1,721,016 research outputs found
The role of free flaps in the surgical treatment of skin cancer of the head and neck
No full textZloćudni tumori kože u području glave i vrata imaju relativno visoku incidenciju u odnosu na ostale dijelove tijela, što se pripisuje većoj izloženosti ovog područja suncu. Ovi tumori se najbolje liječe kirurški, a prilikom rekonstrukcije defekata trebalo bi se pridržavati principa rekonstrukcijske piramide, koji nalaže rekonstrukciju defekata najjednostavnijim mogućim načinom. Rastuća incidencija ovih tumora u općoj populaciji rezultirala je povećanjem broja pacijenata s velikim tumorima kod kojih nije moguće primijeniti jednostavne rekonstrukcijske metode. Iako je mikrovaskularna rekonstrukcija slobodnim režnjevima u većini slučajeva rezervirana kao zadnja opcija, u određenih pacijenata predstavlja prvu metodu izbora. Primarni cilj ovog rada bio je utvrditi koje bi bile indikacije za rekonstrukciju slobodnim režnjevima u pacijenata sa zloćudnim tumorima kože. U razdoblju od 2013. do travnja 2023. u sklopu liječenja zloćudnih tumora kože glave i vrata ukupno 27 pacijenata bilo je podvrgnuto rekonstrukciji slobodnim režnjevima. Najčešći tumori s kojima su se pacijenti prezentirali bili su bazocelularni i planocelularni karcinomi. Stopa uspješnosti rekonstrukcija bila je vrlo visoka, odnosno u skladu sa stopama uspješnosti pri ostalim, uobičajenim indikacijama za ovu metodu, te je do propadanja režnja došlo samo kod jednog pacijenta. Vlasište i preaurikularna regija bile su najčešće lokalizacije kod kojih je bila potrebna primjena ove rekonstruktivne metode, dok su najčešće korišteni režnjevi bili podlaktični i anterolateralni natkoljenični režanj. Glavne indikacije za rekonstrukciju bile su lokalno uznapredovali, zanemareni tumori, potom rekurentni, prethodno tretirani tumori koji su zahtijevali široku eksciziju ili kompleksnu resekciju, te slučajevi kada ostalim metodama rekonstrukcije nije bilo moguće postići zadovoljavajuće funkcionalne i/ili estetske rezultate.Malignant skin tumors in the head and neck region have a relatively high incidence compared to other parts of the body, which is attributed to greater sun exposure in this area. These tumors are best treated surgically, and when reconstructing defects, the principles of the reconstructive ladder should be followed, which advocate for the reconstruction of defects using the simplest possible methods. The increasing incidence of these tumors in the general population has increased the number of patients with large tumors where simple reconstructive methods are not feasible. Although microvascular reconstruction with free flaps is generally reserved as a last resort, it represents the first method of choice for certain patients. The primary aim of this study was to determine the indications for free flap reconstruction in patients with malignant skin tumors. From 2013 to April 2023, a total of 27 patients with malignant tumors of the head and neck skin underwent free flap reconstruction. The most common tumors patients presented with were basal cell carcinomas and squamous cell carcinomas. The success rate of the reconstructions was very high, in line with success rates in other common indications for this method, with flap failure occurring in only one patient. The scalp and preauricular region were the most common locations requiring the application of this reconstructive method, while the most frequently used flaps were the radial forearm flap and anterolateral thigh flap. The main indications for reconstruction were locally advanced, neglected tumors, then recurrent, previously treated tumors that required wide excision or complex resection, and cases where other reconstruction methods could not achieve satisfactory functional and/or aesthetic results
The role of free flaps in the surgical treatment of skin cancer of the head and neck
No full textZloćudni tumori kože u području glave i vrata imaju relativno visoku incidenciju u odnosu na ostale dijelove tijela, što se pripisuje većoj izloženosti ovog područja suncu. Ovi tumori se najbolje liječe kirurški, a prilikom rekonstrukcije defekata trebalo bi se pridržavati principa rekonstrukcijske piramide, koji nalaže rekonstrukciju defekata najjednostavnijim mogućim načinom. Rastuća incidencija ovih tumora u općoj populaciji rezultirala je povećanjem broja pacijenata s velikim tumorima kod kojih nije moguće primijeniti jednostavne rekonstrukcijske metode. Iako je mikrovaskularna rekonstrukcija slobodnim režnjevima u većini slučajeva rezervirana kao zadnja opcija, u određenih pacijenata predstavlja prvu metodu izbora. Primarni cilj ovog rada bio je utvrditi koje bi bile indikacije za rekonstrukciju slobodnim režnjevima u pacijenata sa zloćudnim tumorima kože. U razdoblju od 2013. do travnja 2023. u sklopu liječenja zloćudnih tumora kože glave i vrata ukupno 27 pacijenata bilo je podvrgnuto rekonstrukciji slobodnim režnjevima. Najčešći tumori s kojima su se pacijenti prezentirali bili su bazocelularni i planocelularni karcinomi. Stopa uspješnosti rekonstrukcija bila je vrlo visoka, odnosno u skladu sa stopama uspješnosti pri ostalim, uobičajenim indikacijama za ovu metodu, te je do propadanja režnja došlo samo kod jednog pacijenta. Vlasište i preaurikularna regija bile su najčešće lokalizacije kod kojih je bila potrebna primjena ove rekonstruktivne metode, dok su najčešće korišteni režnjevi bili podlaktični i anterolateralni natkoljenični režanj. Glavne indikacije za rekonstrukciju bile su lokalno uznapredovali, zanemareni tumori, potom rekurentni, prethodno tretirani tumori koji su zahtijevali široku eksciziju ili kompleksnu resekciju, te slučajevi kada ostalim metodama rekonstrukcije nije bilo moguće postići zadovoljavajuće funkcionalne i/ili estetske rezultate.Malignant skin tumors in the head and neck region have a relatively high incidence compared to other parts of the body, which is attributed to greater sun exposure in this area. These tumors are best treated surgically, and when reconstructing defects, the principles of the reconstructive ladder should be followed, which advocate for the reconstruction of defects using the simplest possible methods. The increasing incidence of these tumors in the general population has increased the number of patients with large tumors where simple reconstructive methods are not feasible. Although microvascular reconstruction with free flaps is generally reserved as a last resort, it represents the first method of choice for certain patients. The primary aim of this study was to determine the indications for free flap reconstruction in patients with malignant skin tumors. From 2013 to April 2023, a total of 27 patients with malignant tumors of the head and neck skin underwent free flap reconstruction. The most common tumors patients presented with were basal cell carcinomas and squamous cell carcinomas. The success rate of the reconstructions was very high, in line with success rates in other common indications for this method, with flap failure occurring in only one patient. The scalp and preauricular region were the most common locations requiring the application of this reconstructive method, while the most frequently used flaps were the radial forearm flap and anterolateral thigh flap. The main indications for reconstruction were locally advanced, neglected tumors, then recurrent, previously treated tumors that required wide excision or complex resection, and cases where other reconstruction methods could not achieve satisfactory functional and/or aesthetic results
Rekonstrukcija lica nakon prostrijelnih ozljeda na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta
No full textObjective: This study investigated demographic characteristics, clinical features, and surgical approaches in facial reconstruction for patients with gunshot wound (GSW) injuries.
Methods: A retrospective analysis was conducted on selected cases of GSW injuries at University Hospital Dubrava in the Department of Maxillofacial Surgery, from January 2010 to August 2022.
Results: 17 male patients (mean age 41.8 years) underwent facial reconstruction for GSW injuries, predominantly caused by rifles (76.5%) and associated with suicide attempts (70.1%). Mandible fractures (41.2%) were most common, followed by maxillary and zygomatic-orbital fractures (20.6% each). Soft tissue injuries frequently occurred in the lips (41.2%). Surgical approaches varied, involving repositioning, osteosynthesis, bone grafting, and tissue flaps (e.g., RFFF and FFF). Bone grafting was required for vestibuloplasty, primarily in mandibular and maxillary reconstruction. Osteocutaneous flaps were commonly used for mandibular reconstruction, less so for maxillary and palate reconstruction. Zygomatic and orbital fractures were managed with osteosynthesis and titanium mesh. Lip reconstruction had the most versatile approaches. Enucleation of the eyeball was performed in three cases.
Conclusion: This study provides valuable insights into demographic trends, clinical features, and surgical considerations in facial reconstruction following GSW injuries. The predominance of suicide attempts underscores the need for comprehensive mental health support. The distribution of fractures, with mandible fractures being most common, has implications for surgical management. These findings align with existing knowledge and can inform the development of optimized approaches for managing facial gunshot injuries.Cilj: Ova studija je istraživala demografske karakteristike, kliničke značajke i kirurške pristupe u rekonstrukciji lica kod pacijenata s ozljedama iz vatrenog oružja (VO).
Metode: Provedena je retrospektivna analiza odabranih slučajeva ozljeda iz VO u Kliničkoj bolnici Dubrava na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta od siječnja 2010. do kolovoza 2022. godine.
Rezultati: 17 muških pacijenata (prosječna dob 41,8 godina) podvrgnuto je rekonstrukciji lica zbog ozljeda iz VO, uglavnom uzrokovanih puškama (76,5%) i povezanih sa samoubojstvima (70,1%). Najčešći su bili prijelomi donje čeljusti (41,2%), slijedili su prijelomi gornje čeljusti i zigomatično-orbitalni prijelomi (20,6% svaki). Često su se javljale ozljede mekog tkiva usana (41,2%). Kirurški pristupi su varirali i uključivali su repoziciju-osteosintezu, transplantaciju kosti i slobodne režnjeve (npr. podlaktični režanj i fibularni slobodni režanj). Transplantacija kosti bila je potrebna za vestibuloplastiku, uglavnom kod rekonstrukcije donje čeljusti i gornje čeljusti. Osteokutani režnjevi su često korišteni za rekonstrukciju donje čeljusti, manje za rekonstrukciju gornje čeljusti i nepca. Prijelomi zigomatične kosti i orbite su se liječili osteosintezom i titanskom mrežicom. Rekonstrukcija usana je imala najraznovrsnije pristupe. Enukleacija bulbusa je izvršena u tri slučaja.
Zaključak: Ovo istraživanje pruža vrijedne uvide u demografske trendove, kliničke značajke i kirurške smjernice u rekonstrukciji lica nakon ozljeda iz VO. Prevladavajući pokušaji samoubojstava naglašavaju potrebu za sveobuhvatnom podrškom mentalnom zdravlju. Distribucija prijeloma, s najčešćim prijelomima donje čeljusti, ima implikacije na kirurško liječenje. Ovi rezultati se podudaraju s postojećim saznanjima i mogu pridonijeti razvoju optimiziranih pristupa u liječenju ozljeda lica izazvanih vatrenim oružjem
The role of free flaps in the surgical treatment of skin cancer of the head and neck
No full textZloćudni tumori kože u području glave i vrata imaju relativno visoku incidenciju u odnosu na ostale dijelove tijela, što se pripisuje većoj izloženosti ovog područja suncu. Ovi tumori se najbolje liječe kirurški, a prilikom rekonstrukcije defekata trebalo bi se pridržavati principa rekonstrukcijske piramide, koji nalaže rekonstrukciju defekata najjednostavnijim mogućim načinom. Rastuća incidencija ovih tumora u općoj populaciji rezultirala je povećanjem broja pacijenata s velikim tumorima kod kojih nije moguće primijeniti jednostavne rekonstrukcijske metode. Iako je mikrovaskularna rekonstrukcija slobodnim režnjevima u većini slučajeva rezervirana kao zadnja opcija, u određenih pacijenata predstavlja prvu metodu izbora. Primarni cilj ovog rada bio je utvrditi koje bi bile indikacije za rekonstrukciju slobodnim režnjevima u pacijenata sa zloćudnim tumorima kože. U razdoblju od 2013. do travnja 2023. u sklopu liječenja zloćudnih tumora kože glave i vrata ukupno 27 pacijenata bilo je podvrgnuto rekonstrukciji slobodnim režnjevima. Najčešći tumori s kojima su se pacijenti prezentirali bili su bazocelularni i planocelularni karcinomi. Stopa uspješnosti rekonstrukcija bila je vrlo visoka, odnosno u skladu sa stopama uspješnosti pri ostalim, uobičajenim indikacijama za ovu metodu, te je do propadanja režnja došlo samo kod jednog pacijenta. Vlasište i preaurikularna regija bile su najčešće lokalizacije kod kojih je bila potrebna primjena ove rekonstruktivne metode, dok su najčešće korišteni režnjevi bili podlaktični i anterolateralni natkoljenični režanj. Glavne indikacije za rekonstrukciju bile su lokalno uznapredovali, zanemareni tumori, potom rekurentni, prethodno tretirani tumori koji su zahtijevali široku eksciziju ili kompleksnu resekciju, te slučajevi kada ostalim metodama rekonstrukcije nije bilo moguće postići zadovoljavajuće funkcionalne i/ili estetske rezultate.Malignant skin tumors in the head and neck region have a relatively high incidence compared to other parts of the body, which is attributed to greater sun exposure in this area. These tumors are best treated surgically, and when reconstructing defects, the principles of the reconstructive ladder should be followed, which advocate for the reconstruction of defects using the simplest possible methods. The increasing incidence of these tumors in the general population has increased the number of patients with large tumors where simple reconstructive methods are not feasible. Although microvascular reconstruction with free flaps is generally reserved as a last resort, it represents the first method of choice for certain patients. The primary aim of this study was to determine the indications for free flap reconstruction in patients with malignant skin tumors. From 2013 to April 2023, a total of 27 patients with malignant tumors of the head and neck skin underwent free flap reconstruction. The most common tumors patients presented with were basal cell carcinomas and squamous cell carcinomas. The success rate of the reconstructions was very high, in line with success rates in other common indications for this method, with flap failure occurring in only one patient. The scalp and preauricular region were the most common locations requiring the application of this reconstructive method, while the most frequently used flaps were the radial forearm flap and anterolateral thigh flap. The main indications for reconstruction were locally advanced, neglected tumors, then recurrent, previously treated tumors that required wide excision or complex resection, and cases where other reconstruction methods could not achieve satisfactory functional and/or aesthetic results
Implementation of critical incident reporting system in maksilofacial surgery
Get PDFBolesnikova sigurnost i bolesnik u središtu, imperativ su kvalitetne zdravstvene skrbi i područje od prioritetnog interesa u svim razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Vijeće Europske unije je u lipnju 2009. godine izdalo preporuke za uspostavljanje i razvoj nacionalnih politika i programa za bolesnikovu sigurnost. Poimanje bolesnikove sigurnosti podrazumijeva nastojanja i aktivnosti koje se poduzimaju kako bi svi postupci i okruženja u pružanju zdravstvene skrbi osigurali željeni ishod bolesnikova liječenja. Prema podacima iz literature koji uključuju sve veći broj zemalja, neželjeni događaj u kojima dolazi do nenamjerne štete za bolesnike nanesene pogreškom u liječenju pojavljuju se u 8% do 12% bolesnika. Točni podaci za Hrvatsku nisu poznati. Neželjeni događaji mogu se nazvati i jatrogenim i potrebno ih je razlikovati od komplikacija koje su također neželjene, ali mogu nastati tijekom ispravnog liječenja. Uz neželjene događaje, posebice one s trajnim posljedicama, povezane su sudske tužbe, pa s tim u svezi razvoj i uspostavljanje upravljanja rizicima u zdravstvenim ustanovama. Kada se nepovoljan događaj dogodi sustav mora osigurati prijavljivanje kritičnih događaja. U prošlosti, na sigurnost pacijenata kao obilježju kvalitetne obrade pacijenata nije se polagalo dovoljno pažnje. Ključni element kako bi se poboljšala sigurnost je stvoriti sigurnosnu kulturu o tome da se pogreške identificiraju, pojasne uzroci i na temelju mjera za ubuduće spriječe ove pogreške. Iskustva iz različitih područja pokazala su da sustavno evidentiranje kritičnih događaja (Critical Incident Reporting) je važan element takve sigurnosti i kulture učenja. Anonimni, dobrovoljni sustavi izvješćivanja, imaju potencijal pokazati slabosti sustava i pogreške prije nego što nastanu ozbiljne komplikacije.In all developed countries and developing countries imperative of quality health care and area of upmost importance is patient safety and patient is in the centre of attention. In June 2009 European Union Council issued a recommendation for establishing and development of national strategies and programmes for patient safey. The point of patient safety is a number of activities used so that all of procedures and surroundings in health care would ensure desired treatment result. According to literature, including an increasing amount of countries, a critical incident in treatment which leads to undesired effect for a patient occurs in 8 to 12%. Correct data for Croatia is unknown. Critical incident can be called iatrogen incident and have to be distinguished from complications which are also unwanted but can occur during correct treatment. Law suits are connected to critical incidents, especially those which lead to permanent damage alongside establishing and development of risk management in medicine. When a critical incident occurs, system has to ensure reporting. In the past there wasn’t enough attention on patient safety as an indicator of quality health care. The key to increase safety is to create a culture of incidents identification, so that the causes can be clarified and establish the proper measures for prevention. Experience from different areas proved that systematic evidenting critical incidents is a key element of safety and a culture of learning (Critical Incident Reporting). Anonymus and volunteer reporting systems have the potential for detecting system weakness and errors before serious complications occur
Postoperative follow-up in the intensive care unit of patients with head and neck microvascular reconstruction
No full textU rekonstrukcijskoj kirurgiji glave i vrata veliki napredak donijelo je korištenje slobodnih
režnjeva koji se uzimaju s udaljenih dijelova tijela. Najveća prednost upotrebe slobodnih
režnjeva je ciljani izbor tkiva koja su potrebna za rekonstrukciju. Cilj ovog istraživanja je
praćenje kliničkih parametara bolesnika tijekom boravka u jedinici intenzivne medicine u
smislu učinkovitosti na preživljenje prenesenog slobodnog režnja. Ova prospektivna studija
provedena je u Kliničkoj bolnici Dubrava na uzorku od 41 bolesnika koji su bili smješteni u
jedinicu intenzivne medicine. Po demografskim podacima muškaraca je bilo 71% (najviše u
dobi od 60-69 godina), a žena 29% (najviše u dobi od 70-79 godina). Planocelularni
karcinom bio je kod 78% bolesnika a najveći postotak slobodnih režnjeva koji su rađeni bio
je osteofasciokutani podlaktični režanj od 24.3%, fasciokutani podlaktični režanj od 21.9% i
fibularni režanj od 21.9%. Kroz 24 satno praćenje bolesnika nakon operativnog zahvata
klinički parametri unutar optimalnih vrijednosti za krvni tlak bili su kod 93% bolesnika, puls
kod 73% bolesnika, hematokrit kod 29% bolesnika i periferna saturacija kod 100% bolesnika.
Ukupna stopa preživljenja slobodnog režnja je 85.4% . Revizija anastomoza bila je potrebna u
5 bolesnika a nekroza slobodnog režnja bila je kod 1 bolesnika. Kvalitetno i dobro praćenje
bolesnika nakon operativnog zahvata u jedinici intenzivne medicine pospješuje opstanak
mikrovaskularnog režnja.In reconstructive surgery of the head and neck, the use of free flaps taken from distant parts of
the body brought great progress. The biggest advantage of using free flaps is the targeted
selection of tissues that are needed for reconstruction. The aim of this research is to monitor
the clinical parameters of patients during their stay in the intensive care unit in terms of
effectiveness on the survival of the transplanted free lobe. This prospective study was
conducted in the Clinical Hospital Dubrava on a sample of 41 patients who were placed in the
intensive care unit. According to demographic data, there were 71% of men (mostly aged 60-
69), and 29% of women (mostly aged 70-79). Squamous cell carcinoma was present in 78%
of patients, and the highest percentage of free flaps that were performed was the
osteofasciocutaneous forearm flap of 24.3%, fasciocutaneous forearm flap 21.9% and the
fibular bone flap of 21.9%. During the 24-hour follow-up of patients after surgery, clinical
parameters were within optimal values for blood pressure in 93% of patients, pulse in 73% of
patients, hematocrit in 29% of patients, and peripheral saturation in 100% of patients. The
overall survival rate of the free flap is 85.4%. Revision of the anastomosis was necessary in 5
patients and necrosis of the free flap was in 1 patient. Quality and good monitoring of patients
after surgery in the intensive care unit improves the survival of the microvascular flap
Facial Transplantation Techniques from 2005 to Today
No full textOvaj diplomski rad opisuje razvoj transplantacije lica naglašavajući njezinu važnost u funkcionalnoj i estetskoj rehabilitaciji kod pacijenata s teškim ozljedama i deformacijama lica. Od prve djelomične transplantacije izvedene 2005. godine u Francuskoj došlo je do velikog napretka u kirurškim tehnikama i imunološkoj terapiji. Osim slučaja iz Francuske, obrađeni su i oni iz Španjolske 2010. godine te SAD-a 2012., predstavljajući te godine kao ključne prekretnice ovog područja.
Osim na kirurške tehnike, poseban naglasak je stavljen na složenost anatomskih struktura uključenih u sam zahvat, poput kože, mišića, krvnih žila, živaca te kostiju. Usporedbom transplantacije s autolognom rekonstrukcijom prikazana je svrha obiju metoda i važnost individualnog pristupa svakom pacijentu. Kada se govori o uspješnosti ovakvog zahvata, poseban se naglasak stavlja na funkcionalnu obnovu tkiva poput govora, mimike, gutanja, osjeta te zadovoljavajući estetski rezultat.
Kao neizostavan dio svakog posttransplantacijskog perioda, razvijeni su imunosupresivni protokoli. Uobičajena terapija uključuje primjenu takrolimusa, mikofenolat mofetila i kortikosteroida. Također su obrađeni i izazovi dugotrajne imunosupresivne terapije kao što je odbacivanje transplantata, infekcije različite etiologije i druge sistemske komplikacije. Posebno se ističe povećani rizik od razvoja malignoma poput posttransplantacijskog limfoproliferativnog poremećaja.
Tehnološki napredak koji uključuje 3D planiranje, regenerativne pristupe i primjenu umjetne inteligenciju dodatno unaprijeđuje sigurnost, preciznost i uspješnost zahvata.
Osim tehničkih i imunoloških izazova, transplantacija lica otvara važna psihosocijalna i etička pitanja. Vrlo bitan dio predoperativnog procesa je psihološka evaluacija pacijenta, informirani pristanak i priprema za moguće komplikacije. Također je istaknuta potreba za multidisciplinarnim timom kako bi se svakom pacijentu pružila potpuna rehabilitacijska podrška i omogućio povratak u svakodnevne životne aktivnostiThis thesis describes the development of face transplantation, emphasizing its importance in restoring function and appearance in patients with severe facial injuries and deformities. Since the first partial transplant performed in France in 2005, there has been great progress in surgical techniques and immune system treatment. In addition to the case from France, the thesis also discusses cases from Spain in 2010, and in the USA in 2012, showing these years as important turning points in this medical field.
Besides surgical techniques, special attention is given to the complexity of the body parts involved in the procedure, such as the skin, muscles, blood vessels, nerves, and bones. By comparing face transplantation with autologous reconstruction, the purpose of both methods is explained, along with the need for a personal approach for each patient. When talking about the success of the procedure, focus is placed on regaining functions like speaking, facial expression, swallowing, and facial sensation, as well as achieving a good cosmetic result.
As a necessary part of recovery, special treatment with drugs that suppress the immune system has been developed. Standard therapy usually includes tacrolimus, mycophenolate mofetil, and corticosteroids. The thesis also describes problems related to long-term use of these medicines, such as transplant rejection, infections, and other systemic complications. Special attention is drawn to the increased risk of developing malignacy, such as post- transplant lymphoproliferative disorder.
Modern technology, including 3D planning, regenerative approach and the use of artificial intelligence, has improved the safety, accuracy, and success of these operations.
In addition to the medical side, face transplantation also raises important psychological and ethical questions. A very important step before the operation is the psychological evaluation of the patient, getting informed consent, and preparing for possible complications. The need for a multidisciplinary team is also highlighted, to give full support during recovery and help the patient return to everyday life
Uloga 3D kompjuterskog planiranja u maksilofacijalnoj kirurgiji
No full textThe role of 3D computing in reconstructive surgery is still not clearly established, yet the advancements of virtual surgical planning (VSP) and its implementation for various indications is slowly elucidating its purpose.
VSP consist of multiple techniques which are being used to complement surgery in its planning stage as well as during it. Such techniques can be divided into computer assisted surgery (CAS), computer assisted design (CAD) and computer assisted manufacturing (CAM). Depending on the case there is a vast array of reconstruction methods that can be employed. Its usage depends on specifics of the case and the result of the VSP. The team UHD used titanium mesh and reconstruction plates, templates, intraoperative navigation, osteotomy guides as wells as flap guides for the different indications necessitating reconstructive surgery. Those indications are grouped into five categories: reconstruction of the mandible, reconstruction of the maxilla, correction of jaw deformities, reconstruction of the orbit and miscellaneous indications. The experienced benefits were, increased accuracy, decreased intraoperative time and overall increased satisfaction with the results due to the usage of 3D computing.Uloga 3D kompjuterskog planiranja u rekonstruktivnoj kirurgiji još uvijek nije jasno utvrđena, ali napredak virtualnog kirurškog planiranja (VSP) i njegova implementacija za različite indikacije polako rasvjetljava njegovu svrhu.
VSP se sastoji od više tehnika koje se koriste kao dopuna kirurgiji u fazi planiranja kao i tijekom nje. Takve se tehnike mogu podijeliti na računalno potpomognutu kirurgiju (CAS), računalno potpomognuto projektiranje (CAD) i računalno potpomognutu proizvodnju (CAM). Ovisno o slučaju, postoji širok raspon metoda rekonstrukcije koje se mogu primijeniti. Njegova uporaba ovisi o specifičnostima slučaja i rezultatu VSP-a. Tim Kliničke bolnice Dubrava koristio je titansku mrežicu i rekonstruktivne titanske ploče, intraoperativnu navigaciju, razne vodilice za osteotomiju kao i vodilice za oblikovanje režnja. Te su indikacije grupirane u 5 kategorija: rekonstrukcija mandibule, rekonstrukcija maksile, korekcija deformiteta čeljusti, rekonstrukcija orbite i razne indikacije. Prednosti virtulanog kirurškog planiranja bile su povećana točnost, skraćeno intraoperativno vrijeme i ukupno povećano zadovoljstvo rezultatima zbog korištenja 3D kompjuterskog planiranja
Rekonstrukcija lica nakon prostrijelnih ozljeda na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta
No full textObjective: This study investigated demographic characteristics, clinical features, and surgical approaches in facial reconstruction for patients with gunshot wound (GSW) injuries.
Methods: A retrospective analysis was conducted on selected cases of GSW injuries at University Hospital Dubrava in the Department of Maxillofacial Surgery, from January 2010 to August 2022.
Results: 17 male patients (mean age 41.8 years) underwent facial reconstruction for GSW injuries, predominantly caused by rifles (76.5%) and associated with suicide attempts (70.1%). Mandible fractures (41.2%) were most common, followed by maxillary and zygomatic-orbital fractures (20.6% each). Soft tissue injuries frequently occurred in the lips (41.2%). Surgical approaches varied, involving repositioning, osteosynthesis, bone grafting, and tissue flaps (e.g., RFFF and FFF). Bone grafting was required for vestibuloplasty, primarily in mandibular and maxillary reconstruction. Osteocutaneous flaps were commonly used for mandibular reconstruction, less so for maxillary and palate reconstruction. Zygomatic and orbital fractures were managed with osteosynthesis and titanium mesh. Lip reconstruction had the most versatile approaches. Enucleation of the eyeball was performed in three cases.
Conclusion: This study provides valuable insights into demographic trends, clinical features, and surgical considerations in facial reconstruction following GSW injuries. The predominance of suicide attempts underscores the need for comprehensive mental health support. The distribution of fractures, with mandible fractures being most common, has implications for surgical management. These findings align with existing knowledge and can inform the development of optimized approaches for managing facial gunshot injuries.Cilj: Ova studija je istraživala demografske karakteristike, kliničke značajke i kirurške pristupe u rekonstrukciji lica kod pacijenata s ozljedama iz vatrenog oružja (VO).
Metode: Provedena je retrospektivna analiza odabranih slučajeva ozljeda iz VO u Kliničkoj bolnici Dubrava na Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta od siječnja 2010. do kolovoza 2022. godine.
Rezultati: 17 muških pacijenata (prosječna dob 41,8 godina) podvrgnuto je rekonstrukciji lica zbog ozljeda iz VO, uglavnom uzrokovanih puškama (76,5%) i povezanih sa samoubojstvima (70,1%). Najčešći su bili prijelomi donje čeljusti (41,2%), slijedili su prijelomi gornje čeljusti i zigomatično-orbitalni prijelomi (20,6% svaki). Često su se javljale ozljede mekog tkiva usana (41,2%). Kirurški pristupi su varirali i uključivali su repoziciju-osteosintezu, transplantaciju kosti i slobodne režnjeve (npr. podlaktični režanj i fibularni slobodni režanj). Transplantacija kosti bila je potrebna za vestibuloplastiku, uglavnom kod rekonstrukcije donje čeljusti i gornje čeljusti. Osteokutani režnjevi su često korišteni za rekonstrukciju donje čeljusti, manje za rekonstrukciju gornje čeljusti i nepca. Prijelomi zigomatične kosti i orbite su se liječili osteosintezom i titanskom mrežicom. Rekonstrukcija usana je imala najraznovrsnije pristupe. Enukleacija bulbusa je izvršena u tri slučaja.
Zaključak: Ovo istraživanje pruža vrijedne uvide u demografske trendove, kliničke značajke i kirurške smjernice u rekonstrukciji lica nakon ozljeda iz VO. Prevladavajući pokušaji samoubojstava naglašavaju potrebu za sveobuhvatnom podrškom mentalnom zdravlju. Distribucija prijeloma, s najčešćim prijelomima donje čeljusti, ima implikacije na kirurško liječenje. Ovi rezultati se podudaraju s postojećim saznanjima i mogu pridonijeti razvoju optimiziranih pristupa u liječenju ozljeda lica izazvanih vatrenim oružjem
Treatment of bite wounds in the head and neck region
No full textUgrizne rane predstavljaju jednu od najčešćih vrsta ozljeda koje se javljaju u hitnim službama diljem svijeta. Najveći dio ovih incidenata događa se pri kontaktu sa psima, međutim ne mogu se zanemariti niti slučajevi sa drugim životinjama te ljudima. Pri pregledu ugriznih rana potrebno je dobro procijeniti opseg rane i zahvaćene strukture kako bi se primijenila odgovarajuća terapija, u složenijim situacijama i metode rekonstrukcije.
Istraživanje je provedeno sa ciljem analize učestalosti pojave ugriznih rana u području glave i vrata kao i postupaka u zbrinjavanju takvih pacijenata.
Svi su podaci prikupljeni putem bolničkog informacijskog sustava o 145 pacijenata zaprimljenih u Kliničkoj bolnici Dubrava u desetogodišnjem razdoblju. Većina pacijenata pripadala je dobnoj skupini između 18. i 64. godine (72,4%) pri čemu su žene činile veći udio (57,2%). Glavni uzrok ugriza bili su psi (90,3%), a ozljede su većinom bile locirane na istaknutim dijelovima lica. Komplikacije su bile prisutne kod 14 (9,7%) pacijenata od čega je najčešća bila infekcija. Većina pacijenata uspješno je liječena ambulantno, međutim kod 14 (9,7%) slučajeva bila je potrebna hospitalizacija sa ozljedama usana i potrebe za kompleksnom rekonstrukcijom kao najčešćim razlogom.
Zaključno, ovo istraživanje potvrđuje da su ugrizi pasa dominantan uzrok takvih ozljeda u usporedbi sa ostalim životinjama te da većina ugriza ne rezultira ozbiljnim ozljedama. Međutim, u suprotnosti sa većinom postojećih istraživanja, najugroženijom skupinom nisu se pokazala djeca, a zabilježene komplikacije bile su rjeđe.Bite wounds represent one of the most common types of injuries occurring in emergency services worldwide. The majority of these incidents happen due to contact with dogs; however, cases involving other animals and humans cannot be overlooked. When examining bite wounds, it is essential to thoroughly assess the extent of the wound and the affected structures to apply the appropriate therapy, and in more complex cases, reconstruction methods.
The study aimed to analyze the frequency of bite wounds in the head and neck region as well as the procedures for managing such patients. All data was collected through the hospital information system of 145 patients admitted to the University Hospital Dubrava over a ten-year period. Most patients belonged to the age group between 18 and 64 years (72.4%), with more than half being female (57.2%).The main cause of the bites were dogs (90.3%), and the injuries were mainly located on prominent parts of the face. Complications were present in 14 (9.7%) patients, with infection being the most common. The majority of patients were successfully treated on an outpatient basis, however, in 14 (9.7%) cases, hospitalization was required, with lip injuries and neccesity for complex reconstruction being the most common reason.
In conclusion, this study confirms that dog bites are the dominant cause of such injuries compared to other animals, and that most bites do not result in severe injuries. However, contrary to most existing studies, children did not appear to be the most vulnerable group, and recorded complications were less frequent
- …
