366 research outputs found
Street art and the art of the street: theoretical approach and the problem of the art of the everyday life
U naslovljenom radu autor analizira suvremeni pojam i teoriju slike u kontekstu urbane vizualne kulture i društvenog spektakla kojima suprotstavlja dva naizgled bitno povezana fenomena – graffiti praksu i uličnu umjetnost, odnosno street art. Cilj je uvodnih poglavlja, stoga, stvoriti pretpostavke za suvremenu i kritičku analizu obaju fenomena sa polazišta teorije slike koja se uspostavlja u drugoj polovini dvadesetog stoljeća filozofijskim promišljanjem tehnologije i kritičkom analizom društva. U oba slučaja do posebnog izražaja dolazi ontološka važnost pojma svakodnevice za promišljanje uloge slike u suvremenom dobu pa je upravo kroz teoriju slike, odnosno njenu bitnu vezu sa svakodnevnim životom moguće pristupiti analizi ponajprije graffiti prakse. Graffiti praksu autor sagledava kroz svezu sa situacionističkim teorijama i praksama koje se ujedno pokazuju presudnima za suvremeno razumijevanje društvenog spektakla i medijske kulture uopće. Upravo u tome pogledu prema zaključku rada stvorene su pretpostavke za povijesno-umjetničko sagledavanje bitnih razlika ulične umjetnosti i graffiti prakse u njihovim uvjetima i simptomima, a kako bi se u zaključku mogao ponuditi novi smjer valoriziranja graffiti prakse do sada ne zabilježene u lokalnom kontekstu promišljanja subverzivnih umjetničkih praksi na ulici te u svakodnevnom životu napose sa posebnim naglaskom na bliski kontinuitet 'alternativne povijesti umjetnosti' između situacionizma, graffitija i suvremene virtualne svakodnevice. Upravo komunikacijske i eksperimentalne kvalitete graffiti prakse možemo smatrati specifičnom i posebnom estetikom vizualnog označavanja, afirmiranja površine javnog prostora kao materijalizacije uvjeta mogućnosti dijaloga i života u zajedničkom prostoru koji se samo u praksi prostora uvijek iznova pojavljuje kao društvena cjelina.In this paper author analyses the contemporary notion and the theory of the image in the context of urban visual culture and the society of the spectacle to which he attributes two seemingly connected phenomena – graffiti and street art. With the intracoronary chapters author will create the premises for the contemporary critical analysis of both phenomena from the standpoint of the image theory which is constituted in the second half of the twentieth century through philosophical inquiry into technology and through critical analysis of society. In both cases we find the notion of the everyday life to bear substantial ontological significance in the context of understanding the role of the image in the contemporary age and it is therefore that we are able to analyze graffiti especially through the image theory and its significant bond with the everyday life. Author therefore considers graffiti a part of the situationist theory and practice which prove themselves to be crucial for the contemporary understanding of the society of the spectacle as well as media culture in general. This is exactly where – towards the conclusion of the paper – the premises are established for the critical analysis of substantial differences of graffiti and street art in their conditions and symptoms in the context of contemporary art-history. Thus, the author will be able to consider a new path of valorization for the graffiti practice that was by now not recorded in the local art history as well as analysis of subversive artistic practices on the street and in the everyday life. Conceptual highlight is given to the continuity of one possible 'alternative art history' from situationism to graffiti and the most contemporary virtual everyday practices of resistance and contestation of our post-modern culture. It is exactly the communicative and experimental qualities of the graffiti practice that are worth considering as a part of its specific aesthetic of visual signification, affirmation of the public space as surface 73 and as the materialization of the conditions for the possibility of dialogue and authentic life in the communal space that is only through recurrent practice present to us as a societal whole. KEYWORDS: Street art, situationism, graffiti, everyday life, art of the street 7
Zagreb u objektivu arhitektonske fotografije
Iako je udio fotografije u oblikovanju slike svijeta u eri vizualnog obrata postao notorna činjenica, usprkos intenziviranju istraživanja ovog medija pojedine su teme u kulturnoj povijesti još uvijek nedostatno zastupljene. Karakterističan je primjer arhitektonska fotografija, gdje osim studija autorskih opusa pojedinih protagonista fotografije u Hrvatskoj, još uvijek nema cjelovitih historiografskih uvida. Polazeći od interaktivne dinamike odnosa fotografije i arhitekture kao komplementarnih medija, u tekstu se analiziraju kompleksne uloge fotografije u bilježenju i (re)kreiranju značenja arhitektonskih prostora, urbanih ambijenata, javnih i privatnih prostora. S težištem na karakterističnim žanrovskim, medijskim i autorskim primjerima iz arhitektonske publicistike (albumi, periodika, monografije, katalozi izložbi), primjenom usporedne analize rasvijetlit će se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektonskog diskursa i vizualiziranju urbanog identiteta Zagreba. Na osnovi analize modela sagledavanja prostora koji generiraju novu dinamiku odnosa slike i teksta, cilj je doprinijeti kontekstualiziranju arhitektonske fotografije unutar konstruiranja moderne kulture i oblikovanja kolektivne memorije grada Zagreba
Art Déco en Croacia. Un estilo de cultura urbana y un signo de la sociedad moderna
El tema del texto es definir los aspectos clave del Art Déco como un segmento integral de la historia cultural en la región a la que pertenecía y hacia la que gravitaba Croacia en las décadas de los 1920 y 1930. The theme of the text is to define the key aspects of Art Deco as an integral segment of cultural history in the region to which it belonged and to which Croatia gravitated in the 1920s and 1930s. O tema do texto é definir os aspectos-chave da Art Deco como um segmento integrante da história cultural da região a que pertenceu e para a qual a Croácia gravitou nas décadas de 1920 e 1930
Kritika na djelu u hrvatskoj umjetnosti 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća
Tema teksta je analiza statusa umjetničke kritike u Hrvatskoj sedamdesetih godina i njezine uloge u afirmiranju novih pojava na umjetničkoj sceni. Polazeći od pluralizma i heterogenosti situacije na umjetničkoj sceni šezdesetih i osobito sedamdesetih godina, razmatra se udio kritike u njezinu profiliranju. Polazište je teza o kritici navedenog razdoblja kao diskurzivnoj praksi i njezinim manifestacijama na razini metodologije i žanrova. Osobita pozornost posvećuje se djelovanju pojedinih predstavnika umjetničke kritike i karakterističnim modelima kulturne produkcije, od časopisa kao medijatora između kritike i produkcije do novih oblika izražavanja »kritike na djelu«
Department of Architecture at the Academy of Fine Arts in Zagreb, 1959/60
Članak analizira značenje Odjela za umjetničku arhitekturu koji je pri zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti osnovao Drago Ibler, a djelovao je akad. godine 1959./60. Na osnovi dosad neobjavljene arhivske dokumentacije historizira se i kritički vrednuje fenomen toga jedinstvenog eksperimentalnog modela s obzirom na ostale institucionalizirane oblike edukacije u području arhitekture u razdoblju pedesetih godina 20. stoljeća u Zagrebu. Težište je na kontekstualiziranju s aspekta tradicije modernizma i na usporednoj analizi teorijskih osnova i metodologije analognih primjera.This article deals with the analysis of the Department of Architecture founded by Drago Ibler at the Academy of Fine Arts in 1959/60. This was a unique experimental model among other institutionalized educational models for architectural instruction in 1950’s in Zagreb. It is here put into historical perspective and critically evaluated on the basis of up to now unpublished archive documents. The emphasis is placed on its context from the point of view of Modernism and on a comparative analysis of theoretical bases and methodology of analogous examples
Environmental Activism in the Architectural Culture of Socialist Yugoslavia: The Case of the Center for Urban Development Planning (CEP)
This article explores transfers of ideas and environmental practices that developed or circulated in late socialist Yugoslavia in the 1970s and 1980s. Case studies of alternative models for environmental initiatives in architectural and urban practices are explored to contest a historical narrative of environmental activism that claims it is underpinned by Western democratic political conditions. The research is based on a comparative analysis of documents and period sources about the activities, which ranged from self-organized exhibitions to architecture and urban-design competitions. Thus, the article examines how these strategies of environmental mobilization contributed to shifts in the highly formalized politics of urban planning prevalent at that time. This article therefore examines political and cultural factors, as well as the dynamics underpinning dialogues, critiques, and collaborative practices as part of a general movement to humanize the transition as a condition of the late-socialist society. This article challenges conventional models of interpreting relations between local and global architectural culture by bringing its multilayered transfers under the spotlight.Cet article explore le transfert des idées et les pratiques environnementales qui se sont développés et qui ont circulé pendant le socialisme tardif en Yougoslavie dans les années 1970 et 1980. Les études de cas des modèles alternatifs de l’initiative environnementale dans la pratique architecturale et urbaine, sont explorées pour contester le narratif historique au sujet de l’activisme environnemental, qui aurait été déterminé par les conditions politiques de la démocratie de l’Ouest. Les recherches sont basées sur une analyse comparative des documents et sources périodiques sur les activités, d’expositions autoorganisées à des compétitions de design urbain. Ainsi, l’article examine comment ces stratégies de mobilisation environnementale ont contribué à des modifications dans les politiques hautement formalisées de planification urbaine, qui étaient très populaires à l’époque. Cet article examine donc les facteurs politiques et culturels des dynamiques soutenant les dialogues, les critiques, et les pratiques collaboratives comme faisant partie d’un mouvement général visant à humaniser la transition telle qu’une condition de la société socialiste tardive. Relevant le défi aux modèles conventionnels d’interprétation des relations entre ce qui est local et global dans la culture architecturale, l’objectif de ce mémoire est de mieux éclairer les transferts multicouches de la culture architecturale
- …
