1,721,015 research outputs found
Role of investment treaties and jurisdiction of ICSID
No full textU ovom radu bavim se prije svega pretpostavkama za nadležnost Centra za rješavanje sporova između država i državljana drugih država. Obraćam pozornost zasebno na subjektivne (ratione personae) i objektivne (ratione materiae) pretpostavke za nadležnost. U radu, također, ističem dvostrane ugovore o zaštiti ulaganja kao jedan od najvažnijih izvora za nadležnost Centra. U okviru tog poglavlja posebno se bavim sporazumom o nadležnosti Centra koji je sadržan u takvim ugovorima i standardima zaštite koji se pružaju ulagačima. Ovaj rad, uz ostalo, navodi i neke statističke podatke o Centru i pokazuje kolika je njegova uloga danas
Protection of the Consumer as the Weaker Contracting Party in the Rome I and Brussels Ibis Regualtions
No full textPravila međunarodnog privatnog prava koja se odnose na potrošačke ugovore simptomatično smjeraju uspostaviti ravnotežu između dvije ugovorne strane, od kojih je jedna strana, potrošač, u inherentno slabijem položaju. Zaštitnim odredbama nastoji se pružiti zaštita osobi potrošača u dva smjera; izborom mjerodavnog prava i uspostavljanjem posebne, protektivne nadležnosti. Time se značajno ograničava stranačka autonomija, jedno od temeljnih načela međunarodnog prava u području ugovornih obveza. No odstupanje od uobičajenih principa je nužan kolateral, a uvođenjem zasebnih odredaba za potrošačke ugovore uspostavlja se ravnoteža i harmonizira odnos moći između trgovca i potrošača. Najvažniji izvor za mjerodavno pravo u potrošačkim ugovorima je Uredba Rim I, dok su odredbe o međunarodnoj nadležnosti sadržane u Uredbi Bruxelles I bis. Ujednačenim tumačenjem tih dviju uredbi pruža se efektivna zaštita potrošaču, temeljito poduprta praksom Suda Europske unije. Ovaj rad analizira ratio zaštite pružene potrošaču u tim uredbama, istodobno pružajući uvid u njezin doseg kroz podrobnu analizu sudskih presuda.The rules of private international law relating to consumer contracts symptomatically aim to establish a balance between two contracting parties, one of which, the consumer, is in an inherently weaker position. Protective provisions try to provide protection to the consumer in two directions; by choosing the applicable law and establishing a special, protective jurisdiction. This significantly limits party autonomy, one of the fundamental principles of international law in the area of contractual obligations. However, deviation from the usual principles is a necessary collateral, and by introducing separate provisions for consumer contracts, a balance is established and the power relationship between the trader and the consumer is harmonized. The most important source for the applicable law in consumer contracts is the Rome I Regulation, while the provisions on international jurisdiction are contained in the Brussels I bis Regulation. The uniform interpretation of these two regulations provides effective protection to the consumer, thoroughly supported by the practice of the Court of the European Union. This paper analyzes the ratio of protection provided to the consumer in these regulations, at the same time providing an insight into its reach through a detailed analysis of court rulings
Mediation With Special Emphasis on Mediation in Cross-border Disputes
No full textMedijacija je postupak u kojemu stranke uz prisutnost treće, neovisne osobe pokušavaju riješiti svoj spor dogovorom. Godine 2003. u Hrvatskoj je na snagu stupio Zakon o mirenju. Bio je to prvi posebni zakon koji je uređivao medijaciju. Uvođenjem Direktive 2008/52/EC Europskog parlamenta i vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim sporovima zakon se morao prilagoditi, te je novi Zakon o mirenju stupio na snagu 2011. godine. Ni jedan ni drugi zakon nisu polučili previše uspjeha, te se medijacija još uvijek ne primjenjuje u mjeri u kojoj bi trebala. Danas, 20 godina nakon prvog zakona, na snazi je potpuno novi Zakon o mirnom rješavanju sporova.
U ovom radu prikazuju se prednosti postupka medijacije, analiziraju se promjene koje novi zakon donosi, iznose se napori koje Europska unija pruža kako bi potaknula medijaciju u prekograničnim sporovima te se komparativno prikazuje pravno uređenje instituta medijacije u pojedinim državama članicama Europske unije.Mediation is a process in which involved parties, in the presence of a third, independent party or person, attempt to resolve their dispute through a sort of agreement. In the year 2003., the “Law on Mediation” came into effective service in Croatia. It was considered the first special law that regulated the process of mediation. Furthermore, with the introduction of Directive 2008/52/EC of the European Parliament and EU Council on certain aspects of mediation in civil and commercial matters and disputes, the law required customization and adjustment, which led to the new “Law on Mediation”, which came into effect in the year 2011. As it came out to be, neither of the two laws yielded significant success, and the concept of mediation is still not applied - to the extent it should be. Today, marking almost 20 years after the first law passed, a completely new “Law on Peaceful Dispute Resolution” has been put into effect.
This paper presents the advantages of the mediation process, studies and analyzes the changes brought by the new law, as well as it highlights the efforts that the European Union provides to promote appliance of mediation in cross-border disputes and comparatively, depicts the legal regulation and structure of the mediation institute in individual member states of the European Union
Law governing the arbitration agreement
No full textDiplomski rad se odnosi na zakon koji upravlja ugovorom o arbitraž
Traffic accidents with an internatiolnal element in the judical practice of the Croatian courts
No full textRazvojem proizvodnje i povećanjem svakodnevnog korištenja vozila, povećao se broj prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj, ali i u svijetu. S obzirom na mogućnost inozemnog putovanja, djelomičan broj prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj ima međunarodno obilježje. Kako bi kompleksnost teme prometnih nesreća s međunarodnim obilježjem bila što jednostavnija i razumljivija, ovaj rad strukturiran je od apstraktnog prema konkretnom. U tome pogledu, rad se kreće od apstraktnog pravnog okvira koji utvrđuje norme, pa sve do hrvatske sudske prakse i tijela koja te norme primijenjuju na konkretan slučaj. Sama praksa hrvatskih sudova razdijeljena je na praksu općinskih, županijskih i Vrhovnog suda. Cilj rada je analiza postojećeg pravnog okvira i odluka sudskih tijela kako bi hrvatsko pravosuđe postalo kvalitetnije te se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak.By developing production and increasing the everyday use of vehicles, the number of traffic accidents in the Republic of Croatia and in the world has increased. Given the possibility of foreign travel, a partial number of traffic accidents in the Republic of Croatia has an international element. In order to make the complexity of the topic of traffic accidents with the international element as simple and understandable as possible, this paper is structured from abstract to concrete. In this regard, the paper ranges from an abstract legal framework that defines standards, to Croatian case-law and the bodies that apply those standards to a particular case. The very practice of the Croatian courts is divided into the practice of the municipal, county and Supreme Court. The aim of the paper is to analyse the existing legal framework and decisions of judicial bodies in order to improve the Croatian judiciary and strengthen citizens' trust in the legal system
Mediation With Special Emphasis on Mediation in Cross-border Disputes
No full textMedijacija je postupak u kojemu stranke uz prisutnost treće, neovisne osobe pokušavaju riješiti svoj spor dogovorom. Godine 2003. u Hrvatskoj je na snagu stupio Zakon o mirenju. Bio je to prvi posebni zakon koji je uređivao medijaciju. Uvođenjem Direktive 2008/52/EC Europskog parlamenta i vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim sporovima zakon se morao prilagoditi, te je novi Zakon o mirenju stupio na snagu 2011. godine. Ni jedan ni drugi zakon nisu polučili previše uspjeha, te se medijacija još uvijek ne primjenjuje u mjeri u kojoj bi trebala. Danas, 20 godina nakon prvog zakona, na snazi je potpuno novi Zakon o mirnom rješavanju sporova.
U ovom radu prikazuju se prednosti postupka medijacije, analiziraju se promjene koje novi zakon donosi, iznose se napori koje Europska unija pruža kako bi potaknula medijaciju u prekograničnim sporovima te se komparativno prikazuje pravno uređenje instituta medijacije u pojedinim državama članicama Europske unije.Mediation is a process in which involved parties, in the presence of a third, independent party or person, attempt to resolve their dispute through a sort of agreement. In the year 2003., the “Law on Mediation” came into effective service in Croatia. It was considered the first special law that regulated the process of mediation. Furthermore, with the introduction of Directive 2008/52/EC of the European Parliament and EU Council on certain aspects of mediation in civil and commercial matters and disputes, the law required customization and adjustment, which led to the new “Law on Mediation”, which came into effect in the year 2011. As it came out to be, neither of the two laws yielded significant success, and the concept of mediation is still not applied - to the extent it should be. Today, marking almost 20 years after the first law passed, a completely new “Law on Peaceful Dispute Resolution” has been put into effect.
This paper presents the advantages of the mediation process, studies and analyzes the changes brought by the new law, as well as it highlights the efforts that the European Union provides to promote appliance of mediation in cross-border disputes and comparatively, depicts the legal regulation and structure of the mediation institute in individual member states of the European Union
Arbitration agreement with an emphasis on the substantive legal validity of the arbitration agreement
No full textArbitraža je izvansudski način rješavanja sporova koji stranke moraju izrijekom ugovoriti. Ugovor se sklapa u pisanom obliku, a može nastati u obliku arbitražne klauzule unutar samog ugovora ili u obliku posebnog ugovora. Da bi se arbitražni postupak mogao provesti potrebno je da ugovor o arbitraži udovolji određenim uvjetima kao što su sposobnost stranaka, arbitrabilnost spora, nepostojanje isključive sudske nadležnosti itd. Ugovor o arbitraži u hrvatskom zakonodavstvu uređen je Zakonom o Arbitraži donesenom od strane Hrvatskog sabora 2001. godine. Formalna valjanost ugovora o arbitraži uređena je Zakonom o arbitraži, a pravo mjerodavno za materijalnopravnu valjanost ugovora o arbitraži bit će pravo koje su stranke same odabrale. Upravo se to javlja kao jedan od glavnih problema i velikih izazova vezanim uz arbitražu jer stranke takav izbor često propuste odabrati. Javlja se pitanje treba li uzeti u obzir mogućnost prešutnog izbora mjerodavnog prava za ugovor o arbitraži? Ova mogućnost razlikuje se između država kontinentalnog i anglosaksonskog kruga. Anglosaksonske države sklonije su prihvatiti mogućnost prešutnog izbora, dok većina zemalja kontinentalnog kruga ne poznaje takav izbor prava. Uz to, razlika između ova dva kruga je što je anglosaksonsko pravo sklonije primijeniti lex contractus u korist arbitražnog sporazuma. Kontinentalne države puno će češće u slučaju propusta izričitog izbora, primijeniti podrednu poveznicu lex loci arbitri.Arbitration is an out-of-court dispute resolution method that the parties must expressly agree upon. The arbitration agreement has to be made in writing and can take the form of an arbitration clause within the contract itself or as a compromise. In order for an arbitration to take place, the contract must meet certain conditions, such as the capacity of the parties, the arbitrability of the dispute, and the absence of exclusive court jurisdiction, etc. The arbitration agreement in Croatian legislation is governed by the Arbitration Act, passed by the Croatian Parliament in 2001. The formalvalidity of the arbitration agreement is governed by the Arbitration Act. The law applicable to the arbitration agreement will be the law chosen by the parties themselves. This often becomes one of the main problems and significant challenges related to arbitration, as parties often fail to make this choice. The question arises whether the possibility of an implied choice of applicable law for the arbitration agreement should be considered. This possibility varies between civil law and common law countries. Common law countries are more likely to accept the possibility of an implied choice, while most civil law countries do not recognize such a choice of law. Additionally, the difference between these two legal families is that common law is more inclined to apply lex contractus in favor of the arbitration agreement. Civil law countries are much more likely, in the case of a failure to make an explicit choice, to apply the subsidiary connection lex loci arbitri
Applicable law according to the EU succesion regulation
No full textOdređivanje mjerodavnog prava za slučajeve prekograničnog nasljeđivanje je od posebne važnosti s obzirom sve češći međunarodni karakter koji takvi slučajevi imaj u.Uredba o nasljeđivanjutemeljni je izvor unificiranih pravila međunarodnog privatnog prava u Europskoj uniji za određivanje mjerodavnog prava za nasljeđivanje. Rješenja koja se pritom utvrđuju su odraz politike Europske unije na području nasljeđivanja s prekograničnim elementom utemeljena na načelu Europske unije o slobodi kretanja kojoj je cilj pojednostavniti i poboljšati međunarodna pravila o nasljeđivanju. Posebno se takva politika odražava uvođenjem jedinstvenog kriterija određivanja mjerodavnog prava uz ograničene iznimke tejedinstvena rješenja glede utvrđivanja nadležnosti i mjerodavnog prava u stvarima koje regulira Uredba o nasljeđivanju. Takvim rješenjem nastoji se postići da se u svakom slučaju s obzirom na konkretne okolnosti primjeni pravo koje pruža veću razinustabilnosti za ostavitelja
Law Applicable to the Merits of the Dispute in Arbitration
No full textU ovome radu dotaknut ćemo se temeljnih pitanja vezanih za arbitražu s posebnim naglaskom na pravo mjerodavno za bit spora. Samom radu pristupilo se gradacijski uz prikaz aktualnih zakonskih rješenja Zakona o arbitraži te srodnih mu međunarodnih konvencija. Polazilo se od samog određivanja pojma arbitraže, načelima na kojim se temelji, nužnih uvjeta arbitrabilnosti koji se moraju ispuniti da bi do arbitraže došlo. Središnji dio rada usredotočen je na definiranje mjerodavnog prava i njegovih pojavnih oblika, a u tome dijelu najviše se bavi mjerodavnim pravom za bit spora te izazovima koji se mogu pojaviti kroz načine odabira mjerodavnog prava za bit spora. Na kraju samoga rada upoznajemo se sa ograničenjima koja stoje na putu određivanja mjerodavnog prava te važnosti njegova odabira.In this work, we will delve into fundamental questions related to arbitration with a special emphasis on the law applicable to the meritum of the dispute. The work was approached in a gradational manner, presenting the current legal solutions of the Croatian Arbitration Act and related international conventions. It started with the very definition of the concept of arbitration, the principles on which it is based, the necessary conditions of arbitrability that must be met for arbitration to take place. The central part of the work is focused on defining the applicable law and its manifestations, with a particular focus on the applicable law to the core of the dispute and the challenges that can arise through the methods of selecting the applicable law to the core of the dispute. In the end of the work itself, we familiarize ourselves with the obstacles that stand in the way of determining the applicable law and the importance of its choice
Arbitrability in Croatian and Comapartive Law
No full textU ovom radu se prikazuje institut arbitrabilnosti fokusirajući se na hrvatsko i poredbeno pravo. Rad započinje sa uvodom u materiju o arbitraži općenito, nakon čega se podrobnije analizira sam ugovor o arbitraži na koji se veže institut arbitrabilnosti. Slijedi definiranje samog koncepta arbitrabilnosti, te se on zatim razrađuje detaljnije kroz njegove podvrste; objektivnu, subjektivnu i jurisdikcijsku. Definira se pojam objektivne arbitrabilnosti, te se uspoređuje različito uređenje ovog instituta u Hrvatskoj i u poredbeno-pravnim zakonodavstvima, nakon čega slijedi obrazloženje zašto uopće dolazi do ograničenja objektivne arbitrabilnosti. Subjektivna arbitrabilnost nam govori tko može biti stranka u arbitražnom postupku, a jurisdikcijska arbitrabilnost određuje kada postoji isključiva nadležnost nekog suda koja ograničava arbitražu. Detaljnije se analizira arbitrabilnost radno-pravnih sporova u Hrvatskoj, fokusirajući se na ZOR i opća arbitražna pravila, te u Americi, gdje se obrađuju presude američkog Vrhovnog suda vezane uz sporove o kolektivnim ugovorima. Također se obrađuje arbitrabilnost sporova koji nastaju unutar trgovačkih društava, kako u hrvatskom tako i u njemačkom pravu. Zakjučno se zaokružuje tematika prikazujući odnos arbitrabilnosti i državnih sudova, te položaj instituta arbitrabilnosti u samom pravnom sustavu.This paper presents the institute of arbitrability, focusing on Croatian and comparative law. The paper begins with an introduction to the subject of arbitration in general, after which the arbitration agreement itself, to which the institute of arbitrability is bound, is analyzed in more detail. Afterwards the definition of the concept of arbitrability itself is covered, and it is then elaborated in more detail through its subtypes; objective, subjective and jurisdictional. The concept of objective arbitrability is defined, and the different regulation of this institute in Croatia and in comparative legal legislation is compared, followed by an explanation of why objective arbitrability is limited in the first place. Subjective arbitrability tells us who can be a party in arbitration proceedings, and jurisdictional arbitrability determines when there is exclusive jurisdiction of a court that limits arbitration. The arbitrability of labor law disputes in Croatia is analyzed in more detail, focusing on the Croatian Law of Labor and general arbitration rules, and in America, where the judgments of the US Supreme Court related to disputes on collective agreements are processed. It also deals with the arbitrability of disputes arising within companies, both in Croatian and German law. In conclusion, the topic is rounded off by showing the relationship between arbitrability and state courts, and the position of the institute of arbitrability in the legal system itself
- …
