1,721,062 research outputs found
Spatial design of the institution for early and preschool education
No full textSuvremeno oblikovanje prostora za djecu rane i predškolske dobi podrazumijeva usku suradnju pedagoga s arhitektima budući da je dijete aktivni korisnik ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koja bi trebala imati cjeloukupno uređenje temeljeno na djetetovim potrebama i mogućnostima. Prostornom organizacijom podržava se razvoj djetetovih potencijala u čemu trebaju zajedno sudjelovati ne samo arhitekti i dizajneri, već odgojnoobrazovni djelatnici zbog poznavanja specifičnosti pedagoške struke. Preduvjet konstruiranja adekvatne ustanove za djecu rane i predškolske dobi odnosi se na uključivanje djeteta kao sukonstruktora prostora u kojem svakodnevno boravi. Organizacija i uređenje prostora u kojima djeca borave treba biti temeljeno na svim normativima i preporukama autora koji su u radu navedeni prema čemu je provedena studija slučaja. Dobiven je uvid u prostorno uređenje ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji se analizirao prema teorijskom dijelu rada gdje se može uvidjeti da su djetetove razvojne mogućnosti na prvome mjestu.Contemporary design of spaces for early and preschool children implies close cooperation between pedagogues and architects, since the child is an active user of the institution for early and preschool education, which should have an overall arrangement based on the child's needs and capabilities. Spatial organization supports the development of the child's potential, in which not only architects and designers, but also educators should participate due to their knowledge of the specifics of the pedagogical profession. The prerequisite for constructing an adequate institution for children of early and preschool age refers to the inclusion of the child as a co-constructor of the space in which he resides on a daily basis. The organization and arrangement of the space where the children stay should be based on all the norms and recommendations of the author that are listed in the paper, according to which the case study was conducted. An insight into the spatial arrangement of the institution for early and preschool education was obtained, which was analyzed according to the theoretical part of the work, where it can be seen that the child's developmental possibilities are in the first place
Spatial design of the institution for early and preschool education
No full textSuvremeno oblikovanje prostora za djecu rane i predškolske dobi podrazumijeva usku suradnju pedagoga s arhitektima budući da je dijete aktivni korisnik ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koja bi trebala imati cjeloukupno uređenje temeljeno na djetetovim potrebama i mogućnostima. Prostornom organizacijom podržava se razvoj djetetovih potencijala u čemu trebaju zajedno sudjelovati ne samo arhitekti i dizajneri, već odgojnoobrazovni djelatnici zbog poznavanja specifičnosti pedagoške struke. Preduvjet konstruiranja adekvatne ustanove za djecu rane i predškolske dobi odnosi se na uključivanje djeteta kao sukonstruktora prostora u kojem svakodnevno boravi. Organizacija i uređenje prostora u kojima djeca borave treba biti temeljeno na svim normativima i preporukama autora koji su u radu navedeni prema čemu je provedena studija slučaja. Dobiven je uvid u prostorno uređenje ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji se analizirao prema teorijskom dijelu rada gdje se može uvidjeti da su djetetove razvojne mogućnosti na prvome mjestu.Contemporary design of spaces for early and preschool children implies close cooperation between pedagogues and architects, since the child is an active user of the institution for early and preschool education, which should have an overall arrangement based on the child's needs and capabilities. Spatial organization supports the development of the child's potential, in which not only architects and designers, but also educators should participate due to their knowledge of the specifics of the pedagogical profession. The prerequisite for constructing an adequate institution for children of early and preschool age refers to the inclusion of the child as a co-constructor of the space in which he resides on a daily basis. The organization and arrangement of the space where the children stay should be based on all the norms and recommendations of the author that are listed in the paper, according to which the case study was conducted. An insight into the spatial arrangement of the institution for early and preschool education was obtained, which was analyzed according to the theoretical part of the work, where it can be seen that the child's developmental possibilities are in the first place
Perceptions and attitudes of preschool teachers about achieving partnership with parents using the digital platform "Okitoki"
No full textČinjenica da je odgojno-obrazovna ustanova drugo najvažnije okružje za dijete u kojemu može provoditi i do deset sati dnevno s odgojiteljima koji su uz roditelje najvažniji u procesu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuje koliko je cijeli taj proces važan za djetetov razvoj. Potrebno je da roditelji i odgojitelji, najvažniji modeli u djetetovom životu, surađuju s ciljem iskorištavanja svih djetetovih potencijala. Uvidom u literaturu pronađene su različite definicije partnerstva te različita terminologija. U ovom radu, korištena je definicija partnerstva autorice Ljubetić (2014) kao najviše razine suradničkih odnosa između obitelji i dječjeg vrtića u čijem je središtu dobrobit djeteta. Uz partnerstvo, Višnjić Jevtić (2018) navodi i suradnju, sudjelovanje, uključivanje, angažiranost i podršku roditeljima kao izraze za odnose roditelja i odgojitelja. Roditelji u partnerstvu s dječjim vrtićem i odgojiteljima imaju mogućnost djelovanja na različite načine. Odgojiteljeva je odgovornost stvarati partnersku atmosferu, poticati roditelje na partnerstvo i prepoznati njihove potrebe te im prema tome ponuditi načine za sudjelovanje. Kako bi u tome bili što uspješniji, potrebno je stalno usavršavati svoja znanja i vještine te mijenjati stavove. Kvalitetno partnerstvo roditelja i odgojitelja utječe na socio-emocionalni razvoj djeteta jer ono vidi i osjeća njihov odnos te ovisno o njemu, osjeća sigurnost, privrženost vrtiću i slobodu za istraživanje i učenje. Istodobno i roditelj unapređuje svoju osobnost i roditeljska umijeća te se osjeća prihvaćeno, samopouzdano i zadovoljno.
Uz tradicionalne oblike komunikacije i suradnje roditelja i odgojitelja, postoje suvremeni koji podrazumijevaju dvosmjernu komunikaciju, aktivnu ulogu roditelja i obostranu razmjenu informacija i znanja. Neki od suvremenih načina komunikacije i suradnje su web-stranice vrtića, elektronička pošta, Facebook, Viber, WhatsApp, webinari, forumi i slično. Novi suvremeni oblik za uspostavu partnerstva roditelja i odgojitelja je digitalna platforma Okitoki koju je osnovala tvrtka Mardorado, a sufinancirala Europska unija kroz program EUREKA između ostalog s ciljem ostvarivanja kvalitetne i sigurne komunikacije i razmjene informacija između roditelja i odgojitelja. Platforma Okitoki pruža mnoge mogućnosti, a neke od njih su uvid u aktivnosti djeteta u dječjem vrtiću, komunikacija s roditeljima i ostalim odgojiteljima, ravnateljem ili članovima stručno-razvojne službe, pisanje izvještaja i slično.
Ovaj rad temelji se na istraživanju percepcija i stavova odgojitelja o ostvarivanju partnerstva s roditeljima upotrebom digitalne platforme Okitoki. Istraživanje je provedeno na uzorku od deset sudionika, odgojiteljica dječjih gradskih vrtića Izvor i Grigor Vitez u Samoboru koje koriste platformu Okitoki. Istraživanje je provedeno metodom intervjua. Rezultati istraživanja pokazuju da svi sudionici partnerstvo s roditeljima smatraju vrlo važnim za djetetov razvoj te od mogućnosti Okitokija najviše koriste dijeljenje objava za cijelu odgojnu skupinu. Objave se najčešće odnose na fotografije aktivnosti i djece u njima, objave tjednog plana u natuknicama te objava općenitih informacija i obavijesti za odgojnu skupinu. Međutim, prema odgovorima sudionika manje od polovice roditelja njihovih odgojnih skupina koristi Okitoki. Prema tome, odgojitelji moraju i dalje koristiti prijašnje oblike komunikacije s roditeljima čime se otežava i raspršuje rad odgojitelja na više različitih oblika komunikacije. Neki od razloga malog broja roditelja korisnika Okitokija mogli bi biti nezainteresiranost, nedovoljna upućenost ili stav da je nepotreban zbog toga što već imaju online oblik komunikacije s odgojiteljima. Roditelji uglavnom svoje aktivnosti na platformi Okitoki svode na slanje emotikona na objave odgojitelja. Uvidom u aktivnosti roditelja vidljivo je da ponekada samo pregledaju, ali ne komentiraju novi sadržaj. Preferencije uporabe platforme Okitoki među sudionicima pokazuju da troje ne bi koristilo platformu, dok petero sudionika naglašava njezino korištenje samo ukoliko bi to bila odluka poslodavca ili službeno uveden kao jedini oblik online komunikacije s roditeljima.The fact that the educational institution is the second most important environment for a child in which he can spend up to ten hours a day with educators who, along with parents, are the most important in the process of early and preschool education shows how important this whole process is for the child's development. It is necessary that parents and educators, the most important models in the child's life, cooperate with the aim of exploiting all the child's potential. By reviewing the literature, it is possible to come across different definitions of partnership and different terminology. In this paper, partnership is explained based on the definition of the author Ljubetić (2014) as the highest level of collaborative relationships between the family and the kindergarten in which the child's well-being is at the center. In addition to partnership, there are terms of cooperation, participation and inclusion. Parents in partnership with kindergarten and educators have the opportunity to participate in different ways. It is the educator's responsibility to create a partnership atmosphere, encourage parents to partner and recognize their needs and therefore offer them ways to participate. In order to do this, it is necessary to constantly improve your knowledge and skills and change attitudes. Quality partnership affects the socio-emotional development of the child because he sees and feels the relationship between parents and educators and depending on that, feels security, attachment to kindergarten and freedom to explore and learn. At the same time, the parent improves his personality and parental skills and feels accepted, confident and satisfied.
In addition to traditional forms of communication and cooperation between parents and educators, there are contemporary ones that imply two-way communication, an active role of parents and mutual exchange of information and knowledge. Some of the modern ways of communication and cooperation are kindergarten websites, e-mail, Facebook, Viber, WhatsApp, webinars, forums. A new modern form for establishing a partnership between parents and educators is the digital platform Okitoki, founded by Mardorado and co-financed by the European Union through the EUREKA program, among other, with the aim of achieving quality and secure communication and exchange of information between parents and educators. The Okitoki platform provides many opportunities, some of which are insight into the activities of the child in kindergarten, communication with parents and other educators, the director or members of the professional and development service, writing reports etc.
This paper is based on a survey of the perceptions and attitudes of educators about partnering with parents using the Okitoki digital platform. The research was conducted on asample of ten respondents, kindergarten teachers in Izvor and Grigor Vitez in Samobor, using the interview method. The results of the research show that all respondents consider partnership with parents very important for the child's development and from the capabilities of Okitoki, they mostly use sharing posts for the entire educational group. The posts most often refer to photos of activities and children in them, publications of the weekly plan and publication of general information and notices for the educational group. However, according to the responses of participants, less than half of the parents of their educational groups use Okitoki. Therefore, educators must continue using previous forms of communication with parents so then they have too many of them. The reason for the small number of parents using Okitoki could be disinterest, insufficient knowledge or the attitude that it is unnecessary because they already have an online form of communication. Parents mostly react with emoticons to educators' posts, sometimes they just review, but do not comment. Four of the ten respondents would not use Okitoki, and six would, if they had to or if Okitoki became the only way to communicate with parents online
Perceptions and attitudes of preschool teachers about achieving partnership with parents using the digital platform "Okitoki"
No full textČinjenica da je odgojno-obrazovna ustanova drugo najvažnije okružje za dijete u kojemu može provoditi i do deset sati dnevno s odgojiteljima koji su uz roditelje najvažniji u procesu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuje koliko je cijeli taj proces važan za djetetov razvoj. Potrebno je da roditelji i odgojitelji, najvažniji modeli u djetetovom životu, surađuju s ciljem iskorištavanja svih djetetovih potencijala. Uvidom u literaturu pronađene su različite definicije partnerstva te različita terminologija. U ovom radu, korištena je definicija partnerstva autorice Ljubetić (2014) kao najviše razine suradničkih odnosa između obitelji i dječjeg vrtića u čijem je središtu dobrobit djeteta. Uz partnerstvo, Višnjić Jevtić (2018) navodi i suradnju, sudjelovanje, uključivanje, angažiranost i podršku roditeljima kao izraze za odnose roditelja i odgojitelja. Roditelji u partnerstvu s dječjim vrtićem i odgojiteljima imaju mogućnost djelovanja na različite načine. Odgojiteljeva je odgovornost stvarati partnersku atmosferu, poticati roditelje na partnerstvo i prepoznati njihove potrebe te im prema tome ponuditi načine za sudjelovanje. Kako bi u tome bili što uspješniji, potrebno je stalno usavršavati svoja znanja i vještine te mijenjati stavove. Kvalitetno partnerstvo roditelja i odgojitelja utječe na socio-emocionalni razvoj djeteta jer ono vidi i osjeća njihov odnos te ovisno o njemu, osjeća sigurnost, privrženost vrtiću i slobodu za istraživanje i učenje. Istodobno i roditelj unapređuje svoju osobnost i roditeljska umijeća te se osjeća prihvaćeno, samopouzdano i zadovoljno.
Uz tradicionalne oblike komunikacije i suradnje roditelja i odgojitelja, postoje suvremeni koji podrazumijevaju dvosmjernu komunikaciju, aktivnu ulogu roditelja i obostranu razmjenu informacija i znanja. Neki od suvremenih načina komunikacije i suradnje su web-stranice vrtića, elektronička pošta, Facebook, Viber, WhatsApp, webinari, forumi i slično. Novi suvremeni oblik za uspostavu partnerstva roditelja i odgojitelja je digitalna platforma Okitoki koju je osnovala tvrtka Mardorado, a sufinancirala Europska unija kroz program EUREKA između ostalog s ciljem ostvarivanja kvalitetne i sigurne komunikacije i razmjene informacija između roditelja i odgojitelja. Platforma Okitoki pruža mnoge mogućnosti, a neke od njih su uvid u aktivnosti djeteta u dječjem vrtiću, komunikacija s roditeljima i ostalim odgojiteljima, ravnateljem ili članovima stručno-razvojne službe, pisanje izvještaja i slično.
Ovaj rad temelji se na istraživanju percepcija i stavova odgojitelja o ostvarivanju partnerstva s roditeljima upotrebom digitalne platforme Okitoki. Istraživanje je provedeno na uzorku od deset sudionika, odgojiteljica dječjih gradskih vrtića Izvor i Grigor Vitez u Samoboru koje koriste platformu Okitoki. Istraživanje je provedeno metodom intervjua. Rezultati istraživanja pokazuju da svi sudionici partnerstvo s roditeljima smatraju vrlo važnim za djetetov razvoj te od mogućnosti Okitokija najviše koriste dijeljenje objava za cijelu odgojnu skupinu. Objave se najčešće odnose na fotografije aktivnosti i djece u njima, objave tjednog plana u natuknicama te objava općenitih informacija i obavijesti za odgojnu skupinu. Međutim, prema odgovorima sudionika manje od polovice roditelja njihovih odgojnih skupina koristi Okitoki. Prema tome, odgojitelji moraju i dalje koristiti prijašnje oblike komunikacije s roditeljima čime se otežava i raspršuje rad odgojitelja na više različitih oblika komunikacije. Neki od razloga malog broja roditelja korisnika Okitokija mogli bi biti nezainteresiranost, nedovoljna upućenost ili stav da je nepotreban zbog toga što već imaju online oblik komunikacije s odgojiteljima. Roditelji uglavnom svoje aktivnosti na platformi Okitoki svode na slanje emotikona na objave odgojitelja. Uvidom u aktivnosti roditelja vidljivo je da ponekada samo pregledaju, ali ne komentiraju novi sadržaj. Preferencije uporabe platforme Okitoki među sudionicima pokazuju da troje ne bi koristilo platformu, dok petero sudionika naglašava njezino korištenje samo ukoliko bi to bila odluka poslodavca ili službeno uveden kao jedini oblik online komunikacije s roditeljima.The fact that the educational institution is the second most important environment for a child in which he can spend up to ten hours a day with educators who, along with parents, are the most important in the process of early and preschool education shows how important this whole process is for the child's development. It is necessary that parents and educators, the most important models in the child's life, cooperate with the aim of exploiting all the child's potential. By reviewing the literature, it is possible to come across different definitions of partnership and different terminology. In this paper, partnership is explained based on the definition of the author Ljubetić (2014) as the highest level of collaborative relationships between the family and the kindergarten in which the child's well-being is at the center. In addition to partnership, there are terms of cooperation, participation and inclusion. Parents in partnership with kindergarten and educators have the opportunity to participate in different ways. It is the educator's responsibility to create a partnership atmosphere, encourage parents to partner and recognize their needs and therefore offer them ways to participate. In order to do this, it is necessary to constantly improve your knowledge and skills and change attitudes. Quality partnership affects the socio-emotional development of the child because he sees and feels the relationship between parents and educators and depending on that, feels security, attachment to kindergarten and freedom to explore and learn. At the same time, the parent improves his personality and parental skills and feels accepted, confident and satisfied.
In addition to traditional forms of communication and cooperation between parents and educators, there are contemporary ones that imply two-way communication, an active role of parents and mutual exchange of information and knowledge. Some of the modern ways of communication and cooperation are kindergarten websites, e-mail, Facebook, Viber, WhatsApp, webinars, forums. A new modern form for establishing a partnership between parents and educators is the digital platform Okitoki, founded by Mardorado and co-financed by the European Union through the EUREKA program, among other, with the aim of achieving quality and secure communication and exchange of information between parents and educators. The Okitoki platform provides many opportunities, some of which are insight into the activities of the child in kindergarten, communication with parents and other educators, the director or members of the professional and development service, writing reports etc.
This paper is based on a survey of the perceptions and attitudes of educators about partnering with parents using the Okitoki digital platform. The research was conducted on asample of ten respondents, kindergarten teachers in Izvor and Grigor Vitez in Samobor, using the interview method. The results of the research show that all respondents consider partnership with parents very important for the child's development and from the capabilities of Okitoki, they mostly use sharing posts for the entire educational group. The posts most often refer to photos of activities and children in them, publications of the weekly plan and publication of general information and notices for the educational group. However, according to the responses of participants, less than half of the parents of their educational groups use Okitoki. Therefore, educators must continue using previous forms of communication with parents so then they have too many of them. The reason for the small number of parents using Okitoki could be disinterest, insufficient knowledge or the attitude that it is unnecessary because they already have an online form of communication. Parents mostly react with emoticons to educators' posts, sometimes they just review, but do not comment. Four of the ten respondents would not use Okitoki, and six would, if they had to or if Okitoki became the only way to communicate with parents online
Perceptions and attitudes of preschool teachers about achieving partnership with parents using the digital platform "Okitoki"
No full textČinjenica da je odgojno-obrazovna ustanova drugo najvažnije okružje za dijete u kojemu može provoditi i do deset sati dnevno s odgojiteljima koji su uz roditelje najvažniji u procesu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuje koliko je cijeli taj proces važan za djetetov razvoj. Potrebno je da roditelji i odgojitelji, najvažniji modeli u djetetovom životu, surađuju s ciljem iskorištavanja svih djetetovih potencijala. Uvidom u literaturu pronađene su različite definicije partnerstva te različita terminologija. U ovom radu, korištena je definicija partnerstva autorice Ljubetić (2014) kao najviše razine suradničkih odnosa između obitelji i dječjeg vrtića u čijem je središtu dobrobit djeteta. Uz partnerstvo, Višnjić Jevtić (2018) navodi i suradnju, sudjelovanje, uključivanje, angažiranost i podršku roditeljima kao izraze za odnose roditelja i odgojitelja. Roditelji u partnerstvu s dječjim vrtićem i odgojiteljima imaju mogućnost djelovanja na različite načine. Odgojiteljeva je odgovornost stvarati partnersku atmosferu, poticati roditelje na partnerstvo i prepoznati njihove potrebe te im prema tome ponuditi načine za sudjelovanje. Kako bi u tome bili što uspješniji, potrebno je stalno usavršavati svoja znanja i vještine te mijenjati stavove. Kvalitetno partnerstvo roditelja i odgojitelja utječe na socio-emocionalni razvoj djeteta jer ono vidi i osjeća njihov odnos te ovisno o njemu, osjeća sigurnost, privrženost vrtiću i slobodu za istraživanje i učenje. Istodobno i roditelj unapređuje svoju osobnost i roditeljska umijeća te se osjeća prihvaćeno, samopouzdano i zadovoljno.
Uz tradicionalne oblike komunikacije i suradnje roditelja i odgojitelja, postoje suvremeni koji podrazumijevaju dvosmjernu komunikaciju, aktivnu ulogu roditelja i obostranu razmjenu informacija i znanja. Neki od suvremenih načina komunikacije i suradnje su web-stranice vrtića, elektronička pošta, Facebook, Viber, WhatsApp, webinari, forumi i slično. Novi suvremeni oblik za uspostavu partnerstva roditelja i odgojitelja je digitalna platforma Okitoki koju je osnovala tvrtka Mardorado, a sufinancirala Europska unija kroz program EUREKA između ostalog s ciljem ostvarivanja kvalitetne i sigurne komunikacije i razmjene informacija između roditelja i odgojitelja. Platforma Okitoki pruža mnoge mogućnosti, a neke od njih su uvid u aktivnosti djeteta u dječjem vrtiću, komunikacija s roditeljima i ostalim odgojiteljima, ravnateljem ili članovima stručno-razvojne službe, pisanje izvještaja i slično.
Ovaj rad temelji se na istraživanju percepcija i stavova odgojitelja o ostvarivanju partnerstva s roditeljima upotrebom digitalne platforme Okitoki. Istraživanje je provedeno na uzorku od deset sudionika, odgojiteljica dječjih gradskih vrtića Izvor i Grigor Vitez u Samoboru koje koriste platformu Okitoki. Istraživanje je provedeno metodom intervjua. Rezultati istraživanja pokazuju da svi sudionici partnerstvo s roditeljima smatraju vrlo važnim za djetetov razvoj te od mogućnosti Okitokija najviše koriste dijeljenje objava za cijelu odgojnu skupinu. Objave se najčešće odnose na fotografije aktivnosti i djece u njima, objave tjednog plana u natuknicama te objava općenitih informacija i obavijesti za odgojnu skupinu. Međutim, prema odgovorima sudionika manje od polovice roditelja njihovih odgojnih skupina koristi Okitoki. Prema tome, odgojitelji moraju i dalje koristiti prijašnje oblike komunikacije s roditeljima čime se otežava i raspršuje rad odgojitelja na više različitih oblika komunikacije. Neki od razloga malog broja roditelja korisnika Okitokija mogli bi biti nezainteresiranost, nedovoljna upućenost ili stav da je nepotreban zbog toga što već imaju online oblik komunikacije s odgojiteljima. Roditelji uglavnom svoje aktivnosti na platformi Okitoki svode na slanje emotikona na objave odgojitelja. Uvidom u aktivnosti roditelja vidljivo je da ponekada samo pregledaju, ali ne komentiraju novi sadržaj. Preferencije uporabe platforme Okitoki među sudionicima pokazuju da troje ne bi koristilo platformu, dok petero sudionika naglašava njezino korištenje samo ukoliko bi to bila odluka poslodavca ili službeno uveden kao jedini oblik online komunikacije s roditeljima.The fact that the educational institution is the second most important environment for a child in which he can spend up to ten hours a day with educators who, along with parents, are the most important in the process of early and preschool education shows how important this whole process is for the child's development. It is necessary that parents and educators, the most important models in the child's life, cooperate with the aim of exploiting all the child's potential. By reviewing the literature, it is possible to come across different definitions of partnership and different terminology. In this paper, partnership is explained based on the definition of the author Ljubetić (2014) as the highest level of collaborative relationships between the family and the kindergarten in which the child's well-being is at the center. In addition to partnership, there are terms of cooperation, participation and inclusion. Parents in partnership with kindergarten and educators have the opportunity to participate in different ways. It is the educator's responsibility to create a partnership atmosphere, encourage parents to partner and recognize their needs and therefore offer them ways to participate. In order to do this, it is necessary to constantly improve your knowledge and skills and change attitudes. Quality partnership affects the socio-emotional development of the child because he sees and feels the relationship between parents and educators and depending on that, feels security, attachment to kindergarten and freedom to explore and learn. At the same time, the parent improves his personality and parental skills and feels accepted, confident and satisfied.
In addition to traditional forms of communication and cooperation between parents and educators, there are contemporary ones that imply two-way communication, an active role of parents and mutual exchange of information and knowledge. Some of the modern ways of communication and cooperation are kindergarten websites, e-mail, Facebook, Viber, WhatsApp, webinars, forums. A new modern form for establishing a partnership between parents and educators is the digital platform Okitoki, founded by Mardorado and co-financed by the European Union through the EUREKA program, among other, with the aim of achieving quality and secure communication and exchange of information between parents and educators. The Okitoki platform provides many opportunities, some of which are insight into the activities of the child in kindergarten, communication with parents and other educators, the director or members of the professional and development service, writing reports etc.
This paper is based on a survey of the perceptions and attitudes of educators about partnering with parents using the Okitoki digital platform. The research was conducted on asample of ten respondents, kindergarten teachers in Izvor and Grigor Vitez in Samobor, using the interview method. The results of the research show that all respondents consider partnership with parents very important for the child's development and from the capabilities of Okitoki, they mostly use sharing posts for the entire educational group. The posts most often refer to photos of activities and children in them, publications of the weekly plan and publication of general information and notices for the educational group. However, according to the responses of participants, less than half of the parents of their educational groups use Okitoki. Therefore, educators must continue using previous forms of communication with parents so then they have too many of them. The reason for the small number of parents using Okitoki could be disinterest, insufficient knowledge or the attitude that it is unnecessary because they already have an online form of communication. Parents mostly react with emoticons to educators' posts, sometimes they just review, but do not comment. Four of the ten respondents would not use Okitoki, and six would, if they had to or if Okitoki became the only way to communicate with parents online
Utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi na engleskom jeziku
No full textThis final thesis provides an insight into the impact of digital technology on vocabulary development of early childhood and preschool-aged children, more specifically, those learning English as a foreign language (EFL). The main objective of this thesis is to highlight both the potential benefits, and the challenges associated with incorporating digital tools into very early language education.
The thesis starts with an overview of some types of digital tools and platforms such as videoconferencing software, digital picturebooks, educational toys, and robots, among many others.
The thesis next touches on vocabulary development and its phases from preverbal to verbal periods. An insight into the topic of second or foreign language acquisition is given, as well as some definitions and an account of vocabulary development through early childhood and preschool age.
Furthermore, the impact of digital technologies on vocabulary development in EFL is analyzed, with examples of some positive influences, such as gamification and Bee Bots, which can be used in the EFL learning process. The author also gives an insight into some potential risks that may occur when implementing digital technologies into EFL learning processes; some of which include too much screen time and digital content that may not be appropriate for younger viewers. The thesis further sheds light on the teachers’ EFL competences, as well as their digital competences, and their basic skills and knowledge needed for teaching English as a foreign language.
Finally, the thesis offers a summary of the key insights and conclusions drawn from the analyzed literature.
This thesis serves as a foundation for encouraging teachers and parents to integrate digital technologies as a helping tool for acquiring the mother tongue as well as an additional language whenever an opportunity presents itself.Ovaj završni rad daje uvid u utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi, točnije one koja uče engleski kao strani jezik (SJ). Glavni cilj ovoga rada je istaknuti potencijalne koristi i izazove povezane s uključivanjem digitalnih alata u vrlo rano jezično obrazovanje.
Završni rad započinje predstavljanjem različitih vrsta digitalnih alata i platformi, poput softvera za videokonferencije, digitalnih slikovnica, edukativnih igračaka i robota. U nastavku će biti riječi o razvoju vokabulara prema razvojnim fazama od predjezičnog do jezičnog razdoblja. Također se govori o usvajanju drugoga ili stranoga jezika te se daje definicija i prikaz ovladavanja vokabularom kroz rano djetinjstvo i predškolsku dob.
Nadalje, analizira se utjecaj digitalnih tehnologija na razvoj vokabulara u SJ-u, navode se pozitivni utjecaji, kao što su gamifikacija i Bee Botovi, koji se mogu koristiti u procesu ovladavanja engleskim kao stranim jezikom. U radu se također daje uvid u neke potencijalne rizike koji se mogu pojaviti kada se digitalne tehnologije uključe u procese ovladavanja engleskim kao stranim jezikom; neki od rizika uključuju previše vremena ispred ekrana i digitalne sadržaje koji možda nisu prikladni za mlađe gledatelje.
U radu se također spominju kompetencije poučavatelja engleskoga kao stranoga jezika, kao i njihove digitalne kompetencije, te njihove osnovne vještine i znanja potrebna za poučavanje engleskoga kao stranoga jezika.
Na samom kraju, u završnom promišljanju, sažete su ključne spoznaje i zaključci izvedeni na temelju prikazane literature.
Ovaj završni rad služi kao temelj za poticanje nastavnika i roditelja da integriraju digitalne tehnologije kao pomoć pri ovladavanju materinskim, ali i stranim jezikom kad god im se pruži prilika
Utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi na engleskom jeziku
No full textThis final thesis provides an insight into the impact of digital technology on vocabulary development of early childhood and preschool-aged children, more specifically, those learning English as a foreign language (EFL). The main objective of this thesis is to highlight both the potential benefits, and the challenges associated with incorporating digital tools into very early language education.
The thesis starts with an overview of some types of digital tools and platforms such as videoconferencing software, digital picturebooks, educational toys, and robots, among many others.
The thesis next touches on vocabulary development and its phases from preverbal to verbal periods. An insight into the topic of second or foreign language acquisition is given, as well as some definitions and an account of vocabulary development through early childhood and preschool age.
Furthermore, the impact of digital technologies on vocabulary development in EFL is analyzed, with examples of some positive influences, such as gamification and Bee Bots, which can be used in the EFL learning process. The author also gives an insight into some potential risks that may occur when implementing digital technologies into EFL learning processes; some of which include too much screen time and digital content that may not be appropriate for younger viewers. The thesis further sheds light on the teachers’ EFL competences, as well as their digital competences, and their basic skills and knowledge needed for teaching English as a foreign language.
Finally, the thesis offers a summary of the key insights and conclusions drawn from the analyzed literature.
This thesis serves as a foundation for encouraging teachers and parents to integrate digital technologies as a helping tool for acquiring the mother tongue as well as an additional language whenever an opportunity presents itself.Ovaj završni rad daje uvid u utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi, točnije one koja uče engleski kao strani jezik (SJ). Glavni cilj ovoga rada je istaknuti potencijalne koristi i izazove povezane s uključivanjem digitalnih alata u vrlo rano jezično obrazovanje.
Završni rad započinje predstavljanjem različitih vrsta digitalnih alata i platformi, poput softvera za videokonferencije, digitalnih slikovnica, edukativnih igračaka i robota. U nastavku će biti riječi o razvoju vokabulara prema razvojnim fazama od predjezičnog do jezičnog razdoblja. Također se govori o usvajanju drugoga ili stranoga jezika te se daje definicija i prikaz ovladavanja vokabularom kroz rano djetinjstvo i predškolsku dob.
Nadalje, analizira se utjecaj digitalnih tehnologija na razvoj vokabulara u SJ-u, navode se pozitivni utjecaji, kao što su gamifikacija i Bee Botovi, koji se mogu koristiti u procesu ovladavanja engleskim kao stranim jezikom. U radu se također daje uvid u neke potencijalne rizike koji se mogu pojaviti kada se digitalne tehnologije uključe u procese ovladavanja engleskim kao stranim jezikom; neki od rizika uključuju previše vremena ispred ekrana i digitalne sadržaje koji možda nisu prikladni za mlađe gledatelje.
U radu se također spominju kompetencije poučavatelja engleskoga kao stranoga jezika, kao i njihove digitalne kompetencije, te njihove osnovne vještine i znanja potrebna za poučavanje engleskoga kao stranoga jezika.
Na samom kraju, u završnom promišljanju, sažete su ključne spoznaje i zaključci izvedeni na temelju prikazane literature.
Ovaj završni rad služi kao temelj za poticanje nastavnika i roditelja da integriraju digitalne tehnologije kao pomoć pri ovladavanju materinskim, ali i stranim jezikom kad god im se pruži prilika
Utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi na engleskom jeziku
No full textThis final thesis provides an insight into the impact of digital technology on vocabulary development of early childhood and preschool-aged children, more specifically, those learning English as a foreign language (EFL). The main objective of this thesis is to highlight both the potential benefits, and the challenges associated with incorporating digital tools into very early language education.
The thesis starts with an overview of some types of digital tools and platforms such as videoconferencing software, digital picturebooks, educational toys, and robots, among many others.
The thesis next touches on vocabulary development and its phases from preverbal to verbal periods. An insight into the topic of second or foreign language acquisition is given, as well as some definitions and an account of vocabulary development through early childhood and preschool age.
Furthermore, the impact of digital technologies on vocabulary development in EFL is analyzed, with examples of some positive influences, such as gamification and Bee Bots, which can be used in the EFL learning process. The author also gives an insight into some potential risks that may occur when implementing digital technologies into EFL learning processes; some of which include too much screen time and digital content that may not be appropriate for younger viewers. The thesis further sheds light on the teachers’ EFL competences, as well as their digital competences, and their basic skills and knowledge needed for teaching English as a foreign language.
Finally, the thesis offers a summary of the key insights and conclusions drawn from the analyzed literature.
This thesis serves as a foundation for encouraging teachers and parents to integrate digital technologies as a helping tool for acquiring the mother tongue as well as an additional language whenever an opportunity presents itself.Ovaj završni rad daje uvid u utjecaj digitalne tehnologije na razvoj vokabulara djece rane i predškolske dobi, točnije one koja uče engleski kao strani jezik (SJ). Glavni cilj ovoga rada je istaknuti potencijalne koristi i izazove povezane s uključivanjem digitalnih alata u vrlo rano jezično obrazovanje.
Završni rad započinje predstavljanjem različitih vrsta digitalnih alata i platformi, poput softvera za videokonferencije, digitalnih slikovnica, edukativnih igračaka i robota. U nastavku će biti riječi o razvoju vokabulara prema razvojnim fazama od predjezičnog do jezičnog razdoblja. Također se govori o usvajanju drugoga ili stranoga jezika te se daje definicija i prikaz ovladavanja vokabularom kroz rano djetinjstvo i predškolsku dob.
Nadalje, analizira se utjecaj digitalnih tehnologija na razvoj vokabulara u SJ-u, navode se pozitivni utjecaji, kao što su gamifikacija i Bee Botovi, koji se mogu koristiti u procesu ovladavanja engleskim kao stranim jezikom. U radu se također daje uvid u neke potencijalne rizike koji se mogu pojaviti kada se digitalne tehnologije uključe u procese ovladavanja engleskim kao stranim jezikom; neki od rizika uključuju previše vremena ispred ekrana i digitalne sadržaje koji možda nisu prikladni za mlađe gledatelje.
U radu se također spominju kompetencije poučavatelja engleskoga kao stranoga jezika, kao i njihove digitalne kompetencije, te njihove osnovne vještine i znanja potrebna za poučavanje engleskoga kao stranoga jezika.
Na samom kraju, u završnom promišljanju, sažete su ključne spoznaje i zaključci izvedeni na temelju prikazane literature.
Ovaj završni rad služi kao temelj za poticanje nastavnika i roditelja da integriraju digitalne tehnologije kao pomoć pri ovladavanju materinskim, ali i stranim jezikom kad god im se pruži prilika
Internship, the path to independent professional work
No full textPripravnički je staž period koji slijedi nakon inicijalnog obrazovanja te je namjenjen uvođenju budućih odgojitelja u njihovo profesionalno djelovanje unutar ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. U tom periodu odgojitelji pripravnici imaju mogućnost razvijanja kompetencija i otkrivanja mnoštva načina na koji se mogu ostvariti kao profesionalci. Uz navedeno, svojim djelovanjem unutar ustanove u mogućnosti su oplemenjivanja djece i čitave zajednice koristeći se vještinama koje posjeduju. Profesionalni razvoj pripravnika prati Povjerenstvo za stažiranje. Na samom početku profesionalnog djelovanja, osim podrške unutar ustanove, podrška sustava, zajednice i obitelji ima značajnu ulogu pri oblikovanju današnjeg pripravnika u budućeg profesionalca. Ovaj rad daje uvid u zakonske okvire unutar kojih pripravnički staž biva organiziran te izvršen. Uz navedeno, rad iznosi temelje na kojima počiva odgojiteljska profesija te donosi presliku profesionalnog razvoja odgojitelja i pripravnika. Radom se upućuje na postojanje etapa pripravničkog staža te se pobliže objašnjava mentorova uloga tijekom procesa pripravnikova profesionalnog razvoja. Uz navedene teorijske tvrdnje, rad donosi uvid u pripravnikovo sagledavanje situacije s kojima se suočava tijekom pripravničkog staža unutar odgojno-obrazovne ustanove. Uvid u pripravnikovo iskustvo tijekom pripravničkog staža te pregled njegovih interakcija sa sustručnjacima unutar ustanove omogućeno je provedbom intervjua s pripravnicima. Provođenjem intervjua uočena je znatna različitost u iskustvima koje pripravnici zadobivaju tijekom pripravničkog staža. Njihov se boravak unutar ustanove ponajviše razlikuje po načinima njihove interakcije sa sustručnjacima te po dobnim skupinama u kojima provode odgojno-obrazovni proces. Provedbom analize istraživanja, uočena je razlika u motiviranosti pripravnika, što znatno utječe na kvalitetu njihova odgojiteljskog djelovanja. Pripravnički je staž moguće sagledati kao put prema samostalnom profesionalnom radu ukoliko on biva prožet podrškom pruženom pripravniku te ukoliko se tijekom tog procesa pripravniku pristupa kao sposobnom projedincu potičući njegovo cjeloživotno učenje.Internship is the period that follows the initial education of future educators and is intended to introduce them to their professional activities within the institution for early and preschool education. During this period, trainee educators have the opportunity to develop their competencies and discover many ways in which they can grow as professionals. In addition, through their activities within the institution, they can enrich children and the entire community by using the skills they possess. Professional development of interns is monitored by the Internship Committee. At the very beginning of the professional activity, the support of the system, community and family is just as significant in shaping today's intern into a future professional. This paper provides an insight into the legal framework within which the internship is organized and carried out in the Croatian context. Furthermore, this paper presents the foundations on which the education profession rests and provides an overview of the professional development of educators and trainees. The paper refers to the existence of stages of internship and explains in more detail the mentor's role during the process of the intern's professional development. In addition to the stated theoretical claims, the paper provides insight into the intern's perception of the situation they face during their internship in an institution of education. An insight into the intern's experience during the internship and an overview of his interactions with fellow experts within the institution was done by conducting interviews with interns. By conducting interviews, considerable diversity was observed in the experiences that interns gain during their internship. Their stay within the institution differs mainly in the way they interact with fellow experts, as well as the age groups in which they carry out the educational process. During the research analysis, a difference in the motivation of trainees was observed, which significantly affects the quality of their educational activities. Internship can be viewed as a path to independent professional work if it is encouraged by the support provided to the intern. It is also important that during this process the intern be approached as a capable individual, which further encourages the lifelong learning
Nonverbal communication of children from 2 to 3 years old
No full textOdrastanje je period obilježen velikim brojem izazova i promjena. Od rođenja do treće godine života dijete prolazi razbolje koje je obilježeno najvećim razvojnim promjenama. Kako bi se djetetove potrebe mogle pravovremeno i pravilno zadovoljiti, potrebno je promatrati dijete te pažljivo osluškivati poruke koje ono želi prenijeti. Djeca se od rođenja koriste neverbalnom komunikacijom kao sredstvom za izražavanje emocija, potreba i želja. S razvojem govora sve se više poruka prenosi verbalno uz potporu neverbalne komunikacije. Jedna od funkcija neverbalne komunikacije je izražavanje prihvatljivih emocionalnih reakcija i usvajanje poželjnih interakcija s vršnjacima ili obitelji. Razvijanjem svih oblika komunikacije usavršavaju se socijalne kompetencije djeteta.
Dijete, osim što koristi već prepoznatljive neverbalne znakove koji se vežu uz izražavanje osnovnih emocija, ono promatra i ponašanje drugih te oponaša i koristi njihove neverbalne znakove. Navedeno potiče na razmišljanje o tome koliko se uopće prepoznaju i uvažavaju djetetovi neverbalni znakovi u dobi od druge do treće godine. Prilikom razvoja verbalne komunikacije u djece rane dobi, okolina se sve više oslanja na verbalni izraz i potiče razvoj govora, a posljedica toga je zanemarivanje neverbalne komunikacije.
Teorijsko polazište rada usmjereno je na komunikaciju općenito, elemente neverbalne komunikacije, razvojne karakteristike djeteta u dobi od druge do treće godine, kao i na način dječjih interakcija unutar igre. Istraživanje se temeljilo na praćenju dječje igre te utvrđivanju zastupljenosti neverbalne komunikacije u djeteta u dobi od druge do treće godine. S obzirom na važnost teme, ovo inicijalno istraživanje može biti polazište za buduća istraživanja koja će se usmjeriti prema neverbalnoj komunikaciji kao važnom elementu cjelokupnog razvoja djeteta.Growing up is a period marked by a large number of challenges and changes. From birth to the age of three, a child goes through an period that is characterized by the greatest developmental changes. In order to meet the child's needs in a timely and proper manner, it is necessary to observe the child and carefully listen to the messages he wants to convey. From birth, children use non-verbal communication as a means of expressing emotions, needs and desires. With the development of speech, more and more messages are conveyed verbally with the support of non-verbal communication. One of the functions of nonverbal communication is expressing acceptable emotional reactions and adopting desirable interactions with peers or family. By developing all forms of communication, the child's social competences are improved. In addition to using recognizable non-verbal signs that are related to the expression of basic emotions, the child also observes the behavior of others and imitates and uses their non-verbal signs. The stated encourages us to think about the extent to which a child's non-verbal signs are recognized and appreciated at the age of 2 to 3 years. During the development of verbal communication in children of an early age, the environment relies more and more on verbal expression and encourages the development of speech, and the consequence is the neglect of non-verbal communication.
The theoretical starting point of the work is focused on communication in general, elements of non-verbal communication, developmental characteristics of a child between the ages of two and three, as well as the way children interact within the game. The research was based on monitoring children's play and determining the representation of non-verbal communication in children between the ages of two and three. Given the importance of the topic, this initial research can be a starting point for future research that will focus on non-verbal communication as an important element of the child's overall development
- …
