165 research outputs found
Creating 3D models using Blender software
No full textTema rada bilo je kreiranje 3D modela u programu Blender. Prilikom izrade 3D modela koristili su se alati i modifikatori za mijenjanje oblika i dizajna samih objekata. U radu će se prikazivati osnovne funkcionalnosti i korištenje prilikom kreiranja 3D modela, prikazivati će se na više primjera prilikom izrade 3D modela koristeći osnovnih alata i modifikatora. Isto tako će se opisati primjena u industriji kod razvoja igara, filmova i animacija. Opisat će se proces izrade 3D modela i dodatno će se prikazati 3D model koji je izrađen pomoću programskog koda. Uvodni dio opisuje softver Blender i njegovu povijest. Nakon toga se opisuje primjena u industriji, početna scena sa korisničkim sučeljem i opisuju se osnovni načini pogleda ,opcije i prvi prikaz u softveru prilikom otvaranja. Kao praktični dio izradio se 3D model kuće, 3D modeli izrađeni pomoću istih modifikatora, izrada jednostavnih 3D modela pomoću programskog koda i izrada 3D modela dva stabla sa drugačijim izgledom. Svaki model izrađen je drugom tehnikom ili programskim kodom.The topic of this final work was the creation of a 3D model in the Blender program. When creating the 3D model, tools and modifiers were used to change the shape and design of the objects themselves. The paper will show the basic functionalities and use when creating 3D models, it will be shown on several examples when creating 3D models using basic tools and modifiers. It will also describe the application in the industry in the development of games, films, and animations. The process of creating a 3D model will be described and additionally a 3D model created using the program code will be shown. The introductory section describes the Blender software and its history. After that, the application in the industry is described, the initial scene with the user interface and the basic view modes, options, and the first display in the software when opening are described. As a practical part, a 3D model of a house was created, 3D models created using the same modifiers, creation of simple 3D models using program code, and creation of 3D models of two trees with different appearances. Each model is made using a different technique or programming code
Creating 3D models using Blender software
No full textTema rada bilo je kreiranje 3D modela u programu Blender. Prilikom izrade 3D modela koristili su se alati i modifikatori za mijenjanje oblika i dizajna samih objekata. U radu će se prikazivati osnovne funkcionalnosti i korištenje prilikom kreiranja 3D modela, prikazivati će se na više primjera prilikom izrade 3D modela koristeći osnovnih alata i modifikatora. Isto tako će se opisati primjena u industriji kod razvoja igara, filmova i animacija. Opisat će se proces izrade 3D modela i dodatno će se prikazati 3D model koji je izrađen pomoću programskog koda. Uvodni dio opisuje softver Blender i njegovu povijest. Nakon toga se opisuje primjena u industriji, početna scena sa korisničkim sučeljem i opisuju se osnovni načini pogleda ,opcije i prvi prikaz u softveru prilikom otvaranja. Kao praktični dio izradio se 3D model kuće, 3D modeli izrađeni pomoću istih modifikatora, izrada jednostavnih 3D modela pomoću programskog koda i izrada 3D modela dva stabla sa drugačijim izgledom. Svaki model izrađen je drugom tehnikom ili programskim kodom.The topic of this final work was the creation of a 3D model in the Blender program. When creating the 3D model, tools and modifiers were used to change the shape and design of the objects themselves. The paper will show the basic functionalities and use when creating 3D models, it will be shown on several examples when creating 3D models using basic tools and modifiers. It will also describe the application in the industry in the development of games, films, and animations. The process of creating a 3D model will be described and additionally a 3D model created using the program code will be shown. The introductory section describes the Blender software and its history. After that, the application in the industry is described, the initial scene with the user interface and the basic view modes, options, and the first display in the software when opening are described. As a practical part, a 3D model of a house was created, 3D models created using the same modifiers, creation of simple 3D models using program code, and creation of 3D models of two trees with different appearances. Each model is made using a different technique or programming code
External Power System Equivalents for Power Flow
No full textU diplomskom radu razrađene su tri najpoznatije metodologije određivanja nadomjesnih vanjskih modela za vanjske mreže, WARD, REI i ULF. Budući da je primjena vanjskih nadomjesnih modela najčešća u modeliranju ekvivalenta vanjske mreže za potrebe proračuna tokova snaga i analizu sigurnosti, ovaj diplomski rad se bavi upravo određivanjem takvih vanjskih ekvivalenata.
Proračunom WARD ekvivalenta, temelja praktičnog dijela rada, na dijelu elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske (16 čvorišta), dobiveni su očekivani rezultati. PSS-om je dokazano da se mreža može ekvivalentirati na ovakav način jer su kao konačna potvrda ispravnosti proračuna jednaki naponi na sabirnicama po iznosu i kutu u odnosu na neekvivalentiranu mrežu.The thesis analyzed three leading methods for determining replacement external models for external networks WARD, REI and ULF. Since the application of external replacement models is most common in modeling the equivalent of an external network for load flow calculation and safety analysis, this thesis precisely deals with determining such external equivalents.
By calculating the WARD equivalent which is the basis of the practical part of this thesis, expected results were obtained on one segment of the Croatian power system (16 intersections). PSS proves that the network can equivalented in that way because the bus voltage is equal in the amount and angle with respect to the nonequivalent network, which is the final confirmation of the validity of the calculation
Modeling and control of electric vehicle powertrain equipped with battery-ultracapacitor energy storage system
No full textU radu je opisana paralelna aktivna struktura baterijsko-ultrakondenzatorskih sustava za pohranu energije, te glavne značajke suvremenih litijevih baterija za automobilske primjene i visokonaponskih ultrakondenzatorskih modula za primjene u transportu. Na temelju pretpostavljene topologije DC sabirnice električnog vozila postavljen je matematički model koji uključuje podsustave baterije i ultrakondenzatora opremljene DC/DC pretvaračima snage s ugrađenim regulatorima struje, te podsustav pogonskog servomotora (sinkronog motora s permanentnim magnetima) opremljenog reguliranim DC/AC pretvaračem (izmjenjivačem). Tako dobiveni model elektromotornog pogona vozila integriran je u pojednostavljeni model dinamike vozila za pravocrtno gibanje. Na temelju izvedenog matematičkog modela električnog vozila projektirani su podređeni sustavi regulacije struje baterije, ultrakondenzatora i pogonskog servomotora, te sustav koordinacije tokova snage baterije/ultrakondenzatora prema DC sabirnici vozila, uključujući pomoćni sustav regulacije stanja napunjenosti ultrakondenzatorskog modula. Potom je projektiran i nadređeni sustave regulacije pogona vozila, a koji uključuje regulaciju napona DC sabirnice i sustav predupravljanja okretnim momentom pogonskog servomotora, te odgovarajući sustav unaprijedne kompenzacije opterećenja na DC sabirnici proporcionalnog okretnom momentu servomotora. Valjanost predloženih koncepata regulacije ispitana je simulacijama na računalu za slučaj pokretanja vozila iz mirovanja zadavanjem komande konstantne akceleracije, te za profile brzine vozila tipičnih za vožnju u urbanim uvjetima (NEDC vozni ciklus).This work presents the parallel active battery/ultracapacitor energy storage system topology, along with the main characteristics of contemporary automotive lithium batteries and high-voltage ultracapacitor modules for transportation applications. Based on the considered electric vehicle (EV) DC bus topology, a mathematical model has been derived which includes battery and ultracapacitor subsystems equipped with current-controlled DC/DC power converters, and power-train based on electric permanent magnet synchronous motor equipped with DC/AC power converter (inverter). Thus obtained electrical drive model is integrated within the simplified vehicle dynamics model for longitudinal motion. Based on the derived EV mathematical model inner-level battery, ultracapacitor and electrical drive servomotor current control systems have been designed, and integrated with the battery/ultracapacitor dynamic power flow coordination strategy with respect to the DC bus, including also the auxiliary ultracapacitor state-of-charge control system. This is followed by the design of superimposed (upper-level) power-train control system design, which includes DC bus voltage control and traction motor torque feed-forward control, as well as the feed-forward DC bus load compensator based on motor-torque proportional action. The proposed control concepts are validated by means of simulations for the case of constant-acceleration vehicle launch from standstill, and for the case of vehicle speed profiles typical for to urban driving (e.g. UDDS and NEDC driving cycles)
Changes in total body surface area and the distribution of skin surfaces in relation to body mass index
No full textUvod: Točna procjena površine tijela zahvaćene opeklinama značajna je radi određivanja volumena nadoknade tekućine, nutritivnih potreba te radi indikacije za hospitalizacijom. Wallace-ovo pravilo “devetki” najučestalija je metoda u upotrebi. Međutim, poznato je da potkožno masno tkivo nije jednoliko raspodijeljeno po tijelu te se ukupna površina kože mijenja s pretilošću. Cilj ovog istraživanja je odrediti vrijedi li pravilo “devetki” pri pojedinim grupama indeksa tjelesne mase (ITM).
Metode: Ukupno 217 odraslih osoba uključeno je u ovo istraživanje. Pacijenti su raspodijeljeni u 4 skupine u odnosu na indeks tjelesne mase (18.5-25kg/m2 (60 osoba)), 25-29.9kg/m2 (61 osoba)), 30- 34.9kg/m2 (55 osoba)), >35kg/m2 (41 osoba)). Svakom pacijentu je učinjeno kompletno radiološko utvrđivanje ukupne površine tijela (cm2) metodom apsorpcijske denzitometrije pojedinih dijelova tijela.
Rezultati: Nije pronađeno statistički značajno odstupanje između Wallace-ovih procjena distribucije postotaka površine tijela i naših rezultata za muškarce svih vrijednosti indeksa tjelesne mase (glava p=0.331, ruke p=0.861, noge p=0.282, trup p=0.696). U suprotnosti, kod žena je pronađena statistički značajna razlika u raspodijeli postotka površine dijelova tijela između skupina različitih indeksa tjelesne mase i pojedinih dijelova tijela (glava p=0.000, noge p=0.000, trup p=0.001).
Zaključak: Wallace-ovo pravilo “devetki” brza je i jednostavna metoda za procjenu postotaka površine kože zahvaćene opeklinama kod muškaraca svih vrijednosti indeksa tjelesne mase. Doduše, kod ženske populacije je potrebna točnija metoda procjene postotaka kože zahvaćene opeklinama kao što je predloženo u našim dijagramima koji su korigirani vrijednostima indeksa tjelesne mase.Background: A correct estimation of total burn surface area is important since it is used for determining fluid resuscitation volumes, nutritional estimates and hospital admission criteria. Wallace's rule of nines is the most commonly used methods for this purpose. However, fat distribution is nonuniform and the total body surface area changes with obesity. The aim of this study was to determine if the rule of nines applies to all body mass index groups.
Methods: A total of 217 individuals were included in the study. The patients were divided into 4 groups according to their BMI (18.5-25kg/m2 (60 persons)), 25-29.9kg/m2 (61 individuals)), 30- 34.9kg/m2 (55 persons)), >35kg/m2 (41 persons)). Each patient underwent a complete duel-energy Xray absorptiometry body scan to determine the surface area (cm2) of the various regions of the body.
Results: We found no statistically significant variations between the Wallace body percentage distributions and our results in the men for all BMI ranges (head p=0.331, arms p=0.861, legs p=0.282, trunk p=0.696). In contrast, among women we found a statistically significant change in body surface area percentage distribution between the BMI groups and specific body regions (head p=0.000, legs p=0.000 and trunk p=0.001).
Conclusion: The Wallace rule of nines is a quick and acceptable method for estimating the total burn surface area percentage in men of all BMI ranges. However, for women, a more accurate method of burn area estimation is required as proposed by our BMI adjusted chart
Changes in total body surface area and the distribution of skin surfaces in relation to body mass index
No full textUvod: Točna procjena površine tijela zahvaćene opeklinama značajna je radi određivanja volumena nadoknade tekućine, nutritivnih potreba te radi indikacije za hospitalizacijom. Wallace-ovo pravilo “devetki” najučestalija je metoda u upotrebi. Međutim, poznato je da potkožno masno tkivo nije jednoliko raspodijeljeno po tijelu te se ukupna površina kože mijenja s pretilošću. Cilj ovog istraživanja je odrediti vrijedi li pravilo “devetki” pri pojedinim grupama indeksa tjelesne mase (ITM).
Metode: Ukupno 217 odraslih osoba uključeno je u ovo istraživanje. Pacijenti su raspodijeljeni u 4 skupine u odnosu na indeks tjelesne mase (18.5-25kg/m2 (60 osoba)), 25-29.9kg/m2 (61 osoba)), 30- 34.9kg/m2 (55 osoba)), >35kg/m2 (41 osoba)). Svakom pacijentu je učinjeno kompletno radiološko utvrđivanje ukupne površine tijela (cm2) metodom apsorpcijske denzitometrije pojedinih dijelova tijela.
Rezultati: Nije pronađeno statistički značajno odstupanje između Wallace-ovih procjena distribucije postotaka površine tijela i naših rezultata za muškarce svih vrijednosti indeksa tjelesne mase (glava p=0.331, ruke p=0.861, noge p=0.282, trup p=0.696). U suprotnosti, kod žena je pronađena statistički značajna razlika u raspodijeli postotka površine dijelova tijela između skupina različitih indeksa tjelesne mase i pojedinih dijelova tijela (glava p=0.000, noge p=0.000, trup p=0.001).
Zaključak: Wallace-ovo pravilo “devetki” brza je i jednostavna metoda za procjenu postotaka površine kože zahvaćene opeklinama kod muškaraca svih vrijednosti indeksa tjelesne mase. Doduše, kod ženske populacije je potrebna točnija metoda procjene postotaka kože zahvaćene opeklinama kao što je predloženo u našim dijagramima koji su korigirani vrijednostima indeksa tjelesne mase.Background: A correct estimation of total burn surface area is important since it is used for determining fluid resuscitation volumes, nutritional estimates and hospital admission criteria. Wallace's rule of nines is the most commonly used methods for this purpose. However, fat distribution is nonuniform and the total body surface area changes with obesity. The aim of this study was to determine if the rule of nines applies to all body mass index groups.
Methods: A total of 217 individuals were included in the study. The patients were divided into 4 groups according to their BMI (18.5-25kg/m2 (60 persons)), 25-29.9kg/m2 (61 individuals)), 30- 34.9kg/m2 (55 persons)), >35kg/m2 (41 persons)). Each patient underwent a complete duel-energy Xray absorptiometry body scan to determine the surface area (cm2) of the various regions of the body.
Results: We found no statistically significant variations between the Wallace body percentage distributions and our results in the men for all BMI ranges (head p=0.331, arms p=0.861, legs p=0.282, trunk p=0.696). In contrast, among women we found a statistically significant change in body surface area percentage distribution between the BMI groups and specific body regions (head p=0.000, legs p=0.000 and trunk p=0.001).
Conclusion: The Wallace rule of nines is a quick and acceptable method for estimating the total burn surface area percentage in men of all BMI ranges. However, for women, a more accurate method of burn area estimation is required as proposed by our BMI adjusted chart
Changes in total body surface area and the distribution of skin surfaces in relation to body mass index
No full textUvod: Točna procjena površine tijela zahvaćene opeklinama značajna je radi određivanja volumena nadoknade tekućine, nutritivnih potreba te radi indikacije za hospitalizacijom. Wallace-ovo pravilo “devetki” najučestalija je metoda u upotrebi. Međutim, poznato je da potkožno masno tkivo nije jednoliko raspodijeljeno po tijelu te se ukupna površina kože mijenja s pretilošću. Cilj ovog istraživanja je odrediti vrijedi li pravilo “devetki” pri pojedinim grupama indeksa tjelesne mase (ITM).
Metode: Ukupno 217 odraslih osoba uključeno je u ovo istraživanje. Pacijenti su raspodijeljeni u 4 skupine u odnosu na indeks tjelesne mase (18.5-25kg/m2 (60 osoba)), 25-29.9kg/m2 (61 osoba)), 30- 34.9kg/m2 (55 osoba)), >35kg/m2 (41 osoba)). Svakom pacijentu je učinjeno kompletno radiološko utvrđivanje ukupne površine tijela (cm2) metodom apsorpcijske denzitometrije pojedinih dijelova tijela.
Rezultati: Nije pronađeno statistički značajno odstupanje između Wallace-ovih procjena distribucije postotaka površine tijela i naših rezultata za muškarce svih vrijednosti indeksa tjelesne mase (glava p=0.331, ruke p=0.861, noge p=0.282, trup p=0.696). U suprotnosti, kod žena je pronađena statistički značajna razlika u raspodijeli postotka površine dijelova tijela između skupina različitih indeksa tjelesne mase i pojedinih dijelova tijela (glava p=0.000, noge p=0.000, trup p=0.001).
Zaključak: Wallace-ovo pravilo “devetki” brza je i jednostavna metoda za procjenu postotaka površine kože zahvaćene opeklinama kod muškaraca svih vrijednosti indeksa tjelesne mase. Doduše, kod ženske populacije je potrebna točnija metoda procjene postotaka kože zahvaćene opeklinama kao što je predloženo u našim dijagramima koji su korigirani vrijednostima indeksa tjelesne mase.Background: A correct estimation of total burn surface area is important since it is used for determining fluid resuscitation volumes, nutritional estimates and hospital admission criteria. Wallace's rule of nines is the most commonly used methods for this purpose. However, fat distribution is nonuniform and the total body surface area changes with obesity. The aim of this study was to determine if the rule of nines applies to all body mass index groups.
Methods: A total of 217 individuals were included in the study. The patients were divided into 4 groups according to their BMI (18.5-25kg/m2 (60 persons)), 25-29.9kg/m2 (61 individuals)), 30- 34.9kg/m2 (55 persons)), >35kg/m2 (41 persons)). Each patient underwent a complete duel-energy Xray absorptiometry body scan to determine the surface area (cm2) of the various regions of the body.
Results: We found no statistically significant variations between the Wallace body percentage distributions and our results in the men for all BMI ranges (head p=0.331, arms p=0.861, legs p=0.282, trunk p=0.696). In contrast, among women we found a statistically significant change in body surface area percentage distribution between the BMI groups and specific body regions (head p=0.000, legs p=0.000 and trunk p=0.001).
Conclusion: The Wallace rule of nines is a quick and acceptable method for estimating the total burn surface area percentage in men of all BMI ranges. However, for women, a more accurate method of burn area estimation is required as proposed by our BMI adjusted chart
Modeliranje hibridnog hidrauličkog vozila
No full textHibridno hidrauličko vozilo je vozilo koje koristi dva izvora energije za pokretanje, motor s unutrašnjim izgaranjem i hidromotor. Svrha konstruiranja takvog vozila je smanjenje potrošnje goriva, a samim time i ispušnih plinova. Postoje dvije izvedbe, serijsko hibridni hidraulički sustav i paralelni hibridni hidraulički sustav. Serijski spoj omogućuje veće uštede goriva jer nema mehaničke veze između motora s unutrašnjim izgaranjem i mehaničkog prijenosa. Time je omogućeno da MUI radi u optimalnom području rada. Paralelni spoj je lakši za realizaciju jer se sustav nadograđuje na serijsko vozilo. Pošto je MUI povezan s mehaničkim prijenosom uštede goriva su manje. U ovom radu dan je simulacijski model paralelnog hibridnog hidrauličkog vozila koji uključuje model motora s unutrašnjim izgaranjem, hidromotora/pumpe, hidrauličkog akumulatora te model potrošnje goriva
Modeliranje i regulacija pogona električnog vozila opremljenog hibridnim baterijsko-ultrakondenzatorskim sustavom za pohranu energije
No full textU radu je opisana paralelna aktivna struktura baterijsko-ultrakondenzatorskih sustava za pohranu energije, te glavne značajke suvremenih litijevih baterija za automobilske primjene i visokonaponskih ultrakondenzatorskih modula za primjene u transportu. Na temelju pretpostavljene topologije DC sabirnice električnog vozila postavljen je matematički model koji uključuje podsustave baterije i ultrakondenzatora opremljene DC/DC pretvaračima snage s ugrađenim regulatorima struje, te podsustav pogonskog servomotora (sinkronog motora s permanentnim magnetima) opremljenog reguliranim DC/AC pretvaračem (izmjenjivačem). Tako dobiveni model elektromotornog pogona vozila integriran je u pojednostavljeni model dinamike vozila za pravocrtno gibanje. Na temelju izvedenog matematičkog modela električnog vozila projektirani su podređeni sustavi regulacije struje baterije, ultrakondenzatora i pogonskog servomotora, te sustav koordinacije tokova snage baterije/ultrakondenzatora prema DC sabirnici vozila, uključujući pomoćni sustav regulacije stanja napunjenosti ultrakondenzatorskog modula. Potom je projektiran i nadređeni sustave regulacije pogona vozila, a koji uključuje regulaciju napona DC sabirnice i sustav predupravljanja okretnim momentom pogonskog servomotora, te odgovarajući sustav unaprijedne kompenzacije opterećenja na DC sabirnici proporcionalnog okretnom momentu servomotora. Valjanost predloženih koncepata regulacije ispitana je simulacijama na računalu za slučaj pokretanja vozila iz mirovanja zadavanjem komande konstantne akceleracije, te za profile brzine vozila tipičnih za vožnju u urbanim uvjetima (NEDC vozni ciklus)
The Influence of size, tumour location and histologic characteristics of invasive breast carcinoma on thermographic characteristics of the breast
No full textKarcinom dojke je najčešća ženska onkološka bolest diljem svijeta i najčešći je uzročnik smrtnosti od svih vrsta karcinoma u žena. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Hrvatska se u Europi, a tako i u svijetu, nalazi u vrhu mortaliteta. Etiologija invazivnog duktalnog karcinoma dojke je multifaktorska i uključuje širok raspon unutarnjih i vanjskih čimbenika kao što su obiteljsko nasljeđe, prehrana i pretilost, pušenje, hormonska terapija / oralni kontraceptivi, rana menarha, i kasna menopauza. Rano otkrivanje karcinoma dojke se temelji na 3 radiološke pretrage (ultrazvuk, mamografija i magnetska rezonanca) ali njihova osjetljivost i specifičnost variraju između institucija i zemalja. Postojeće dijagnostičke metode zapažaju morfološke promjene u dojkama i otkrit će tumor kada dosegne određenu veličinu. Unatoč naprednim metodama rano otkrivanje invazivnog karcinoma dojke, incidencija i mortalitet ove bolesti dalje raste. Stoga, postoji potreba za novim dijagnostičkim metodama koje bi pored morfoloških istraživale i druge karakteristike tumorskog tkiva, kao što su elektromagnetne karakteristike što predstavlja temelj termografskog snimanja.
U istraživanje je uključeno 112 uzastopnih bolesnica s histološki potvrđenim duktalnim invazivnim karcinomom dojke, dijagnosticiranim core biopsijom u KBC Zagreb (Listopad 2017- Kolovoz 2018.). Prije biopsije, učinjena je termografsko snimanje dojki kod svih žena kod kojih je postavljena indikacija za core biopsiju promjena na dojci na temelju slikovnih nalaza. Prikupljeni podaci statistički su analizirane da se utvrdi kako veličina, udaljenost od kože i histološke karakteristike karcinoma dojke utječu na termografske karakteristike dojke.
U bolesnica s duktalnim invazivnim karcinomom dojke, status estrogenskih, progesteronskih, HER2 receptora te vrijednost Ki67 nema statistički značajni utjecaj na razliku u temperaturi između bolesne i zdrave dojke. Udaljenost invazivnog karcinoma dojke od kože nema statistički značajni utjecaj na maksimalnu temperaturu između bolesne i zdrave dojke. Nađena je statističkiznačajna razlika između:
1. Maksimalne temperature (ΔTmax) bolesne i zdrave dojke, 2. Prosječne temperature (ΔTavg) bolesne i zdrave dojke, 3. Raspona maksimalne i minimalne temperature bolesne te zdrave dojke (Tmax-Tmin BD/ZD) obzirom na zahvaćenost dojke tumorom. Nađena je značajna pozitivna korelacija površine najvećeg poprečnog presjeka tumora i maksimalne temperature. Tumori s površinom najvećeg poprečnog presjeka >460mm2utječu na maksimalnu temperaturu bolesne dojke u odnosu na zdravu. U ovom istraživanju utvrđeno je samo minimalna veličina površine najvećeg poprečnog presjeka tumora (460mm2) kao jedini termografski parametar koji utječe na termografske karakteristike dojke. Ostali istraženi termografski parametri ne mogu poslužiti kao osnova za kliničko istraživanje. Stoga, termografija nije pouzdana metoda u otkrivanju duktalnog invazivnog karcinoma dojke u žena.Introduciton: Invasive breast carcinoma is the most common oncologic disease worldwide. Current radiologic diagnostic capabilities generally detect only morphologic changes. Therefore, it is important to fulfill the morphologic diagnostic examinations with a new complementary method that focuses on characteristics other than morphology such as electromagnetic changes produced by cancer, which is the basis of thermography. ----- Materials and methods: The research was conducted at the University Hospital Center Zagreb, Croatia between October 2017 and August 2018. 112 adult female patients with an indication for a core biopsy due to a suspicious breast mass were included in the study. All of them underwent breast thermography. The data collected was statistically analyzed to determine how tumour size, distance from the skin and its histologic characteristics influence breast thermographic properties. ----- Results: In patients with ductal invasive breast cancer, the status of estrogen, progesterone, HER2 receptors and Ki67 values did not have a statistically significant effect on the difference in temperatures between diseased and healthy breasts. Breasts that have a tumor were found to have a statistically greater Tmax compared to the tumor-free breast. In this research the only factor which produced a significant change in thermographic characteristics in the diseased breast compared to the healthy breast was a minimal area of the largest cross-sectiona length of at least 460mm2. As none of the other parameters studied showed a statistically significant correlation, they cannot be used for scientific research or the detection of breast cancer and therefore it can be concluded that thermography is not a reliable method for the dectection of invasive ductal breast carcinoma in women
- …
