1,721,010 research outputs found
YOGA: KINESIOLOGICAL ACTIVITY OR MORE?
Full text linkKineziologija je znanost koja proučava procese upravljanog tjelesnog vježbanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam. Ciljevi kinezioloških aktivnosti mogu biti unaprjeĎenje zdravlja, prevencija kroničnih nezaraznih bolesti, razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te postizanja optimalnog odnosa promjenjivih morfoloških karakteristika. U ponudi kinezioloških aktivnosti u fitness centrima često možemo naići na sustav vježbanja pod nazivom joga. Cilj ovog diplomskog rada je analizom doktrine, povijesnih značajki, oblika i stupnjeva joge prezentirati stvarnu narav i osnovni cilj joge, koji se ne podudara s osnovnim ciljem kinezioloških aktivnosti. TakoĎer, prezentirat će se dio vježbi koje se uobičajeno koriste u standardnim kineziološkim aktivnostima, a podudaraju se s vježbama u hatha jogi. Prikazane vježbe primjer su kako, ako se odbaci duhovni aspekt joge, ostaje konvencionalni oblik vježbanja, kojeg onda ne treba niti nazivati joga.Kinesiology is a science that studies processes of physical activity and consequences of those processes on the human body. The main goals of kinesiological activities are improving health, prevention of cronical non contagious diseases, development of motor skills, functional abilities and achieving optimal balance of changable motorical characteristics. There are many activities in fitness centres where exercise system by the name of yoga is offered. The aim of this graduate thesis is to present real characteristics and the main goals of yoga. It will be done by analizing its doctrine, historical features, and various shapes and degrees of yoga which contribute to a goal that is different from the main goal of kinesiological activities. Also, some of the activities which are usually used in standard kinesiological activities and whitch match with activities in hatha yoga, will be presented. Shown excercises are an example that demonstrate how, without the spiritual aspect of yoga, the conventional aspect remains and it should not be referred to as yoga
Overview of the most common injuries in judo and suggestions of their treatment with kinesitherapy procedures
No full textU ovom radu su opisane najčešće ozljede te njihovi mehanizni kao i prijedlozi njihovog kineziterapeutskog tretmana. Obrađene su tri najčešće ozljede na tjelesnim segmentima rame, koljeno i leđa. Ozljede mogu nastati iz različitih mehanizama, iz padova, poluga, zahvata, slučajnih udaraca te pod ujecajem preopterećenja. Kod koljena, može nastati brzom promjenom smijera, ponavljajućim padanjem na koljeno i kontaktom sa drugim sportašem. Najčešće je uzrokuje sila koja djeluje prema unutra i medijalno, praćena određenim stupnjem vanjske rotacije i fleksije. Mehanizam nastanka ozljede ramena je da do ozljede dolazi kod padanja ili bacanja, na primjer pad na rame gdje može doći do dislokcija, kontuzija, ozljeda mišića. Kod leđa mehanizam je da dolazi do prekomjernog aksijalnog opterećenja, pretjerana hiperfleksija te sindrom penaprezanja. Rizični faktori kod nastanka ozljeda mogu biti intrizični ili ekstrinzični. Zajednički intrinzični faktori su dob, spol, razina natjecanja, težina.
Rehabilitacija ozljeda je opisana kroz tri faze, akutna faza rehabilitacije, subakutna faza rehabilitacije i funkcionalna faza rehabilitacije. U akutnoj fazi rehabilitacije važno je spriječiti daljnje oštećenje i opterećenje na ozljeđeno područje a u subakutnoj osigurati stabilnosti ozljeđenog područja, jačanja mišića i povratak funkcionalnosti. U funkcionalnoj fazi sportaš se vraća svojim svakodnevnim aktivnostima. Prijedlozi kineziterapeutskih tretmana su korišteni u sve tri faze rehabilitacije. Skupno, za sve ozljede na spomenutim segmentima bitno je da se dobro rehabilitiraju kako bi bio moguć što sigurniji povratak u svakodnevne aktivnosti i sa što manjom mogućnošću recidiva.This paper describes the most common injuries, their mechanisms, and suggestions for their
kinesitherapy treatment. Three of the most frequent injuries to body segments, namely the
shoulder, knee, and back, are discussed. Injuries can result from various mechanisms, such as
falls, leverage, impacts, accidental hits, and overuse. In the case of the knee, rapid changes in
direction, repetitive falls on the knee, and contact with other athletes can cause injuries. The
most common cause is an inward and medial force, often accompanied by a certain degree of
external rotation and flexion.
The mechanism of shoulder injury involves incidents like falls or throws, for example, falling
onto the shoulder, which can lead to dislocations, contusions, and muscle injuries. For back
injuries, the mechanism includes excessive axial loading, excessive hyperflexion, and overuse
syndrome. Risk factors for injury can be intrinsic or extrinsic. Common intrinsic factors include
age, gender, competition level, and weight.
The rehabilitation of injuries is outlined through three phases: the acute phase of rehabilitation,
the subacute phase of rehabilitation, and the functional phase of rehabilitation. In the acute
phase, it's important to prevent further damage and stress to the injured area. In the subacute
phase, the focus shifts to stabilizing the injured area, strengthening muscles, and regaining
functionality. The functional phase involves the athlete returning to their daily activities.
Kinesytherapeutic treatment suggestions are employed in all three phases of rehabilitation.
Overall, for all injuries in the mentioned segments, it is crucial to undergo thorough
rehabilitation to enable a safer return to daily activities and minimize the possibility of
recurrence
The impact of surface type on the speed of direction change for football players
No full textMotoričke sposobnosti su vrlo su važan faktor za postizanje uspjeha u nogometnoj igri. Jedne od najvažnijih motoričkih sposobnosti koje direktno utječu na individualnu uspješnost u nogometnoj igri jesu brzina i agilnost. Visoka razina brzine i agilnosti mogu stvoriti dobre preduvjete za uvećanu sposobnost anticipacije, reakciju na protivnika i njihove odluke, te uslijed nepredvidljivih situacija, neposredno nakon percepcije novonastale situacije, reagirati brže od protivnika. Cilj istraživanja je utvrditi utječe li podloga na kojoj se nogometaš kreće na brzinu promjene smjera. Istraživanje je provedeno na 10 seniorskih nogometaša prosječne dobi od 23,40 godina, prosječne visine 184,67 cm i tjelesne mase 81,78 kg testirane u srpnju i kolovozu 2023.godine na podlogama prirodne trave, umjetne trave i u sportskoj dvorani, na parketu. Kroz primjenu eksperimentalnog dizajna istraživanja, promatrane varijable i uspoređivanja su sljedeći motorički testovi: Koraci u stranu (s), 20 jardi (s), T – drill test (s), Arrowhead test (s), Trčanje na 20 metara maksimalnom brzinom (s). Prikupljeni podaci i rezultati svih testova dobiveni su putem visoko preciznih senzora Microgate Witty sustavom fotoćelija. Rezultati testiranja nakon očitavanja i analize pokazali su statistički značajnu razliku između tri podloge (p0,05). Rezultati u svim varijablama iskazuju razliku, ali ne statistički značajnu. Za dobivanje rezultata i obradu podataka korišteni su Witty sustav fotoćelija i Statistica 14.0.Motor skills are one of the key factors in achieving success in football game. Among the most important motor skills that directly impact individual performace in football are speed and agility. A high level of speed and agility can create good conditions for an enhanced ability to anticipate, react to opponents and their decisions, and respond faster than opponents in unpredictable situations immediately after perceiving a newly emerged situation. The aim of this research is to determine whether the surface on which football player moves influences the speed of direction change and reaction speed. The study was condutctet on 10 senior football players with average age of 23,40 years, an average height of 184,68 cm, and an average weight of 81,78 kg tested in July and August of 2023., on three surfaces: natural grass, artificial turf, and on parquet floor in a sports hall. Through application of an experimental research design, the observed variables and comparisons included the following motor tests: Lateral shuffle (s), 20-yard sprint (s), T – drill Test (s), Arrowhead test (s), 20 – meter sprint (s). The collected data and results of all tests were obtained using highly precise Microgate Witty sensor photocell system. The test results revealed a statistically significant difference among the three surfaces (p 0.05). The results for all variables indicate a distinction, albeit not statistically significant. To obtain results and process the data, the Witty photocell system and Statistica 14.0 were employed
Factors of performance differences in boys footballers aged 10 and 11
No full textNogomet je jedan od najpopularnijih sportova koji zahtjeva visoku razinu kondicijskih sposobnosti potrebnih nogometašu. Takve sposobnosti djelomično ovise o antropometrijskim osobinama pojedinca, dok se dio motoričkih sposobnosti može poboljšati treningom. Već u ranoj dobi poželjno je prepoznati pojedince koji imaju razvijenije motoričke sposobnosti za nogomet, ali zbog brojnih faktora koji utječu na razvoj vrhunskog nogometaša ne postoji standardizirani test. Cilj istraživanja je utvrditi da li odabrani specifični testovi za procjenu motoričkih sposobnosti nogometaša bolje izdvajaju mlade nogometaše višeg kvalitativnog ranga od bazični testova.
Istraživanje je provedeno na skupini od 32 dječaka u dobi do 10 godina podijeljenih prema kvalitativnom rangu u skupinu selektiranih i neselektiranih. Istraživanje obuhvaća mjerenje brzine izvođenja bazičnih testova (sprint, slalom trčanje, trčanje 4x10 metara i trčanje s promjenom smjera od 90 stupnjeva) i specifičnih motoričkih testovi (iste bazične vježbe s loptom). Rezultati pokazuju da selektirani dječaci imaju statistički značajno bolje vrijeme izvođenja svih bazičnih (P<0,001) i specifičnih testova (P<0,001) od neselektiranih, a najveće razlike zabilježene su u sprintu i slalom vođenju lopte. Prosječno vrijeme sprinta za selektirane dječake je 4,35±0,22 sekundi, dok su neselektirani dječaci 37 stotinki sporiji (T test 3,68; P<0,001). Prosječno vrijeme slalom vođenja lopte za selektirane dječake je 12,75±1,25 sekundi, dok su neselektirani dječaci 3,66 sekundi sporiji (T test 6,04; P<0,001). Svi specifični testovi su u statistički značajnoj korelaciji s bazičnim (P<0,05). Prema analizi multiple regresije veća brzina sprint trčanja utječe na brzinu vođenja lopte sprintom (beta 0,510; P=0,017), a brzina vođenja lopte slalomom (beta 0,442; P=0,032) izdvaja dječake višeg kvalitativnog ranga.
Na osnovi naših rezultata možemo zaključiti da odabrani bazični i specifični motorički testovi dobro selektiraju dječake u natjecateljske kategorije. Među njima, sprint trčanje i slalom vođenje lopte dobro ukazuju na djecu s većim motoričkim sposobnostima.Football is one of the most popular sports that requires a high level of physical fitness needed by a football player. Such abilities partly depend on the anthropometric characteristics of the individual, while part of the motor abilities can be improved by training. It is desirable to recognize individuals with better motor skills for football at an early age, but due to numerous factors that influence the development of a top football player, there is no standardized test. The goal of the research is to determine whether the selected specific tests for evaluating the motor skills of soccer players distinguish young football players of a higher qualitative rank better than the basic tests.
The research was conducted on a group of 32 boys aged up to 10 years, divided according to their qualitative rank into selected and non-selected groups. The research includes measuring the speed of performing basic tests (sprint, slalom run, 4x10 meter run and running with a change of direction of 90 degrees) and specific motor tests (the same basic tests with a ball). The results were compared using the T test, Pearson's correlation test and multiple regression analysis. The results show that the selected boys have a statistically significantly better performance time of all basic (P<0.001) and specific tests (P<0.001) than the unselected ones, and the differences were recorded in the sprint (T test 3.68; P<0.001) and slalom ball handling (T test 6.04; P<0.001). All specific tests have a statistically significant correlation with the basic one (P<0.05). According to the multiple regression analysis, a higher speed of sprint running affects the speed of ball handling by sprint (beta 0.510; P=0.017), and the speed of ball handling by slalom (beta 0.442; P=0.032) distinguishes boys of a higher qualitative rank.
Based on our results, we can conclude that the selected basic and specific tests are good at selecting boys into competitive categories. Among them, sprint running and slalom driving the ball are good indicators of children with predisposition to football
Factors of performance differences in boys footballers aged 10 and 11
No full textNogomet je jedan od najpopularnijih sportova koji zahtjeva visoku razinu kondicijskih sposobnosti potrebnih nogometašu. Takve sposobnosti djelomično ovise o antropometrijskim osobinama pojedinca, dok se dio motoričkih sposobnosti može poboljšati treningom. Već u ranoj dobi poželjno je prepoznati pojedince koji imaju razvijenije motoričke sposobnosti za nogomet, ali zbog brojnih faktora koji utječu na razvoj vrhunskog nogometaša ne postoji standardizirani test. Cilj istraživanja je utvrditi da li odabrani specifični testovi za procjenu motoričkih sposobnosti nogometaša bolje izdvajaju mlade nogometaše višeg kvalitativnog ranga od bazični testova.
Istraživanje je provedeno na skupini od 32 dječaka u dobi do 10 godina podijeljenih prema kvalitativnom rangu u skupinu selektiranih i neselektiranih. Istraživanje obuhvaća mjerenje brzine izvođenja bazičnih testova (sprint, slalom trčanje, trčanje 4x10 metara i trčanje s promjenom smjera od 90 stupnjeva) i specifičnih motoričkih testovi (iste bazične vježbe s loptom). Rezultati pokazuju da selektirani dječaci imaju statistički značajno bolje vrijeme izvođenja svih bazičnih (P<0,001) i specifičnih testova (P<0,001) od neselektiranih, a najveće razlike zabilježene su u sprintu i slalom vođenju lopte. Prosječno vrijeme sprinta za selektirane dječake je 4,35±0,22 sekundi, dok su neselektirani dječaci 37 stotinki sporiji (T test 3,68; P<0,001). Prosječno vrijeme slalom vođenja lopte za selektirane dječake je 12,75±1,25 sekundi, dok su neselektirani dječaci 3,66 sekundi sporiji (T test 6,04; P<0,001). Svi specifični testovi su u statistički značajnoj korelaciji s bazičnim (P<0,05). Prema analizi multiple regresije veća brzina sprint trčanja utječe na brzinu vođenja lopte sprintom (beta 0,510; P=0,017), a brzina vođenja lopte slalomom (beta 0,442; P=0,032) izdvaja dječake višeg kvalitativnog ranga.
Na osnovi naših rezultata možemo zaključiti da odabrani bazični i specifični motorički testovi dobro selektiraju dječake u natjecateljske kategorije. Među njima, sprint trčanje i slalom vođenje lopte dobro ukazuju na djecu s većim motoričkim sposobnostima.Football is one of the most popular sports that requires a high level of physical fitness needed by a football player. Such abilities partly depend on the anthropometric characteristics of the individual, while part of the motor abilities can be improved by training. It is desirable to recognize individuals with better motor skills for football at an early age, but due to numerous factors that influence the development of a top football player, there is no standardized test. The goal of the research is to determine whether the selected specific tests for evaluating the motor skills of soccer players distinguish young football players of a higher qualitative rank better than the basic tests.
The research was conducted on a group of 32 boys aged up to 10 years, divided according to their qualitative rank into selected and non-selected groups. The research includes measuring the speed of performing basic tests (sprint, slalom run, 4x10 meter run and running with a change of direction of 90 degrees) and specific motor tests (the same basic tests with a ball). The results were compared using the T test, Pearson's correlation test and multiple regression analysis. The results show that the selected boys have a statistically significantly better performance time of all basic (P<0.001) and specific tests (P<0.001) than the unselected ones, and the differences were recorded in the sprint (T test 3.68; P<0.001) and slalom ball handling (T test 6.04; P<0.001). All specific tests have a statistically significant correlation with the basic one (P<0.05). According to the multiple regression analysis, a higher speed of sprint running affects the speed of ball handling by sprint (beta 0.510; P=0.017), and the speed of ball handling by slalom (beta 0.442; P=0.032) distinguishes boys of a higher qualitative rank.
Based on our results, we can conclude that the selected basic and specific tests are good at selecting boys into competitive categories. Among them, sprint running and slalom driving the ball are good indicators of children with predisposition to football
COMPARISON OF TEST RESULTS FOR REPETITIVE AND EXPLOSIVE STRENGTH PERFORMED WITH THE DOMINANT AND NON-DOMINANT LEG IN TAEKWONDO ATHLETES
No full textU ovom istraživanju glavni cilj je bio utvrditi postoji li statistički značajna razlika u motoričkim sposobnostima repetitivne i eksplozivne snage između dominantne i nedominantne noge. U istraživanju je sudjelovalo 11 taekwondo sportaša (dob = 18 ± 3 godina, visina = 169 ± 22 cm, težina = 68 ± 13 kg) iz kluba Medvedgrad. Testirane su varijable za repetitivnu jakost: jednonožno mrtvo dizanje (JMD), bugarski čučanj (BČ) i kružni udarci u elektronski oklop (KUIUEO); te za eksplozivnu snagu: skok u dalj s mjesta
jednonožni odraz (SUDSMJ) i kružni udarac u elektronski oklop (KUUEO). Podaci su analizirani deskriptivnom statistikom i T testom za zavisne uzorke u programu Statistica. Rezultati su pokazali značajne varijacije u motoričkim sposobnostima među ispitanicima, ali nisu utvrdili statistički značajne razlike između dominantne i nedominantne noge (p > 0,05).
Zaključno, iako postoje varijacije između dominantne i nedominantne noge, razlike nisu statistički značajne, što ukazuje na učinkovito programiranje treninga za uravnoteženje dominantne i nedominantne strane tijela.In this study, the main objective was to determine whether there is a statistically singnificant difference in repetitive and explosive strength motor abilities between the dominant and non
dominant leg. The study involved 11 taekwondo athletes (age = 18 ± 3 years, height = 169 ± 22 cm, weight = 68 ± 13 kg) from Medvedgrad taekwondo club. Variables assessed for repetitive strength included single leg deadlift (JMD), Bulgarian split squat (BČ) and circular kicks on electronic body armor (KUIUEO), while explosive strength was measured through standing long jump single leg leap (SUDSMJ) and circular kick on electronic body armor (KUUEO). Data were analyzed using descriptive statistics and paired T tests in Statistica program. The results showed significant variations in motor abilities among the participants but did not establish statistically significant differences between the dominant and non
dominant leg (p > 0,05).
In conclusion, despite observed variations between the dominant and non dominant leg, the differences are not statistically significant, indicating effective training programming for balacing the dominant and non dominant sides of the body
The role of anthropometric characteristics in the senior boxing
No full textGlavni cilj ovog rada bio je istražiti povezanost između antropometrijskih karakteristika boksača i boksačke borbe. Nastojalo se analizirati kako visina, težina, raspon ruku i somatotip sportaša utječe na ukupnu izvedbu boksača u meču. U radu je prikazan presjek dosadašnjih istraživanja o ulozi antropometrijskih karakteristika u boksu, a zaključci ukazuju na značajan utjecaj morfoloških obilježja na tehničko taktička znanja i strategiju borbe. Najveću važnost u boksu imaju latentni faktori antropometrijskih karakteristika: longitudinalnost, transverzalnost i voluminoznost. Boks kao jedan od najkompleksnijih sportova, zahtijeva od sportaša visoku razinu struktura kretanja i situacijsku prilagodbu, odnosno razvoj svih motoričkih sposobnosti. Prilikom planiranja i programiranja trenažnog procesa, treneri bi posebnu pažnju trebali posvetiti antropometrijskim karakteristikama koje su podložne promjenama (tjelesna masa, volumen tijela i potkožno masno tkivo), a u svrhu optimizacije sportske izvedbe i ostvarenja vrhunskih sportskih postignuća.The main goal of this study was to investigate the correlation between the anthropometric characteristics of the boxer and the boxing bout. It was analysed how the height, weight, reach and somatotype of athletes influence the overall performance. The paper presents a cross-section of previous research on the role of anthropometric characteristics in boxing, and the conclusions indicate a significant influence of morphological characteristics on technical tactical knowledge and fighting strategy. Latent factors of anthropometric characteristics have the greatest importance in boxing: longitudinality, transversality and voluminousness. Boxing, as one of the most complex sports, requires athletes to have a high level of movement structures and situational adaptation as well as the development of all motor skills. When planning and programming the training process, coaches should pay special attention to anthropometric characteristics which can be changed (body mass, body volume and body fat), for the purpose of optimizing sports performance and achieving top acquirement
The role of anthropometric characteristics in the senior boxing
No full textGlavni cilj ovog rada bio je istražiti povezanost između antropometrijskih karakteristika boksača i boksačke borbe. Nastojalo se analizirati kako visina, težina, raspon ruku i somatotip sportaša utječe na ukupnu izvedbu boksača u meču. U radu je prikazan presjek dosadašnjih istraživanja o ulozi antropometrijskih karakteristika u boksu, a zaključci ukazuju na značajan utjecaj morfoloških obilježja na tehničko taktička znanja i strategiju borbe. Najveću važnost u boksu imaju latentni faktori antropometrijskih karakteristika: longitudinalnost, transverzalnost i voluminoznost. Boks kao jedan od najkompleksnijih sportova, zahtijeva od sportaša visoku razinu struktura kretanja i situacijsku prilagodbu, odnosno razvoj svih motoričkih sposobnosti. Prilikom planiranja i programiranja trenažnog procesa, treneri bi posebnu pažnju trebali posvetiti antropometrijskim karakteristikama koje su podložne promjenama (tjelesna masa, volumen tijela i potkožno masno tkivo), a u svrhu optimizacije sportske izvedbe i ostvarenja vrhunskih sportskih postignuća.The main goal of this study was to investigate the correlation between the anthropometric characteristics of the boxer and the boxing bout. It was analysed how the height, weight, reach and somatotype of athletes influence the overall performance. The paper presents a cross-section of previous research on the role of anthropometric characteristics in boxing, and the conclusions indicate a significant influence of morphological characteristics on technical tactical knowledge and fighting strategy. Latent factors of anthropometric characteristics have the greatest importance in boxing: longitudinality, transversality and voluminousness. Boxing, as one of the most complex sports, requires athletes to have a high level of movement structures and situational adaptation as well as the development of all motor skills. When planning and programming the training process, coaches should pay special attention to anthropometric characteristics which can be changed (body mass, body volume and body fat), for the purpose of optimizing sports performance and achieving top acquirement
Don Bosco s preventive education system for children trough sports and games
No full textTehnološki, informatički, ekonomski i politički razvoj uzeli su maha što ostavlja negativne posljedice na najmlađu i najnezaštićeniju populaciju, a to su djeca. Negativne posljedice vidljive su na socijalnom i kulturološkom području, psihološkom, motoričkom i funkcionalnom razvoju.
Don Bosco, koji je kao dječak bio pravi mali akrobat, znao je prepoznati znakove svoga vremena i osmisliti kvalitetan odgojni sustav pomoću kojeg je odgojio na tisuće mladića kroz igru, razne aktivnosti i dobru riječ „na uho“. Cilj rada je definirati don Boscov preventivni odgojni sustav i uklopiti ga kroz igru i sport u okvire današnjice.Technological, IT, economic and political development have taken off, which has negative consequences for the youngest and most vulnerable population, namely children. Negative consequences are visible in social and cultural areas, psychological, motor and functional development. Don Bosco, who as a boy was a real little acrobat, knew how to recognize the signs of his time and designed a high-quality educational system with which he raised thousands of young people through play, various activities and a good word "by ear". The goal of the paper is to define Don Bosco's preventive education system and include it through games and sports in today's context
- …
