1,720,966 research outputs found
REFORM OF THE CANON PENAL LAW. RENEWAL OF THE BOOK VI OF CODE OF CANON LAW
Get PDFU ovom se radu prikazuje reformirano kanonsko kazneno pravo. Obnova kaznenog zakonodavstva u Crkvi rezultat je dugogodišnjeg i temeljita promišljanja na temelju traženja mnogih biskupskih konferencija, drugih crkvenih ustanova, ali i pravnih stručnjaka da se kazneno pravo reformira tako da kaznene odredbe budu preciznije i jasnije te organski bolje posložene. Na taj se način jednostavnije i brže može ostvariti trostruka svrha primjenjivanja kazni: ponovna uspostava pravednosti, popravak krivca i uklanjanje sablazni. Papa Franjo odgovorio je na te potrebe Crkve te je apostolskom konstitucijom Pascite gregem Dei od 23. 5. 2021. proglasio obnovljenu VI. knjigu Zakonika kanonskog prava pod naslovom „Kaznene mjere u Crkvi“. Nakon uvoda autor u ovom radu ukratko prikazuje put obnove kaznenog prava (iter rennovationis) da bi zatim istaknuo tri kriterija te obnove: prvi se kriterij odnosi na veću preciznost i određenje kaznenih mjera, drugi na zaštitu zajednice i nastojanje da se uklone sablazni i nadoknadi šteta, dok se treći kriterij dotiče nakane vrhovnog zakonodavca da odgovornima u Crkvi pruži učinkovito sredstvo da se u zajednicama kojima predstoje osigura mir, red i pravednost te da se preduhitri počinjenje kažnjivih djela. U trećem dijelu rada autor ukazuje na bitne novosti koje su uvedene u VI. knjigu Zakonika. U tom smislu posebno izdvaja i obrađuje sljedeće argumente: na području primjenjivanja kazna ističe se pravo na obranu i moralna sigurnost te pravno načelo quot delicta tot poenae, zatim odredbe o zastari kaznene tužbe, a posebno analizira okajničke kazne (poenae expiatoriae) u novom kan. 1336. Konačno se posvećuje onim kažnjivim djelima kod kojih je osobito vidljiva obnova kaznenih odredbi: zloupotreba maloljetnih osoba kao i vlasti i službe u Crkvi, kažnjiva djela protiv šeste Božje zapovijedi i kažnjiva djela protiv uredna i pravilna upravljanja vremenitim crkvenim dobrima.In this article is shown reformed canon penal law. Renewal of the penal legislation in the Catholic Church is the result of long-term and fundamental reflection on demand of many bishop conferences, of other ecclesial institutions also of many canonists. They all required the reform od penal law so that canonical penal norms are more precise and clear and organically better systematized. In this way, the threefold purpose of applying penalties can be achieved more easily and quickly: the justice sufficiently restored, the offender reformed, and the scandal repaired. Pope Francis responded to these necessities of the Church and proclaimed the renewed Book VI of the Code of Canon Law entitled “Penal Sanctions in the Church” with apostolic constitution Pascite gregem Dei of May 23, 2021. After the introduction, the Author in this work briefly outlines the path to renewal of penal law (iter rennovationis), to than highlight the three criteria of that renewal: the first criterion refers to greater precision and specificity of penalties, the second to the protection of the community and the effort to removing scandals and repairing harm, while the third criterion concerns the intention of the supreme legislator to provide Ordinaries in the Church with an effective instruments of ensuring order, peace and justice in their communities, and to prevent the commission of delicts. In the third part of the paper, the Author points out the important innovations that have been introduced in the Book Vi of the Code of Canon Law. In this sense he singles out and deals with the following topics: in the area of applying of penalties, the right to defense and moral security is emphasized; the juridical principle quot delicta tot poenae; then norms about the prescription of criminal action; and in particular then expiatory penalties (poenae expiatoriae) in the new Can. 1336 are analyzed. Finally, the Author deals with those delicts in which the renewal of penal norms is particularly visible: abuse of minors as well as abuse of authority and offences against the exercise of duties, delicts against the sixth commandment of the Decalogue and delicts against the proper administering of temporal goods of the Church
Matrimonial Consent and the Mental Life of the Person. A Psychological-Canonical Analysis of Matrimonial Consent
Get PDF»Ženidbena privola čin je volje kojim muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu« (kan. 1057, § 2). U analizi te kanonske definicije ženidbene privole autor članka otkriva pravne i psihološke elemente. Usmjerava pozornost na mjesto i ulogu ljubavi u psihološkoj, pravnoj i duhovnoj dimenziji osoba koje sklapaju ženidbu. Ukazuje na psihičke dinamizme i strukture koji su uključeni u oblikovanje te davanje i primanje ženidbene privole. Budući da je Ženidbena privola odluka zaručnika da dijele »zajednicu svega života« (kan. 1055, § 1), autor analizira psihološki proces odlučivanja. U formiranju ženidbene privole i u samoj ženidbi mogu se, međutim, pojaviti poteškoće psihičke naravi u obliku lakših psihopatologija ili kao posljedica neskladnosti na podsvjesnoj razini između izabrane vrjednote i njezinog ostvarenja. Da bi se rasvijetlile te činjenice, autor razlaže tri dimenzije psihičkog života: razumnu ili moralnu, podsvjesnu dimenziju i treću dimenziju koja se izjednačava s psihopatologijom. Pored trostruke dimenzionalnosti, postoje i tri razine psihičkog života: psihofiziološka, psihosocijalna i duhovna ili racionalna razina. Kao voljni čin i odluka, ženidbena je privola izravno povezana sa slobodom i odgovornošću, pa je zato potrebno uočiti razliku između esencijalne i efektivne slobode. Primjenjujući psihološke spoznaje na kanonsku ženidbenu privolu, autor vrjednuje valjanost ženidbene privole prema trostrukoj dimenzionalnosti psihičkog života, a posebno analizira utjecaj podsvjesnoga u odnosu na privolu. Da bi se ispravno prosuđivao nedostatak u ženidbenoj privoli zbog duševne bolesti, potrebna je ispravna suradnja kanonskog prava sa znanostima koje proučavaju to područje (psihologija, psihijatrija). U suodnosu tih znanosti podrazumijeva se prihvaćanje pojmova normalnosti i psihopatologije, te zrelosti i nezrelosti u svjetlu cjelovite kršćanske antropologije. U sudskoj se praksi ta suradnja očituje u ispravnom odnosu između crkvenog suca i stručnjaka te u poštivanju njihovih uloga i kompetencija u ženidbenoj parnici.»Matrimonial consent is an act of the will by which a man and a woman give and accept each other through an irrevocable covenant in order to establish marriage« (can. 1057, § 2). In the analysis of this canonical definition of matrimonial consent the author of this article reveals juridical and psychological elements. He draws attention towards the place and the role of love in psychological, juridical and spiritual dimension of persons who contract marriage. The author also points out the mental dimensions and structures which are involved in the formation and giving and accepting matrimonial consent. Since matrimonial consent is a decision of spouses to share »a partnership of the whole of life« (can. 1055, § 1), the author analyzes the psychological process of decision making. In the formation of matrimonial consent and in the marriage itself the difficulties of mental nature might appear in the form of minor psychopathology or as the consequence of inconsistencies on the subconscious level between the chosen value at a conscious level and its realization. It happens because the subconscious part of the »actual self« is principally in contradiction with the »ideal self«. In order to clarify these facts, the author explains three dimensions or states of mental life: rational or moral, subconscious dimension and the third one which involves normality versus psychopathology. Apart from triple dimensionality, there are also three levels of mental life: psycho-physiological, psycho-sociological and spiritual or rational. As an act of will and decision, matrimonial consent is directly related to freedom and responsibility, and because of that it is necessary to notice the difference between the essential and effective freedom. Implementing the psychological findings on canonical matrimonial consent, the author evaluates the validity of matrimonial consent taking into account triple dimensionality of mental life, particularly analyzing the influence of second dimension at a subconscious level in regard to consent. In order to judge correctly the defect of matrimonial consent because of mental illness, there is a need for correct cooperation of canon law with the sciences which deal specifically with that area of life (i.e. psychology and psychiatry). In correlation of these sciences it is required to take into consideration the concepts of normality and psychopathology, as well as the concepts of maturity and immaturity in the light of the integral Christian anthropology. In Jurisprudence this cooperation is manifested in the correct relationship between ecclesiastical judges and experts in the psychological investigation, which involves the indispensable respect for their specific role and competence in the canonical process for the declaration of nullity of a marriage due to mental incapacity
The Church in Croatia and Church Law: Situation and Perspectives
Get PDFAutor u ovom radu analizira mjesto i ulogu crkvenog prava (kanonsko pravo, liturgijsko pravo, javno crkveno pravo) u životu Crkve u Hrvatskoj, ne zanemarujući pritom ni Crkvu u Bosni i Hercegovini ukoliko se radi o istom hrvatskom jezičnom području. Stoga u prvom dijelu razlaže dostupnost hrvatskih prijevoda Zakonika kanonskog prava, prijašnjeg iz 1917. godine i sada važećeg iz 1983. godine, ali i ostalih normativnih akata važnih za život opće Crkve i partikularnih Crkava. U drugom dijelu iznosi znanstveno i stručno djelovanje i publicistiku hrvatskih crkvenih pravnika: njihovu nastavnu aktivnost na crkvenim fakultetima te objavljivanje priručnika, udžbenika, komentara pojedinih knjiga Zakonika i znanstveno-stručnih radova koji se odnose na važne teme crkvenog prava. Zajedničko djelovanje crkvenih pravnika hrvatskog govornog područja posebno se ogleda u organiziranju i provedbi znanstvenih kanonsko-pravnih simpozija i objavljivanju zbornika radova s tih simpozija, o čemu autor govori u trećem dijelu ovoga rada. Predstavljaju se također i tri značajna projekta kao neposredna obveza koja stoji pred hrvatskim crkvenim pravnicima: izrada i objavljivanje Rječnika kanonskog prava i cjelovitog komentara Zakonika kanonskog prava na hrvatskom jeziku te osnivanje Hrvatskog kanonističkog društva.In the present paper the author analyses the place and role of the Church Law (Canon, Liturgical and Public Church Law) in the life of the Church in Croatia as well as in Bosnia and Herzegovina in so far as it is a part of the same Croatian linguistic space. Therefore, the first part the article analyses the availability of a Croatian translation of the Code of Canon Law: of the former Code from 1917 as well as the current one from 1983, but also of the other normative acts relevant for the life of the Universal Church and of particular Churches all over the world. In the second part of the article, the author outlines the scientific and professional activity as well as publications of Croatian ecclesiastical legal experts: their academic work in ecclesiastical faculties, as well as the publication of manuals, textbooks, commentaries on each of the seven individual books of the current Code and scientific publications on important topics of Church Law. The common activity of Croatian ecclesiastical legal experts is particularly reflected in the organization and realization of scientific canon-law conferences and the publication of conference papers, which is dealt with in the third part of this article. Croatian ecclesiastical legal experts intend to present three important projects in the near future: preparation and publication of the Dictionary of Canon Law and a comprehensive commentary of the Code of Canon Law in Croatian, as well as the foundation of the Croatian Canon Law Society
THE PRIEST MINISTER OF THE MOST HOLY EUCHARIST – CANONICAL-JURIDICAL NORMS
Get PDFAutor u članku razlaže odnos svećenika i euharistije u kanonsko-pravnom vidu, ukoliko je svećenik istodobno predvoditelj, slavitelj i služitelj sv. mise. Izdvajajući one kanonsko-pravne odrednice općeg i partikularnog prava koje se odnose na to područje, tumači ih i osvjetljava njihovo značenje u svakodnevnoj svećenikovoj praksi. Pritom uzima u obzir kako univerzalno kanonsko pravo (Zakonik kanonskog prava iz 1983. i drugi pravni akti važeći za cijelu latinsku Crkvu) tako i partikularno pravo, posebno odredbe i smjernice Hrvatske biskupske konferencije, ali i pojedinih biskupija, prvenstveno onih koje su u sastavu Riječke metropolije. Rad je podijeljen u četiri dijela: 1. spominjanje imena pokojnika u misi; 2. slavljenje mise više od jedanput na dan (binacije i trinacije); 3. slavljenje mise po tzv. „kolektivnoj nakani“; 4. prilog za misno slavlje. Iz tako podijeljene materije vidljive su obveze i prava svećenika služitelja euharistije. Kanonska normativa o tim pitanjima, koja je sada na snazi i kojom je crkveni zakonodavac htio urediti svećenikovo služenje euharistije, metodološki je tako izložena da bude u svakom trenutku uporabljiva i korisna najprije samim svećenicima, ali i svima onima koji se žele pobliže upoznati s tim važnim temama.In this study Author explains relationship between the priest and the Holy Eucharist in the light of canonical-juridical norms in regard to his triple position: the priest at the same time presides, celebrates and is the minister of the Eucharistic celebration. Selecting those canonical-juridical norms of universal and particular Canon law that directly refers to this matter, Author offers their interpretation and application to the concrete and everyday practice of priest. In doing so he takes into consideration universal Canon law (Code of Canon Law 1983 and other juridical norms valid for the whole Latin Church) as well as particular law: directives and instructions of the Croatian Bishop Conference, and each particular diocese, in the first place the norms and instructions of the dioceses belonging to the ecclesiastical province of Rijeka.
The study is divided in four sections: 1. Mention of the name of deceased in the Eucharistic prayer; 2. Celebration of the Holy Mass more than once a day (binations and trinations); 3. Celebration of the Holy Mass per so-called “collective intention” (“Cumulative Mass”); 4. Mass offering. Dividing the study in this way, the obligations and rights of the priest as a minister of the Eucharist become clear. Canonical norms about this issues, currently valid, and with which church legislator wanted to define ministering of the Eucharist by priests, is explained in this way in order to be clear, usable and useful first of all to the priests themselves, and to others who are interested in these very important issues
VIOLATIONS OF ECCLESIASTICAL DISCIPLINE AND PUBLIC ORDER: THREE SPECIAL FACULTIES OF THE CONGREGATION FOR THE CLERGY
Get PDFKako bi se djelotvornije moglo odgovoriti na povrede crkvene stege i javnoga reda u Crkvi, počinjene od klerika, papa Benedikt XVI. podijelio je 30. siječnja 2009. Kongregaciji za kler tri posebne ovlasti (tre facoltà speciali) o kojima govori ovaj rad. O tim je posebnim ovlastima Kongregacija poslala Okružno pismo (Litterae circulares) svim ordinarijima 18. travnja 2009. godine. Primjena tih ovlasti podrazumijeva gubitak kleričkoga staleža, a time i svih prava i obveza koji proizlaze iz sakramenta sv. reda, uključujući i celibat. Važno je, međutim, uočiti da se ovlasti (facultates) nikada ne primjenjuju automatski nego se svaki slučaj povrede crkve stege od strane klerika posebno razmatra i u propisanom upravnom postupku istražuje. Ovim se ovlastima također ništa ne oduzima od mjerodavnosti vlastitih ordinarija nego im na ovaj način Kongregacija izlazi ususret i, uvijek na njihovo traženje, pomaže blagovremeno doskočiti negativnim pojavama te ponovno uspostaviti željeni red i mir u Crkvi.
Autor zato najprije prikazuje sadržaj Okružnog pisma od 18. travnja 2009., kako supstancijalni tako i normativni dio, da bi se zatim u drugome dijelu posebno posvetio samim ovlastima: njihovu stvarnom sadržaju i pravilnoj primjeni. Potrebno je naime uočiti tri skupine kažnjivih djela koje korespondiraju s trima ovlastima. Za svaku skupinu kažnjivih djela koja potpadaju pod posebne ovlasti predviđen je i propisan upravni postupak, odnosno postupanje u trećoj ovlasti, čime se autor bavi u trećem dijelu. Ispravnom uporabom tih pravnih sredstava te dobro istraženim slučajem na biskupijskoj razini, odnosno na razini redovničke ustanove, omogućava se Kongregaciji za kler efikasnije primijeniti svoje posebne ovlasti na dobrobit opće i partikularne Crkve o kojoj se radi.To be able to respond effectively to violations of ecclesiastical discipline and public order in the Church, committed by the cleric, Pope Benedict XVI gave on January 30, 2009 the Congregation for the Clergy three special faculties (tre facoltà speciali) which are the subject of this article. The Congregation sent a Circular Letter (Litterae circulares) about this to all Ordinaries on April 18, 2009. The application of these faculties implies the loss of clerical state and, therefore, all the rights and obligations arising from the Sacrament of Holy Order, including celibacy. It is important however to note that the three faculties (facultates) are never applied automatically, but every case of violation of ecclesiastical discipline by the clergy is taken in particular consideration and subjected to investigation in the prescribed administrative procedure. With these faculties nothing is detracted from the jurisdiction of the proper Ordinary, but in this way the Congregation for the Clergy, always by request of Ordinaries, assists them to promptly and properly reply to negative phenomena and to re-establish the desired order and peace in the Church.
The author therefore first displays the contents of the Circular Letter dated on April 18, 2009 and divided in a substantial and normative part. In the second part three faculties are observed from the side of their real contents and proper application. It is necessary to distinguish between three groups of delicts which correspond with the three faculties. The administrative procedure or proceeding (as in the third faculty) is provided and prescribed for each category of delicts that enter within the three special faculties, which the author deals in the third part of article. The proper use of these juridical remedies and well-investigation of every case on the diocesan level or on the level of religious institute, enable the Congregation for the Clergy to effectively apply its special faculties for the benefit of the universal and particular Church involved in each single case
Recommended from our members
La tossicodipendenza come radice d'incapacità al matrimonio (Can. 1095) ::scienze umane, dottrina canonica e giurisprudenza /
No full textThe Elaboration of The Relief Map of The Pomurje
Get PDFRelief maps are three-dimensional representation of earth surface. They are intended for direct representation of relief (on maps reliefs are presented indirectly and conditionelly), as in this way of presentation relief is simply and easily understood by ordinary users. In the thesis editorial plan is prepared and possible method of elaboration of relief map is presented. The described method has been used for elaboration of an insert of relief map of the Pomurje region at 1:30 000 horizontal scale and at 1:15 000 vertical scale. The process of work is divided into four phases, which are followed and built up by one another: elaboration of convexed aluminium mould, thermo-vacuum process of reproduction, printing, composition of basic elemnts. As basic sources the digital model of relief resolution 25 m (DMR 25) and the National topographic map at 1: 50 000 scale (DTK 50) were used
Ovisnost o drogama i sposobnost za kanonsku ženidbu
Get PDFLa tossicodipendenza senz’altro appartiene ai fenomeni più diffusi tra gli uomini e diverse culture nell’età contemporanea. Purtroppo spesso sono i giovani a cadere in questa dipendenza da sostanze psicoattive per vari motivi. Il percorso può svilupparsi dall’iniziale curiosità fino alle gravissime forme di attaccamento alla droga. Le conseguenze possono essere devastanti per una giovane persona alle soglie di vita. Nel presente lavoro ci occupiamo di questo problema ma sotto un profilo specifico: la tossicodipendenza e la capacità a contrarre un valido matrimonio canonico. Il metodo dovrà essere tale da dover consultare le scienze umane, psicologia e psichiatria, per poi procedere con applicazione sul campo del diritto canonico e relativa giurisprudenza. Si cerca di spiegare i termini elementari quali la stessa tossicodipendenza, tossicomania, dipendenza, astinenza, sostanza psicoattiva. Si offre una possibile divisione delle droghe in vari gruppi secondo gli effetti che producono e il loro influsso sul sistema nervoso centrale. Si procede poi nel campo di diritto canonico col mettere in confronto la tossicodipendenza e capacità o incapacità naturale al consenso matrimoniale riguardo al can. 1095 del Codice di Diritto Canonico del 1983 che dispone sull’mancato uso di ragione (n. 1), sul grave difetto di discrezione di giudizio (n. 2) e sull’incapacità di assumere gli obblighi essenziali del matrimonio per causa di natura psichica (n. 3). Ci serviamo di alcuni esempi della giurisprudenza della Rota Romana e riportiamo alcune sentenze in tema di tossicodipendenza per descrivere in linee generali lo sviluppo della giurisprudenza rotale. In base a tale studio proponiamo alla fine alcune considerazioni conclusive prendendo in considerazione anche la riforma di processi matrimoniali per la dichiarazione della nullità di matrimonio operata da papa Francesco nel 2015.Ovisnost o drogama zasigurno pripada najraširenijim pojavama među ljudima i različitim kulturama suvremenoga doba. Nažalost, često su mladi oni koji zbog različitih motiva upadaju u ovisnost o psihoaktivnim tvarima, koja se može razvijati od početne znatiželje do najtežih oblika navezanosti na drogu. Posljedice mogu biti kobne za mladu osobu na pragu života. U ovom se radu bavimo tim problemom, ali pod sasvim specifičnim gledištem: Kako ovisnost o drogama može utjecati na sposobnost sklapanja valjane kanonske ženidbe? Metoda pristupa uključivat će i konzultaciju znanosti koje se bave čovjekom i njegovom psihom, kao što su psihologija i psihijatrija, nakon čega ćemo nastaviti s primjenom tih saznanja na području kanonskoga prava i crkvenoga pravosuđa. Nastojat će se najprije protumačiti osnovni pojmovi kao što su ovisnost o drogama, fizička i psihička ovisnost, uzdržljivost, psihoaktivna tvar. Ponudit ćemo i jednu od više mogućih klasifikacija droga u različite skupine prema posljedicama koje izazivaju i prema njihovu utjecaju na središnji živčani sustav. Rad će se u nastavku baviti pitanjem prirodne sposobnosti ili nesposobnosti ovisnika o drogama za izricanje valjane kanonske ženidbene privole prema kan. 1095 Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine. Tu se donose odredbe o nesposobnosti za sklapanje ženidbe onih koji nisu dovoljno sposobni služiti se razumom (br. 1), onih koji boluju od teškoga manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima koje se trebaju uzajamno predati i primati (br. 2) te onih koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze (br. 3). Poslužili smo se i nekim primjerima iz sudske prakse Rimske rote te prenijeli neke presude koje su ispitivale ženidbu zbog ovisnosti o drogama, što nam je omogućilo da u glavnim crtama vidimo razvoj pravosuđa Rimske rote u toj temi. Na temelju takve studije na kraju predlažemo neke zaključke te upozoravamo na potrebu da se i u parnicama zbog ovisnosti o drogama treba voditi obnovljenim normativom, odnosno reformom postupaka za proglašenje ženidbe ništavom koju je poduzeo papa Franjo 2015. godine
- …
