96 research outputs found
Šetnja po hrvatskoj baštini: Putevima glagoljaške pismenosti otoka Krka i Hrvatskim zagorjem i njegovom kulturnom baštinom. Terenska nastava studenata povijesti: Krk, 11. V. 2007. i Hrvatsko zagorje, 16. V. 2007.
Abdul-Malik i Kupola na stijeni – razgradnja jednog mita
Kupola na stijeni u Jeruzalemu jedna je od najimpresivnijih građevina i simbol svetog grada. Istovremeno predstavlja najstarije monumentalno djelo islamske umjetnosti koje je do danas, više od trinaest stoljeća od podizanja, sačuvalo svoj izvorni oblik uz tek minorne modifikacije. U članku se analizira i dekonstruira mit, popu-
laran u kampanji negiranja važnosti grada u arapsko-islamskoj svijesti, da je umajadski kalif Abdul-Malik podigao kupolu kako bi preusmjerio hadž iz Meke, koja je tada bila pod kontrolom njegova suparnika Ibnuz-Zubejra, u Jeruzalem. Jedini klasični arapski izvor koji ovo spominje je Jakubi, čija kronika mora biti uzeta sa
zrnom soli zbog autorovih dubokih anti-umajadskih osjećaja. Brojna druga kanonska djela klasične arapske historiografije se slažu da je pravi Abdul-Malikov motiv iza podizanja Kupole na stijeni bila njegova želja da nadmaši sjaj bizantskih crkava
u Palestini i Siriji. Dizajn kaligrafskih natpisa na kupoli je povjeren Radži bin Hejvi, slavnome pravniku i skupljaču hadisa koji je ciljano odabrao određene kur’anske ajete koji govore o Kristovoj ljudskoj prirodi, kako bi od ovog remek djela arhitekture učinio medij kršćansko-islamske polemike
ELEGIJE ZA IZGUBLJENIM RAJEM – JONIJA U MODERNOJ GRČKOJ PJESMI
Maloazijska katastrofa, tj. događaji u zapadnoj Maloj Aziji
1919. – 1922. za grčki narod predstavljaju jednu od najvećih tragedija
njihove duge povijesti, ako ne i najveću. Označili su nasilan kraj grčke
prisutnosti u Maloj Aziji nakon više od tri tisuće godina. Posebno je ovo
vidljivo u književnosti gdje se često čitava grčka književnost XX. stoljeća
naziva „književnošću maloazijske katastrofe“. Od dvojice grčkih
1 mag. hist./arch., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Frankopanska ulica 26,
[email protected] ATEIZAM, ANTITEIZAM, AGNOSTICIZAM
232 Časopis OBNOVA, Broj 12
književnih nobelovaca (Jorgos Seferis, 1963. i Odisseas Elitis, 1979.),
Seferis je rođen u Vurli kod Smirne, a Elitis je jednu od najljepših pjesama
„Malo zeleno more“ (Μικρή πράσινη θάλασσα, 1971.) posvetio Joniji.
Rad donosi izbor pjesama o Joniji koje tematiziraju predratni grčko-turski
suživot, ratne tragedije, izbjeglištvo i otuđenost u novoj domovin
RAT U MUTANABBIJEVOJ POEZIJI
Arapska poezija je humanistička i ne ostavlja neistraženim niti
jedan aspekt ljudskog života. I rat se već zarana izborio za istaknuto mjesto,
kakvo ima i među stihovima najvećeg arapskog pjesnika Mutanabbija.
Rad donosi kraći izbor iz gigantskog pjesnikova opusa i dijakronijski
prikazuje Mutanabbijevo shvaćanje rata tijekom četrdesetogodišnjega pjesnikova života, uglavnom se držeći kronološkog redoslijeda koji
slijedi Abul-Ala’ Ma’arri u svom komentaru
Osmansko-habsburška granica od Žitvanskog do Srijemsko-karlovačkog mira
Ovaj rad pokušava analizirati kako su specifične vojno-strateške i socio-ekonomske okolnosti uvjetovale postupno kristaliziranje ideje o „granici“ u osmanskoj i habsburškoj imperijalnoj ideologiji od sporazuma koji je označio točku preokreta u osmansko-habsburškoj konfrontaciji – Žitvanskog mira na početku XVII. st. do sporazuma koji je mnogo jasnije označio točku početka nedvojbene habsburške hegemonije u srednjodunavskom području. Utoliko je case-study čiji zaključci mogu biti iskorišteni pri analizama drugih pograničnih sustava europskog ranog novog vijeka. Koliko pritom mogu pomoći spoznaje do kojih je došla historiografija – posebno sve plodnija grana suvremene historiografije - „border studies“
Antička Grčka u misli Abu Hajjana at-Tauhidija
U radu je predstavljen arapski intelektualac desetog stoljeća Abu Hajjan at-Tauhidi i vrijeme u kojem je živio, doba društvenih i političkih previranja, ali istodobno i vrhunac klasične arapsko-islamske civilizacije. Poseban je naglasak na utjecaju koji je grčka misao imala na njega. Iako nije bio filozof u klasičnom smislu kao Kindi ili Farabi, Tauhidi je bio duboko oblikovan grčkom filozofijom, posebno Platonom i Aristotelom, te je integrirao njihove ideje u svoja djela. Posebno je naglašavao etičku dimenziju grčke filozofije i asketizam filozofa poput Sokrata koje Tauhidi pokušava prikazati kao uzore koje treba slijediti
- …
