrazovanje na primarnoj i sekundarnoj razini formalnog obrazovanja. Rezultati istraživanja pokazuju kako se u Engleskoj prakticira model zasebnog predmeta, Hrvatska kombinira model obrazovnog načela s modelom zasebnog predmeta, dok Njemačka povezuje političko obrazovanje kao obrazovno načelo s modelom integriranog interdisciplinarnog društvenog obrazovanja. U konačnici zaključujemo kako, unatoč tome što sve tri analizirane države pridaju važnost političkom obrazovanju svrstavajući ga unutar svojih obrazovnih sustava, ipak postoji prostor za unaprjeđenje postojećih modela u ovim državama što bi pozitivno utjecalo na razvoj političkog obrazovanja.This paper analyses the models of political education in the school systems of England, Croatia and Germany. The aim of the research was to determine and then compare how, or according to which models, these countries have institutionalised political education at the primary and secondary levels of formal education. The results of the research show that England practices a separate subject model, Croatia combines the educational principle model with the separate subject model, while Germany links political education as an educational principle with the model of integrated interdisciplinary social education. Ultimately, we conclude that, despite the fact that all three analysed countries attach importance to political education by including it within their educational systems, there is still room for improving existing models in these countries, which would have positive impact on the development of political education
Psychological warfare and diplomacy in Israel-Hamas war since the 2023 terrorist attack
No full textRad analizira povezanost psiholoških operacija i diplomacije kao oblika koordiniranih komunikacijskih aktivnosti u izraelsko-palestinskom sukobu nakon napada 7. listopada 2023. godine. Temelji se na analizi sadržaja i diskursa službenih i neslužbenih komunikacija, uključujući audiovizualne materijale i narative objavljene na platformama poput Telegrama. U fokusu su načini oblikovanja percepcije i uspostave informacijske nadmoći, pri čemu se informacije koriste kao sredstvo političkog utjecaja. Diplomacija se sagledava kroz njezinu posredničku funkciju nakon izbijanja sukoba, s naglaskom na ulogu Egipta i Katara. Uspoređuju se organizacijske strukture izraelskih i Hamasovih informacijskih djelovanja te se analizira integracija psiholoških operacija u širi komunikacijski okvir. Zaključno, pokazuje se da se informacijske i diplomatske aktivnosti provode usklađeno radi postizanja političkih ciljeva.The thesis analyzes the relationship between psychological operations and diplomacy as forms of coordinated communication activities in the Israeli–Palestinian conflict following the attacks of October 7, 2023. It is based on content and discourse analysis of official and unofficial communications, including audiovisual materials and narratives published on platforms such as Telegram. The focus is on methods of shaping perception and establishing informational dominance, where information is used as a tool of political influence. Diplomacy is examined through its mediating role after the outbreak of the conflict, with emphasis on the involvement of Egypt and Qatar. The study compares the organizational structures of Israeli and Hamas communication efforts and analyzes the integration of psychological operations into a broader communication framework. The conclusion shows that information and diplomatic activities are conducted in a coordinated manner to achieve political objectives