2611 research outputs found
Sort by
The pop band ABBA and its return in the digital age: the role of new media in revitalizing musical heritage
No full textGrupa ABBA jedno je od najpoznatijih glazbenih imena današnjice. Njihov povratak na glazbenu scenu fascinantan je predmet istraživanja, od iskorištavanja novih medija i digitalne tehnologije za povratak na scenu, preko virtualnog nastupa ABBA Voyage koji predstavlja primjer promocije i marketinga do reinterpretacije glazbene baštine koju ostavljaju za sobom. Analizirano je kako su suvremeni mediji poput društvenih mreža i digitalnih platformi omogućili revitalizaciju interesa za ovom grupom i njihovom glazbom koja je iz prošloga stoljeća. Kako su mediji i publika iskazali interes za povratnički virtualni koncert ABBA Voyage, koje su marketinške strategije korištene i što je njihov koncert napravio za širi kulturni značaj. Rad ističe važnost suvremene tehnologije za nastavak očuvanja glazbene baštine, ali i nedostatke s kojima se tehnologija dalje susreće.ABBA is one of the most famous musical names of our time. Their return to the music scene is a fascinating subject of research, from the use of new media and digital technology to return to the stage, through the virtual performance ABBA Voyage, which is an example of promotion and marketing, to the reinterpretation of the musical heritage they leave behind. It is analyzed how modern media such as social networks and digital platforms have enabled the revitalization of interest in this group and their music from the last century. How the media and the audience expressed interest in the virtual comeback concert ABBA Voyage, what marketing strategies were used and what their concert did for the wider cultural significance. The paper emphasizes the importance of modern technology for the continued preservation of musical heritage, but also the shortcomings that technology still faces
Digital activism: the role of Croatian influencers in advocating actions against violence against women
No full textOvaj diplomski rad bavi se ispitivanjem uloge hrvatskih mikro-influencera na društvenoj mreži Instagram u kontekstu kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, s naglaskom na analizu njihovih komunikacijskih strategija, sadržajnih obrazaca i potencijala za doprinos digitalnom aktivizmu. U središtu istraživačkog interesa nalazi se pitanje na koji način influenceri oblikuju sadržaj koji tematizira rodno uvjetovano nasilje te kako takav sadržaj može potaknuti svijest, empatiju i društvenu angažiranost publike. Metodološki, rad se temelji na kvantitativnoj analizi sadržaja, provednoj na uzorku od 84 objave mikro-influencera na Instagramu koje su nastale tijekom trajanja kampanje „16 dana aktivizma“ 2024. godine. Jedinica analize bila je svaka pojedinačna objava, neovisno o autoru, a podaci su prikupljeni ručno i obrađeni u statističkom programu SPSS. Korišteni su deskriptivni pokazatelji i kontingencijske tablice, uz primjenu hi-kvadrat testa kako bi se ispitala povezanost između varijabli. Rezultati istraživanja pokazali su da mikro-influenceri najčešće koriste efemerne formate objava, osobito Instagram story, što odražava preferenciju prema brzim i jednostavnim oblicima komunikacije. Najzastupljenija funkcija objava bila je podizanje svijesti o nasilju nad ženama, dok su edukativni i personalizirani sadržaji bili znatno rjeđe prisutni. Emotivni apel dominirao je u većini objava, što upućuje na preferenciju autora da komuniciraju kroz empatijski angažman umjesto putem racionalnih ili informativnih obrazaca. Iako su pozivi na daljnje djelovanje i poveznice na pomoć prisutni u značajnom broju objava, njihova povezanost s vrstom poruke nije bila statistički značajna, što sugerira nedostatak komunikacijske konzistentnosti.This thesis examines the role of Croatian micro-influencers on the social network Instagram in the context of the "16 Days of Activism against Violence against Women" campaign, with an emphasis on the analysis of their communication strategies, content patterns and potential for contributing to digital activism. The focus of the research interest is the question of how influencers shape content that addresses gender-based violence, and how such content can stimulate awareness, empathy and social engagement of the audience. Methodologically, the work is based on quantitative content analysis, conducted on a sample of 84 micro-influencers' posts on Instagram that were created during the "16 Days of Activism" campaign in 2024. The unit of analysis was every individual post, regardless of the author, and the data were collected manually and processed in the SPSS statistical program. Descriptive indicators and contingency tables were used, with the application of the chi-square test to examine the relationship between variables. The study results showed that micro-influencers most often use ephemeral post formats, especially Instagram stories, which reflects a preference for quick and simple forms of communication. The most common function of the posts was to raise awareness about violence against women, while educational and personalised content was significantly less common. Emotional appeal dominated the majority of posts, indicating the authors' preference to communicate through empathetic engagement rather than rational or informative patterns. Although calls to action and links to help were present in a significant number of posts, their association with the type of message was not statistically significant, suggesting a lack of communication consistency
Text types of articles about Baby Lasagna's performance at the Eurovision Song Contest 2024
No full textOvaj diplomski rad bavi se analizom tekstnih vrsta u člancima objavljenima na dva najčitanija hrvatska online portala – Večernji.hr i 24sata.hr – s fokusom na medijsko izvještavanje o hrvatskom predstavniku na Eurosongu 2024. godine, glazbeniku Marku Purišiću, poznatijem pod umjetničkim imenom Baby Lasagna. Kroz kvalitativnu analizu sadržaja nastoji se utvrditi na koji način različite tekstne vrste oblikuju medijsku sliku ovog glazbenog fenomena, koji je u vrlo kratkom roku od "rezervnog" natjecatelja na Dori postao najuspješniji hrvatski eurovizijski izvođač, osvojivši drugo mjesto u Malmeu. U teorijskom dijelu rada definiraju se osnovni pojmovi vezani uz tekst, tekstne vrste i funkcionalne stilove, dok se u središnjem, analitičkom dijelu rada sustavno obrađuju članci koji prate Baby Lasagnin uspon, s naglaskom na prepoznavanje i klasifikaciju korištenih tekstnih vrsta (opisne, izvještajne, persuasivne, naredbene itd.). Cilj istraživanja bio je identificirati koje se vrste najčešće koriste, na koji način doprinose oblikovanju narativa o Baby Lasagni te kako balansiraju između objektivnog izvještavanja i emocionalnog angažmana publike. Rezultati ukazuju na to da su izvještajne i opisne tekstne vrste najzastupljenije, a da narativni i portretni elementi dodatno humaniziraju prikaz glavnog aktera. Uočeno je i preklapanje funkcija pojedinih tekstnih vrsta, osobito u digitalnom okruženju, gdje novinarski diskurs često uključuje i vizualne te interaktivne elemente. Rad doprinosi razumijevanju načina na koji mediji oblikuju percepciju kulturnih događaja i javnih osoba, ali i širem uvidu u suvremene jezične i komunikacijske prakse u hrvatskom medijskom prostoru.This thesis analyzes the types of texts found in articles published by two of the most widely read Croatian online news portals—Večernji.hr and 24sata.hr—focusing on media coverage of Croatia’s 2024 Eurovision representative, musician Marko Purišić, known by his stage name Baby Lasagna. Through a qualitative content analysis, the study aims to explore how different text types shape the media narrative surrounding this musical phenomenon, who rapidly transitioned from a backup contestant at the national selection Dora to Croatia's most successful Eurovision performer, securing second place in Malmö. The theoretical part of the thesis defines key concepts related to texts, text types, and functional styles. The central analytical section systematically examines selected articles documenting Baby Lasagna’s rise, with particular attention paid to the classification and characteristics of employed text types (e.g., descriptive, informative, persuasive, and directive). The objective of the research was to identify the most frequently used text types, examine how they contribute to the portrayal of Baby Lasagna, and assess the balance between factual reporting and emotional engagement. The results indicate that informative and descriptive text types dominate, while narrative and portrait-style texts serve to humanize the subject. Overlaps between various text types were observed, especially in the digital media context, where journalism often integrates visual and interactive elements. This thesis contributes to a deeper understanding of how media construct public perception of cultural events and public figures, and offers broader insights into conte
A comparative analysis of strategic documents of Croatia and Estonia in the area of cybersecurity
No full textKomparativna analiza strateških dokumenata Republike Hrvatske i Republike Estonije u području kibernetičke sigurnosti je istraživanje kojemu je cilj usporedbom dviju država sličnih veličina i mogućnosti iznjedriti prakse i institucionalna rješenja koja su se pokazala uspješnima i razmotriti njihovu implementaciju u drugim državama. Predmet ovog istraživanja odnosi se na različite pristupe rješavanju prijetnji koje proizlaze iz kibernetičkog prostora. Istraživanje je provedeno kvalitativnim pristupom koji omogućava razlikovanje pojedinosti strateških dokumenata i metodama analize i usporedbe sadržaja koje omogućavaju ostvarenje primarnog cilja rada. Ključni pronalasci ovog istraživanja uočili su kako jedan ozbiljan kibernetički napad poput onog kakav se dogodio u Estoniji može djelovati kao prekretnica shvaćanja važnosti kibernetičke sigurnosti unutar koncepta nacionalne sigurnosti, dok mirnije sigurnosno okružje poput hrvatskoga djeluje kao dvosjekli mač koji stavlja državu u lažni osjećaj sigurnosti unatoč činjenici da je izložena istim prijetnjama. Također, rad stavlja veliki naglasak i na važnost kontinuirane prilagodbe strateških dokumenata s obzirom na izrazito promjenjivu političku i sigurnosnu situaciju u svijetu. Važnost stalne prilagodbe vidljiva je na estonskom primjeru gdje su strateški dokumenti revidirani svakih nekoliko godina ovisno o potrebi dok Hrvatska svoje dokumente rijetko prilagođava. Za nacionalni okvir kibernetičke sigurnosti je značajna i metoda praćenja implementacije strateških dokumenata koja omogućava donositeljima odluka vidjeti stadij provedbe raznih mjera kibernetičke sigurnosti. Hrvatska se u ovom slučaju pokazala kvalitetnijom i jasnijom od Estonije s obzirom na to da Hrvatska ima direktna godišnja izvješća koja prate provedenost svake mjere kibernetičke sigurnosti dok Estonija o tome izvještava indirektno i sporadično. Uzevši u obzir sve aspekte nacionalnog okvira kibernetičke sigurnosti, Estonija se pokazala kao izrazito sposobna država u području kibernetičke sigurnosti, međutim i Hrvatska je na dobrom putu dostizanja ozbiljne razine kibernetičke sigurnosti.A comparative analysis of strategic documents of the Republic of Croatia and the Republic of Estonia in the field of cybersecurity is a study that aims to generate practices and institutional solutions that have proven successful by comparing two countries of similar size and capabilities and to consider their implementation in other countries. The subject of this research relates to different approaches to addressing threats arising from cyberspace. The research was conducted using a qualitative approach that allows for the distinction of details of strategic documents and methods of analysis and comparison of content that enable the achievement of the primary objective of the work. The key findings of this research observed that a serious cyberattack such as the one that occurred in Estonia can act as a turning point in understanding the importance of cybersecurity within the concept of national security, while a more peaceful security environment such as the Croatian one acts as a double-edged sword that gives the state a false sense of security despite the fact that it is exposed to the same threats. The study also places great emphasis on the importance of continuous adaptation of strategic documents given the extremely changing political and security situation in the world. The importance of constant adaptation is evident in the Estonian example, where strategic documents are revised every few years depending on the need, while Croatia rarely adapts its documents. For the national cybersecurity framework, the method of monitoring the implementation of strategic documents is also important, which allows decision-makers to see the stage of implementation of various cybersecurity measures. In this case, Croatia has proven to be of higher quality and clearer than Estonia, given that Croatia has direct annual reports that monitor the implementation of each cybersecurity measure, while Estonia reports on this indirectly and sporadically. Taking into account all aspects of the national cybersecurity framework, Estonia has proven to be a highly capable country in the field of cybersecurity, but Croatia is also well on its way to achieving a serious level of cybersecurity
Left-wing and right-wing populism in the 2021 Zagreb mayoral election
No full textU suvremenim političkim sustavima populizam se sve češće prepoznaje kao važan dio političkog odlučivanja, i to ne samo na nacionalnoj, već i na lokalnoj razini. Ovaj rad analizira prisutnost populističkih elemenata u političkoj komunikaciji Tomislava Tomaševića i Miroslava Škore, dvaju kandidata za gradonačelnika Zagreba 2021. godine. Također, nastoji se utvrditi pripada li Tomislav Tomašević lijevom, a Miroslav Škoro desnom tipu populizma. Metodom analize sadržaja analizirane su sveukupno tri debate, dvije televizijske i jedna online debata. Analiza se temelji na kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi a analizirane kategorije uključuju pozivanje na narod, antielitizam i prisutnost „opasnih drugih“. Rezultati pokazuju kako oba kandidata koriste populizam tijekom sučeljavanja, no u različitim kontekstima. Tomislav Tomašević je fokusiran na građansku participaciju i transparentnost dok je Miroslav Škoro fokusiran na tradicionalne nacionalne vrijednosti i zaštitu naroda od ideoloških prijetnji. Istraživanje doprinosi razumijevanju populizma u hrvatskom političkom kontekstu i njegov utjecaj na lokalne izbore.In contemporary political systems, populism is increasingly recognized as an important part of political decision-making, not only at the national but also at the local level. This paper analyzes the presence of populist elements in the political communication of Tomislav Tomašević and Miroslav Škoro, two candidates for mayor of Zagreb in 2021. It also seeks to determine whether Tomislav Tomašević belongs to the left-wing and Miroslav Škoro to the right-wing type of populism. A total of three debates, two televised and one online debate, were analyzed using the content analysis method. The analysis is based on qualitative and quantitative analysis, and the analyzed categories include appeals to the people, anti-elitism, and the presence of "dangerous others". The results show that both candidates use populism during the confrontation, but in different contexts. Tomislav Tomašević focuses on civic participation and transparency, while Miroslav Škoro focuses on traditional national values and protecting the people from ideological threats. The research contributes to the understanding of populism in the Croatian political context and its impact on local elections
Turkish soft power in the Western Balkans : using cultural diplomacy as a foreign policy instrument
No full textTurska vanjska politika će 2002. godine, dolaskom AKP stranke na vlast zauzeti novi stav u politici prema zemljama Zapadnog Balkana. Nove strategije i vanjskopolitički principi koje donosi tadašnji ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoğlu, korištenje meke moći kao instrumenta vanjske politike i novi diplomatski i politički diskurs temeljen na javnoj diplomaciji, ključni su za shvaćanje turske političke aktivnosti na tom prostoru. Promocija kulture i javna diplomacija pridonose jačanju ugleda države i političkom utjecaju koji neka država želi ostvariti i posljedično unaprijediti i međunarodne odnose. Tako Turska korištenjem kulturne diplomacije kao alata meke moći dodatno aktivira svoj međunarodni politički utjecaj, jača svoj ekonomski potencijal i ostvaruje nacionalne interese u međunarodnom prostoru. Intenzivacija odnosa sa zemljama Zapadnog Balkana dokaz je novog smjera vanjske politike koju Turska zagovara sve do danas. Interese i želju za aktivnim političkim i gospodarskim angažmanom opravdat će kulturnim i povijesnim vezama s Osmanskim Carstvom. Prostor Zapadnog Balkana Turska promatra geografski i kulturološki kao ostatak OC-a. Postojanje osmanskih tragova u jeziku, arhitekturi, gastronomiji i baštini, ali i prisutnost turske manjine, elementi su oko kojih će Turska graditi svoju politiku prema tim zemljama. Strategija Turske na Zapadnog Balkanu biti će usmjerena na kulturnu suradnju, obrazovne programe i vjersku suradnju, medije i informiranje te televizijske programe. Isto se ostvaruje kroz djelovanje Turskih kulturnih centara Yunus Emre, agenciju TİKA, Diyanet, humanitarnu pomoć i potporu vjerskim zajednicama u obrazovno-vjerskim ustanovama, stipendiranje putem YTB-a, djelovanje diplomatske mreže, državne posjete, bilateralne sporazume te bilateralne i trilateralne sastanke.In 2002, with the AKP party coming to power, Türkiye’s foreign policy took a new attitude in its policy towards the Western Balkan countries. The new strategies and foreign policy principles introduced by Minister of foreign affairs Ahmet Davutoğlu, the use of soft power as an instrument of foreign policy, and the new diplomatic and political discourse based on public diplomacy are key to understanding turkish political activity in that area. The promotion of culture and public diplomacy contribute to strengthening the reputation of the state and the political influence that a state wants to achieve and consequently improve international relations. Thus, by using cultural diplomacy as a tool of soft power, Türkiye additionally activates its international political influence, strengthens its economic potential and reaches its national interests in the international arena. The intensification of relations with the Western Balkan countries is evidence of this new direction in foreign policy that Turkey has advocated to this day. It will justify its interests and desire for active political and economic engagement with cultural and historical ties with the Ottoman Empire. Türkiye views the Western Balkans geographically and culturally as the remain of the OE. The existence of Ottoman traces in language, architecture, gastronomy and heritage, but also the presence of a Turkish minority, are elements around which Türkiye will build its policy towards these countries. Türkiye's strategy in the Western Balkans will be focused on cultural and religious cooperation, educational programs, media and information, and throught television programs. This is achieved through the activities of the Yunus Emre Turkish Cultural Centers, TİKA agency, Diyanet, humanitarian aid and support for religious communities in educational and religious institutions, scholarships through YTB, the activities of the diplomatic network, state visits, bilateral agreements and bilateral and trilateral meetings
Football as an instrument of public diplomacy of the state: from antagonism to reconciliation in international relations
No full textDiplomski rad analizira ulogu nogometa kao alata javne diplomacije i meke moći država, s posebnim naglaskom na njegovu dvostruku ulogu kao sredstva antagonizacije i pomirenja u međunarodnim odnosima. U radu se analizira kako nogomet, kao najpopularniji sport na svijetu, djeluje kao sredstvo oblikovanja imidža države, promocije nacionalnih interesa i pozicioniranja na globalnoj političkoj sceni. Preglednom analizom iznose se primjeri Svjetskih nogometnih prvenstava u Brazilu (2014.), Rusiji (2018.) i Kataru (2022.), kroz koje su navedene države nastojale iskoristiti domaćinstvo velikih sportskih događaja za ostvarenje svojih vanjskopolitičkih ciljeva. Fokus je na načinima na koje su pokušale oblikovati svoj međunarodni imidž i utjecaj te izazovima s kojima su se pritom suočile. U radu se ističe da iako nogomet ima značajan diplomatski potencijal, njegova moć nije neograničena. Bez konkretnih reformi i promjena u političkoj i društvenoj sferi, sportski uspjesi i organizacija velikih događaja rijetko mogu dovesti do dugoročne promjene međunarodne percepcije neke države. Rad ukazuje na potrebu kritičkog razmatranja uloge sporta u međunarodnim odnosima te na važnost usklađivanja sportske diplomacije s vrijednostima i politikama države. Time se dodatno naglašava kompleksnost i višestruki utjecaj sporta na međunarodne odnose i politiku.This thesis analyzes the role of football as a tool of public diplomacy and soft power of states, with a particular focus on its dual function as a means of both antagonism and reconciliation in international relations. The paper explores how football, as the most popular sport in the world, serves as an instrument for shaping a country’s image, promoting national interests, and positioning itself on the global political stage. Through a review-based analysis, examples from the FIFA World Cups held in Brazil (2014), Russia (2018), and Qatar (2022) are presented, highlighting how these host countries sought to leverage major sporting events to achieve their foreign policy objectives. The focus is on the ways in which they attempted to shape their international image and influence, as well as the challenges they faced in doing so. The thesis emphasizes that although football holds significant diplomatic potential, its power is not unlimited. Without concrete reforms and changes in the political and social spheres, sporting success and the hosting of major events rarely lead to long-term shifts in a country’s international perception. The study highlights the need for a critical examination of the role of sport in international relations and the importance of aligning sports diplomacy with the values and policies of the state. This further underscores the complexity and multifaceted impact of sport on international relations and politics
Discourse of radio programmes for people with disabilities on Hrvatski radio (Croatian Radio)
No full textBudući da mediji snažno utječu na to kako društvo doživljava invaliditet, ali i kako osobe s invaliditetom doživljavaju sebe same, ovaj se rad bavi diskursom dviju radijskih emisija Hrvatskoga radija o osobama s invaliditetom, Šesto čulo i Jedan plus jedan. Prvo je to istraživanje radijskoga izvještavanja o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj, a sastojalo se od intervjua s novinarima/urednicima i analize diskursa dviju epizoda za koje se procijenilo da sažimaju suvremeni položaj osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Kvalitativnim istraživanjem željelo se utvrditi kako ove emisije pozicioniraju invaliditet te jesu li na javnome radijskom servisu prisutni mehanizmi medijskoga uokvirivanja (engl. framing) koji su dominantni u komercijalnim medijima. S obzirom na nedostatnu istraženost teme, rad donosi vrijedne nalaze o razvoju i perspektivama specijaliziranih radijskih sadržaja ukazujući na nužnost njihova očuvanja i arhiviranja, ali i uključivanja osoba s invaliditetom u razne multimedijske forme.As the media strongly influence not only how society perceives disability but also how people with disabilities perceive themselves, this paper examines the discourse of two Croatian Radio programmes about people with disabilities, Šesto čulo (Sixth Sense) and Jedan plus jedan (One Plus One). It is the first study of radio coverage of people with disabilities in Croatia and consists of interviews with journalists/editors and a discourse analysis of two episodes deemed to encapsulate the contemporary situation of people with disabilities in the Republic of Croatia. The qualitative research aimed to determine how these programmes position disability and whether framing mechanisms, common in commercial media, are present on the public radio service. Given the lack of prior research on the topic, the study provides valuable insights into the development and prospects of specialist radio content, highlighting the need to preserve and archive such programs, and to involve people with disabilities in a variety of multimedia formats
Organized crime as a challenge to national security: a case study of Serbia (1991-2006)
No full textOvaj diplomski rad analizira instrumentalizaciju organiziranog kriminala od strane politiĉkog vrha Savezne Republike Jugoslavije, a zatim i Republike Srbije, u razdoblju nakon raspada SFR Jugoslavije (1991.–2006.). Istraţivanje polazi od teze da su politiĉke elite, oslanjajući se na strukture drţavne sigurnosti i povezujući se s kriminalnim mreţama, konstruirale hibridni reţim ĉiji je cilj bio oĉuvanje politiĉke moći, ostvarenje vojno-strategijskih ciljeva i kontrola društvenih procesa u zemlji i regiji. Rad se metodološki oslanja na kombinaciju analize diskursa i komparativne metode. Diskurzivna analiza sluţbenih dokumenata, medijskih izvora i sudskih transkripata omogućuje uvid u naĉin na koji je govor moći konstruirao kriminalne aktere kao para-drţavne instrumente. Komparativna analiza usporeĊuje sluĉaj Srbije s odabranim regionalnim primjerima kako bi se identificirale specifiĉnosti i obrasci instrumentalizacije kriminala u post-jugoslavenskom prostoru. Kroz kronološki prikaz kljuĉnih dogaĊaja od rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, preko sukoba na Kosovu, do politiĉkih promjena nakon 2000. i konaĉnog razdruţivanja sa Crnom Gorom 2006 godine. Rad rasvjetljava ulogu paravojnih formacija, švercerskih balkanskih ruta i likvidacija unutar kriminalnog miljea kao poluga drţavne strategije. Poseban naglasak stavljen je na povezanost Drţavne bezbednosti (DB) s voĊama podzemlja te na mehanizme neformalnog upravljanja nasiljem. Rezultati istraţivanja upućuju na to da je instrumentalizacija organiziranog kriminala bila kljuĉni element preobrazbe autoritarnog reţima u hibridni sustav. Zakljuĉno, rad ukazuje na dugoroĉne sigurnosne i društvene posljedice takvog modela upravljanja, od erozije vladavine prava do uspostave trajnih mreţa korupcije, te nudi preporuke za suoĉavanje s naslijeĊem kriminalizirane drţavnosti u suvremenoj Srbiji i regiji.This thesis analyzes the instrumentalization of organized crime by the political leadership of the Federal Republic of Yugoslavia, and later the Republic of Serbia, after the period of the Yugoslav dissolution (1991–2006). The research is based on the thesis that political elites, relying on state security structures and forming ties with criminal networks, constructed a hybrid regime aimed at preserving political power, achieving military-strategic objectives, and controlling societal processes within the country and the region. The methodology is based on a combination of discourse analysis and comparative methods. Discourse analysis of official documents, media sources, and court transcripts offers insight into how the language of power constructed criminal actors as para-state instruments. Comparative analysis juxtaposes the case of Serbia with selected regional examples to identify the specificities and patterns of criminal instrumentalization in the post-Yugoslav space. Through a chronological overview of key events from the wars in Croatia and Bosnia and Herzegovina, the conflict in Kosovo, to the political changes after 2000 and the final separation from Montenegro in 2006, the thesis sheds light on the role of paramilitary formations, smuggling routes across the Balkans, and assassinations within the criminal milieu as levers of state strategy. Special emphasis is placed on the connections between the State Security Service (DB) and underworld leaders, as well as the mechanisms of informal violence governance. The findings indicate that the instrumentalization of organized crime was a key element in the transformation of an authoritarian regime into a hybrid system, in which democratic institutions formally existed but were subordinated to the interests of a narrow politico criminal oligarchy. In conclusion, the thesis points to the long-term security and societal consequences of such a governance model, from the erosion of the rule of law to the establishment of enduring corruption networks, and offers recommendations for confronting the legacy of a criminalized statehood in contemporary Serbia and the wider region
The ideology of the New Right
No full textDiplomski rad bavi se analizom ideologije Nove desnice (eng. New Right, franc. Nouvelle Droite), filozofske škole mišljenja i intelektualnog pravca koji je nastao sredinom 20. stoljeća kao reakcija na društvene, političke i kulturne promjene u zapadnim društvima. Iako je Nova desnica veoma općenit pojam koji obuhvaća širok raspon različitih pokreta, ideologija i pravaca, u osnovi se dijeli na dva tipa (ogranka): europski i američki. U ovom radu fokus će biti na europskom tipu koji je donekle oprečan američkom tipu, posebice u pogledu na ekonomska i religijska pitanja. Predmet proučavanja bit će nekoliko aspekata ideologije Nove desnice koji čine njezinu glavnu srž: koncept metapolitičke strategije poznatiji pod nazivom „desni gramšizam“ koji počiva na težnji da se polaganim infiltriranjem u postojeći institucionalni okvir izvrši željeni ideološki utjecaj; odbacivanje judeokršćanskog religijskog naslijeđa i zagovaranje povratka pretkršćanskom indoeuropskom politeizmu; protivljenje multikulturalizmu kao konceptu globalne integracije rasno, etnički i vjerski raznolikih naroda te zagovaranje etnopluralizma kao alternative tom modelu; antiliberalizam s naglaskom na kritiku liberalne modernosti; odbacivanje neoliberalnog kapitalizma i zalaganje za obnovu autarkičnog gospodarstva trećeg puta; koncept arheofuturizma koji se zasniva na pomirbi znanosti i tehnologije uz zadržavanje tzv. „arhaičkih vrijednosti“.This paper analyzes the ideology of the New Right (New Right in English, Nouvelle Droite in French), a philosophical school of thought and intellectual movement that emerged in the mid-20th century as a reaction to social, political, and cultural changes in Western societies. Although the term “New Right” encompasses a wide range of different movements, ideologies, and directions, it is generally divided into two main branches: the European and the American. This paper focuses on the European branch, which differs significantly from the American one, especially regarding economic and religious issues. This paper explores several core aspects of the European New Right’s ideology: the concept of metapolitical strategy, commonly known as “right-wing Gramscism”, which aims to exert ideological influence through gradual infiltration of existing institutional frameworks; the rejection of the Judeo-Christian religious heritage and the advocacy of a return to pre-Christian Indo-European polytheism; opposition to multiculturalism as a concept of global integration of racially, ethnically, and religiously diverse peoples, and the promotion of ethnopluralism as an alternative model; anti-liberalism with a focus on the critique of liberal modernity; rejection of neoliberal capitalism in favor of reviving an autarkic “third way” economy; and the concept of archeofuturism, which seeks to reconcile science and technology with the preservation of so-called “archaic values”