1,721,292 research outputs found
Prirodna prehrana u prvoj godini života - dojenje
No full textDojenje odnosno sve kraće vrijeme dojenja djece je postalo globalni problem, koji se na različite načine diljem svijeta pokušava riješiti. Nedostatak iskustva, neinformiranost, strah, gubitak samopouzdanja i medicinski problemi vezani uz dojenje samo su neki od problema s kojima se svakodnevno susreću kako zdravstveni tako i nezdravstveni djelatnici u svom radu s trudnicama odnosno rodiljama.Mlijeko zdravih, normalno uhranjenih dojilja univerzalno je prepoznato kao “zlatni standard” za prehranu djeteta, a dojenje prvih šest mjeseci osigurava opskrbu dječjeg organizma tvarima neo¬phodnim za pravilan rast i razvoj. Majčino mlijeko je živa biološka supstancija, jedinstvena je sastava i najbolja je hrana za dojenče. Majčino mlijeko sadržava mnoge bioaktivne komponenate koje imaju važnu nutritivnu i imunološku ulogu za dijete. Dojenje se pozitivno odražava na psihofizičku stabilnost majke i djeteta. Zbog navedenih razloga, potrebno je omogućiti dojenčadi sve blagodati prirodne prehrane u prvoj godini života te svesti hranjenje dojenčadi mlijekom drugih sisavaca, kao i adaptiranom prehranom na minimum.U radu je opisan biokemijski sastav i osobine majčina mlijeka, dobrobiti dojenja kako za dijete tako i za majku kao i rizici odluke o nedojenju. Nadalje, opisani su postupci provođenja dojenja, kntraindikacije i teškoće pri dojenju, tehnike izdajanja, dohrana te je dan prikaz prehrane dojenčeta u prvoj godini života po mjesecima
Procjena rodilje kod hitnih stanja u porodu
No full textHitna stanja u porodništvu karakteriziraju krvarenje, bol, poremećaj svijesti i toničko-klonički grčevi. Krvarenje može biti vaginalno, intrauterino i intraabdominalno. Sva stanja koja dovode do akutnog gubitka krvi možemo podijeliti na hitna stanja u ranoj i kasnoj trudnoći, hitna stanja u porodu i postpartalna hitna stanja. Ovisno o intenzitetu i trajanju krvarenja, odnosno o brzini i količini izgubljene krvi dolazi do poremećaja regulacijskih mehanizama, kardiovaskularnog sustava i hipoksije tkiva.
Najčešća hitna stanja kod kojih postoji obilno krvarenje su placenta previa, abrupcija posteljice i ruptura uterusa. Kod placente previje krvarenje je iz uterusa na rodnicu, kod abrupcije posteljice dolazi do intrauterinog krvarenja, a kod rupture uterusa do intraabdominalnog krvarenja.
U ovom radu obraditi će se tri najčešća hitna stanja u kasnoj trudnoći i porodu koja mogu uzrokovati akutni gubitak krvi i ugroziti život majke i djeteta. To su: placenta previja, abrupcija posteljice i ruptura uterusa. Upozoriti će se na ozbiljnost situacije te kako je iznimno važan rad medicinske sestre koja mora na vrijeme prepoznati znakove i simptome kako bi pravovremeno intervenirala i upozorila nadležnog liječnika.Također će se u ovom radu koristiti arhivski podaci Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb kako bi se prikazala incidencija i način dovršenja trudnoće sa dijagnozom placente previje,abrupcije posteljice i rupture uterusa.Cilj ovog rada je prikazati važnost i ulogu adekvatne medicinske skrbi kako bi se spriječile komplikacije koje uvelike utječu na perinatalni mortalitet i morbiditet
Zbrinjavanje novorođenčeta s bronhiolitisom
No full textBronhiolitis zahvaća više od 60% svih bolesti donjih dišnih puteva kod male djece. Ta bolest predstavlja značajan problem ne samo zbog svoje čestoće i ponekad vrlo teške kliničke slike bolesti, već i zbog toga, po mišljenju nekih istraživača, jer se zbog prebolijevanja te bolesti u ranom djetinjstvu može pojaviti ireverzibilno oštećenje dišnih puteva i veća mogućnost za razvoj kronične plućne bolesti uključujući i astmu. Bronhiolitis, kojeg najčešće uzrokuje respiratorni sincicijski virus (RSV), iako ga mogu uzrokovati i drugi respiratorni virusi, često je to bolest dječjeg doba. Većina respiratornih infekcija ograničena je na gornje dišne puteve za razliku kod bronhiolitisa gdje se upala širi na donje dišne puteve i takva je klinička slika bolesti puno teža u odnosu na infekcije gornjeg dišnog sustava. Bolest započinje laganom hunjavicom i suhim kašljem a tijekom slijedeća dva do tri dana dolazi do razvoja opstruktivne dispneje. Na to ukazuje tahikardija, tahipneja i produženi ekspirij, a ovisno o stupnju bolesti može se primijetiti i cijanoza, a mlađa dojenčad imaju poteškoća sa hranjenjem te u najtežim slučajevima može doći i do apneje. Specifičnog liječenja nema te je bitna simptomatska terapija nadoknade tekućine, održavanje prohodnosti dišnih puteva, snižavanje tjelesne temperature ako je prisutna (iznad 38,5°C) antipireticima. Djetetov dišni sustav je nepotpuno razvijen i sklonost je infekcijama vrlo visoka. Bitna je orijentacija prema prevenciji što u praksi znači: promicanje dojenja, ispravna prehrana, osobna higijena, cijepljenje, ne pušenje u okolini djeteta i sl. Cjepivo za respiratorni sincicijski virus, koje bi se primijenilo u ranijoj dječjoj dobi, trebalo bi nadjačati teškoće kod stvaranja zaštitnog odgovora kod novorođenčadi, te nadjačati dokazani rizik povezan sa stvaranjem neodgovarajućeg imunosnog odgovora
Zdravstvena njega djeteta s distrofijom
No full textNeuromuskularne bolesti su heterogene progresivne nasljedne bolesti. Progresivne
mišidne distrofije su nasljedne degenerativne bolesti koje uzrokuju opdu mišidnu slabost i
kasnije nepokretnost djeteta. Prema Mardešidu,(2016.) Duchenneova mišidna distrofija
najčešdi je od svih oblika mišidne distrofije djece te se javlja u oko 1:3500 dječaka. Kod ove
bolesti dolazi do poremedaja u stvaranju distrofina što dovodi do propadanja mišidnih
vlakana i stvaranje veziva i masnog tkiva. Karakteristična slika bolesti počinje se uočavati
između druge i trede godine te se razvija se uočljiv Gowersov znak koji se očituje pri
ustajanju iz sjededeg ili ležedeg položaja. Zbog još neotkrivenog lijeka za uzrok ove bolesti
liječenje je potporno u svim mogudim aspektima. Kod mišidnih distrofija vidljiv je
karakterističan patohistološki nalaz propadanja mišidnih vlakana i bujanja veziva. Cilj
sestrinske skrbi je pružiti podršku djetetu u savladavanju svih poteškoda vezanih uz njegovu
bolest i omoguditi mu što dulju neovisnost. Medicinska sestra de prevenirati komplikacije kao
što su dekubitus, skolioza, infekcije, kardiomiopatija i respiratorna insuficijencija. Timski
pristup koji uključuje rad fizioterapeuta, liječnika, medicinskih sestara, radnih terapeuta,
psihologa i nutricionista dovodi do djelotvorne zdravstvene njege djeteta. Nadalje, u radu de
se opisati i djelovanje Saveza hrvatskih distrofičara
Zdravstvena njega djeteta s epilepsijom
No full textEpilepsija je najčešća kronična bolest u području neurologije koja se pojavljuje kod djece i adolescenata. Kliničku sliku karakterizira ponavljanje epileptičkih napadaja uz abnormalnosti u elektroencefalogramskom zapisu. Sama dijagnoza epilepsije ne postavlja se temeljem jednog epileptičkog napadaja, već je za to potrebna detaljna neurološka i dijagnostička obrada uz precizne anamnestičke podatke. Postoji nekoliko metoda liječenja od kojih je metoda izbora liječenje antiepilepticima. Glavni zadatak liječenja je, redovitim uzimanjem antiepileptika, dovesti pod kontrolu epileptičke napadaje.
Zdravstvena njega djeteta s epilepsijom sastoji se od kvalitetne pripreme djeteta za predstojeće dijagnostičke postupke, prepoznavanja i kontrole napada te adekvatnog zbrinjavanja djeteta za vrijeme i nakon napada. Plan zdravstvene njege za dijete s epilepsijom je individualiziran, stoga zahtjeva od medicinske sestre/tehničara posjedovanje visoke razine znanja u ophođenju s takvim djetetom. Od velike je važnosti da medicinska sestra/tehničar posjeduje izvanredne vještine iz područja komunikacije koje su potrebne u suradnji s djetetom i roditeljima. Cjelokupni proces skrbi za dijete s epilepsijom temelji se na kontinuiranoj edukaciji medicinskih sestara/tehničara s ciljem pružanja što kvalitetnije skrbi. Kvalitetna zdravstvena njega djeteta s epilepsijom rezultat je timskog rada i dobre organizacije. Vrlo važan segment skrbi je i edukacija javnosti o epilepsiji koja je podložna stigmatizaciji. Kroz razna predavanja i radionice medicinska sestra/tehničar treba osvjestiti javnost o tome da su djeca i osobe s epilepsijom isto tako radno sposobne kao i ostatak populacije. S obzirom da su predrasude rezultat neznanja, medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u suzbijanju predrasuda o epilepsiji koje su prisutne u zajednici pomoću raznih anti-stigma programa
Sastanci u pedijatrijskoj praksi - upravljanje vremenom
No full textSastanci se odnose na izmjenu informacija dvoje ili više ljudi s ciljem postizanja suglasnosti oko zajedničkih interesa. Sastanci predstavljaju grupnu, ali i prirodnu aktivnost koja zahtijeva puno vremena i uloženog rada. Ukoliko sastanak postane cilj, a ne način kako postići cilj, smatra se nepotrebnim, neproduktivnim i velikim gubitkom vremena. Sastanci su potrebni u svakoj organizaciji, oni su dijelovi procesa rada koji su potrebni za procjenu postignutog te služe za dogovor o daljnjem radu.
Medicinske sestre koje sudjeluju u njezi pedijatrijskih pacijenata sudjeluju na sastancima kao voditelji sastanaka ili kao sudionici na odjelnim sastancima, na sastancima multidisciplinarnog tima, organiziraju i vode kongrese, konferencije i konvencije kao sastanke s većim brojem sudionika. Voditeljice su i članovi koordinacijskih odbora te je neophodno da usavrše vještinu upravljanja sastankom kako bi bile učinkovite i dobro upravljale vremenom, kako svojim tako i vremenom medicinskih sestara koje sudjeluju.
Sastanci u pedijatrijskoj praksi doprinose obogaćivanju stručnih spoznaja te ostvaruju doprinos pedijatrijskoj struci medicinskih sestara. Glavne smjernice u radu pedijatrijskih sestara su stalno promišljanje i rad na unaprjeđenju zdravstvene njege djeteta, primjena standardiziranih postupaka poštivanjem Konvencije o pravima djeteta. Medicinske sestre sudjeluju u promociji zdravlja, sprječavanju neželjenih događaja i bolesti, unaprjeđuju sigurnost djeteta u bolnici, obitelji i široj društvenoj zajednici.
Održavanje učinkovitih sastanaka je ključna menadžerska vještina koja se uči i usavršava. Pregledom literature ističu se razlozi neproduktivnih sastanaka što nam omogućava prepoznati i osvijestiti važnost dobre tehničke i sadržajne organizacije sastanka, uključivanje svih sudionika u raspravu, usmjeravanja rasprave, donošenje odluke i zaključaka.
Sastanci su skup način okupljanja ljudi ukoliko se ne donose odluke, ne rješavaju problemi, ali i veliki uzrok nesvrsishodno utrošenog vremena koje bi sudionici usmjerili prema drugom zadatku ili poslu. Dobro upravljanje vremenom sastanka voditelj započinje već pripremom sastanka, počinjanjem i završavanjem u zadanom vremenu. Na taj način pokazuje poštovanje prema vremenu sudionika, ali i vlastitom vremenu. Produljenje sastanka uzrokuje pad koncentracije, javlja se zamor, nezadovoljstvo i frustracija sudionika te gubi motiviranost sudionika za aktivno sudjelovanje na sljedećim sastancima.
Uspješnosti sastanka doprinose svi dionici sastanka svojom pripremljenošću za diskutiranje o temama dnevnog reda, a zadatak voditelja je mobilizirati grupu potičući članove koji mogu doprinijeti diskusiji. Voditelj razmatra i nadograđuje sakupljene ideje i prijedloge čime se postiže veća efikasnost i odanost zaposlenika koji se osjećaju traženima, cijenjenima i pozvanima sudjelovati na sastanku
Procjena nedonošćeta
No full textNedonošče je prijevremeno rođeno dijete to jest rođeno prije 37. tjedna trudnoće. Napretkom tehnologije te razvitkom medicine i neonatologije postotak preživljavanja nedonesene djece je u porastu te novorođenčad iznimno male porođajne težine te gestacijske dobi preživljava bez dugoročnijih posljedica. Dijete je potrebno smjestit na neonataloški odjel intenzivnog liječenja gdje je osoblje posebno educirano za skrb. Zdravstveno osoblje mora imati vještine naprednog održavanja života, razumijevanje monitoringa te mogućnost korištenja sve suvremene tehnologije. Iznimno je važno tijekom skrbi određeno vrijeme posvetit roditeljima koji su se u većini slučajeva iznenada našli u stresnoj situaciji odvojeni od svojega djeteta te im je nepoznato njihovo stanje. Također potrebo je poticati majku da doji dijete ukoliko stanje dozvoljava, a ako stanje djeteta onemogućuje dojenje majku je potrebno upoznati sa načinima izdajanja i pohrane mlijeka. Medicinska sestra se skrbi za dijete tijekom cijeloga dana te mora uočavati svake promjene i poteškoće pa i one najmanje i najbezazlenije. Posjedovanje velike količine znanja i vještina će joj uvelike pomoći u hitnim i po život opasnim situacijama. Medicinska sestra je zadužena za provođenje njege u djeteta, prevencije određenih komplikacija te intervencije usmjerene ka rješavanju sestrinskih problema i dijagnoza
Autizam
No full textAutizam je biološki neurorazvojni poremećaj. Simptomi autizma mogu se individualno razlikovati. Skrb za osobe s autizmom provodi se u svim dobnim skupinama. Nema jednako učinkovitog tretmana za sve osobe s autizmom zbog čega se svakoj pristupa individualno. Na učinak tretmana utječe ranije uključivanje i započinjanje terapije, rehabilitacije i integracije u zajednicu. Kroz multidisciplinaran pristup nastoji se pružiti skrb u svim segmentima. Medicinska sestra je član multidisciplinarnog tima te sudjeluje u pomoći osobama s autizmom te njihovim obiteljima i skrbnicima utječući na bolju kvalitetu života. Autizam djeluje na obiteljsku strukturu zbog čega je potrebno pružiti psihološku pomoć svim članovima. Specifičnost uloge medicinskih sestara u radu s osobama s autizmom je postići adekvatnu komunikaciju i omogućiti osjećaj sigurnosti osobama s autizmom. Najčešći problemi djece s intelektualnim poteškoćama su neadekvatno ponašanje poput agresivnosti, autoagresivnosti, destruktivnost i hiperaktivnost. Razumijevanje što utječe na pojavu agresije i autoagresije pomaže u deeskalaciji nepoželjnog ponašanja
Specifičnosti zdravstvene njege djeteta oboljelog od herpes zostera
No full textHerpes zoster je virusna bolest uzrokovana reaktivacijom virusa varicele-zoster koja ostaje uspavana u osjetnim ganglijima kranijalnog živca ili dorzalnim korijenskim ganglijima nakon prethodne infekcije varičelom. Nakon primarne infekcije, virus migrira duž osjetilnih živčanih vlakana do satelitskih stanica dorzalnih korijenskih ganglija, gdje postaje uspavan (latentan). Ponovno aktiviranje VZV-a koji je ostao latentan unutar dorzalnih korijenskih ganglija, često desetljećima nakon što je pacijent inicijalno izložen virusu u obliku varičela, rezultira herpes zosterom. Herpes zoster obično počinje s prodromalnim simptomima (vrijeme koje prethodi izbijanju bolesti), poput boli, svrbeža ili peckanja u području na kojem će se razviti lezije. Kad su sve lezije prekrivene krustom, osip se smatra neinfektivnim. Herpes zoster se može dijagnosticirati na temelju prisutnosti karakterističnog, bolnog dermatomskog osipa, a vjerojatno će biti teško dijagnosticirati ga u prodromalnom stadiju, prije pojave osipa. Liječenje virusne infekcije uzrokovane herpes zosterom podrazumijeva primjenu antivirusnih lijekova i analgetika koji često smanjuju akutni osip i bol, uz moguće sprječavanje nekih komplikacija. Djeca oboljela od herpes zostera su obično hospitalizirana zbog inicijalnog liječenja, ali i zbog razvoja mogućih komplikacija koje je potrebno spriječiti ili pravovremeno liječiti. Glavni ciljevi sestrinske skrbi djeteta s herpes zosterom obuhvaćaju bolje razumijevanje stanja bolesti i tijeka liječenja, ublažavanje nelagode uzrokovane lezijama, naglašavanje stroge izolacije oboljelog djeteta i sprječavanje komplikacija
Sestrinske intervencije kod ozljeda glave u dječjoj dobi
No full textLjudska lubanja sastoji se od mnogobrojnih kostiju neurocraniuma (lat.) i viscerocraniuma (lat.). Osnovna funkcija lubanje je zaštita mozga. Mozak je jedan od najvažnijih ljudskih organa. Bitan je za motoriku, razmišljanje, osjećaje, regulaciju autonomnog živčanog sustava i mnoge druge funkcije organizma.
Ozljede glave smo podijelili na: prijelome lubanje, potres mozga, nagnječenje mozga, edem mozga, krvarenja, hematome, hidrocefalus i aneurizmu vene Galene. Svaka ozljeda kod djece može se klasificirati kao blaga ili teža ozljeda. Provodi se dijagnostika RTG-om, CT-om ili magnetnom rezonancom. Uz radiološku dijagnostiku radi se pretraga krvnih nalaza i neurološki pregled. Različite ozljede zahtijevaju i različite reakcije. Ovisno o potvrđenoj dijagnozi dijete se može smjestiti u jedinicu intenzivnog liječenja i prema potrebi se priprema za operativni zahvat.
U jedinici intenzivnog liječenja izrazito je zahtjevno raditi sa neurokirurškim pacijentima, a osobito kad je riječ o djeci. Najzahtjevnija ozljeda glave kod djece je prijelom lubanje udružen sa epiduralnim ili subduralnim hematomom. Prijeoperativna priprema uključuje postavljanje centralnog venskog katetera ili nekoliko venskih puteva, arterijske kanile, endotrahealnu intubaciju ovisno stanju djeteta, zdravstvenu njegu, spajanje na monitoring, mjerenje vitalnih funkcija i primjenu terapije koju odredi liječnik. Nakon svih provedenih medicinsko-tehničkih postupaka dijete se u pratnji dvije medicinske sestre ili tehničara zajedno sa anesteziologom ili pedijatrom intenzivistom odvodi u operacijsku salu. Nakon završenog zahvata dijete vrlo često sedirano i u besvjesnom stanju dolazi natrag u jedinicu intenzivnog liječenja i tamo kreću daljnji medicinsko-tehnički postupci prema odredbi liječnika i neurokirurga.
Najčešće preoperativne sestrinske dijagnoze su: strah, visok rizik za poremećaje disanja i rada srce te visok rizik za razvoj hospitalizma. Potrebno je prije samog zahvata provesti sve intervencije kako bi se smanjio nastanak hospitalizma jer je to jedna od najdugotrajnijih komplikacija dugotrajnog boravka u bolnici. Nakon operacije imamo drugi niz sestrinskih dijagnoza koje ovise o stanju djeteta i njegovoj budnosti. Najčešće je to bol i visok rizik za nastanak infekcije. Brz oporavak djece i njihova manja podložnost infekcija omogućuju da se veliki broj djece oporavi nakon neurotraume
- …
