FF Open Press - open access books from University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences / Izdanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu u otvorenom pristupu
Not a member yet
277 research outputs found
Sort by
Nova post vetera coepit: ikonografija prve kršćanske umjetnosti
Get PDFTrebamo li prvu kršćansku umjetnost 3. i 4. stoljeća promatrati kao zasebnu i zatvorenu cjelinu, izvan korpusa antičke, odnosno, rimske umjetnosti? Smijemo li je izdvojiti iz njezina prirodnog i povijesnog okoliša i pretvoriti je u zasebno razdoblje ili zaseban stil? Ova knjiga nastoji pokazati da okolnosti nastanka kršćanske slike niti izdaleka nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti. Umjesto toga, upoznat ćemo slojevit svijet bogate prošlosti i vizualnog iskustva, koji prolazi kroz izvanredno velike promjene. Za Edwarda Gibbona, to je „revolucija koja će ostati zauvijek zapamćena i čije posljedice i danas osjećaju svi narodi“. No, moramo biti oprezni prema interpretacija ma koje to razdoblje opisuju kao vrijeme nazadovanja i propadanja, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, „trijumf barbarstva i kršćanstva“. Upravo će nam razvitak kršćanske umjetnosti pokazati kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od „babilonske bludnice“ u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao „najsjajnija luč svijeta“ i predvorje Augustinove Božje države. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkoga svijeta i rođena je kršćanska Europa.
Suizdavač tiskanog izdanja je Hrvatska sveučilišna naklada.Trebamo li prvu kršćansku umjetnost 3. i 4. stoljeća promatrati kao zasebnu i zatvorenu cjelinu, izvan korpusa antičke, odnosno, rimske umjetnosti? Smijemo li je izdvojiti iz njezina prirodnog i povijesnog okoliša i pretvoriti je u zasebno razdoblje ili zaseban stil? Ova knjiga nastoji pokazati da okolnosti nastanka kršćanske slike niti izdaleka nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti. Umjesto toga, upoznat ćemo slojevit svijet bogate prošlosti i vizualnog iskustva, koji prolazi kroz izvanredno velike promjene. Za Edwarda Gibbona, to je „revolucija koja će ostati zauvijek zapamćena i čije posljedice i danas osjećaju svi narodi“. No, moramo biti oprezni prema interpretacija ma koje to razdoblje opisuju kao vrijeme nazadovanja i propadanja, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, „trijumf barbarstva i kršćanstva“. Upravo će nam razvitak kršćanske umjetnosti pokazati kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od „babilonske bludnice“ u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao „najsjajnija luč svijeta“ i predvorje Augustinove Božje države. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkoga svijeta i rođena je kršćanska Europa.
Suizdavač tiskanog izdanja je Hrvatska sveučilišna naklada
Bibliografija hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća: Sv. 3, Književna zabava (1869) - Iskra (1891)
Get PDFU trećem svesku, držeći se kronologije, obrađeno je još 16 časopisa: od "Književne zabave hrvatsko-srbske" (1869.) do obnovljene zadarske "Iskre" (1891.). Uz časopise se nalaze imenska kazala suradnika. Ova je bibliografija rezultat istraživanja i rada na projektu Hrvatska književna periodika 19. stoljeća, br. 130704. Suradnice na bibliografiji bile su mr. sc. Marina Protrka i Suzana Coha
Bibliografija hrvatskih književnih časopisa 19. stoljeća: Sv. 4, Prosvjeta (1893) - Život (1900)
No full textU ovome svesku uvršteno je preostalih četrnaest časopisa: od "Prosvjete" (1893) do "Života" (1900). Uz časopise se nalaze imenska kazala suradnika. Ova je bibliografija rezultat istraživanja i rada na projektu Hrvatska književna periodika 19. stoljeća, br. 130704. Suradnice na bibliografiji bile su mr. sc. Marina Protrka i Suzana Coha
Сопоставительная фонетика русского и хорватского языков = Poredbena fonetika ruskoga i hrvatskoga jezika
Get PDFPoredbena fonetika ruskoga i hrvatskoga jezika tematikom je, načinom i razinom obrade prvenstveno namijenjena studentima ruskoga jezika Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Knjiga je pisana dvojezično, ruskim i hrvatskim jezikom. Obrađuje ruski standardni suvremeni jezik i hrvatski standardni suvremeni jezik te sastavnice hrvatskoga jezika – čakavski i kajkavski, s njihovim posebnostima u odnosu na štokavski, a najčešće podudarnostima s ruskim jezikom.
Knjiga je podijeljena u dva dijela. U prvome se dijelu razrađuju teorijski problemi fonetike kao discipline i glasovni sustav, najprije ruskoga jezika, zatim hrvatskoga u usporedbi s trima komponentama hrvatskoga jezika.
Drugi dio obrađuje povijesni razvoj lingvističke misli od predznanstvenoga razdoblja do oblikovanja samostalne znanstvene discipline, fonetike u ruskome carskome, zatim sovjetskome te suvremenome ruskome jezikoslovlju.
Treći dio predstavlja vježbenica, sadržaj koje čine zadaci oblikovani prema potrebama i teškoćama s kojima se susreću studenti pri usvajanju, prvenstveno izgovora ruskoga jezika te bilježenju karakteristika ruskoga jezika na pismu.Poredbena fonetika ruskoga i hrvatskoga jezika tematikom je, načinom i razinom obrade prvenstveno namijenjena studentima ruskoga jezika Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Knjiga je pisana dvojezično, ruskim i hrvatskim jezikom. Obrađuje ruski standardni suvremeni jezik i hrvatski standardni suvremeni jezik te sastavnice hrvatskoga jezika – čakavski i kajkavski, s njihovim posebnostima u odnosu na štokavski, a najčešće podudarnostima s ruskim jezikom.
Knjiga je podijeljena u dva dijela. U prvome se dijelu razrađuju teorijski problemi fonetike kao discipline i glasovni sustav, najprije ruskoga jezika, zatim hrvatskoga u usporedbi s trima komponentama hrvatskoga jezika.
Drugi dio obrađuje povijesni razvoj lingvističke misli od predznanstvenoga razdoblja do oblikovanja samostalne znanstvene discipline, fonetike u ruskome carskome, zatim sovjetskome te suvremenome ruskome jezikoslovlju.
Treći dio predstavlja vježbenica, sadržaj koje čine zadaci oblikovani prema potrebama i teškoćama s kojima se susreću studenti pri usvajanju, prvenstveno izgovora ruskoga jezika te bilježenju karakteristika ruskoga jezika na pismu
Pragmatični svijet osjetilnosti: (poljsko-hrvatska komparativna studija)
Get PDFKnjiga je nastala kao mozaik članaka sa sudjelovanja na raznim hrvatskim i poljskim konferencijama na kojima sam izlagala odabrane pragmalingvističke teme.
Budući da osjetilni pragmemi tvore jednu zatvorenu cjelinu, odlučila sam se prikupiti svoje za ovu svrhu ponešto izmijenjene i dopunjene članke kako bi oni pomogli osvješćivanju jezičnoga izražavanja osjeta. Tomu problemu pristupila sam komparativno jer usporedbom poljskoga i hrvatskog jezičnog iskazivanja lakše se uočavaju sličnosti i razlike u nazivanju osjetilnih pragmatičnih jedinica (pragmema).
Razlike su uvjetovane kulturološki i društveno, dok su sličnosti genetski utemeljene percepcijom i propriocepcijom. Percepciju nam omogućuju naša vanjska osjetila na tijelu, propriocepciju naš živčani sustav i autonomni unutarnji organi kojima ne možemo svjesno upravljati.
Sličnost ne zahvaljujemo samo činjenici da su poljski i hrvatski srodni jezici, nego i tomu da postoji tzv. univerzalna ljudska misao koju čovjek stvara na raznim dijelovima Zemlje te ju dalje razvija spoznavanjem svijeta pomoću svojih osjetila i izražavanjem tih spoznaja jezikom (što potvrđuje sličnost pri usporedbi naših dvaju jezika s engleskim jezikom).
Budući da su pragmemi i pragmafrazemi emotivno obojeni i česti u govoru i svakodnevnoj komunikaciji, oni su neophodni u učenju svakoga stranog jezika, pa tako i u učenju hrvatskoga i poljskoga jezika.
Knjiga je podijeljena u 7 poglavlja i svako poglavlje počinje s teoretskim uvodom, s etimologijom naziva osjeta, a na kraju ove analize nalazi se zaključak i literatura o predmetu te kazalo i bilješka o autorici.
Ova je knjiga namijenjena ponajprije studentima hrvatskoga i poljskoga jezika na dotičnim katedrama u raznim zemljama, kao i ostalim zainteresiranima za govorni jezik.
(iz Predgovora / N. Pintarić)
Suizdavač tiskanog izdanja je Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a knjiga je objavljena kao dio nakladničke cjeline Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis.Knjiga je nastala kao mozaik članaka sa sudjelovanja na raznim hrvatskim i poljskim konferencijama na kojima sam izlagala odabrane pragmalingvističke teme.
Budući da osjetilni pragmemi tvore jednu zatvorenu cjelinu, odlučila sam se prikupiti svoje za ovu svrhu ponešto izmijenjene i dopunjene članke kako bi oni pomogli osvješćivanju jezičnoga izražavanja osjeta. Tomu problemu pristupila sam komparativno jer usporedbom poljskoga i hrvatskog jezičnog iskazivanja lakše se uočavaju sličnosti i razlike u nazivanju osjetilnih pragmatičnih jedinica (pragmema).
Razlike su uvjetovane kulturološki i društveno, dok su sličnosti genetski utemeljene percepcijom i propriocepcijom. Percepciju nam omogućuju naša vanjska osjetila na tijelu, propriocepciju naš živčani sustav i autonomni unutarnji organi kojima ne možemo svjesno upravljati.
Sličnost ne zahvaljujemo samo činjenici da su poljski i hrvatski srodni jezici, nego i tomu da postoji tzv. univerzalna ljudska misao koju čovjek stvara na raznim dijelovima Zemlje te ju dalje razvija spoznavanjem svijeta pomoću svojih osjetila i izražavanjem tih spoznaja jezikom (što potvrđuje sličnost pri usporedbi naših dvaju jezika s engleskim jezikom).
Budući da su pragmemi i pragmafrazemi emotivno obojeni i česti u govoru i svakodnevnoj komunikaciji, oni su neophodni u učenju svakoga stranog jezika, pa tako i u učenju hrvatskoga i poljskoga jezika.
Knjiga je podijeljena u 7 poglavlja i svako poglavlje počinje s teoretskim uvodom, s etimologijom naziva osjeta, a na kraju ove analize nalazi se zaključak i literatura o predmetu te kazalo i bilješka o autorici.
Ova je knjiga namijenjena ponajprije studentima hrvatskoga i poljskoga jezika na dotičnim katedrama u raznim zemljama, kao i ostalim zainteresiranima za govorni jezik.
(iz Predgovora / N. Pintarić)
Suizdavač tiskanog izdanja je Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a knjiga je objavljena kao dio nakladničke cjeline Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis
Prilozi povijesti psihologije u Hrvatskoj
Get PDFPrilozi povijesti hrvatske psihologije prvo je referentno djelo s povijesnim pregledom hrvatske psihologije. Poglavlja donose pregršt vrijednih informacija o psiholozima i njihovim aktivnostima koje su omogućile da se psihologija u Hrvatskoj razvije u respekatbilnu znanost i struku. Autori priloga, redom istaknuti sveučilišni profesori i praktičari, i sami su dio povijesti psihologije u Republici Hrvatskoj. U knjizi opisuju prva istraživanja, početke sveučilišnog obrazovanja, primjenu znanja u praksi te sistematiziraju razvoj temeljnih i primijenjenih grana psihologije kroz razdoblja, autore i znanstvene teme. Sustavno su prikazana sva važna područja psihologije. Stoga ovo djelo predstavlja značajan znanstveni doprinos proučavanju povijesti psihologije u Hrvatskoj. (Iz recenzija prof.dr.sc Darja Maslić Seršić, prof. dr.sc Dražen Domijan
Keramika u arheologiji: Lončarstvo vučedolske kulture na vinkovačkom području
Get PDFThe book is divided into two parts: the first part stems from the author’s position in the Subdepartment of Archaeometry and Methodology at the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of Zagreb University, where she deals with an aspect of archaeology which is not very popular among archaeologists: counting, classifying and typologically describing tens of thousands of pottery sherds. But, as the author herself put it, We put together pieces of information as if piecing together a jigsaw puzzle, as though we were participating in the creation of the pottery vessels and entering the lives of the people who made them. Pottery is one of the materials most frequently processed and analysed by archaeologists, since it provides infinite and important information about the cultural, social, economic, religious and technological achievements of a community and about the period in which the vessel was made. This part of the book discusses analytical techniques and theoretical frameworks of pottery technology, and parameters for the processing of archaeological pottery. As such, it is very useful and pertinent for any archaeologist dealing with pottery finds as the leading source of archaeological data.
The second part of the book is also interesting to a broader readership, and not just for experts. Much as archaeology is nowadays an interdisciplinary science – which can also be read from Ina Miloglav’s book – we could not imagine reconstructing a landscape or the dietary habits of a population without archaeobotany, while archaeozoology studies animal remains found at archaeological sites. For example, we have learned that, in the period between around 2880–2480 BC, the predominant economic activity of the Vučedol population of Ervenica was animal herding, and that they mostly raised cattle. Many analyses done on sherds of Vučedol pottery have yielded ‘unimaginable’ data on the pottery. The archaeological biomarkers from a cup recovered from Ervenica have revealed residues of milk fat, allowing us to interpret it as a milk cup, while the fat residues on a pottery strainer from Damića Gradina lead to the conclusion that the Vučedol population produced cheese. In addition, petrographic analysis of pottery sherds has shown that the mineral composition of the pottery corresponds to the mineral composition of the loess that Ervenica and Damića Gradina sit on, which confirms that vessels were produced from local raw materials. A standardization test has also been conducted on the pottery material, and its results suggest that the production of pottery was standardized, especially when it comes to a certain type of bowl. On the basis of the results obtained, the author has concluded that the pottery production in these two Vučedol settlements was organized and that it involved specialized potters. (from the Foreword by Maja Krznarić Škrivanko)Knjiga je podijeljena na dva dijela, prvi dio knjige proizlazi iz radnog mjesta autorice na Katedri za arheometriju i metodologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u kojem se uhvatila u koštac s onim dijelom arheologije koji nije baš popularan kod arheologa, a to je prebrojavanje, klasificiranje i tipiziranje desetaka tisuća keramičkih ulomaka. Ali kako sama autorica kaže slažeći podatke poput slagalice čini nam se kao da sami sudjelujemo u stvaranju keramičkih posuda i ulazimo u živote ljudi koji su ih napravili. Keramika je jedan od najčešćih materijala koji arheolozi obrađuju i analiziraju, pružajući nebrojene i važne informacije o kulturnim, socijalnim, ekonomskim, religioznim i tehnološkim postignućima određene zajednice i razdoblja u kojem su pojedine posude nastale. Ovaj dio knjige koji se bavi analitičkim tehnikama i teorijskim okvirima o keramičkoj tehnologiji, kao i parametrima za obradu keramičkog materijala, vrlo je koristan i važan svakom arheologu koji se bavi keramičkim nalazima kao vodećem izvoru arheoloških podataka.Drugi dio knjige zanimljiv je i ostalim čitateljima, ne samo stručnjacima. Iako je arheologija danas interdisciplinarna znanost, što se iščitava i iz knjige Ine Miloglav, bez arheobotanike ne možemo zamisliti rekonstrukciju krajolika ili prehrambene navike stanovništva, dok se arheozoologija bavi proučavanjem životinjskih ostataka na arheološkim lokalitetima. Tako npr. saznajemo da je dominantna gospodarska grana Vučedolaca na Ervenici oko 2880.-2480. g. pr. Kr. bilo stočarstvo te da su najviše uzgajali goveda. Mnoge od analiza koje su napravljene na ulomcima vučedolskih posuda pružaju nam „nezamislive“ podatke o keramičkom posuđu. Arheološki biomarkeri na jednoj šalici s Ervenice pokazali su ostatke mliječnih masti te ju možemo interpretirati kao šalicu za mlijeko, dok se na osnovi ostataka masti s keramičkog cjedila s Damića gradine zaključuje kako su Vučedolci proizvodili sir. Osim toga, petrografske analize keramičkih ulomaka na vinkovačkom području pokazale su da mineralni sastav keramike odgovara mineralnom sastavu prapora na kojem se nalaze Ervenica i Damića gradina, što je dokaz da se posuđe izrađivalo od lokalnih sirovina. Napravljen je i test standardizacije na keramičkom materijalu čiji rezultati ukazuju na standardiziranu proizvodnju keramičkih posuda, posebno određenog tipa zdjela. Na osnovi rezultata autorica zaključuje da je u obrađenim vučedolskim naseljima postojala organizirana keramička proizvodnja sa specijaliziranim lončarima. (Iz Predgovora Maje Krznarić Škrivanko
Uvod u teorijsku arheologiju - stvaraoci i pravci u 20. stoljeću
Get PDFKnjiga donosi pregled pravaca u arheološkoj misli tijekom 20. stoljeća i ključnih autora unutar pojedinog pravca te raspravu o važnosti teorijskih koncepata u arheologiji
Dinamo - to smo mi! : antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima
Get PDFDjelo Dinamo – to smo mi! Antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima je, sukladno naslovu, antropološka studija o nogometnom klubu Dinamo iz Zagreba i njegovim navijačima, ali, s obzirom na kontekst koji daje, također i studija o hrvatskom društvu i sportu te njihovim transformacijama od 1950-ih do danas, s posebnim naglaskom na razdoblje nakon 1990. godine. Polazeći od spora koji Dinamovi navijači imaju s klubom, autor razmatra različita pitanja antropologije sporta, poput onih fundamentalnih kao što su razlozi za popularnost sporta i ljudsko uživanje u njegovu prakticiranju, do partikularnih, čega primjer mogu biti studije slučaja koje razmatraju specifične oblike udruživanja Dinamovih navijača. Središnje je pitanje, što je vidljivo po broju posvećenih poglavlja, za autora ono društvene moći i kontrole, odnosno otpora, koji institucionalnom ugrožavanju vlastite skupine i kulture pružaju navijači Dinama, u ovom djelu tretirani kao marginalizirana društvena i supkulturna skupina
Rukopisna ostavština na turskom jeziku svećenika Gjure Adama Büttnera
Get PDFGjuro Adam Büttner, svećenik Srijemske biskupije i prvi župnik u Zemunu po oslobođenju od Turaka, porijeklom je bio Nijemac. Župničku službu u Zemunu obnašao je od 1744. do 1779. godine. Njegova rukopisna ostavština na turskom jeziku pronađena je u Dijecezanskoj knjižnici u Đakovu. Sastoji se od njemačko-turskog Rječnika (126 str.) te nekoliko sveščića i listića katekizamskog i jezikoslovnog sadržaja na turskom jeziku. U svim je tekstovima turski jezik pisan latinicom. Može se pretpotstaviti da je ova građa bila namijenjena vjersko-prosvjetnom radu, jer se Zemun tijekom Büttnerova župnikovanja nalazio na samoj granici kršćanskog svijeta i Osmanskog Carstva.
Ostavština takve vrste i tolikoga obima može se na području Hrvatske smatrati pravom rijetkošću. Ovaj je rad lingvistička analiza Büttnerova Rječnika na fonetsko-fonološkoj, morfološkoj, leksikografskoj i sintaktičkoj razini