1,363,169 research outputs found
Mesh in prolapse surgery
No full textProlapse repair with synthetic mesh has become an area of debate in the last few years. The rationale for mesh use in prolapse surgery, the surgical outcomes and its complication profile will help us to understand the concerns and controversies regarding it. The lifetime risk of undergoing surgery for prolapse by age 80 is around 11 % and reoperation rate is quoted around 29 % [1]. The recurrence risk and the need for reoperation in nearly one-third to one-fourth of patients with prolapse surgeries means there is a need for more robust techniques in prolapse repair. Our understanding of pelvic floor anatomy changed dramatically since the description of "levels of pelvic organ support" by John DeLancey [2]. In order to fully understand the dynamics of prolapse surgery, both native tissue and mesh repair, it is important to have a brief overview of the functional anatomy of the pelvic floor, which has been covered adequately in an earlier chapter of this textbook. Many of the treatments for pelvic organ prolapse (POP) offered today have been developed bearing in mind this renewed understanding of pelvic floor anatomy
Robotic natural orifice translumenal endoscopic surgery and laparoendoscopic single-site surgery: current status
No full textManagement of sling surgery complications
No full textThe management of urodynamically proven stress urinary incontinence underwent a paradigm shift with the focus changing from bladder neck suspension to support of the mid-urethra in the last two decades. This has resulted in the replacement of Burch colposuspension and pubo-vaginal slings to synthetic mid-urethral slings as the primary surgical option in women with stress urinary incontinence (SUI). The introduction of synthetic mid-urethral slings has resulted in good objective and subjective cure rates but can be associated with complications that pose a challenge to the treating surgeon. Surgical treatment for SUI has rapidly evolved, and the initially introduced mid-urethral sling, retropubic tension-free vaginal tape (TVT), is accepted worldwide as a standard treatment for women suffering from SUI. However, slings have been associated with a few early and delayed complications which may result in varying degrees of morbidity. Serious complications such as bowel injury, major vascular injury, and even death have been reported with mid-urethral sling procedures.
Sling complications are related to the sling type, surgical technique and time elapsed postsurgery. Though there are numerous devices available in the market, three different types of mid-urethral slings are commonly described in current practice, namely-retropubic slings (TVT, GYNECARE TM; AMS TM, RetroArc), transobturator slings (AMS TM, Monarc; TVT-O, GYNECARE TM ) and single-incision mini-slings (AMS TM, MiniArc). The rationale for choice of sling has been discussed elsewhere in this book and the surgical technique varies with the type of sling chosen which in turn is intricately related to type of complications seen with slings. This chapter deals with the management of synthetic mid-urethral sling complications in the intra-operative and postoperative period
Islam in diaspora: the Australian case
No full textThis chapter explores the question of Islam in diaspora from a time-space perspective, specifically the interpretations and manifestations of Islam among Muslims who today reside outside of the classical Dar al-Islam or lands under Muslim rule, in non-Muslim-ruled liberal, democratic, “Western” nation-states. The chapter begins with a discussion of the scholarly literature on the Islamic and Muslim diaspora, including classical Islamic thought on Muslims residing in non-Muslim lands. It then presents findings from the 2019 Islam in Australia survey (Rane et al. 2020), which is the most recent and comprehensive examination of how a Western Muslim population identifies with, understands, interprets and expresses Islam. These findings are discussed in relation to other studies of Islam and diaspora Muslim populations in Europe and North America. Against a backdrop of growing opposition to Islamist politics in the broader Muslim world as well as Islamophobia and securitization in the West, this chapter offers a nuanced perspective in relation to discourses that link Muslims in the West to national security concerns. Islam in diaspora shows a liberal, progressive understanding of the faith, based on a preference for Islamic ethics over law, derived from a contextual and maqasid-oriented reading/ interpretation of the Qur’an and Sunna , that seeks peaceful, respectful coexistence with nonMuslims and is conducive to the Western/Australian sociopolitical context.No Full Tex
Kronične rane
No full textRana nastaje prekidom kontinuiteta kože i gubitkom integriteta. Rane prolaze proces cijeljenja koji uključuje 4 faze. Ukoliko se i jedna od faza cijeljenja ne pojavljuje u normalnom redoslijedu cijeljenja, u pravo vrijeme te optimalnom intenzitetu, cijeljenje je narušeno. Kroničnima ranama se smatraju svake rane koje unatoč adekvatnom liječenju ne uspijevaju zacijeliti u razdoblju od 6-8 tjedana. Prema etiologiji razlikuju se tipične i atipične kronične rane. Liječenje kroničnih rana može se podijeliti u dvije grupe koje se istodobno primjenjuju. Jedna se odnosi na sistemsko liječenje, a druga na lokalno. Obloge se primjenjuju prema smjernicama ovisno o kliničkoj procjeni te etiologiji rane, stadiju defekta, prisutnosti infekcije, sekreciji rane kao i općem stanju bolesnika. Pravilan odabir obloge za je ključan čimbenik u liječenju. Terapija negativnim tlakom je indicirana za liječenje velikih kroničnih i akutnih kompliciranih rana. Debridman je postupak kojim se odstranjuje devitalizirano tkivo ili strana tijela u svrhu poticanja cijeljenja rane i smanjenja rizika od infekcije. Kronične rane su podložne infekcijama. Liječenje uključuje prevenciju infekcije i administraciju antibiotika ukoliko je klinički indicirano. Transplantacija kože primjenjuje se kod kroničnih rana koje teško i dugotrajno cijele te se teško tretiraju na uobičajene načine
PREPREKE U CIJELJENJU RANE
No full textWound healing is a complex process that involves a significant number of chemical and physiological events acting on the cellular and molecular level. Wound healing passes through four stages, which are not distinctly separated one from another. There are many factors that can affect the wound healing process and their activities slow down, or completely interrupt the healing process. Wound around tissue ischemia, which is due to spasm of the arteries or atherosclerotic changes in them, can easily lead to slowing down or even stops the wound healing process. Wound infections and use of corticosteroids are significant barriers to healing. Other factors that can influence the course of wound healing are inadequate nutrition with consequent lack of energy or protein and some vitamins, wound abidance, wound bed status, localization of wound, etc. Only with the knowledge of the wound healing pathophysiology and understanding all the factors that may affect delayed wound healing, we can adequately prevent and treat chronic wounds.Cijeljenje rane je kompleksan proces koji obuhvaća cijeli niz kemijskih i fizioloških događaja na staničnoj i molekularnoj razini i prolazi kroz četiri faze koje su neoštro međusobno odijeljene. Postoji mnogo čimbenika koji mogu utjecati na cijeljenje rane i svojim djelovanjem usporiti ili u cijelosti prekinuti proces cijeljenja. Ishemija tkiva u okolini rane, koja je posljedica spazma arterija ili aterosklerotičnih promjena u njima, lako može dovesti do usporenja ili čak prekida procesa cijeljenja rane. Infekcija rane i upotreba kortikosteroida su značajne smetnje cijeljenja. ostali čimbenici koji mogu utjecati na tijek cijeljenja rane su neodgovarajuća prehrana s posljedičnim pomanjkanjem energije i i bjelančevina te nekih vitamina, duljina trajanja rane, stanje dna rane, lokalizacija rane. Samo poznavanjem patofiziologije cijeljenja rane, te razumijevanjem svih čimbenika koji mogu utjecati na odgođeno cijeljenje rane možemo adekvatno prevenirati i liječiti kronične rane
INFEKCIJA KIRURŠKE POSTOPERATIVNE RANE
No full textInfekcija postoperativne rane danas je jedan od vodećih uzroka mortaliteta u razvijenim zemljama Europe. Provođenje
mjera koje imaju za cilj smanjenje izlaganja čimbenicima rizika, osiguravanjem adekvatnih operacijskih uvjeta, te mjera
prevencije postoperacijske infekcije rane možemo doprinijeti smanjenju broja infekcija, a samim tim i padu morbiditeta.
Prikazom dvije operirane bolesnice pokazali smo da infekcija postoperativne rane pridonosi morbiditetu i mortalitetu. Prva bolesnica je operirana u dobrim operacijskim uvjetima uz mali broj čimbenika rizika, te mjere postoperativne
prevencije infekcije rane. Nije došlo do postoperativne infekcije rane. Otpuštena je izliječena s per primam zacijeljenom
operacijskom ranom. Kod druge bolesnice na cijeljenje rane utječe onkološka bolest, pretilost, pušenje, dijabetes melitus, visoka starost, koža kontaminirana sa Staphilococus aureus, preoperacijsko ležanje, anemija, hipoksemija, uporaba
imunosupresiva, iradijacija i nozokomijalna infekcija. Pseudomonas aeruginosa detektiran je kao uzročnik nozokomijalne
infekcije postoperativne rane. Od operacijskih uvjeta koji pogoduju infekciji rane su duga operacija, jaka ozljeda tkiva,
reintervencija i drenaža. Na čimbenike rizika od strane pacijenta nismo mogli utjecati, te samim tim nismo doveli do cijeljenja postoperacijske rane koja je pridonijela letalnom završetku pacijentice
Dehiscencija rane
No full textWound dehiscence is a result of damage during healing. The factors that influence wound healing could be divided into local and systemic. Wound infection is the most important cause dehiscence. Aseptic conditions and atraumatic surgical techniques reduce wound infections significantly. The appropriate treatment of surgical infections is critical in preventing additional complications. Selective use of antiobiotics has an important place in perioperative management.Dehiscencija rane je rezultat oštećenja procesa cijeljenja rane. Čimbenici koji oštećuju proces cijeljenja rane mogu biti lokalni i opći. Infekcija rane je jedan od najvažnijih uzroka dehiscencije. Aseptički uvjeti rada i atraumatska kirurška tehnika bitno smanjuje mogućnost nastanka infekcije. Liječenje kirurških infekcija predstavlja hitnu indikaciju, kako bi se spriječile dodatne komplikacije sepsa). Prijeoperacijska primjena antibiotika ima strogu indikaciju
Sestrinska procjena i tretman kronične rane
No full textKronične rane predstavljaju velik javnozdravstveni problem današnjice radi dugotrajnog liječenja i tretiranja. Takve rane narušavaju kvalitetu pacijentova života jer uvelike smanjuju fizičku aktivnost, te dovode do socijalne izolacije. Kronične rane su one rane koje ne zacjeljuju unutar 8 tjedana, a to su najčešće dekubitus, venski ulkus i dijabetičko stopalo. Cijeljenje rane odvija se primarno, sekundarno i tercijarno. Primarno cijeljenje je unutar nekoliko sati, sekundarno cijeljenje odvija se bez zatvaranja rane dok je tercijarno cijeljenje zapravo odloženo primarno cijeljenje. Slaba prokrvljenost tkiva i infekcija usporavaju cijeljenje rane. Ne reagiraju na klasične metode zbrinjavanja rana, stoga su često prisutne kod ugroženih bolesnika kod kojih je regeneracija tkiva usporena. Potrebna je pravilna opskrba tkiva kisikom.
Liječenje obuhvaća primjenu debridmana, čime se uklanja mrtvo tkivo iz rane. Njegom pacijenta vršeći toaletu kože potrebno je na vrijeme prepoznati promijene rane i potrebu za debridmanom. Terapija negativnim tlakom koristi se kao potporna metoda liječenja kroničnih rana. Danas se korištenjem suvremenih obloga u cijeljenju rane smanjuje mogućnost bakterijske kontaminacije iz okoline rane. Suvremeni oblozi ubrzavaju granulaciju tkiva i upijaju eksudat iz rane čime se skraćuje hospitalizacija pacijenta.
Zdravstvena njega bolesnika sa kroničnim ranama predstavlja rizičnu skupinu te je potrebno edukacijom, praćenjem stanja pacijenta, prepoznavanjem rizika, provedbom odgovarajuće terapije, smanjiti rizik od nastanka komplikacija. Pravilno previjane kronične rane spada pod osnovne postupke liječenja, te je značajno da se prilikom tehnike previjanja odabere pravilno sredstvo za čišćenje rane i odgovarajuće pokrivalo. Osim njege same rane, potrebno je vršiti njegu kože oko rane koristeći neutralne pH sapune i mlaku vodu. Čime se koža nakon toga temeljito obriše i hidratizira kremom ili masti. Medicinska sestra/tehničar pri previjanju rane pazi na sterilnost i prati pravila asepse kako ne bi došlo do kontaminacije. Intervencije medicinske sestre/tehničara osim zbrinjavanje rane uključuju i uklanjanje poteškoća, fizičku, psihičku pripremu, te edukaciju pacijenta
Adrenalectomy
No full textMultiple series have demonstrated the benefits of laparoscopic adrenalectomy techniques when compared to open surgery. Laparoendoscopic single-site surgery (LESS) for adrenal gland has been effectively performed for a number of indications and a wide variety of approaches have been described. That said, there are still obvious technical difficulties associated with LESS and, in particular, LESS adrenalectomy is regarded as a highly challenging procedure. Reduced port laparoscopic surgery has been implemented as a way of moving forward towards the path of scarless surgery by overcoming the constraints of LESS. Herein we describe the techniques for reduced port laparoscopic adrenalectomy (RPLA), in both supine and prone position. As far as the approach is concerned, both transperitoneal and retroperitoneal techniques have demonstrated similar outcomes with appropriate patient selection criteria. The anterior transperitoneal route is used with the patient is supine position. This technique can present few advantages, including easy positioning of the patient on the operative table, clear evidence of anatomical landmarks, wider exposure of the adrenal gland, early ligature of the main adrenal vein before gland manipulation, the possibility to perform a bilateral procedure, easy immediate conversion to open in the case of major bleeding. Adrenalectomy with the patient in the prone position can also be used. Overall, RPLA represents a viable option in the surgical management of adrenal diseases. Its main feature is represented by the possibility of restoring the triangulation needed to optimize working angles while minimizing the scar associated with the procedure
- …
