1,720,967 research outputs found
Osteoporosis; Prevention of disease development and its complications
No full textOsteoporoza je sistemska metabolička bolest kostiju koju karakterizira smanjena koštana masa, što može rezultirati promjenama u kvaliteti i strukturi kosti te posljedično dovesti do smanjenja čvrstoće kosti i povećanog rizika za prijelom. Postoje promjenjivi i nepromjenjivi čimbenici rizika koji mogu dovesti do osteoporoze. Razlikujemo dva oblika bolesti - primarni i sekundarni oblik osteoporoze. Najčešći oblik osteoporoze je primarni, za njega je karakteristično da se javlja u žena u postmenopauzalnom razdoblju budući je u tom razdoblju najveći koštani gubitak. Sekundarna osteoporoza javlja se rjeđe - u oko 5% slučajeva, a može nastati uslijed kroničnih oboljenja i uzimanja lijekova - najčešće kortikosteroida. Jedan od temeljnih podataka u otkrivanju osteoporoze je anamneza pacijenta, a uz nju su potrebni i laboratorijski nalazi, fizikalni pregled i slikovne pretrage. „Zlatni standard“ u dijagnostici osteoporoze jest denzitometrija kosti. Osteoporoza je veliki javno-zdravstveni problem koji dovodi do visokog morbiditeta, mortaliteta i invaliditeta. Široko je rasprostranjena u svijetu, a kako je životni vijek sve duži može se očekivati daljnje povećanje njezine prevalencije. Slijedom navedenog nužno je obratiti pozornost na prevenciju osteoporoze koja ima za cilj smanjenje rizika razvoja bolesti i pojavnosti neželjenih događaja koje ona može uzrokovati. Prevencija osteoporoze usmjerena je stoga na smanjenje broja koštanih prijeloma, smanjenje poteškoća u funkcionalnim sposobnostima i prevenciju nastanka invaliditeta. Razvoj osteoporoze i način liječenja ovise o dobi, gubitku koštane mase, povijesti prijeloma i riziku od novonastalih prijeloma, no važan indikator je i postojanje drugih bolesti i stanja te preferencije oboljele osobe. Postoje dva ključna načina liječenja osteoporoze, a to su nefarmakološko i farmakološkoOsteoporosis is a sistemic metabolic disease of the bone characterised by bone mass reduction which could result in bone quality changes and structure abnormality that could consequently lead to bone strength reduction and increased fracture risk. There are volatile and unchangeable risk factors that can lead to osteoporosis. Two forms of this disease can be distinguished, the primary and the secondary form, with primary being more common one. Characteristic trait of disease is occurrence in postmenopausal women since the largest loss of bone density is observed during this period. Secondary osteoporosis occurs less frequently - in about 5% of cases, and can occur as a result of chronic illnesses and certain medication - mostly corticosteroids. One of the fundamental waysof detection of osteoporosis is carefully taking patient's history, along with laboratory tests, physical examination and imaging. Bone densitometry is the „golden standard“ in diagnosing this disease. Osteoporosis presents a major problem regarding public health, which often leads to high morbidity, mortality and disability. It is widespread throughout the world, and as life expectancy is getting longer, a further increase in its prevalence can be expected. Consequently, attention should be focused on prevention of osteoporosis, which aims to reduce the risk of disease development and the occurrence of adverse events that it may cause. Prevention of osteoporosis is aimed at reducing the number of bone fractures, reducing functional impairment, and preventing the occurrence of disability. The development of osteoporosis and the way of treatment depends on age, bone loss, fracture history, and the risk of new-onset fractures, but also an important indicator is the existence of other diseases and conditions and the patient's preference. There are two key treatments for osteoporosis: non-pharmacological and pharmacological
Osteoporosis; Prevention of disease development and its complications
No full textOsteoporoza je sistemska metabolička bolest kostiju koju karakterizira smanjena koštana masa, što može rezultirati promjenama u kvaliteti i strukturi kosti te posljedično dovesti do smanjenja čvrstoće kosti i povećanog rizika za prijelom. Postoje promjenjivi i nepromjenjivi čimbenici rizika koji mogu dovesti do osteoporoze. Razlikujemo dva oblika bolesti - primarni i sekundarni oblik osteoporoze. Najčešći oblik osteoporoze je primarni, za njega je karakteristično da se javlja u žena u postmenopauzalnom razdoblju budući je u tom razdoblju najveći koštani gubitak. Sekundarna osteoporoza javlja se rjeđe - u oko 5% slučajeva, a može nastati uslijed kroničnih oboljenja i uzimanja lijekova - najčešće kortikosteroida. Jedan od temeljnih podataka u otkrivanju osteoporoze je anamneza pacijenta, a uz nju su potrebni i laboratorijski nalazi, fizikalni pregled i slikovne pretrage. „Zlatni standard“ u dijagnostici osteoporoze jest denzitometrija kosti. Osteoporoza je veliki javno-zdravstveni problem koji dovodi do visokog morbiditeta, mortaliteta i invaliditeta. Široko je rasprostranjena u svijetu, a kako je životni vijek sve duži može se očekivati daljnje povećanje njezine prevalencije. Slijedom navedenog nužno je obratiti pozornost na prevenciju osteoporoze koja ima za cilj smanjenje rizika razvoja bolesti i pojavnosti neželjenih događaja koje ona može uzrokovati. Prevencija osteoporoze usmjerena je stoga na smanjenje broja koštanih prijeloma, smanjenje poteškoća u funkcionalnim sposobnostima i prevenciju nastanka invaliditeta. Razvoj osteoporoze i način liječenja ovise o dobi, gubitku koštane mase, povijesti prijeloma i riziku od novonastalih prijeloma, no važan indikator je i postojanje drugih bolesti i stanja te preferencije oboljele osobe. Postoje dva ključna načina liječenja osteoporoze, a to su nefarmakološko i farmakološkoOsteoporosis is a sistemic metabolic disease of the bone characterised by bone mass reduction which could result in bone quality changes and structure abnormality that could consequently lead to bone strength reduction and increased fracture risk. There are volatile and unchangeable risk factors that can lead to osteoporosis. Two forms of this disease can be distinguished, the primary and the secondary form, with primary being more common one. Characteristic trait of disease is occurrence in postmenopausal women since the largest loss of bone density is observed during this period. Secondary osteoporosis occurs less frequently - in about 5% of cases, and can occur as a result of chronic illnesses and certain medication - mostly corticosteroids. One of the fundamental waysof detection of osteoporosis is carefully taking patient's history, along with laboratory tests, physical examination and imaging. Bone densitometry is the „golden standard“ in diagnosing this disease. Osteoporosis presents a major problem regarding public health, which often leads to high morbidity, mortality and disability. It is widespread throughout the world, and as life expectancy is getting longer, a further increase in its prevalence can be expected. Consequently, attention should be focused on prevention of osteoporosis, which aims to reduce the risk of disease development and the occurrence of adverse events that it may cause. Prevention of osteoporosis is aimed at reducing the number of bone fractures, reducing functional impairment, and preventing the occurrence of disability. The development of osteoporosis and the way of treatment depends on age, bone loss, fracture history, and the risk of new-onset fractures, but also an important indicator is the existence of other diseases and conditions and the patient's preference. There are two key treatments for osteoporosis: non-pharmacological and pharmacological
Prevention of the development of diabetes
No full textŠećerna bolest je kronični poremećaj metabolizma karakteriziran hiperglikemijom, koja ako je nepravovremeno otkrivena i neadekvatno liječena dovodi do razvoja mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Broj oboljelih u stalnom je porastu i predstavlja globalni zdravstveni problem. Najčešći oblik je tip 2 šećerne bolesti, često povezan s pretilošću, a temelji se na inzulinskoj rezistenciji, smanjenom izlučivanju inzulina i povećanoj proizvodnji glukoze u jetri. Kako Hrvatska ima visoku prevalenciju pretilosti, to može rezultirati daljnjim porastom broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Odgovarajućim preventivnim mjerama značajno se može smanjiti njezina pojavnost te razvoj komplikacija. Već promjenom životnih navika, poput pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti, može se spriječiti većina slučajeva šećerne bolest tipa 2. Cilj ovog rada je pregledno prikazati i analizirati ulogu ranih preventivnih mjera u sprječavanju razvoja šećerne bolesti, s naglaskom na prepoznavanje i liječenje predijabetesa. Prikazani su patofiziološki mehanizmi, epidemiologija, rizični čimbenici, dijagnostički kriteriji i mogućnosti liječenja dijabetesa i predijabetesa. U radu se raspravlja o vrstama prevencije (primarna, sekundarna, tercijarna, kvartarna) i naglašava važnost nefarmakoloških intervencija u stadiju predijabetesa. Ističe se uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite u ranom otkrivanju poremećaja i pružanju podrške pacijentima kroz edukaciju, savjetovanje i nadzor. Posebno je naglašena kvartarna prevencija kao alat za sprječavanje nepotrebne medikalizacije. Zaključak je kako sustavan pristup i rana intervencija mogu značajno smanjiti rizik od napredovanja predijabetesa u dijabetes tipa 2, a time i rizik od razvoja komplikacija te s njima povezanih smrtnih ishoda.Diabetes is a chronic metabolic disorder characterized by hyperglycemia, which, if not detected and treated in a timely manner, leads to the development of microvascular and macrovascular complications. The number of patients is constantly increasing and represents a global health problem. The most common form is type 2 diabetes, often associated with obesity, and is based on insulin resistance, reduced insulin secretion and increased glucose production in the liver. Since Croatia has a high prevalence of obesity, this may result in a further increase in the number of patients with type 2 diabetes. Appropriate preventive measures can significantly reduce its incidence and the development of complications. Most cases of type 2 diabetes can be prevented by changing lifestyle habits, such as proper nutrition and regular physical activity. The aim of this paper is to clearly present and analyze the role of early preventive measures in preventing the development of diabetes, with an emphasis on the recognition and treatment of prediabetes. The pathophysiological mechanisms, epidemiology, risk factors, diagnostic criteria, and treatment options for diabetes and prediabetes are presented. The paper discusses the types of prevention (primary, secondary, tertiary, quaternary) and emphasizes the importance of non-pharmacological interventions in the stage of prediabetes. The role of primary care physicians in early detection of disorders and providing support to patients through education, counseling and supervision is emphasized. Quaternary prevention is especially emphasized as a tool to prevent unnecessary medicalization. The conclusion is that a systematic approach and early intervention can significantly reduce the risk of prediabetes progressing to type 2 diabetes, and thus the risk of developing complications and related deaths
Obesity and its complications
No full textPretilost je kronična metabolička bolest koja se definira kao prekomjerno ili abnormalno nakupljanje masti. Ova bolest i niz komplikacija koje iz nje proizlaze svake godine odnese više od 4 milijuna života u svijetu. Uzroci nastanka pretilosti su raznovrsni - uključuju promjenu okruženja, psiho-socijalne čimbenike, određene bolesti, uzimanje raznih lijekova te genetske promjene. Unatoč tome što u današnje vrijeme najveći dio ljudi opterećuje iz estetskih razloga, pretilost je prije svega važan i složen zdravstveni problem koji u konačnici nerijetko dovodi do niza komorbiditeta, smanjenja kvalitete života, radne sposobnosti te životnog vijeka oboljelih. U ovom radu opisane su preventivne mjere, pregledno su prikazane najčešće komplikacije pretilosti te načini liječenja ove bolesti. Posebno je naglašena važnost usmjeravanja preventivnih programa na djecu, a s obzirom na činjenicu da se prehrambene navike dokazano stječu već u djetinjstvu. U kontekstu postizanja uspjeha u liječenju pretilosti pokazano je kako je ključan indvidualizirani, multidisciplinarni i strukturirani pristup te održavanje motivacije oboljelih osoba, a s ciljem postizanja značajnog gubitka na tjelesnoj masi, kao i dugoročnog održavanja postignute redukcije, kako bi se u konačnici smanjio rizik razvoja brojnih komplikacija pretilosti. U današnje vrijeme, zahvaljujući boljem razumijevanju patofiziologije pretilosti te inovativnim farmakoterapijskim rješenjima, omogućeno je lakše i učinkovitije postizanje i održavanje ciljeva liječenja.Obesity is a chronic metabolic disease defined as excessive or abnormal accumulation of fat. This disease and a number of complications that arise from it claim more than 4 million lives worldwide each year. The causes of obesity are diverse – they include environmental changes, psychosocial factors, certain diseases, taking various medications, and genetic changes. Despite the fact that most people are concerned about it for aesthetic reasons, obesity is primarily an important and complex health issue that ultimately often leads to a number of comorbidities, a decrease in the quality of life, working capacity, and life expectancy of those affected. This paper describes preventive measures, provides an overview of the most common complications of obesity, and provides treatment options for this disease. The importance of targeting preventive programs at children is particulary emphasized, given the fact that eating habits are proven to be acquired in childhood. In the context of achieving success in the treatment of obesity, it has been shown that an individualized, multidisciplinary and structured approach and maintaining the motivation of the affected individuals are crucial, with the aim of achieving significant weight loss, as well as long-term maintenance of the achieved weight reduction, in order to ultimately reduce the risk of developing various complications associated with obesity. Nowadays, thanks to a better understanding of the pathophysiology of obesity and innovative pharmacotherapeutic solutions, it is possible to achieve and maintain treatment goals more easily and effectively
The impact of structured education on glycemic control in people with type 2 diabetes
No full textUvod: Prema najnovijim epidemiološkim podacima oko 537 milijuna ljudi diljem svijeta (otprilike 61 milijun na području Europe) boluje od šećerne bolesti. Broj oboljelih od ove bolesti značajno se povećao posljednjih desetljeća. Posebice se to odnosi na šećernu bolest tipa 2, od koje boluje čak 90% osoba sa šećernom bolesti. Prema rezultatima epidemioloških studija, u oko 36 % osoba šećerna bolest nije otkrivena te se ne tretira na adekvatan nači. Navedeno zabrinjava, kao i podatak o velikom broju osoba sa šećernom bolešću koje ne uspijevaju postići dobru kontrolu glikemije, koja bi inače mogla i trebala biti ključ poboljšanja kvalitete njihovog života i smanjenja rizika razvoja komplikacija ove bolesti. Cilj ispitivanja: Ispitati utjecaj strukturirane edukacije na regulaciju glikemije u osoba sa šećernom bolešću tip 2. Materijali i metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje pretraživanjem elektronske medicinske dokumentacije Opće bolnice Zadar. Pretraživala se i analizirala elektronska dokumentacija te specifični parametri ključni za procjenu kontrole bolesti osoba sa šećernom bolešću tip 2 obrađenih i educiranih u Dnevnoj bolnici za dijabetes te potom pregledanih na kontrolnom pregledu u Ambulanti za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma. Rezultati: U svim analiziranim grupama, bez obzira na spol i dob, zabilježeno je značajno sniženje vrijednosti HbA1c te redukcija tjelesne mase i ITM-a između dva mjerenja. Starije skupine i oni mlađi od 50 godina imaju nešto slabiju statističku značajnost glede navedenih promjena, što može ukazivati na manju promjenu ili veću varijabilnost unutar tih skupina. Rezultati su pozitivni jer ukazuju na generalno poboljšanje ispitivanih zdravstvenih parametara kroz sve grupe ispitanika. Zaključak: Strukturirana edukacija utječe na bolju regulaciju glikemije, postignute „bolje vrijednosti“ u drugome aktu mjerenja, nakon obavljene edukacije, potvrda su njezinog doprinosa boljoj kontroli šećerne bolesti, a time i smanjenju akutnih i/ili kroničnih komplikacija, kao i razvoja drugih komorbiditeta koji se mogu javiti uslijed loše glukoregulacije.Introduction:According to the latest epidemiological data, around 537 million people worldwide (approximately 61 million in Europe) suffer from diabetes. The number of people suffering from this disease has increased significantly in recent decades. This especially applies to type 2 diabetes, which affects as many as 90% of people with diabetes. According to the results of epidemiological studies, in about 36% of people, diabetes is not detected and therefore is not treated adequately. The above is worrying, as is the information about a large number of people with the disease who fail to achieve good glycemic control, which otherwise could and should be the key to improving their quality of life and reducing the risk of developing complications of this disease. Aim: To examine the impact of structured education on glycemic regulation in people with type 2 diabetes. Materials and methods: A retrospective study was conducted by searching the electronic medical records of the Zadar General Hospital. Electronic documentation and specific key parameters for the assessment of disease control of people with type 2 diabetes treated and educated in the Daily Hospital for Diabetes and then examined at a control examination in the Outpatient Clinic for Endocrinology, Diabetes and Metabolic Diseases were searched and analyzed. Results: In all analyzed groups, regardless of gender and age, a significant decrease in HbA1c values and a reduction in body weight and BMI were recorded between the two measurements. Older groups and those younger than 50 years have somewhat weaker statistical significance regarding the mentioned changes, which can be shown by a smaller change or greater variability within these groups. The results are positive because they indicate a general improvement of the tested health parameters across all groups of respondents. Conclusion: Structured education affects better regulation of glycemia, hence "better values" have been achieved in the second act of measurement, following the education, confirming its contribution to better control of diabetes and consequently reduction of acute and/or chronic complications, as well as the development of other comorbidities that can occur due to poor glucoregulation
Obesity and its complications
No full textPretilost je kronična metabolička bolest koja se definira kao prekomjerno ili abnormalno nakupljanje masti. Ova bolest i niz komplikacija koje iz nje proizlaze svake godine odnese više od 4 milijuna života u svijetu. Uzroci nastanka pretilosti su raznovrsni - uključuju promjenu okruženja, psiho-socijalne čimbenike, određene bolesti, uzimanje raznih lijekova te genetske promjene. Unatoč tome što u današnje vrijeme najveći dio ljudi opterećuje iz estetskih razloga, pretilost je prije svega važan i složen zdravstveni problem koji u konačnici nerijetko dovodi do niza komorbiditeta, smanjenja kvalitete života, radne sposobnosti te životnog vijeka oboljelih. U ovom radu opisane su preventivne mjere, pregledno su prikazane najčešće komplikacije pretilosti te načini liječenja ove bolesti. Posebno je naglašena važnost usmjeravanja preventivnih programa na djecu, a s obzirom na činjenicu da se prehrambene navike dokazano stječu već u djetinjstvu. U kontekstu postizanja uspjeha u liječenju pretilosti pokazano je kako je ključan indvidualizirani, multidisciplinarni i strukturirani pristup te održavanje motivacije oboljelih osoba, a s ciljem postizanja značajnog gubitka na tjelesnoj masi, kao i dugoročnog održavanja postignute redukcije, kako bi se u konačnici smanjio rizik razvoja brojnih komplikacija pretilosti. U današnje vrijeme, zahvaljujući boljem razumijevanju patofiziologije pretilosti te inovativnim farmakoterapijskim rješenjima, omogućeno je lakše i učinkovitije postizanje i održavanje ciljeva liječenja.Obesity is a chronic metabolic disease defined as excessive or abnormal accumulation of fat. This disease and a number of complications that arise from it claim more than 4 million lives worldwide each year. The causes of obesity are diverse – they include environmental changes, psychosocial factors, certain diseases, taking various medications, and genetic changes. Despite the fact that most people are concerned about it for aesthetic reasons, obesity is primarily an important and complex health issue that ultimately often leads to a number of comorbidities, a decrease in the quality of life, working capacity, and life expectancy of those affected. This paper describes preventive measures, provides an overview of the most common complications of obesity, and provides treatment options for this disease. The importance of targeting preventive programs at children is particulary emphasized, given the fact that eating habits are proven to be acquired in childhood. In the context of achieving success in the treatment of obesity, it has been shown that an individualized, multidisciplinary and structured approach and maintaining the motivation of the affected individuals are crucial, with the aim of achieving significant weight loss, as well as long-term maintenance of the achieved weight reduction, in order to ultimately reduce the risk of developing various complications associated with obesity. Nowadays, thanks to a better understanding of the pathophysiology of obesity and innovative pharmacotherapeutic solutions, it is possible to achieve and maintain treatment goals more easily and effectively
Complications of type 2 diabetes
No full textŠećerna bolest tipa 2 je najrasprostranjeniji oblik dijabetesa, često povezan s pretilošću i genetskom predispozicijom. Kako Hrvatska ima visoku prevalenciju pretilosti, to može rezultirati daljnjim porastom broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Temeljni patofiziološki mehanizmi njezinog razvoja su inzulinska rezistencija, povećana proizvodnja glukoze u jetri i smanjeno izlučivanje inzulina iz gušterače. Bit prevencije i liječenja je u promjeni životnih navika, uključujući zdravu prehranu i redovnu tjelesnu aktivnost, što može usporiti progresiju bolesti i smanjiti potrebu za medikamentoznom terapijom. Sama bolest, njezino liječenje te nepostizanje dobre kontrole bolesti može rezultirati razvojem akutnih i kroničnih komplikacija. Najčešća akutna komplikacija je zapravo posljedica liječenja (hipoglikemija), dok se u kronične ubrajaju mikrovaskularne i makrovaskularne komplikacije (retinopatija, nefropatija, polineuropatija, infarkt srca i mozga te periferna arterijska bolest, odnosno dijabetičko stopalo). Uloga medicinske sestre u prevenciji razvoja komplikacija šećerne bolesti iznimno je važna, a odnosi se na provođenje intervencija usmjerenih na prevenciju bolesti, poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba te sprječavanje razvoja i progresije komplikacija. Razumijevanje šećerne bolesti i kvalitetna edukacija preduvjeti su pravilnog upravljanja ovom kroničnom bolešću. U radu su pregledno prikazani uzroci i simptomi bolesti, dijagnostički postupci te preventivne i terapijske mjere, kao i moguće komplikacije bolesti i njezinog liječenja. Poseban naglasak stavljen je na važnost pravilne prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i provođenje samokontrole glikemije, a sve kako bi se održavala dobra glukoregulacija i smanjio rizik od razvoja komplikacija.Type 2 diabetes is the most common form of diabetes, often associated with obesity and genetic predisposition. As Croatia has a high prevalence of obesity, this may result in a further increase in the number of patients with type 2 diabetes. The underlying pathophysiological mechanisms of its development are insulin resistance, increased glucose production in the liver and reduced insulin secretion from the pancreas. The key to prevention and treatment lies in changing lifestyle habits, such as proper nutrition and regular physical activity, which can slow down the progression of the disease and reduce the need for drug therapy. The disease itself, its treatment and failure to achieve good disease control can result in the development of acute and chronic complications. The most common acute complication is actually a consequence of treatment (hypoglycemia), while chronic complications include microvascular and macrovascular complications (retinopathy, nephropathy, polyneuropathy, heart and brain infarction, and peripheral arterial disease, the so-called diabetic foot). The role of the nurse in preventing the development of complications of diabetes is extremely important, and it refers to the implementation of interventions aimed at preventing the disease, improving the quality of life of affected persons, and preventing the development and progression of complications. Understanding diabetes and quality education are prerequisites for proper management of this chronic disease. The paper presents an overview of the causes and symptoms of the disease, diagnostic procedures and preventive and therapeutic measures, as well as possible complications of the disease and its treatment. Special emphasis is placed on the importance of proper nutrition, regular physical activity and self-monitoring of glycemia, all in order to maintain good glucoregulation and reduce the risk of developing complications
Prevention of the development of diabetes
No full textŠećerna bolest je kronični poremećaj metabolizma karakteriziran hiperglikemijom, koja ako je nepravovremeno otkrivena i neadekvatno liječena dovodi do razvoja mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Broj oboljelih u stalnom je porastu i predstavlja globalni zdravstveni problem. Najčešći oblik je tip 2 šećerne bolesti, često povezan s pretilošću, a temelji se na inzulinskoj rezistenciji, smanjenom izlučivanju inzulina i povećanoj proizvodnji glukoze u jetri. Kako Hrvatska ima visoku prevalenciju pretilosti, to može rezultirati daljnjim porastom broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Odgovarajućim preventivnim mjerama značajno se može smanjiti njezina pojavnost te razvoj komplikacija. Već promjenom životnih navika, poput pravilne prehrane i redovite tjelesne aktivnosti, može se spriječiti većina slučajeva šećerne bolest tipa 2. Cilj ovog rada je pregledno prikazati i analizirati ulogu ranih preventivnih mjera u sprječavanju razvoja šećerne bolesti, s naglaskom na prepoznavanje i liječenje predijabetesa. Prikazani su patofiziološki mehanizmi, epidemiologija, rizični čimbenici, dijagnostički kriteriji i mogućnosti liječenja dijabetesa i predijabetesa. U radu se raspravlja o vrstama prevencije (primarna, sekundarna, tercijarna, kvartarna) i naglašava važnost nefarmakoloških intervencija u stadiju predijabetesa. Ističe se uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite u ranom otkrivanju poremećaja i pružanju podrške pacijentima kroz edukaciju, savjetovanje i nadzor. Posebno je naglašena kvartarna prevencija kao alat za sprječavanje nepotrebne medikalizacije. Zaključak je kako sustavan pristup i rana intervencija mogu značajno smanjiti rizik od napredovanja predijabetesa u dijabetes tipa 2, a time i rizik od razvoja komplikacija te s njima povezanih smrtnih ishoda.Diabetes is a chronic metabolic disorder characterized by hyperglycemia, which, if not detected and treated in a timely manner, leads to the development of microvascular and macrovascular complications. The number of patients is constantly increasing and represents a global health problem. The most common form is type 2 diabetes, often associated with obesity, and is based on insulin resistance, reduced insulin secretion and increased glucose production in the liver. Since Croatia has a high prevalence of obesity, this may result in a further increase in the number of patients with type 2 diabetes. Appropriate preventive measures can significantly reduce its incidence and the development of complications. Most cases of type 2 diabetes can be prevented by changing lifestyle habits, such as proper nutrition and regular physical activity. The aim of this paper is to clearly present and analyze the role of early preventive measures in preventing the development of diabetes, with an emphasis on the recognition and treatment of prediabetes. The pathophysiological mechanisms, epidemiology, risk factors, diagnostic criteria, and treatment options for diabetes and prediabetes are presented. The paper discusses the types of prevention (primary, secondary, tertiary, quaternary) and emphasizes the importance of non-pharmacological interventions in the stage of prediabetes. The role of primary care physicians in early detection of disorders and providing support to patients through education, counseling and supervision is emphasized. Quaternary prevention is especially emphasized as a tool to prevent unnecessary medicalization. The conclusion is that a systematic approach and early intervention can significantly reduce the risk of prediabetes progressing to type 2 diabetes, and thus the risk of developing complications and related deaths
Complications of type 2 diabetes
No full textŠećerna bolest tipa 2 je najrasprostranjeniji oblik dijabetesa, često povezan s pretilošću i genetskom predispozicijom. Kako Hrvatska ima visoku prevalenciju pretilosti, to može rezultirati daljnjim porastom broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Temeljni patofiziološki mehanizmi njezinog razvoja su inzulinska rezistencija, povećana proizvodnja glukoze u jetri i smanjeno izlučivanje inzulina iz gušterače. Bit prevencije i liječenja je u promjeni životnih navika, uključujući zdravu prehranu i redovnu tjelesnu aktivnost, što može usporiti progresiju bolesti i smanjiti potrebu za medikamentoznom terapijom. Sama bolest, njezino liječenje te nepostizanje dobre kontrole bolesti može rezultirati razvojem akutnih i kroničnih komplikacija. Najčešća akutna komplikacija je zapravo posljedica liječenja (hipoglikemija), dok se u kronične ubrajaju mikrovaskularne i makrovaskularne komplikacije (retinopatija, nefropatija, polineuropatija, infarkt srca i mozga te periferna arterijska bolest, odnosno dijabetičko stopalo). Uloga medicinske sestre u prevenciji razvoja komplikacija šećerne bolesti iznimno je važna, a odnosi se na provođenje intervencija usmjerenih na prevenciju bolesti, poboljšanje kvalitete života oboljelih osoba te sprječavanje razvoja i progresije komplikacija. Razumijevanje šećerne bolesti i kvalitetna edukacija preduvjeti su pravilnog upravljanja ovom kroničnom bolešću. U radu su pregledno prikazani uzroci i simptomi bolesti, dijagnostički postupci te preventivne i terapijske mjere, kao i moguće komplikacije bolesti i njezinog liječenja. Poseban naglasak stavljen je na važnost pravilne prehrane, redovite tjelesne aktivnosti i provođenje samokontrole glikemije, a sve kako bi se održavala dobra glukoregulacija i smanjio rizik od razvoja komplikacija.Type 2 diabetes is the most common form of diabetes, often associated with obesity and genetic predisposition. As Croatia has a high prevalence of obesity, this may result in a further increase in the number of patients with type 2 diabetes. The underlying pathophysiological mechanisms of its development are insulin resistance, increased glucose production in the liver and reduced insulin secretion from the pancreas. The key to prevention and treatment lies in changing lifestyle habits, such as proper nutrition and regular physical activity, which can slow down the progression of the disease and reduce the need for drug therapy. The disease itself, its treatment and failure to achieve good disease control can result in the development of acute and chronic complications. The most common acute complication is actually a consequence of treatment (hypoglycemia), while chronic complications include microvascular and macrovascular complications (retinopathy, nephropathy, polyneuropathy, heart and brain infarction, and peripheral arterial disease, the so-called diabetic foot). The role of the nurse in preventing the development of complications of diabetes is extremely important, and it refers to the implementation of interventions aimed at preventing the disease, improving the quality of life of affected persons, and preventing the development and progression of complications. Understanding diabetes and quality education are prerequisites for proper management of this chronic disease. The paper presents an overview of the causes and symptoms of the disease, diagnostic procedures and preventive and therapeutic measures, as well as possible complications of the disease and its treatment. Special emphasis is placed on the importance of proper nutrition, regular physical activity and self-monitoring of glycemia, all in order to maintain good glucoregulation and reduce the risk of developing complications
The impact of structured education on glycemic control in people with type 2 diabetes
No full textUvod: Prema najnovijim epidemiološkim podacima oko 537 milijuna ljudi diljem svijeta (otprilike 61 milijun na području Europe) boluje od šećerne bolesti. Broj oboljelih od ove bolesti značajno se povećao posljednjih desetljeća. Posebice se to odnosi na šećernu bolest tipa 2, od koje boluje čak 90% osoba sa šećernom bolesti. Prema rezultatima epidemioloških studija, u oko 36 % osoba šećerna bolest nije otkrivena te se ne tretira na adekvatan nači. Navedeno zabrinjava, kao i podatak o velikom broju osoba sa šećernom bolešću koje ne uspijevaju postići dobru kontrolu glikemije, koja bi inače mogla i trebala biti ključ poboljšanja kvalitete njihovog života i smanjenja rizika razvoja komplikacija ove bolesti. Cilj ispitivanja: Ispitati utjecaj strukturirane edukacije na regulaciju glikemije u osoba sa šećernom bolešću tip 2. Materijali i metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje pretraživanjem elektronske medicinske dokumentacije Opće bolnice Zadar. Pretraživala se i analizirala elektronska dokumentacija te specifični parametri ključni za procjenu kontrole bolesti osoba sa šećernom bolešću tip 2 obrađenih i educiranih u Dnevnoj bolnici za dijabetes te potom pregledanih na kontrolnom pregledu u Ambulanti za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma. Rezultati: U svim analiziranim grupama, bez obzira na spol i dob, zabilježeno je značajno sniženje vrijednosti HbA1c te redukcija tjelesne mase i ITM-a između dva mjerenja. Starije skupine i oni mlađi od 50 godina imaju nešto slabiju statističku značajnost glede navedenih promjena, što može ukazivati na manju promjenu ili veću varijabilnost unutar tih skupina. Rezultati su pozitivni jer ukazuju na generalno poboljšanje ispitivanih zdravstvenih parametara kroz sve grupe ispitanika. Zaključak: Strukturirana edukacija utječe na bolju regulaciju glikemije, postignute „bolje vrijednosti“ u drugome aktu mjerenja, nakon obavljene edukacije, potvrda su njezinog doprinosa boljoj kontroli šećerne bolesti, a time i smanjenju akutnih i/ili kroničnih komplikacija, kao i razvoja drugih komorbiditeta koji se mogu javiti uslijed loše glukoregulacije.Introduction:According to the latest epidemiological data, around 537 million people worldwide (approximately 61 million in Europe) suffer from diabetes. The number of people suffering from this disease has increased significantly in recent decades. This especially applies to type 2 diabetes, which affects as many as 90% of people with diabetes. According to the results of epidemiological studies, in about 36% of people, diabetes is not detected and therefore is not treated adequately. The above is worrying, as is the information about a large number of people with the disease who fail to achieve good glycemic control, which otherwise could and should be the key to improving their quality of life and reducing the risk of developing complications of this disease. Aim: To examine the impact of structured education on glycemic regulation in people with type 2 diabetes. Materials and methods: A retrospective study was conducted by searching the electronic medical records of the Zadar General Hospital. Electronic documentation and specific key parameters for the assessment of disease control of people with type 2 diabetes treated and educated in the Daily Hospital for Diabetes and then examined at a control examination in the Outpatient Clinic for Endocrinology, Diabetes and Metabolic Diseases were searched and analyzed. Results: In all analyzed groups, regardless of gender and age, a significant decrease in HbA1c values and a reduction in body weight and BMI were recorded between the two measurements. Older groups and those younger than 50 years have somewhat weaker statistical significance regarding the mentioned changes, which can be shown by a smaller change or greater variability within these groups. The results are positive because they indicate a general improvement of the tested health parameters across all groups of respondents. Conclusion: Structured education affects better regulation of glycemia, hence "better values" have been achieved in the second act of measurement, following the education, confirming its contribution to better control of diabetes and consequently reduction of acute and/or chronic complications, as well as the development of other comorbidities that can occur due to poor glucoregulation
- …
