74 research outputs found
Usporedba preciznosti, trajnosti i estetike različitih potpuno keramičkih sustava za izradu protetskih nadomjestaka
Različit sastav, struktura i način dobivanja pojedinih dentalnih keramika uvelike utječe na njihova svojstva. Ograničenja u pojedinim svojstvima dovode u pitanje indikacije za ove materijale te mogu li se približiti zlatnom standardu udovoljavajući zahtjevima estetike, preciznosti i trajnosti. Keramički su materijali dugo vremena bili, zbog slabijih mehaničkih svojstava, ograničeni na prednji segment zubnog niza. Tek pojavom oksidnih keramika, naročito cirkonij-oksidnih, indikacije su proširene i na stražnji segment, no taj materijal unatoč odličnim mehaničkim svojstvima pokazuje nepovoljnija optička svojstva. Da bi se ispravio problem estetike, uvedeni su dvoslojni keramički sustavi. Keramički materijali veće savojne čvrstoće su se koristili kao
jezgra nadomjeska, a estetski superiorniji materijali poput gliničnih i silikatnih keramika kao obložna keramika. Nedostatak su takvog rješenja česte komplikacije u obliku loma obložne keramike. Razvojem tehnologije i CAD/CAM sustava poboljšani su monolitni sustavi, nadomjesci od jednog materijala. Takvi sustavi pokazuju nešto lošija estetska svojstva od dvoslojnih, ali imaju veću mehaničku otpornost. Unatoč kompleksnosti i velikom broju koraka u postupku izrade, keramički materijali pokazuju
klinički zadovoljavajuću preciznost, neovisno o tome jesu li nadomjesci izrađeni konvencionalno ili CAD/CAM postupcima.
Razvojem materijala, proširene su njihove indikacije te je osigurana dugotrajnost, ali je potreban daljnji razvoj i istraživanja kako bi se ovi materijali mogli nazivati „zlatnim standardom“.The different composition, structure and way of obtaining a particular dental ceramic greatly affects its properties. Limitations in certain properties call into question the indications for these materials and whether they can approach the gold standard by meeting the requirements of aesthetics, precision and durability. Due to their weaker mechanical properties, ceramic materials had been limited for a long time to the anterior segment of the dentition. It was only with the advancement of oxide ceramics, especially zirconium oxide, that the indications spread to the rear segment, but this material, despite its excellent mechanical properties, shows unfavorable optical properties. In order to correct the aesthetics problem, two-layer ceramic systems were introduced. Ceramic materials of higher flexural strength are used as the core and aesthetically superior materials such as porcelain and silicate ceramics as veneering ceramics. The lack of such solutions are frequent complications in the form of fracture of veneering ceramics. With the development of technology and CAD/CAM systems, monolithic systems, replacements made of one material, have been improved. Such systems show slightly worse aesthetic properties than two-layer ones, but have higher mechanical resistance. Despite the complexity of production and the large number of steps in the production process ceramic materials show clinically satisfactory precision regardless of whether the restorations are made conventionally or by CAD/CAM processes. With the development of materials their indications have been expanded and durability has been ensured, but further development and research is needed to entitle these materials the "gold standard"
Implant prosthodontics therapy in the rehabilitation of oncology patients after resective procedures in the head and neck area
Karcinomi glave i vrata koji su sedmi najčešći karcinomi u svijetu, često su asimptomatski u ranom stadiju, što dovodi do kasnog otkrivanja i liječenja. U slučajevima uznapredovalog karcinoma, radikalni kirurški zahvati i kemoradioterapija mogu značajno utjecati na funkcije gutanja, govora i estetiku lica. U ovom prikazu slučaja, pacijent je imao karcinom orofarinksa klasificiran kao T3N0M0. Nakon primarne bolesti i radikalnih kirurških zahvata, uključujući commando operaciju i rekonstrukciju pomoću anterolateralnog natkoljeničnog režnja, pacijent je prošao kompleksnu implantoprotetsku terapiju. Prije radioterapije, zubi u donjoj čeljusti su esktrahirani zbog nepovoljnih prognoza, dok je jedan molar u gornjoj čeljusti očuvan za buduću retenciju protetskih nadomjestaka. CBCT snimka pokazala je dovoljno kosti za ugradnju implantata u donju čeljust, što je omogućilo postavljanje tri Zimmer Biomet Trabecular Metal implantata. U gornjoj čeljusti, zbog prisutnosti molara, napravljena je subtotalna proteza. Nakon uspješne oseointegracije implantata i postave gingiva formera, započela je protetska faza koja je uključivala izradu i postavi novih proteza. Ove proteze značajno su poboljšale kvalitetu života sve do recidiva osnovne bolesti četiri i pol godine kasnije. Ovaj slučaj naglašava važnost multidisciplinarnog pristupa i integracije kirurških i protetskih metoda u rehabilitaciji pacijenata nakon radikalnih onkoloških zahvata te potrebu za prilagodbom terapije.Head and neck cancers, which are the seventh most common cancers globally, are often asymptomatic in their early stages, leading to late detection and treatment. In cases of advanced cancer, radical surgical procedures and chemoradiotherapy can significantly affect swallowing, speech functions and facial aesthetics. In this case report, the patient was diagnosed with oropharyngeal carcinoma classified as T3N0M0. Following the primary disease and radical surgical procedures, including a commando operation and reconstruction using an anterolateral thigh (ALT) flap, the patient underwent complex implant – prosthetic therapy. Before radiotherapy, teeth in the lower jaw were extracted due to poor prognosis, while a molar in the upper jaw was preserved for future prosthetic retention. A CBCT scan revealed sufficient bone for implant placement in the lower jaw, allowing the insertion of three Zimmer Biomet Trabecular Metal implants. In the upper jaw, due to the presence of the molar, a subtotal denture was made. Following successful osseointegration of the implants and placement of gingiva formers, the prosthetic phase commenced, which included the creation and fitting of new dentures. These dentures significantly improved patient’s quality of life until the recurrence of the primary disease four and a half years later. This case highlights the importance of a multidisciplinary approach and the integration of surgical and prosthetic methods in rehabilitating patients after radical oncological procedures, as well as the need for therapy adjustment
Bruxism - diagnostic and therapeutic assessment
Bruksizam je, prema internacionalnom konsenzusu, definiran kao repetitivna aktivnost žvačnih mišića koju karakterizira škripanje ili škrgutanje zubima i/ili zadržavanje (engl. bracing) ili guranje (engl. thrusting) mandibule u određenom položaju, te ima dva klinička entiteta: dnevni i noćni. Iako se bruksizam povezuje s brojnim kliničkim problemima, uključujući orofacijalnu bol, trošenje zubnih ploha i neuspješne restaurativne tretmane, najnovija istraživanja predlažu sagledavanje bruksizma kao faktora rizika. Naime, određena količina mišićne aktivnosti smatra se normalnim dijelom arhitekture sna ili ponašanja u budnom stanju, a katkada se može smatrati i obrambenim mehanizmom. Bruksizam povećava rizik od nastanka oralnih komplikacija kao što je stvaranje prekomjernih okluzalnih sila, međutim, takve se komplikacije mogu, ali i ne moraju dogoditi. Dok polisomnografija (PSG) i dalje ostaje nezamjenjiva oprema za proučavanje bruksizma, kriteriji bodovanja temeljeni na graničnoj točki upitne su korisnosti kada je u pitanju proučavanje ishoda koje bi mišićna aktivnost mogla imati za oralno zdravlje. Nova saznanja dovode do pitanja kako procijeniti bruksizam na relevantan način, stoga je nedavno predstavljen STAB (Standardized Tool for Assessment of Bruxism), alat koji je razvijen kako bi pružio višedimenzionalnu procjenu statusa bruksizma, njegove etiologije i
kliničkih posljedica. Instrument je spreman za testiranje na terenu i daljnje usavršavanje, a očekuje se kako će pomoći u sveobuhvatnom prikupljanju podataka o bruksizmu. Trenutačno ne postoji standardni referentni protokol liječenja bruksizma kao entiteta, već je strategija liječenja usmjerena na konzervativne metode koje uključuju psihološko savjetovanje,kognitivno-bihevioralne metode, fizioterapiju, korištenje udlaga i farmakoterapiju.According to the international consensus, bruxism is defined as a repetitive activity of the masticatory muscles characterized by grinding or grinding of the teeth and/or keeping („bracing“) or pushing („thrusting“) the mandible in a particular position. Two entities are described: sleep bruxism and awake bruxism. Although bruxism is associated with a number of clinical symptoms such as orofacial pain, tooth surface wear and failed restorative treatments, recent research suggests considering bruxism as a risk factor. A certain amount of muscle activity is considered a normal part of sleep architecture or behaviour during wakefulness and sometimes it can be considered a defense mechanism. Bruxism increases the risk of oral complications such as excessive occlusal forces, however, such complications may or may not
occur. While polysomnography (PSG) remains an indispensable tool for bruxism assessment, scoring criteria based on cut-off points are of questionable utility when it comes to researching the outcomes that muscle activity may have on oral health. New findings raise the question of how to assess bruxism in a relevant way, therefore the STAB (Standardized Tool for Assessment of Bruxism), a tool developed to provide a multidimensional assessment of bruxism status, its etiology and clinical consequences, was recently presented. The instrument is ready for field testing and further refinement, and is expected to help in the comprehensive collection of data on bruxism. Currently, there is no standard reference protocol for the treatment of bruxism as an entity and the treatment strategy is based on conservative methods that include psychological counseling, cognitive-behavioral methods, physiotherapy, the use of splints and pharmacotherapy
Rehabilitation of edentulous patient using method with hybrid bridges "all on fous" and "all on six" made by the CAD/CAM technology
Gubitkom svih zubi dolazi do poremećaja u funkciji stomatognatog sustava i do potpune bezubosti pacijenta. Dugotrajna potpuna bezubost rezultira velikom atrofijom čeljusti što dovodi do poteškoća u izradi potpunih proteza, ali i ograničavanja u implantoprotetskoj terapiji. Kao alternativno rješenje kod teških atrofija kosti prepoznata je imedijatna fiksna implantoprotetska opskrba prema konceptu All on four / All on six, koju je uveo Paulo Malo (1,2), a registrirala je tvrtka Nobel Biocare. Brojne su prednosti takvog terapijskog pristupa u liječenju potpune bezubosti kod pacijenata, a najvažnije su: ugradnja manjeg broja implantata kod pacijenata s ograničenom količinom preostale kosti; ugradnja implantata pod kutom u stražnjem području, a time i zaobilaženje kritičnih anatomskih struktura; mogućnost izbjegavanja dodatnih augmentacijskih postupaka, a time i dugotrajnog liječenja; stvaranje uvjeta za imedijatno opterećenje; izrada privremenog fiksnog protetskog rada retiniranog vijcima u jednom danu; kraći postoperativni tijek; poboljšanje kvalitete života; predvidljivost i sigurnost terapije. Zbog preciznosti u izradi implantoprotetskih radova i njihovoj dugovječnosti, današnja, moderna implantoprotetika je gotovo nezamisliva bez upotrebe CAD/CAM tehnologije.
Cilj ovog specijalističkog rada je, kroz klinički slučaj, sistematično prikazati planiranje terapije, te kirurški i protetski protokol izrade privremenih i trajnih fiksnoprotetskih nadomjestaka retiniranih vijcima s imedijatnim opterećenjem CAD/CAM tehnologijom.Tooth loss causes a disruption in the functioning of the stomatognathic system as well as complete edentulism of the patient. Long-lasting complete edentulism results in a major atrophy of the jaw, which significantly complicates the making of the complete denture, but also limits the implant-prosthodontics therapy. The immediate fixed implant-prosthodontics therapy, the All on four or All on six concept, introduced by Paulo Malo (1,2), was recognized as an alternative solution for
severe bone atrophies and registered by the company Nobel Biocare. There are numerous advantages of this therapeutic approach in the treatment of edentulism, however the most significant ones are: a minimal number of dental implants
for patients with a limited amount of remaining alveolar bone; insertion of dental implants in the back area around a dental critical anatomic structure; the possibility of avoiding other augmentation procedures and thereby a long-term treatment; establishing conditions for immediate loading; creating a temporary fixed prosthetic screw connection in one day; a shorter postoperative recovery period; improved quality of life; predictability and safety of therapy. Today’s modern implant-prosthodontics cannot be imagined without the use of CAD/CAM technology due to its precision in making the implant-prosthodontics works and their durability. The aim of this paper is to systematically present through a medical case the therapy planning-, as well as the surgical and prosthetic protocols for the production of temporary and permanent screw retained fixed with immediate loading using CAD/CAM technology
Preventivna i zaštitna uloga sportskih štitnika za zube
The utilization and application of mouthguards have become an indispensable tool in sports in recent years. The primary objective of mouthguards is to safeguard the orofacial region, particularly the hard and soft tissues of the mouth. The purpose of mouthguards is to shield athletes from jaw and teeth fractures. Several studies have investigated the significant cushioning role of mouthguards and their capacity to reduce the incidence of teeth and jaw fractures. The preventive and protective properties of mouthguards have been the focus of extensive research in recent years. The use of digital technologies in the manufacturing of mouthguards is another crucial factor to consider. Traditional mouthguards involved several steps, such as taking impressions with alginate. However, with the advent of intraoral scanners, these steps can now be bypassed to achieve a precise and optimal fit for the athlete. This customized fitting and optimal retention lead to better usage of the mouthguards by athletes. The following thesis aims to analyse the various types of mouthguards, the different fabrication methods, and their protective and preventive role against injuries to gain a better understanding of the current research on mouthguards.Korištenje i primjena štitnika za zube posljednjih je godina postalo nezaobilazno sredstvo u sportu. Primarni cilj štitnika za zube je zaštita orofacijalne regije, posebno tvrdih i mekih tkiva usta. Svrha štitnika za zube je zaštititi sportaše od loma čeljusti i zuba. Nekoliko je studija istraživalo značajnu ulogu amortizacijskih svojstava štitnika za zube i njihovu sposobnost da smanje učestalost prijeloma zuba i čeljusti. Preventivna i zaštitna svojstva štitnika za zube bila su u središtu opsežnih istraživanja posljednjih godina. Upotreba digitalnih tehnologija u proizvodnji štitnika za zube još je jedan ključni čimbenik koji treba uzeti u obzir. Tradicionalni štitnici za zube uključivali su nekoliko koraka, poput uzimanja otisaka alginatom. Međutim, s pojavom intraoralnih skenera, ti se koraci sada mogu zaobići kako bi se postiglo precizno i optimalno pristajanje za sportaše. Ova individualna preciznost dosjeda i optimalna retencija dovode do boljeg korištenja štitnika za zube od strane sportaša. Ovaj diplomski rad ima za cilj analizirati različite vrste štitnika za zube, različite metode izrade te njihovu zaštitnu i preventivnu ulogu kod ozljeda kako bi se bolje razumjelo trenutna istraživanja štitnika za usta
Preventivna i zaštitna uloga sportskih štitnika za zube
The utilization and application of mouthguards have become an indispensable tool in sports in recent years. The primary objective of mouthguards is to safeguard the orofacial region, particularly the hard and soft tissues of the mouth. The purpose of mouthguards is to shield athletes from jaw and teeth fractures. Several studies have investigated the significant cushioning role of mouthguards and their capacity to reduce the incidence of teeth and jaw fractures. The preventive and protective properties of mouthguards have been the focus of extensive research in recent years. The use of digital technologies in the manufacturing of mouthguards is another crucial factor to consider. Traditional mouthguards involved several steps, such as taking impressions with alginate. However, with the advent of intraoral scanners, these steps can now be bypassed to achieve a precise and optimal fit for the athlete. This customized fitting and optimal retention lead to better usage of the mouthguards by athletes. The following thesis aims to analyse the various types of mouthguards, the different fabrication methods, and their protective and preventive role against injuries to gain a better understanding of the current research on mouthguards.Korištenje i primjena štitnika za zube posljednjih je godina postalo nezaobilazno sredstvo u sportu. Primarni cilj štitnika za zube je zaštita orofacijalne regije, posebno tvrdih i mekih tkiva usta. Svrha štitnika za zube je zaštititi sportaše od loma čeljusti i zuba. Nekoliko je studija istraživalo značajnu ulogu amortizacijskih svojstava štitnika za zube i njihovu sposobnost da smanje učestalost prijeloma zuba i čeljusti. Preventivna i zaštitna svojstva štitnika za zube bila su u središtu opsežnih istraživanja posljednjih godina. Upotreba digitalnih tehnologija u proizvodnji štitnika za zube još je jedan ključni čimbenik koji treba uzeti u obzir. Tradicionalni štitnici za zube uključivali su nekoliko koraka, poput uzimanja otisaka alginatom. Međutim, s pojavom intraoralnih skenera, ti se koraci sada mogu zaobići kako bi se postiglo precizno i optimalno pristajanje za sportaše. Ova individualna preciznost dosjeda i optimalna retencija dovode do boljeg korištenja štitnika za zube od strane sportaša. Ovaj diplomski rad ima za cilj analizirati različite vrste štitnika za zube, različite metode izrade te njihovu zaštitnu i preventivnu ulogu kod ozljeda kako bi se bolje razumjelo trenutna istraživanja štitnika za usta
Implant prosthodontics therapy in the rehabilitation of oncology patients after resective procedures in the head and neck area
Karcinomi glave i vrata koji su sedmi najčešći karcinomi u svijetu, često su asimptomatski u ranom stadiju, što dovodi do kasnog otkrivanja i liječenja. U slučajevima uznapredovalog karcinoma, radikalni kirurški zahvati i kemoradioterapija mogu značajno utjecati na funkcije gutanja, govora i estetiku lica. U ovom prikazu slučaja, pacijent je imao karcinom orofarinksa klasificiran kao T3N0M0. Nakon primarne bolesti i radikalnih kirurških zahvata, uključujući commando operaciju i rekonstrukciju pomoću anterolateralnog natkoljeničnog režnja, pacijent je prošao kompleksnu implantoprotetsku terapiju. Prije radioterapije, zubi u donjoj čeljusti su esktrahirani zbog nepovoljnih prognoza, dok je jedan molar u gornjoj čeljusti očuvan za buduću retenciju protetskih nadomjestaka. CBCT snimka pokazala je dovoljno kosti za ugradnju implantata u donju čeljust, što je omogućilo postavljanje tri Zimmer Biomet Trabecular Metal implantata. U gornjoj čeljusti, zbog prisutnosti molara, napravljena je subtotalna proteza. Nakon uspješne oseointegracije implantata i postave gingiva formera, započela je protetska faza koja je uključivala izradu i postavi novih proteza. Ove proteze značajno su poboljšale kvalitetu života sve do recidiva osnovne bolesti četiri i pol godine kasnije. Ovaj slučaj naglašava važnost multidisciplinarnog pristupa i integracije kirurških i protetskih metoda u rehabilitaciji pacijenata nakon radikalnih onkoloških zahvata te potrebu za prilagodbom terapije.Head and neck cancers, which are the seventh most common cancers globally, are often asymptomatic in their early stages, leading to late detection and treatment. In cases of advanced cancer, radical surgical procedures and chemoradiotherapy can significantly affect swallowing, speech functions and facial aesthetics. In this case report, the patient was diagnosed with oropharyngeal carcinoma classified as T3N0M0. Following the primary disease and radical surgical procedures, including a commando operation and reconstruction using an anterolateral thigh (ALT) flap, the patient underwent complex implant – prosthetic therapy. Before radiotherapy, teeth in the lower jaw were extracted due to poor prognosis, while a molar in the upper jaw was preserved for future prosthetic retention. A CBCT scan revealed sufficient bone for implant placement in the lower jaw, allowing the insertion of three Zimmer Biomet Trabecular Metal implants. In the upper jaw, due to the presence of the molar, a subtotal denture was made. Following successful osseointegration of the implants and placement of gingiva formers, the prosthetic phase commenced, which included the creation and fitting of new dentures. These dentures significantly improved patient’s quality of life until the recurrence of the primary disease four and a half years later. This case highlights the importance of a multidisciplinary approach and the integration of surgical and prosthetic methods in rehabilitating patients after radical oncological procedures, as well as the need for therapy adjustment
Implant prosthetics therapy in older age patients
Pacijenti postaju sve zahtjevniji što se tiče funkcije i estetike bez obzira na godine starosti. Sve dužim životnim vijekom broj starijih pacijenata u stomatološkim ordinacijama svakim je danom sve veći, a samim je time veća i potreba za što kvalitetnijim protetskim rješenjima. Napretkom dentalnih implantata omogućena je izrada radova koji su pacijentima poboljšali kvalitetu života.
Cilj ovoga rada bio je pregledati postojeću literaturu objavljenu do sada, a vezano uz dentalne implantate i gerijatrijsku populaciju. Pretražena je publicirana znanstvena i stručna literatura na PubMed-u na temelju korištenih ključnih riječi: gerijatrijska populacija, dentalni implantat, implantološko liječenje. Istraživanja in vitro nisu bila uključena kao i ona starija od 20 godina. Pronađeno je 10 radova koji se odnose isključivo na gerijatrijsku populaciju i postavu implantata. Rezultati objavljenih istraživanja pokazuju kako starost sama po sebi nije kontraindikacija za postavu dentalnih implantata, ali kako s njom povezani komorbiditeti mogu u rijetkim slučajevima utjecati na ishod liječenja implantatima. Treba obratiti pažnju i na mogućnost gerijatrijske populacije da snosi troškove takva načina liječenja, koje je skuplje u odnosu na uobičajenu postavu proteza. Treba imati na umu i etički dio vezan uz implantološko liječenje s obzirom na dob osoba. Sistemske bolesti koje su učestalije u gerijatrijske populacije poput dijabetes melitusa, kardiovaskularnih bolesti, bolesti štitnjače, zračenja u području glave i vrata nisu kontraindikacija za postavu implantata u tih osoba ako su dobro kontrolirane. Literaturni podaci navode kako liječenje osteoporoze s intravenskim bisfosfonatima dovodi do nastanka češćih komplikacija vezanih uz implanto-protetsko liječenje.The patients are becoming increasingly aware of the dental function and aesthetics, regardless of their age. As the lifespan increases, the number of older patients in dental studios is increasing daily, leading to the need of high quality prosthetics. The development of dental implants led to prosthetics which improved patients' lives..
The aim of this review was to analyze the existing literature concerning dental implants and geriatric population. The published scientific and professional literature on PubMed has been found using keywords: geriatric population, dental implant, implant treatmant. In vitro studies were not included, as well as studies published over 20 years ago. Ten papers related exclusively to geriatric population and implants have been found. Results of published studies show that the age itself is not a contraindication for dental implants, however the associated comorbidities can at times affect the treatment. Besides that, financial possibilities of that population, covering this type of treatment, certainly more expensive than the usual prosthesis, must be taken into account. Moreover, the ethics related to implantology, given the age of the patients, must be taken into account. Systemic diseases, more frequent in the geriatric population, like diabetes mellitus, cardiovascular conditions, thyroid conditions, radiation in head and neck area are not a contraindication for implants, if the patients are well-controlled. Literature data indicates that ostheoporosis treatment with intravenous bisphosphonates certainly leads to more frequent complications related to implant prosthetic treatment
Application of botulinum toxin and hyaluronic acid in dental medicine
Početak 21. stoljeća ujedno obilježava i početak primjene botulinum toksina i hijaluronske
kiseline u dentalnoj medicini. Prve spoznaje započinju u 19. stoljeću. Justinius Kerner 1817.
godine prvi puta spominje botulinum toksin kao uzročnik bolesti botulizma, dok o prvim
spoznajama hijaluronske kiseline govori francuski znanstvenik Portes 1880. godine. Botulinum
toksin sintetiziraju gram-pozitivne anaerobne bakterije Clostridium botulinum. Sintetizira se kao
jednostruki polipeptidni lanac koji aplikacijom u ciljano tkivo inhibira oslobađanje acetilkolina iz
presinaptičkog završetka. Aplikacijom u mišić djeluje mjesecima uzrokujući smanjenje njegove
aktivnosti, tj. dovodeći do paralize. Osim toga, on ima i analgetički učinak inhibirajući otpuštanje
lokalnih nociceptivnih neuropeptida u osjetilnim živčanim završetcima. Iako postoji više
njegovih serotipova, najbolje su istraženi tip A (BTXA) i tip B (BTXB). Na tržištu dolazi kao
prah pohranjen u bočicama za jednokratnu primjenu. Nakon miješanja s fiziološkom otopinom
bez konzervansa spreman je za upotrebu. Osim botulinum toksina i hijaluronska kiselina
predstavlja ključnu molekulu u raznim medicinskim i kozmetičkim primjenama. HA prirodni je
polimer iz skupine glikozaminaglikana, koja se u ljudskom tijelu sintetizira pomoću hijaluronsintaza. Za terapijsku primjenu koristi se komercijalna HA proizvedena biotehnologijom u
optimalnim uvjetima za kulturu bakterija. Ima ulogu u smanjenju trenja u zglobovima,
održavanju procesa cijeljenja rana, reepitelizaciji te u regulaciji upalnog odgovora.The beginning of the 21st century labels the beginning of the application of botulinum toxin and
hyaluronic acid in dental medicine. The first cognition began in the 19th century. Justinius Kerner
was the first who mentioned botulinum toxin, a disease of botulism, in 1817, while the first
findings of hyaluronic acid were made by the French scientist Portes in 1880. Botulinum toxin is
synthesized by gram-positive anaerobic bacteria Clostridium botulinum. It is synthesized as a
single polypeptide chain that is applied in the target tissue by inhibiting the release of
acetylcholine from the presynaptic terminus. By application in the muscles it performs a
reduction of their activities and in the end paralysis. In addition, it has an analgesic effect by
inhibiting the release of local nociceptive neuropeptides in sensory nerve endings.
Although there are several of its serotypes, serotype A (BTXA) and type B (BTXB) are the ones
best known. It ships on the market as a powder stored in disposable bottles. After mixing in
saline without preservatives, it is ready for use. In addition to botulinum toxin the hyaluronic acid
also presents itself as a key molecule in various medical and cosmetic applications. HA is a
natural polymer from the group of glycosaminaglycans, which is synthesized in the human body
using hyaluronic synthases. For the therapeutic purposes the commercial HA produced by
biotechnology in optimal conditions for bacterial culture is used. It plays a big role in reducing
friction in the joints, maintaining the wound healing process, reepitalization and regulating
inflammatory responses
Prosthetic care for patients with incomplete growth and development
Protetička opskrba pacijenata prije završetka rasta i razvoja izrazito je komplicirana i nažalost nedovoljno istražena tema. Uključujući sve osobitosti mladog organizma i dinamičnost oralnog medija takvih pacijenata, veoma je lako napraviti pogrešku u terapiji. Terapijske mogućnosti u protetici su brojne, ali ne mogu sve dobro ispuniti svoju ulogu kod pacijenta s nezavršenim rastom i razvojem. Neke vrste terapije koje se kod odraslih pacijenata smatraju terapijom izbora, kod mladih pacijenata mogu biti samo zadnja opcija. Manja invazivnost, produženje roka trajanja i adaptivnost – najvažniji su čimbenici u takvoj terapiji.
Ovim diplomskim radom nastojalo se malo više uputiti u nedovoljno proučavano područje protetike prije završetka rasta i razvoja te barem jednim dijelom strukturirati sve trenutačne mogućnosti liječenja .Prosthetic care for patients before the end of growth and development is a sufficiently complicated and unfortunately little-researched topic. Including all the peculiarities of the young organism and the dynamics of the oral media of such patients, it is very easy to make a mistake in therapy. Therapeutic options in prosthetics are numerous, but not all variants can fulfill their role well in a patient with incomplete growth and development. Some types of therapy that are considered the therapy of choice in adult patients may be only a last option in young patients. Less invasiveness, extended shelf life and adaptability - the most important factors in such therapy.
This thesis was created with the purpose of revealing a little more the "door" into the sufficiently non-obvious topic of prosthetics before the end of growth and development
- …
