1,721,017 research outputs found
The association of certain aspects of distance education, personality traits, and students’ subjective well-being
No full textPandemija uzrokovana virusom Covid-19 značajno je promijenila uobičajeni način života ljudi širom svijeta i postavila brojne izazove s kojima se iz dana u dan moramo suočavati. Jedna od mjera usmjerenih na smanjivanje socijalne interakcije uključivala je zatvaranje obrazovnih institucija i prijenos obrazovnog procesa s nastave uživo na nastavu na daljinu. Ova nova stvarnost podrazumijevala je brzu prilagodbu nastavnika i studenata na relativno nov oblik rada koji donosi brojne prednosti, ali i nedostatke. Budući da se razne promjene u svakodnevnim rutinama uzrokovane pandemijom mogu odraziti na subjektivnu dobrobit studenata, cilj ovog istraživanja bio je ispitati prilagodbu studenata na nastavu na daljinu i procjenu narušenosti kvalitete funkcioniranja u pojedinim aspektima života uzrokovane pojavom pandemije koronavirusa te ispitati jesu li neki aspekti doživljaja nastave na daljinu, u kombinaciji s osobinama ličnosti, prediktori subjektivne dobrobiti studenata. Također je provjereno i razlikuju se studenti po indikatorima subjektivne dobrobiti ovisno o tome jesu li u protekloj godini doživjeli potres.
U istraživanju koje je provedeno u ožujku 2021. godine, sudjelovalo je 508 studenata s različitih sveučilišta u Republici Hrvatskoj, a podaci su prikupljeni online upitnikom. Rezultati su općenito pokazali da su određeni aspekti akademske prilagodbe studenata tijekom nastave na daljinu i osobine ličnosti prediktori subjektivne dobrobiti studenata. Pri tome su se narušena kvaliteta funkcioniranja u svakodnevnom životu, ekstraverzija, neuroticizam i savjesnost pokazali najsnažnijim prediktorima subjektivne dobrobiti studenata tijekom pandemije. Dobiveni rezultati ukazuju da neki aspekti akademskog funkcioniranja nakon prijelaza s nastave uživo na nastavu na daljinu doprinose subjektivnoj dobrobiti studenata te da ih treba uzeti u obzir prilikom planiranja budućih aktivnosti za povećanje subjektivne dobrobiti studenata u ovim izazovnim vremenima, ali i poboljšanja kvalitete nastave na daljinu.The pandemic caused by the Covid-19 virus has significantly changed peoples' ordinary lives worldwide and brought up some new challenges that people are facing every day. One of the measures aimed at decreasing social interactions included the closure of educational institutions and transferring the education process from the onsite to the online environment. This new reality implied fast adjustment of teachers and students to a relatively new form of functioning, accompanied by many advantages and disadvantages. Since different changes in everyday routines caused by the pandemic can affect students' subjective well-being, the aim of this research was to explore the adjustment of students to distance education and their perception of life disruption caused by the pandemic. Further, this research also explored whether certain aspects of online learning are, in combination with personality traits, predictors of students' subjective well-being. It is also examined whether students' subjective well-being indicators differ concerning the earthquake exposure during the past year.
The research was conducted in March 2021. and participants were 508 students from different universities in the Republic of Croatia. Data was collected via an online questionnaire. The results showed that certain aspects of students' academic adjustment during distance education and personality traits are predictors of students' subjective well-being. The sense of everyday life disruption, extraversion, neuroticism, and conscientiousness have been the most significant predictors of students' subjective well-being during the pandemic. Obtained results imply that certain aspects of academic functioning upon the transition from onsite to online education contribute to students' subjective well-being and should be considered when planning future activities to increase students' subjective well-being in these challenging times and increase the quality of distance education
Očekivanja vezana uz komunikaciju i suradnju s roditeljima od strane budućih učitelja i učiteljica
No full textSvakim danom svjedočimo sve urbanijem načinu života u kojem ponestaje vremena potrebnog za odgoj. Najvažniju ulogu u odgoju svakako imaju roditelji, no važnu ulogu u odgoju (naravno, i obrazovanju) djece imaju odgajatelji i učitelji koji mogu u značajnoj mjeri doprinijeti stvaranju optimalnih uvjeta djetetova razvoja. Kako bi odgoj bio što uspješniji i bolji način, na razini predškolske ustanove potrebna je suradnja roditelja i odgojitelja, a na razini škole suradnja roditelja i učitelja. Adekvatnom suradnjom i komunikacijom roditelja i učitelja može se postići veliki uspjeh, a na taj način roditelji i učitelji su sukreatori optimalne okoline za djetetov razvoj. Da bi bili uspješni, svi oni koji ulaze u učiteljsku profesiju trebaju posjedovati određene kompetencije i vještine. Kompetencije potrebne učiteljima primarnog obrazovanja su predmetnog, pedagoškog, didaktičkog i metodičkog karaktera. Uz kompetencije potrebno je posjedovati i sposobnost komuniciranja, rješavanja konflikata, shvaćanja različitih stavova, procjene i samoprocjene te suradnje. Dakako, nemaju svi jednake mogućnosti pa tako ni svi učitelji nemaju jednako usavršene sve ove kompetencije i vještine te je upravo iz tog razloga potrebno odgovarajuće obrazovanje koje će to omogućiti. Kao jedna od mogućnosti svakako je upravo obrazovanje u sklopu odgovarajućih sveučilišnih programa unutar kojih bi trebalo biti prilike za stjecanje svih potrebnih kompetencija. No nakon završenog inicijalnog obrazovanja, kako bi se upotpunio teorijski dio znanja potrebno je steći radno iskustvo odnosno te se stručno usavršavati. Cilj istraživanja ovog diplomskog rada bio je ispitati samoprocijenjenu razinu kompetentnosti budućih učitelja i učiteljica za rad i suradnju s roditeljima, odnosno ispitati njihovu samoprocjenu sposobnosti rada i suradnje s roditeljima. Sudionici istraživanja su bili studenti 4. i 5. godine Učiteljskog studija u Zagrebu. Ukratko, istraživanje je pokazalo da se budući učitelji osjećaju relativno kompetentnima za rad s roditeljima, ali očekuju da bi moglo biti određenih poteškoća od strane roditelja prilikom stvaranja uspješne suradnje.The contemporary lifestyle is becoming increasingly more urban on a daily basis, hence leaving people with a lack of time needed for raising children. The most important role in upbringing (and education) is that of parents, followed by educators and teachers who significantly contribute to the process of creating optimal circumstances for child development. In order for upbringing to be as successful as possible, cooperation between parents and teachers is necessary, both on the preschool and school level. An adequate level of cooperation and communication between parents and teachers, and they can successfully co-create optimal environment for child's development. Everyone entering the teaching profession, in order to be successful, should possess certain competencies and skills. The competencies required for primary school teachers include subject knowledge, as well as and pedagogical, didactical, and methodical skills. Besides those, aspiring teachers must have the ability to communicate, solve conflicts, understand different perspectives, evaluate, self-evaluate, and cooperate. However, not everyone has identical opportunities, hence not all teacher necessarily have the same level of these competences and skills. Therefore, adequate education that would provide the opportunities to acquire them is necessary. Initial education is one of these options, allowing students to acquire all the competencies and skills necessary for their future profession. Besides from initial education further in-service practice and education is also important. The aim of this study was to obtain the insight into students’ self-evaluations of the competence of cooperating with parents. The participants were fourth and fifth year students – prospective teachers at the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb. Results revealed that the students feel relatively competent for cooperation with parents, but they also expect certain difficulties in that cooperation related to the role of parents
Pristupi učenju učenika mlađe osnovnoškolske dobi
No full textCilj provedenog istraživanja bio je ispitati učeničke preferencije modaliteta učenja i pristupe učenju Matematike i Prirode i društva. Nadalje, ispitalo se i jesu li pristupi učenju povezani s učeničkom percepcijom zanimljivosti navedenih predmeta i ocjenama iz navedenih predmeta te razlikuju li se one ovisno o tome vole li učenici učiti ili ne. Istraživanje je provedeno na uzorku od 63 učenika trećeg i četvrtog razreda jedne osnovne škole. Od ukupnog uzorka učenika, bilo je 30 djevojčica (47,6%) i 33 dječaka (52,4%). Raspon dobi učenika je od 9 do 11 godina. Rezultati istraživanja općenito su pokazali da nema razlike u školskom uspjehu iz Matematike i Prirode i društva između učenika koji vole i ne vole učiti, dok učenici koji vole učiti oba predmeta percipiraju zanimljivijima. Kada je riječ o učeničkim preferencijama modaliteta učenja, većina učenika je u kategoriji auditivnog tipa, a nešto manje ih je u kategorijama kinestetičkog te vizualnog tipa. Nadalje, učenici procjenjuju da su, i kada uče Matematiku i kada uče Prirodu i društvo, skloniji dubinskom nego površinskom pristupu učenju. Dubinski pristup učenju pozitivno je povezan s procjenom zanimljivosti predmeta, dok je površinski pristup sa zanimljivost predmeta u negativnoj korelaciji. Učenici koji su skloniji površinskom pristupu učenja Matematike imaju i lošije ocjene iz Matematike, dok se u ostalim slučajevima nije pokazala povezanost između ocjena i pristupa učenju. U konačnici, učenici koji su skloni dubinskom pristupu učenju općenito izražavaju veće preferencije i vizualnog i auditivnog i kinestetičkog modaliteta učenja.The aim of the research was to examine pupils' preferences of learning modalities and approaches to learning Mathematics and Science. Furthermore, it was examined whether the approach to learning was related to the pupils' perception of their interest for the subjects and grades from the mentioned subjects and whether they differ depending on whether they like to learn or not. The survey was conducted on a sample of 63 third and fourth grade pupils in one elementary school. Of the total sample, there were 30 girls (47.6%) and 33 boys (52.4%). The age range of pupils is between 9 and 11 years. The results of the research have generally shown that there is no difference in school success in Mathematics and Science between pupils who like and dislike learning, and pupils who like to learn perceive both subjects more interesting. When it comes to pupils' preferences of learning modality, most of them are in the auditory category and slightly less in the kinesthetic and visual categories. Furthermore, pupils estimate that they are more prone to deep than surface approach while learning Mathematics and Science. Deep approach to learning is positively correlated with the interest for the subject, and surface approach is negatively correlated with the interest for the subject. Pupils who are more inclined to the surface approach to learning Mathematics also have poorer grades in Mathematics, while in other cases there is no correlation between grades and approaches to learning. Finally, pupils who are more prone to deep approach to learning generally express greater preference of visual, auditory and kinesthetic learning modalities
The association of personality traits and parental behavior with adjustment to study and peer relationships
No full textCilj provedenog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost roditeljskog ponašanja i osobina ličnosti s prilagodbom na studij i vršnjačkim odnosima. U istraživanju je sudjelovalo 287 studentica i studenata 2., 3., 4. i 5. godine učiteljskog studija Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. U svrhu istraživanja korišteni su instrumenti Upitnik roditeljskog ponašanja - URP-29 (Brković, Keresteš, Kuterovac Jagodić i Greblo, 2012) kojim se procjenjivalo ponašanje vlastitih roditelja, skraćeni Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama, upitnik koji su modificirale Kamenov i Jelić (2003), a kojim je ispitan odnos s najboljim prijateljem/najboljom prijateljicom te upitnik BFI (Big Five Inventory, John, Nauman i Soto, 2008) kojim su ispitane osobine ličnosti. Rezultati su pokazali da su ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i otvorenost ka iskustvu pozitivno povezane s prilagodbom na studij, a neuroticizam negativno. Također, sudionici kod kojih su izraženiji anksioznost i izbjegavanje u prijateljskom odnosu, su oni koji imaju izraženiji neuroticizam, a manje izražene ekstraverziju i ugodnost. Nadalje, nisu pronađene značajne razlike u prilagodbi na studij s obzirom na roditeljsko ponašanje, odnosno sudionici ocjenjuju svoju prilagodbu na studij vrlo dobrom, neovisno o tome jesu li njihovi roditelji više ili manje podržavajući. Konačno, pokazalo se da postoji statistički značajna povezanost roditeljskog ponašanja s razvijenim tipom privrženosti u vršnjačkim odnosima – među sudionicima koji su svoje roditelje okarakterizirali više podržavajućima, više je njih koji svoj odnos s najboljim prijateljem/najboljom prijateljicom smatraju sigurno privrženim.The aim of this research was to determine whether there is a correlation between parental behaviour and personality traits with adjustment to study and peer relationships. The research involved 287 participants, students of second, third, fourth and fifth year of primary teacher education at the Faculty of Teacher Education in Zagreb. For the purposes of this study Parental Behaviour Questionnaire – URP – 29 (Brković, Keresteš, Kuterovac Jagodić and Greblo, 2012) was used for evaluation of parental behaviour of student's own parents. Brennan's Inventory of Close Relationships, questionnaire modified by Kamenov and Jelić (2003), was used to examine participants’ relationship with best friend and the BFI questionnaire (Big Five Inventory, John, Nauman and Soto, 2008) was used to assess personality traits. The results of this study have shown that extraversion, agreeableness, conscientiousness and open-mindedness had positive correlation with adjustment to study, while neuroticism had negative correlation. Additionally, participants who expressed anxiety and avoidance in relationship with friend, had higher estimates of neuroticism, and lower estimates of extraversion and agreeableness. Furthermore, no significant differences were found in adjustment to study with regard to parental behaviour – participants rated their adjustment to study as very good, regardless of their parents’ level of supportiveness. Finally, there was statistically significant correlation between parental behaviour and the developed type of attachment in peer relationships – subjects who characterized their parents as more supportive, were more likely to characterize relationship with their best friend as securely attached
The association between emotional competence and some aspects of academic success
No full textEmocionalna kompetencija uključuje emocionalne i socijalne vještine koje utječu na način na koji osoba doživljava, izražava i regulira vlastite emocije. Ljudi koji imaju razvijeniju emocionalnu inteligenciju mogu lako identificirati svoje emocionalno stanje i bolje razumjeti kako su njihove emocije povezane s njihovim ponašanjem i kako utječu na njihov svakodnevni život. Osim toga, ljudi s višom emocionalnom inteligencijom vjerojatnije će prepoznati i razlikovati emocije drugih. Ljudi koji bolje razumiju, izražavaju i kontroliraju svoje emocije, bolje se prilagođavaju novim i nepredvidivim situacijama, što je iznimno važno i u trenutnim okolnostima pandemije, ali i potresa koji su se dogodili u Hrvatskoj. Emocionalna kompetencija važna je za različite aspekte života pojedinca poput akademskog ili poslovnog te za međuljudske odnose općenito.
Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati povezanost emocionalne kompetencije studenata s nekim aspektima akademskog uspjeha kao što su uključenost u zadatke na studiju, ciljne orijentacije, akademsko samopoimanje te uspjeh na studiju. U istraživanju je sudjelovalo 248 studenata s različitih sveučilišta u Republici Hrvatskoj, u dobi od 19 do 42 godine, a podaci su prikupljeni online upitnikom. Dobiveni rezultati ukazuju na to da studenti koji imaju veću razinu emocionalne kompetentnosti, imaju više prosječne rezultate na mjerama afektivne i kognitivno-bihevioralne uključenosti u zadatke na studiju, a također imaju i više prosječne procjene akademskog samopoimanja i bolji uspjeh na studiju. S druge strane, nisu dobivene razlike u izraženosti pojedinih ciljnih orijentacija s obzirom na razinu emocionalne kompetencije. U radu je i provjereno postoje li određene razlike između studenata s višom i nižom razinom emocionalne kompetentnosti u doživljaju nekih specifičnosti vezanih uz proteklu akademsku godinu tijekom koje se nastava zbog pandemije Covid-19 većinom održavala online i tijekom koje 86% studenata iz uzorka doživjelo potres. Dobiveni rezultati ukazuju da studenti s višom razinom emocionalne kompetentnosti doživljavaju da su u uvjetima online nastave uspješniji u izvršavanju obaveza vezanih uz fakultet, ali i da su potres doživjeli kao stresniji događaj u usporedbi sa studentima s nižom razinom emocionalne kompetentnosti.Emotional competence includes emotional and social skills that affect the way a person experiences, expresses and regulates his/her own emotions. People with higher emotional intelligence can easily identify their emotional state and better understand how their emotions relate to their behavior and affect their daily lives. In addition, people with higher emotional intelligence are more likely to recognize and distinguish the emotions of others. People who better understand, express and control their emotions also better adapt to new and unpredictable situations, which is extremely important in the current circumstances of the pandemic, but also the earthquakes that happened in Croatia. Emotional competence is important for various aspects of an individual's life, such as academic or professional, and interpersonal relationships in general.
The aim of this research was to explore the association between emotional competence and some aspects of academic success, such as involvement in study assignments, goal orientations, academic self-concept and study success. The research involved 248 students from different universities in Croatia, aged 19 to 42 years, and data were collected by an online questionnaire. The results indicated that students with a higher level of emotional competence have higher average scores on measures of affective and cognitive-behavioral involvement in study assignments and higher average assessments of academic self-perception and better academic achievement. On the other hand, no differences were obtained in the expression of task orientations with the level of emotional competence. The paper also examined whether there are certain differences between students with higher and lower levels of emotional competence in experiencing some specifics related to the previous academic year, during which classes due to the Covid-19 pandemic were mostly held online and during which 86% of students in the sample experienced earthquakes. The obtained results indicated that students with a higher level of emotional competence perceive that in the conditions of online studying, they are more successful in fulfilling obligations related to the faculty, but also that they experienced earthquakes as a more stressful event compared to students with a lower level of emotional competence
The Correlation Between Self-Concept and School Success In The Lower Grades of Primary School
No full textSamopoimanje utječe na brojna područja čovjekova života pa tako i na područje obrazovanja, te je ono tema kojom se bavi i ovaj rad. Brojni autori u svojim radovima predlažu definicije samopoimanja iz kojih proizlazi kako se samopoimanje spoznaje odgovorima na pitanja o tome tko smo i kakvi smo. Usvojenost pozitivnog ili negativnog pojma o sebi će tako utjecati i na razvoj samopoštovanja koje će omogućiti učeniku bolji akademski uspjeh, veću motivaciju za djelovanjem te potaknuti razvoj interesa i vjeru u sebe. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost akademskog samopoimanja, samopoštovanja i zadovoljenosti osnovne psihološke potrebe povezanosti s drugima (učenicima u razredu) te školskog uspjeha učenika četvrtog razreda osnovne škole. Dodatno se provjerilo postoji li razlika u akademskom samopoimanju, samopoštovanju i povezanosti s drugim učenicima u razredu s obzirom na školski uspjeh učenika. Istraživanje je provedeno u četvrtim razredima jedne osnovne škole u Županji na uzorku od 51 učenika, od čega je bilo 28 djevojčica (54,9%) i 23 dječaka (45,1%). Prosječna dob učenika je M=10,1 godina (SD=0,300).
Rezultati su pokazali da nema statistički značajnih razlika u akademskom samopoimanju, samopoštovanju te povezanosti s drugima s obzirom na to imaju li učenici bolje ili lošije školske ocjene. Nadalje, istraživanje je pokazalo da postoji statistički značajna pozitivna korelacija između akademskog samopoimanja, samopoštovanja i osjećaja povezanosti s drugima, odnosno učenici čiji je akademsko samopoimanje bolje ujedno imaju i veće opće samopoštovanje, te se osjećaju povezanijima s ostalim učenicima u razredu. Polazna hipoteza je djelomično potvrđena, a pri interpretaciji dobivenih rezultata treba u obzir uzeti da je istraživanje provedeno na relativno malenom broju sudionika te da je riječ o učenicima nižih razreda osnovne škole.Self-concept affects numerous parts of one’s life, including the educational aspect, and this study is also focused on this construct. Numerous authors suggest the definitions of self-concept, which imply that we develop self-concept by answering questions about who we are and what we are like. This implies that by acquiring a positive or negative image of ourselves, we affect the level of self-esteem, which is related to academic success, motivation, interests and belief in oneself. The aim of this research was to explore the association between academic self-concept, self-esteem and level of satisfaction of basic psychological need for relatedness with others (classmates) and academic achievement of 4th-grade primary school pupils. Additionally, it is tested whether there is a difference in academic self-concept, self-esteem and relatedness with classmates concerning pupils’ academic achievement. The research was carried out in fourth grades of one primary school in Županja on a sample of 51 pupils, 28% females (54,9%) and 23 males (45,1%). The average age of pupils was is M=10,1 years (SD=0,300).
The results have shown that there was no statistically significant difference in academic self-concept, self-esteem and relatedness with others between pupils with higher and lower grades. Furthermore, results revealed a statistically significant positive correlation between academic self-concept, self-esteem and the feeling of relatedness with others, i.e., classmates. The starting hypothesis is partially confirmed, although, when interpreting obtained results, a relatively small sample, and the educational level (lower primary), should be considered
Some of the Determinants of Parenthood Motivation Among Young People
No full textKada se ljude pita o njihovoj želji da imaju djecu, spominju brojne prednosti i nedostatke. Postoji niz motiva koji mogu biti u podlozi želje za ostvarivanjem roditeljske uloge. Ti se motivi mogu razlikovati od osobe do osobe, a kod istih se pojedinaca motivi mogu razlikovati u različitim razdobljima njihova života. Motivacija za roditeljstvo još uvijek je „nedovoljno ispitano područje ljudske motivacije“ (Petani i Babačić, 2010, str. 86). Poznato je kako na nju utječu brojni biološki, psihološki i socijalni faktori, ali još uvijek ne postoji jedinstveno teorijsko objašnjenje.
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi primarnu vrstu motivacije za roditeljstvo mladih, procijeniti faktore osobne važnosti i zabrinutosti pri odlučivanju za roditeljstvo te ispitati postoji li povezanost motivacije za roditeljstvo pojedinca i njegovog iskustva s roditeljskim ponašanjem i obiteljskim okruženjem iz djetinjstva. U istraživanju je sudjelovalo 213 sudionika, od kojih je 110 studentica i 103 studenta različitih fakulteta iz Hrvatske. Sudionici su u istraživanju sudjelovali online ispunjavajući upitnik kreiran preko Google forms aplikacije.
Istraživanjem je utvrđeno kako je kod svih sudionika općenito, najizraženija altruistična vrsta motivacije. Kada je riječ o razlikama između djevojaka i mladića, rezultati su pokazali kako razlike nema u izraženosti altruistične motivacije, dok su na svim drugim vrstama motivacije procjene mladića više. U istraživanju su navedeni i potencijalni izvori osobne zabrinutosti pri odlučivanju za roditeljstvo, a rezultati pokazuju kako djevojke izražavaju veću razinu zabrinutosti nego mladići. Pri procjeni roditeljskog ponašanja iz djetinjstva i trenutne motivacije za roditeljstvo sudionika, utvrđena je pozitivna povezanost majčine i očeve roditeljske podrške, ali i restriktivne kontrole sa svim vrstama motivacije za roditeljstvo. Moguće objašnjenje takvih rezultata je da su njihovi roditelji općenito bili uključeniji u njihov odgoj što može biti povezano s motivacijom za roditeljstvo. Također, utvrđeno je kako bi sudionici koji su odrastali s više braće/sestara željeli i sami u budućnosti imati veći broj djece.When people are asked if they wish to have children, they mention various advantages and disadvantages. Many motives can encourage one’s desire for children, and they may vary from one person to another. Moreover, these motives for parenthood may change as people age. Petani and Babačić (2010) claim that motivation for parenthood is still a poorly examined area of the theory of human motivation. Although there still does not exist a single theoretical explanation, it is acknowledged that one’s motivation for parenthood is influenced by many biological, psychological, and social factors.
The aim of this study was to determine the main type of motivation for parenthood among young people and to analyze their concerns and factors that influence their views about the importance of having children. The study also examined if there was a link between the motivation for parenthood, parental behavior, and the type of family environment during the participants’ childhood. The study involved 110 female and 103 male students from various universities in Croatia, which amounted to 213 participants. The participants took part in an online survey created using Google Forms.
The results of the study showed that altruistic motivation is the primary type of motivation for parenthood among the participants. Regarding the differences between male and female participants, the results showed that male participants also showed higher results in all other types of motivation for parenthood, while their results in altruistic motivation remained the same. The study also listed potential concerns regarding having children, and the results showed that female participants expressed a higher level of anxiety about parenthood than male participants. When assessing parental behavior during the participants’ childhood and their current motivation for parenthood, there was a positive connection between parental support and restrictive control shown in all types of motivation for parenthood. The assumption was that the participants’ parents were generally more involved during their childhood, which may influence their motivation for parenthood. It was also found that the participants who had grown up with siblings wanted to have more children on their own
Motivacija studenata za odabir učiteljske i odgojiteljske profesije
No full textPostoje različiti razlozi zbog kojih se pojedinci odlučuju na odabir određene profesije, pa tako i na odabir profesija koje uključuju odgojno-obrazovni rad, odnosno rad s djecom. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koji su čimbenici odabira za upis učiteljskog i odgojiteljskog studija te je li motivacija studenata/ica za odabir učiteljske i odgojiteljske profesije povezana s njihovim osobinama ličnosti i emocionalnom kompetentnosti. Osim toga, ispitalo se postoje li razlike u motivaciji studenata/ica ovisno o tome je li im ovaj studij bio prvi izbor ili ne, te kako studenti/ce općenito procjenjuju zahtjevnost studija, svoju prilagodbu na studij te zadovoljstvo životom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 591 studenata/ica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati pokazuju da su najizraženiji motivi za upis ovog fakulteta rad s djecom, intrinzična vrijednost podučavanja, djelovanje na budućnost djece te doprinos društvu, a studenti/ce kojima je ovaj studij bio prvi izbor pokazuju veću intrinzičnu motivaciju te se procjenjuju sposobnijima za odabranu profesiju. Osim toga, rezultati pokazuju da je motivacija studenata/ica povezana s osobinama ličnosti i emocionalnom kompetentnosti, odnosno da studenti koji imaju niže rezultate na Neuroticizmu, a više na ostalim osobinama ličnosti, te na pojedinim dimenzijama emocionalne kompetentnosti imaju i više prosječne rezultate na svim skalama Čimbenika odabira FIT-Choice upitnika, osim na skali Drugog izbora, a ti se studenti/ce percipiraju i kompetentnijima za odabranu profesiju te su ujedno i zadovoljniji vlastitim izborom profesije. Studenti/ce su općenito zadovoljni svojim životom, na studij su se dobro prilagodili, a smatraju ga srednje zahtjevnim. Ovo je istraživanje potvrdilo nalaze nekih ranijih istraživanja na većim uzorcima te pokazalo određene očekivane veze između nekih čimbenika i motivacije za odabir učiteljske i odgojiteljske profesije.Es gibt verschiedene Gründe, warum sich eine Person für eine Profession die sich mit Bildung und Erziehung befasst bzw. für die Arbeit mit Kindern, entscheidet. Das Ziel dieser Studie war es, Faktoren zu untersuchen, die entscheidend für die Auswahl dieses Studium sind und zu sehen ob es eine Verbindung zwischen der Motivation der Studenten/innen und ihrer Persönlichkeitsmerkmalen und emotionaler Kompetenz gibt. Zudem, wurde untersucht ob es Unterschiede zwischen der Motivation der Studenten/innen dieses Studium denen dieses Studium erste Wahl war oder nicht, und wie die Studenten die Anforderungen des Studiums, ihre Anpassung zum Studium und ihre Lebenszufriedenheit im Allgemeinem bewerten. Die Umfrage wurde an einer Stichprobe von 591 Studenten/Studentinnen der Fakultät für Lehrerbildung an der Universität Zagreb durchgeführt. Die Ergebnisse zeigen, dass das stärkste Motiv für Einschreiben an dieser Fakultät ist, mit Kindern zu arbeiten, zudem die intrinsische Motivation des Belehrens, das Wirken auf die Kinder und einen Beitrag der Gesellschaft zu leisten. Die Studenten/innen denen dieses Studium erste Wahl war, zeigten größere intrinsische Motivation und schätzen sich fähiger ein für die Auswahl des Berufs. Außerdem zeigten die Resultate, dass die Motivation der Studenten/innen verbunden mit Persönlichkeitsmerkmalen und emotionaler Kompetenz ist, beziehungsweise, Studenten/innen die niedrigere Werte beim Neurotizismus bekamen und höhere bei anderen Persönlichkeitsmerkmalen und bei einigen Dimensionen der emotionalen Kompetenz bekamen, haben auch durchschnittlich höhere Resultate auf allen Skalen der Faktoren des FIT-Choice-Fragebogen, außer auf der Skala der zweiten Wahl, und diese Studenten/innen perzipiert man als kompetenter für diese Profession, zudem sind sie auch zufriedener mit ihrer eigenen Berufsauswahl. Die Studenten/innen sind im allgemeinem mit ihrem Leben zufrieden. Sie haben sich dem Studium gut angepasst und halten es für mittelschwer anspruchsvoll. Diese Studie bestätigte die Ergebnisse einiger früherer Untersuchungen mit größeren Stichproben und zeigte gewisse erwartete Zusammenhänge zwischen einigen Faktoren und der Motivation für die Auswahl eines Lehrers und eines Erziehungsberufs
Relation Between Parental Behaviour and Children's Prosocial Behaviour
No full textCilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li povezanost percipiranog ponašanja roditelja s prosocijalnim ponašanjem djece. U provedenom istraživanju sudjelovali su učenici četvrtog i petog razreda jedne osnovne škole u Zagrebu. Ukupno je bilo 90 ispitanika, od čega 38 dječaka i 52 djevojčice. Prosječna dob učenika bila je 11 godina. Metodom samoprocjene su od učenika prikupljeni podaci o njihovom prosocijalnom ponašanju i o sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija kod prijatelja, a učenici su također procijenili i roditeljsko ponašanje svojih majki i očeva.
Analizom dobivenih rezultata utvrđena je statistički značajna povezanost između prosocijalnog ponašanja djece te sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija kod prijatelja. Dakle, djeca koja imaju razvijeniju sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija izjavljuju da se i češće prosocijalno ponašaju. Nadalje, izračunate su i prosječne dječje procjene roditeljskog ponašanja majki i očeva na pojedinim dimenzijama te je utvrđeno da su vrijednosti relativno visoke što se tiče roditeljske podrške, nešto niže za popustljivost te još niže za restriktivnu kontrolu. Kada je riječ o povezanosti prosocijalnog ponašanja djece i roditeljskog ponašanja, statistički značajne korelacije s prosocijalnim ponašanjem dobivene su u slučaju majčine emocionalne topline, roditeljskog znanja i poticanja djetetove autonomije. Što se tiče oca, značajna pozitivna povezanost utvrđena je između očevog poticanja autonomije i djetetovog prosocijalnog ponašanja, te između očeve popustljivosti i djetetove sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija. Ostale povezanosti nisu statistički značajne. Dobiveni rezultati pokazuju da djeca koja svoje majke procjenjuju emocionalno toplijima, te koje više znaju o onome što se djetetu u životu događa i više potiču djetetovu autonomiju, ujedno iskazuju i više prosocijalnih ponašanja i višu sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija kod svojih prijatelja. S druge strane, djeca koja percipiraju da njihovi očevi više potiču autonomiju iskazuju više prosocijalnih ponašanja, a oni koji svoje očeve percipiraju popustljivijima sebe procjenjuju sposobnijima za uočavanje i razumijevanje emocija svojih prijatelja.The aim of this study was to examine whether there is a correlation between perceived parental behaviour and children’s prosocial behaviour. Fourth and fifth grade pupils from one primary school in Zagreb participated in the study. There were altogether 90 participants, of whom 38 boys and 52 girls and the average age of pupils was 11 years. Using the self-assessment method, pupils estimated their prosocial behaviour and the ability to recognize and understand their friends’ emotions. Pupils also assessed parental behaviour of their mothers and fathers.
Analyses of the obtained results showed that there is a statistically significant correlation between prosocial behaviour of children and their ability to recognize and understand their friends’ emotions. Thus, children who have a more developed ability to recognize and understand other’s emotions state that they also behave more prosocially. Furthermore, the average evaluations of mother and father's parental behaviour on individual dimensions was calculated, and it was found that the scores were relatively high in terms of parental support, somewhat lower for permissiveness and even lower for restrictive control. When it comes to the association of prosocial behaviour between child’s and parental behaviour, statistically significant correlations with prosocial behaviour have been obtained in the case of mother’s emotional warmth, parental knowledge and encouraging child’s autonomy. As far as the father is concerned, significant positive correlation has been established between father's encouragement of child’s autonomy and child’s prosocial behaviour, and between father's permissiveness and child’s ability to recognize and understand emotions of others. Other correlations are not statistically significant. The results also indicate that the children who estimate their mothers higher on emotionality, parental knowledge and encouraging autonomy, are more prone to prosocial behaviour and demonstrate better understanding of their friends’ emotions. On the other hand, children who perceive that their fathers are more encouraging in terms of autonomy also demonstrate more prosocial behaviour, while children who perceive that their fathers are permissive, perceive that their ability to understand their fiends’ emotions is better
Correlation between emotional competence and the quality of close relationships among university students
No full textEmocionalna kompetencija je sposobnost praćenja vlastitih i tuđih emocija te njihovo korištenje u regulaciji ponašanja. Ovim istraživanjem željelo se utvrditi postoji li povezanost emocionalne kompetentnosti i kvalitete privrženosti u bliskim odnosima, kao i ispitati jesu li dimenzije emocionalne kompetentnosti i privrženosti u bliskom odnosu prediktori zadovoljstva životom. U istraživanju je sudjelovalo 248 studenata u dobi od 19 do 42 godine (prosječna dob iznosila je 22,8 godina). U svrhu istraživanja korišteni su instrumenti Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002) kojim se ispitivala razina emocionalne kompetencije, Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003) kojim se ispitivala privrženost u prijateljskom i partnerskom odnosu te Skala zadovoljstva životom (SWLS, Diener i sur., 1985) kojom se ispitivalo zadovoljstvo životom. Rezultati ukazuju na to da je emocionalna kompetentnost povezana s kvalitetom privrženosti u bliskom odnosu, pri čemu studenti s višom razinom emocionalne kompetentnosti izražavaju nižu razinu izbjegavanja i anksioznosti u prijateljskom odnosu. Nadalje, među sudionicima koji imaju višu razinu emocionalne kompetencije više je onih čija se privrženost najboljem prijatelju/prijateljici može opisati kao sigurna, a manje onih s nesigurnim oblicima privrženosti, dok je među sudionicima s nižom razinom emocionalne kompetencije više onih čiji bi se stil privrženosti mogao opisati kao nesiguran. Kad je riječ o zadovoljstvu životom, dobiveni rezultati su pokazali da su sposobnost izražavanja i imenovanja emocija te sposobnost regulacije i upravljanja emocijama pozitivni prediktori zadovoljstva životom studenata, dok je anksioznost u prijateljskom odnosu negativan prediktor zadovoljstva životom.Emotional competence is the ability to monitor one's and others' emotions and their use in behavioural regulation. The aim of this research was to explore the association between emotional competence and the quality of attachment in close relationships and to examine whether dimensions of emotional competence and attachment in close relationships are predictors of life satisfaction. 248 students participated in this research from 19 until 42 years of age (the average age was 22.8). The Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002) was used to measure participants’ emotional competence, and Brennan's Inventory of Experiences in Close Relationships (Kamenov & Jelić, 2003) examined the quality of attachment in friendship and romantic relationships. Finally, the Life Satisfaction Scale (SWLS, Diener et al., 1985) was used to measure participants’ life satisfaction. The results indicated that emotional competence is associated with the quality of attachment in close relationships. Students with a higher level of emotional competence express a lower level of avoidance and anxiety in close friendships. Also, among students with a higher level of emotional competence, there are more students whose attachment to a best friend can be described as secure and fewer with insecure attachment types. Accordingly, among students with a lower level of emotional competence, there are more students whose attachment style can be described as insecure. Concerning life satisfaction, the results indicated that the ability to express and label emotions and the ability to regulate and manage emotions are positive predictors of students’ life satisfaction, whereby anxiety in a friendship is a negative predictor of life satisfaction
- …
