1,721,043 research outputs found
The right of access to information through the experience and attitues of civil society organisations
No full textPravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti demokratsko je pravo svih građana. Ono je važno sredstvo kojim se osigurava vladavina prava, jača se otvorenost rada te se smanjuje prostor zlouporabe tijela javne vlasti, a i važan je alat za borbu protiv korupcije.
Udruge kao organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u ostvarivanju temeljnih vrijednosti suvremenog demokratskog društva, te se u ovom se radu na primjeru udruga nastoji pokazati u kojoj se mjeri udruge kao organizacije civilnog društva u Hrvatskoj koriste svojim pravom na pristup informacijama kao alatom kojim se tijela javne vlasti obvezuje na transparentno djelovanje te na otvorenost te reagiraju li tijela javne vlasti na njihove zahtjeve i u kojoj mjeri se oglušuju odnosno u kojoj mjeri krše odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
U tu je svrhu provedeno istraživanje kako bi se na njihovom primjeru utvrdila efikasnost postojećeg Zakona o pravu na pristup informacijama i zadovoljstvo udruga korištenjem navedenog alata u borbi za transparentno i otvoreno djelovanje tijela javne vlasti.The right of access to information held by public authorities belong to all citizens. It is a very important tool that ensures the rule of law, improves openness of public authorities and reduces space for the abuse from public authorities, it is also very important tool in fight against corruption.
Civil society organizations have very important role in achieving fundamental values of modern democratic society. This paper is trying to show how civil society organizations really use its right of access to information as a tool which makes public authorities to provide transparency and openness and do public authorities respond to their requests or they are breaking the law.
This is the reason why this paper analyzes efficiency of the Act on the Right of Access to Information and contentment of civil society organizations when they are using this tool in fighting for transparency and openness of public authorities
Public consultations in the civil service law
No full textSavjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupku donošenja zakona instrument je s pomoću kojeg tijela javne vlasti dobivaju povratnu informaciju građana vezano za namjeravanu izmjenu regulativnog okvira određenog područja. Europska Unija i OECD postavile su temelje savjetovanja kroz politiku bolje regulacije, a u Republici Hrvatskoj savjetovanja uvedena su 2009. godine te uređena Zakonom o pravu na pristup informacijama od 2013. godine. Kroz središnji državni portal e-Savjetovanja građani su slobodni u određenom vremenskom razdoblju dostaviti svoje primjedbe i komentare te na iste dobiti obrazloženu povratnu informaciju. U ovom radu analizira se postupak savjetovanja u sklopu izmjena zakona i podzakonskih akata koje se odnose na službeničko zakonodavstvo.The consultations with the interested public (public consultations) in the process of passing laws is an instrument by which public authorities receive feedback from citizens regarding the intended change of the regulatory framework of a certain area. The European Union and the OECD laid the foundations of consultations through a policy of better regulation. In the Republic of Croatia, consultations were introduced in 2009 and regulated by the Law on the Right to Access to Information as of 2013. Through the central state portal of e-Consultation, citizens are free to submit their comments and suggestions within a certain period of time and receive reasoned feedback on them. This paper analyses the procedure of public consultations in the area of civil service law
Leadership in Croatian Public Administration
No full textVodstvo i upravljanje temeljni su regulativni procesi u organizaciji, pri čemu je vođenje jedna od upravljačkih funkcija. Pojmu vodstva u organizaciji, bez obzira na specifičnosti pojedinih društvenih disciplina, može se pristupiti u užem smislu na način da se govori o sadržaju funkcije vođenja kao posebnoj ulozi u organizaciji, te u širem smislu koji obuhvaća sve sadržaje i aktivnosti o kojima ovisi uspješnost povezivanja svih ili više osoba u obavljanju odgovarajućih zadataka i poslova od strane pojedinaca u organizaciji. Uloga ili funkcija vodstva uključuje motiviranje, usmjeravanje, nadzor, savjetovanje i evaluaciju od drugih sa svrhom ostvarivanja zadatka. Nositelj funkcije vodstva u organizaciji aktivni je čimbenik veze među ljudima na organiziranom radu. Nadređeni kao nositelji funkcije vodstva organizacijski se mogu pojaviti i kao pojedinci (rukovoditelji) i u obliku kolektivnog rukovođenja. Ovaj rad bavi se vodećim pozicijama u hrvatskoj javnoj upravi želeći opisati razlike u poziciji i sadržaju funkcije vodstva, pri čemu je naglasak na položajima koji nisu imenovani po isključivo političkim kriterijima, već prema stručnim uvjetima. Istraživanje vodstva u okviru rada obuhvatilo je analizu pravnih propisa kojima je uređeno područje javne uprave, pri čemu je naglasak stavljen na tijela državne uprave, osim ministarstava, neovisna državna tijela, agencije i druge samostalne pravne osobe s javnim ovlastima, te provođenje upitnika, sve sa svrhom prikupljanja podataka o određenim obilježjima vodećih pozicija i sadržaju funkcije vodstva u hrvatskoj javnoj upravi
Implementation of artificial intelligence systems in public administration
No full textOvaj rad bavi se temeljnim pojmovima i izazovima ključnih za primjenu sustava potpomognutih umjetnom inteligencijom u javnoj upravi. Najprije se prikazuje problematika definiranja samog pojma umjetne inteligencije, a zatim se opisuju razni podtipovi umjetne inteligencije. Nakon toga slijedi dio o algoritmima, te dio o važnosti podataka za primjenu sustava potpomognutih umjetnom inteligencijom u javnoj upravi. Središnji dio rada sadrži preduvjete koje je potrebno ispuniti prije primjene kognitivnih tehnologija u javnoj upravi, što je vrlo važno kako bi se izbjegli potencijalni negativni učinci poput pristranosti i diskriminacije. Prije primjene vrlo je važno procijeniti stanje upravne organizacije, utvrditi probleme koji se nastoje riješiti i ciljeve koji se žele postići, te uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke sustava potpomognutih umjetnom inteligencijom kako bi primjena bila što uspješnija, te kako bi se negativni učinci sveli na najmanju moguću mjeru. Nadalje, rad ukratko opisuje dosadašnje napore za postizanjem regulacije primjene kognitivnih tehnologija u javnoj upravi, te stavove Vijeća Europe, Europske unije i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj o primjeni umjetne inteligencije u radu javne uprave.This paper deals with fundamental terms that are key for understanding the application of AI systems in public administration. First and foremost the problem of defining the very concept of artificial intelligence is presented, and then various subtypes of artificial intelligence are described. After that follows the part about algorithms, and the part about the importance of data for the sole purpose of application of AI systems in public administration. The central part of the paper contains prerequisites that are needed to be filled before the application of cognitive technologies in public administration, which is very important in order to avoid potential negative outcomes such as discrimination and bias. Before application it is of great importance to evaluate the state at which is the administrative organization in question, to define problems that are needed to be solved and goals that are wanted to achieve, and take in mind all of the benefits and the challenges of AI systems, so that the application would be successful and the negative outcomes would be reduced to a minimum. Furthermore, the paper briefly describes the efforts made so far in order to achieve regulation of the application of cognitive technologies in public administration, and attitudes of The Council of Europe, European Union, and Organization for economic cooperation and development regarding the application of artificial intelligence in the work of public administration
Anti-corruption policy: situation in the Republic of Croatia
No full textIako korupcija postoji dugi niz godina, trebalo je vremena da se prizna kao problem. Danas se može vidjeti da se sve češće govori o korupciji, kako u medijima tako i u društvu. Jedinstvene definicije korupcije nema no najčešće se definira kao zloupotreba ovlasti radi stjecanja privatne koristi. Razlozi korupcije su mnogobrojni, od ekonomskih do moralnih. No postavlja se pitanje kako sankcionirati korupciju, a još važnije kako uopće spriječiti korupciju, koji su to antikorupcijski mehanizmi koji pridonose suzbijanju korupcije i kako obični građani mogu pridonijeti suzbijanju korupcije. Korupcija predstavlja i društveni problem jer građani gube povjerenje u vlast što se smatra najvažnijom posljedicom korupcije. Na globalnoj razini, međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda, Europske unije, Vijeća Europe donijele su raznorazne dokumente kako bi suzbili korupciju. Kako bi se korupcija spriječila potrebno je imati dobar zakonodavni okvir, učinkovite institucije u borbi protiv korupcije, aktivno građanstvo, svijest o štetnosti i sankcije za počinitelja korupcije. Stanje u Republici Hrvatskoj nije baš najbolje s obzirom da je među najkorumpiranijim državama Europske Unije, bez obzira što je osnovala niz institucija i donijela niz mjera, a sve u svrhu sprječavanja i suzbijanja korupcije.Although corruption has existed for many years, it took time to be recognized as a problem. Today, it can be seen that corruption is being talked about more and more often, both in the media and in society. There is no official definition of corruption, but it is most often defined as the abuse of power for private gain. There are many reasons for corruption, from economic to moral. But the question arises of how to sanction corruption, and more importantly, how to prevent corruption in the first place, what are the anti-corruption mechanisms that contribute to the suppression of corruption and how citizens can contribute to the suppression of corruption. Corruption is also a social problem because citizens lose their trust to the government, which is considered the most important consequence of corruption. At the global level, international organizations such as the United Nations, the European Union, the Council of Europe have adopted various documents to combat corruption. In order to prevent corruption, it is necessary to have a good legislative framework, effective institutions that are capable to fight against corruption, an active citizenship, awareness of harmness and sanctions for the perpetrator of corruption. The situation in the Republic of Croatia is not very good, considering that it is among the most corrupted countries in the European Union, regardless of the fact that it has established a number of institutions and took a number of measures, all for the purpose of preventing and suppressing corruption
Anti-corruption policy: situation in the Republic of Croatia
No full textIako korupcija postoji dugi niz godina, trebalo je vremena da se prizna kao problem. Danas se može vidjeti da se sve češće govori o korupciji, kako u medijima tako i u društvu. Jedinstvene definicije korupcije nema no najčešće se definira kao zloupotreba ovlasti radi stjecanja privatne koristi. Razlozi korupcije su mnogobrojni, od ekonomskih do moralnih. No postavlja se pitanje kako sankcionirati korupciju, a još važnije kako uopće spriječiti korupciju, koji su to antikorupcijski mehanizmi koji pridonose suzbijanju korupcije i kako obični građani mogu pridonijeti suzbijanju korupcije. Korupcija predstavlja i društveni problem jer građani gube povjerenje u vlast što se smatra najvažnijom posljedicom korupcije. Na globalnoj razini, međunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda, Europske unije, Vijeća Europe donijele su raznorazne dokumente kako bi suzbili korupciju. Kako bi se korupcija spriječila potrebno je imati dobar zakonodavni okvir, učinkovite institucije u borbi protiv korupcije, aktivno građanstvo, svijest o štetnosti i sankcije za počinitelja korupcije. Stanje u Republici Hrvatskoj nije baš najbolje s obzirom da je među najkorumpiranijim državama Europske Unije, bez obzira što je osnovala niz institucija i donijela niz mjera, a sve u svrhu sprječavanja i suzbijanja korupcije.Although corruption has existed for many years, it took time to be recognized as a problem. Today, it can be seen that corruption is being talked about more and more often, both in the media and in society. There is no official definition of corruption, but it is most often defined as the abuse of power for private gain. There are many reasons for corruption, from economic to moral. But the question arises of how to sanction corruption, and more importantly, how to prevent corruption in the first place, what are the anti-corruption mechanisms that contribute to the suppression of corruption and how citizens can contribute to the suppression of corruption. Corruption is also a social problem because citizens lose their trust to the government, which is considered the most important consequence of corruption. At the global level, international organizations such as the United Nations, the European Union, the Council of Europe have adopted various documents to combat corruption. In order to prevent corruption, it is necessary to have a good legislative framework, effective institutions that are capable to fight against corruption, an active citizenship, awareness of harmness and sanctions for the perpetrator of corruption. The situation in the Republic of Croatia is not very good, considering that it is among the most corrupted countries in the European Union, regardless of the fact that it has established a number of institutions and took a number of measures, all for the purpose of preventing and suppressing corruption
Regulation of artificial intelligence in the European Union
No full textU radu se razmatra regulacija umjetne inteligencije u Europskoj uniji u kontekstu rasprava o umjetnoj inteligenciji koja ima, sve snažniji utjecaja na čovjeka i društvo, gospodarstvo, ekonomiju i na cjelokupni društveni život. Povijest umjetne inteligencije seže daleko u razvoj čovječanstva i društva, a tek je u prošlom stoljeću počela naglo napredovati. Umjetna inteligencija pruža puno pozitivnih impulsa društvu, ali jednako tako neprimjerenim i neracionalnim korištenjem itekako može postati opasna, kako za pojedinca, tako i za društvo. Kako bi se regulirao brzi napredak umjetne inteligencije potrebno je svaki aspekt umjetne inteligenciji postaviti u zakonski okvir, odrediti i definirati temeljne pojmove, aspekte, aktere i radnje, a Europa je prva u svijetu koja je to učinila. Rad govori o pravnoj regulaciji umjetne inteligencije u Europskoj uniji (dalje: EU), temeljnim institutima i rješenjima.The paper examines the regulation of artificial intelligence in the European Union in the context of discussions about artificial intelligence, which has strong impact on man and society, the economy, and the entire social life. The history of artificial intelligence goes back a long way in the development of humanity and society, and only in the last century it started to make rapid progress. Artificial intelligence provides a lot of positive impulses to society, but with equally inappropriate and irrational use, it can very well become dangerous, both for the individual and for society. In order to regulate the rapid progress of artificial intelligence, it is necessary to place every aspect of artificial intelligence in a legal framework, to determine and define the basic terms, aspects, actors and actions, and Europe is the first in the world to do so. The paper talks about the legal regulation of artificial intelligence in the European Union (EU), fundamental institutes and solutions
Third wave of open data: Identifying and overcoming the barriers towards open data of public undertakings
No full textThe creation of open data has seen a series of waves in which every growing resources of data are becoming accessible to a growing number of users from a diversifying number of public entities. The European Commission anticipates this movement by setting a new scope to the re-use of Public Sector Information Directive. Instead of exclusively focussing on Public Sector Information (PSI), the new scope of its successor, the Open Data Directive (ODD), includes data from public undertakings as well. In order for public undertakings to comply with this future legislation, research into the current openness of public undertakings and the barriers to open data is key. This research presents three different levels of openness of data: (1) data is only open for the own organisation, (2) data is open for the internal organisation and trusted parties can use the data, and (3) open data for all. In this case three Dutch public undertakings and several Croatian public undertakings were studied. The data of the public undertakings researched were at different levels of openness and none of the public undertakings are at this moment ready to comply with the future rules when the ODD requirements become mandatory. Barriers that are associated with achieving a higher level of open data are related to institutional, financial, legal, and quality and technical aspects. Overcoming these barriers requires, among other things, highly motivated staff to provide open data.Accepted Author ManuscriptUrban Data Scienc
Public relations in the Croatian state administration: organizational and functional aspects
No full textU suvremeno doba sve se više ističe potreba za konstantnom komunikacijom i razmjenom informacija s građanima. Od uprave se očekuje da bude transparentna i otvorena, stoga je komunikacija s građanima ključna za izgradnja povjerenja u njene institucije. Javnom sektoru, posebice državnoj upravi, javnost često pripisuje negativnu etiketu birokratiziranosti, stoga se uloga odnosa s javnošću sve više prepoznaje u tom sektoru. Stručnjaci za odnose s javnošću jedan su od ključnih čimbenika pri jačanju demokratičnosti javne uprave. Glavni cilj ovoga rada jest prikazati organizacijske i funkcionalne aspekte odnosa s javnoću u državnoj upravi Republike Hrvatske počevši od uvida u samu struku odnosa s javnošću i njenih elemenata do istraživanja trenutnog stanja u hrvatskoj državnoj upravi
Independence and accountability of agencies and independent bodies with the example of Croatian National Bank
No full textRazvoj države i širenje njezinih poslova kroz povijest dovelo je do mnoštva institucionalnih i proceduralnih promjena. Država se pokušava prilagoditi novonastalim okolnostima kroz različite mehanizme i putem novih ideja organiziranja. Prilagodbe uvjetovane sve većim zahtjevima stavljenim pred upravu pokušavaju se ostvariti kroz postupak agencifikacije odnosno stvaranja agencija kao novog oblika upravljanja. Takav novi oblik pridružuje postojećim elementima državne uprave i ekonomske elemente. Agencije pružaju rješenje novih izazova kroz atomizaciju glomaznih državnih sustava, ali i stvaraju nove probleme. U radu je obrađena tema agencifikacije i samih agencija, razlozi nastanka, vrste, obilježja i posljedice te nove pojave. Prikazani su najveći problemi agencijskog modela, no u tekstu će biti ponuđena i neka rješenja koja predlažu renomirani stručnjaci iz područja uprave. Poseban naglasak je stavljen na autonomiju i odgovornost agencija i neovisnih tijela, među kojima se, kao specifične zbog svoje snage, ističu središnje banke. Na primjeru Europske središnje banke prikazani su određeni elementi agencija, a dodatni osvrt napravljen je u odnosu na centralnu banku Republike Hrvatske. Pokazano je kako Hrvatska narodna banka ima obilježja koja su karakteristična za agencije. Svrha rada je dati presjek specifičnosti agencijskog modela organiziranja te ih prikazati na primjeru središnje banke Republike Hrvatske.The development of the state and the expansion of its affairs throughout history led to many institutional and procedural changes. The state is trying to adapt to the new circumstances through various mechanisms and new organizing ideas. Adjustments conditioned by the ever-increasing demands placed on the administration are attempted to be achieved through agencification, i.e., the creation of agencies as a new form of management. Such a new form joins the existing elements of state administration with elements of the economy. Agencies provide solutions to new challenges through the atomization of massive state systems, but they also create new problems. The paper deals with the process of agencification and the agencies themselves, the reasons for their emergence, and the types, characteristics, and consequences of this new phenomenon. The biggest problems of the agency model are presented, but the text will also offer some solutions proposed by renowned experts in the field of administration. Special emphasis is placed on the autonomy and responsibility of agencies and independent bodies, among which central banks stand out as being specific due to their strength. In the example of the European Central Bank, certain elements of agencies are presented, and an additional overview is made in relation to the central bank of the Republic of Croatia. It has been shown that the Croatian National Bank has features that are characteristic of agencies. The purpose of the paper is to give an overview of the specifics of the agency model of organization and to show them through the example of the central bank of the Republic of Croatia
- …
