1,720,981 research outputs found
Pathogenesis of bone metastasis in solid tumors
Kosti su učestalo mjesto tumorskih metastaza te su češće od primarnih koštanih tumora. Visoka učestalost i velika klinička značajnost postavljaju koštane metastaze visoko na listi prioriteta liječenja tumorskih bolesti. Iako tumorske metastaze mogu zahvatiti bilo koju kost, gotovo isključivo zahvaćaju područja crvene koštane srži. Koncept metastaziranja u kosti jest poremećaj fiziološke koštane pregradnje iskorištavajući iste molekularne mehanizme koje koriste lokalne koštane stanice u regulaciji koštanih metaboličkih procesa. Koštane metastaze mogu se opisati kao osteolitične, osteoblastične i mješovite, iako takve kategorije predstavljaju samo ekstreme kontinuuma poremećaja koštane pregradnje. U osteolitičnim koštanim metastazama, karakterističnim za tumore dojke, diferencijacija i aktivnost osteoklasta je pospješena prvenstveno RANKL/RANK sustavom, i to indirektno, ali i direktno posredovano drugim čimbenicima. Istovremeno je aktivnost osteoblasta inhibirana. Tumorske stanice iskorištavaju čimbenike oslobođene koštanom resorpcijom, uspostavljajući sustav pozitivne povratne sprege koja dalje pospješuje metastatski proces. U osteoblastičnih metastaza, karakterističnih za tumore prostate, čimbenici lučeni iz tumorskih stanica direktno pospješuju diferencijaciju i aktivnost osteoblasta. Osteoklastična aktivnost je također pospješena, doduše u manjoj mjeri, a sustav pozitivne povratne sprege je uspostavljen nešto drugačijim mehanizmom. Tropizam tumorskih stanica je zasebno opisan, a opisani su i mehanizmi vezani uz „uspavanost“ tumorskih stanica i rani razvoj metastaza. Tumorski učinak na koštani mikrookoliš putem izlučenih čimbenika, membranskih čimbenika i egzosoma, je ključni korak u uspostavi početne koštane lezije koja nakon varijabilnog vremena „uspavanosti“ diseminiranih tumorskih stanica napreduje u izraženo stanje. Mnogi mehanizmi su iskorišteni kao terapijske mogućnosti, ili su u kliničkim studijama, no rezultati su raznoliki.The bone is a frequent site of tumor metastasis which is more frequently seen than primary bone tumors. High occurrence and significant clinical features impose bone metastasis as a prominent issue in the treatment of a wide variety of tumor diseases. Bone metastasis can involve any bone, but areas of red bone marrow are almost exclusively affected. The basis of metastasizing to the bone is the disruption of the physiological remodeling process by employing the same molecular mechanisms native bone cells use in the lifelong bone turnover. These bone lesions can be characterized as osteolytic, osteoblastic, and mixed, although this classification only represents extremes of a continuum of the bone remodeling dysregulation. In osteolytic bone metastasis, as seen most often in breast cancer, differentiation and function of osteoclasts is promoted via the RANKL/RANK signal pathway indirectly, and other factors independently of that pathway, directly. At the same time osteoblast function is diminished. Tumor cells also take advantage of factors released by bone tissue resorption, thus establishing a vicious cycle that promotes the metastatic process. In osteoblastic metastasis, as seen most often in prostate cancer, the differentiation and function of osteoblasts is promoted by factors secreted from tumor cells directly. Osteoclast activity is also promoted, although to a lesser extent. A positive feedback loop is established by a somewhat different mechanism. Bone osteotropism is separately approached, and mechanisms involved in early stages of bone metastasis and cancer cell dormancy are described. Tumor effect on the bone marrow microenvironment via exosomes, soluble factors, and membrane-bound ligands is of the utmost importance in the establishment of an initial lesion, which, after a variable duration of disseminated tumor cells dormancy, progresses to an overt condition. Many of the described mechanisms are involved in a variety of trials, with a plethora of different results
Quality of life in patients with prostate cancer treated with hormone therapy
Rak prostate najčešći je oblik raka u muškaraca i drugi vodeći uzrok smrtnosti muškaraca u
svijetu. U Hrvatskoj je po učestalosti prvi najčešći zloćudni tumor, a drugo mjesto zauzima rak
traheje, bronha i pluća. U 2019. g. od raka prostate u Hrvatskoj je obolio 2731 muškarac što
čini 20% od ukupnog broja muškaraca oboljelih od raka. Najčešće pogađa muškarce nakon 50.
godine života, a vrhunac pojavnosti je dob od 70 do 74 godine. Obično ima indolentan, ali
progresivan klinički tijek. Pomoću testiranja PSA i redovitih kontrola urologa danas se rak
prostate većinom pravovremeno otkriva. Rizični čimbenici su poodmakla dob, genetska
predispozicija (nasljedna sklonost), hormonske promjene te čimbenici iz okoliša kao što su
toksini, kemikalije i industrijski proizvodi. Hormonska kastracijska terapija ili androgen
deprivirajuća terapija (ADT) temeljna je metoda liječenja uznapredovalog/metastatskog raka
prostate kojom se smanjuje stvaranje muških spolnih hormona ili se blokira njihov učinak zbog
čega u pravilu dolazi do regresije tumora odnosno odumiranja tumorskih stanica. Kao što
postoje dobrobiti hormonskog liječenja, tako postoje i neželjeni učinci. Neke od mogućih
nuspojava su smanjenje ili gubitak seksualne želje (libida), erektilna disfunkcija (impotencija),
navale vrućine (tzv. „valunzi“), povećanje dojki, osteoporoza, sarkopenija, metabolički
sindrom, kardiovaskularna toksičnost, gubitak koncentracije i zaboravljivost, porast tjelesne
težine, depresija, umor i dr. Suočavanje s nizom terapijskih mogućnosti povezanih s
problematičnim nuspojavama i funkcionalnim oštećenjima podiglo je javnu svijest o raku
prostate i usmjerilo prijeko potrebnu pozornost na probleme kvalitete života s kojima se
suočavaju bolesnici. Cilj ovoga rada je analizirati osjećaj zadovoljstva specifičnim životnim
područjima muškaraca oboljelih od karcinoma prostate na hormonskoj terapiji kao
pokazateljima kvalitete života. Istraživanje će se provoditi na prigodnom uzorku od 40
ispitanika oboljelih od karcinoma prostate koje su na redovnoj androgen deprivirajućoj terapiji
(LHRH-agonisti) u Poliklinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Ispitanici će biti podijeljeni u dvije
skupine. Prvu skupinu činit će 20 ispitanika u životnoj dobi do 55. do 64. godine života, dok će
drugu skupinu činiti 20 ispitanika u životnoj dobi od 65. do 74. godine. Ispitivanje će se
provoditi dobrovoljno i anonimno te će ispitanici moći odustati u bilo kojem trenutku. U svrhu
provedbe istraživanja, podatci o specifičnim područjima bit će prikupljani pomoću validiranog
anonimnog anketnog upitnika o kvaliteti života „FACT-P“. Autor upitnika je FACIT.org koji
upravlja distribucijom i informacijama u vezi s više od 100 upitnika koji mjere kvalitetu života
osoba s kroničnim bolestima.Prostate cancer is the most common form of cancer in men and the second leading cause of
death in men in the world. It is the first most common malignant tumor in Croatia, and trachea,
bronchus and lung cancer takes second place. In 2019, 2731 men were diagnosed with prostate
cancer in Croatia, which is 20% of the total number of men suffering from cancer. It most often
affects men after the age of 50, and the peak incidence is between the ages of 70 and 74. It
usually has an indolent but progressive clinical course. With PSA testing and regular urologist
check-ups today, prostate cancer is mostly detected in a timely manner. Risk factors include
advanced age, genetics (hereditary predisposition), hormonal influences, and environmental
factors such as toxins, chemicals, and industrial products. Hormone castration therapy is a basic
method of treating advanced / metastatic prostate cancer that reduces the production of male
sex hormones or blocks their effect. Just as there are benefits to hormone therapy, so there are
side effects. Some of the possible side effects are reduction or loss of sexual desire (libido),
erectile dysfunction (impotence), hot flashes (so-called "hot flashes"), breast enlargement,
osteoporosis, loss of concentration and forgetfulness, weight gain, depression, fatigue and
others. Dealing with a range of therapeutic options associated with problematic side effects and
functional impairments has raised public awareness of prostate cancer and focused muchneeded attention on the quality of life problems faced by prostate cancer patients.
The aim of this paper is to analyze the feeling of satisfaction with specific life areas of men
suffering from prostate cancer on hormone therapy as indicators of quality of life. The research
will be conducted on a suitable sample of 40 subjects with prostate cancer who are on regular
hormone replacement therapy (LHRH) at the Polyclinic for Oncology of the University
Hospital Center Zagreb. The respondents will be divided into two groups. The first group will
consist of 20 respondents aged 55 to 64 years, while the second group will consist of 20
respondents aged 65 to 74 years. The survey will be conducted voluntarily and anonymously
and respondents will be able to withdraw at any time. For the purpose of conducting the
research, data on specific areas will be collected using a validated anonymous questionnaire on
quality of life "FACT-P". The author of the questionnaire is FACIT.org, which manages the
distribution and information of more than 100 questionnaires that measure the quality of life of
people with chronic diseases
Quality of life in patients with prostate cancer treated with hormone therapy
Rak prostate najčešći je oblik raka u muškaraca i drugi vodeći uzrok smrtnosti muškaraca u
svijetu. U Hrvatskoj je po učestalosti prvi najčešći zloćudni tumor, a drugo mjesto zauzima rak
traheje, bronha i pluća. U 2019. g. od raka prostate u Hrvatskoj je obolio 2731 muškarac što
čini 20% od ukupnog broja muškaraca oboljelih od raka. Najčešće pogađa muškarce nakon 50.
godine života, a vrhunac pojavnosti je dob od 70 do 74 godine. Obično ima indolentan, ali
progresivan klinički tijek. Pomoću testiranja PSA i redovitih kontrola urologa danas se rak
prostate većinom pravovremeno otkriva. Rizični čimbenici su poodmakla dob, genetska
predispozicija (nasljedna sklonost), hormonske promjene te čimbenici iz okoliša kao što su
toksini, kemikalije i industrijski proizvodi. Hormonska kastracijska terapija ili androgen
deprivirajuća terapija (ADT) temeljna je metoda liječenja uznapredovalog/metastatskog raka
prostate kojom se smanjuje stvaranje muških spolnih hormona ili se blokira njihov učinak zbog
čega u pravilu dolazi do regresije tumora odnosno odumiranja tumorskih stanica. Kao što
postoje dobrobiti hormonskog liječenja, tako postoje i neželjeni učinci. Neke od mogućih
nuspojava su smanjenje ili gubitak seksualne želje (libida), erektilna disfunkcija (impotencija),
navale vrućine (tzv. „valunzi“), povećanje dojki, osteoporoza, sarkopenija, metabolički
sindrom, kardiovaskularna toksičnost, gubitak koncentracije i zaboravljivost, porast tjelesne
težine, depresija, umor i dr. Suočavanje s nizom terapijskih mogućnosti povezanih s
problematičnim nuspojavama i funkcionalnim oštećenjima podiglo je javnu svijest o raku
prostate i usmjerilo prijeko potrebnu pozornost na probleme kvalitete života s kojima se
suočavaju bolesnici. Cilj ovoga rada je analizirati osjećaj zadovoljstva specifičnim životnim
područjima muškaraca oboljelih od karcinoma prostate na hormonskoj terapiji kao
pokazateljima kvalitete života. Istraživanje će se provoditi na prigodnom uzorku od 40
ispitanika oboljelih od karcinoma prostate koje su na redovnoj androgen deprivirajućoj terapiji
(LHRH-agonisti) u Poliklinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Ispitanici će biti podijeljeni u dvije
skupine. Prvu skupinu činit će 20 ispitanika u životnoj dobi do 55. do 64. godine života, dok će
drugu skupinu činiti 20 ispitanika u životnoj dobi od 65. do 74. godine. Ispitivanje će se
provoditi dobrovoljno i anonimno te će ispitanici moći odustati u bilo kojem trenutku. U svrhu
provedbe istraživanja, podatci o specifičnim područjima bit će prikupljani pomoću validiranog
anonimnog anketnog upitnika o kvaliteti života „FACT-P“. Autor upitnika je FACIT.org koji
upravlja distribucijom i informacijama u vezi s više od 100 upitnika koji mjere kvalitetu života
osoba s kroničnim bolestima.Prostate cancer is the most common form of cancer in men and the second leading cause of
death in men in the world. It is the first most common malignant tumor in Croatia, and trachea,
bronchus and lung cancer takes second place. In 2019, 2731 men were diagnosed with prostate
cancer in Croatia, which is 20% of the total number of men suffering from cancer. It most often
affects men after the age of 50, and the peak incidence is between the ages of 70 and 74. It
usually has an indolent but progressive clinical course. With PSA testing and regular urologist
check-ups today, prostate cancer is mostly detected in a timely manner. Risk factors include
advanced age, genetics (hereditary predisposition), hormonal influences, and environmental
factors such as toxins, chemicals, and industrial products. Hormone castration therapy is a basic
method of treating advanced / metastatic prostate cancer that reduces the production of male
sex hormones or blocks their effect. Just as there are benefits to hormone therapy, so there are
side effects. Some of the possible side effects are reduction or loss of sexual desire (libido),
erectile dysfunction (impotence), hot flashes (so-called "hot flashes"), breast enlargement,
osteoporosis, loss of concentration and forgetfulness, weight gain, depression, fatigue and
others. Dealing with a range of therapeutic options associated with problematic side effects and
functional impairments has raised public awareness of prostate cancer and focused muchneeded attention on the quality of life problems faced by prostate cancer patients.
The aim of this paper is to analyze the feeling of satisfaction with specific life areas of men
suffering from prostate cancer on hormone therapy as indicators of quality of life. The research
will be conducted on a suitable sample of 40 subjects with prostate cancer who are on regular
hormone replacement therapy (LHRH) at the Polyclinic for Oncology of the University
Hospital Center Zagreb. The respondents will be divided into two groups. The first group will
consist of 20 respondents aged 55 to 64 years, while the second group will consist of 20
respondents aged 65 to 74 years. The survey will be conducted voluntarily and anonymously
and respondents will be able to withdraw at any time. For the purpose of conducting the
research, data on specific areas will be collected using a validated anonymous questionnaire on
quality of life "FACT-P". The author of the questionnaire is FACIT.org, which manages the
distribution and information of more than 100 questionnaires that measure the quality of life of
people with chronic diseases
Immunotherapy of prostate cancer
Imunoterapija tumora je kao ideja nastala još prije 100 godina, nakon otkrića da imunološki sustav, između ostalog, za zadaću ima i spriječiti razvoja i rasta tumora. Ideja je bila usmjeriti i potpomognuti imunološki sustav na borbu protiv tumorskih stanica. Tada se imunoterapija činila kao atraktivna alternativa konvencionalnim metodama liječenja, posebno zbog niskog stupnja toksičnosti. U pretkliničkim istraživanjima razvijene su brojne nove metode liječenja koje su se temeljile na principima humoralne i stanične imunosti. Nažalost, većina lijekova se nije pokazalo djelotvornima, a samo je mali broj uspio dokazati objektivnu kliničku korist u studijama faze III. Možda su najveću uspješnost u liječenju tumora, od svih oblika imunoterapije, pokazala monoklonalna protutijela (mPT). Ona se danas vrlo uspješno koriste u liječenju različitih karcinoma. Drugi oblik imunoterapije koji je pokazivao veliki potencijal su tumorska cjepiva. Ona djeluju aktivirajući T-limfocitima posredovanu staničnu imunoreakciju usmjerenu protiv tumorskih stanica. Opet su, i ovdje, mnoge kliničke studije dale nezadovoljavajuće rezultate, no ipak je jedno tumorsko cjepivo našlo svoje mjesto u smjernicama za liječenje. Radi se o Sipoleucelu-T, cjepivu od vlastitih dendritičkih stanica, koje se koristi za liječenje metastatskog karcinoma prostate rezistentnog na kastraciju (mCRPC). Ovo je bio veliki napredak u liječenju karcinoma prostate, jer, iako se raniji stadiji karcinoma prostate danas dobro liječe kirurški, radioterapijom i kompletnom androgenom blokadom (CAB), dio pacijenata napreduje u stadij mCRPC. Do prije nekoliko godina pacijenti s tim stadijem bolesti nisu imali alternativu nakon prestanka djelovanja docetaksela, prve linije terapije u mCRPC. U IMPACT studiji faze III dokazano je da Sipoleucel-T produžuje preživljenje za 4 mjeseca (25,8 vs. 21,7 mj) i zato je 2010. odobren od FDA kao prvo tumorsko cjepivo za liječenje mCRPC.Discovery of anti-tumour immunoreaction back in 19th century was groundwork for development of immunotherapy as cancer treatment. The aim was directing and improving the fight of immune system against tumour cells. Back then, immunotherapy was recognized as an attractive alternative to toxic chemotherapy, leading to the developement of numerous new drugs based on humoral and cell immunity. Unfortunately, most of these gave disappointing results in pre-clinical or early clinical research. However, we could say that monoclonal antibodies are silver lining of immunotherapy. Today, they are successfully used in treatment of various types of cancer and many other diseases and disorders. Furthermore, cancer vaccines also showed to be potentially efficient in treating cancer in pre-clinical and clinical settings. Their mechanism of action is activating T-cell mediated immune reaction against tumour cells. Although, many studies on cancer vaccines did not gave satisfying results, Sipoleucel-T was approved from FDA as first, and so far only, cancer vaccine for treatment of metastatic castration resistant prostate cancer (mCRPC). This was a great breakthrough in treatment of prostate cancer, as many patients still progress to the mCRCP stage and, until few years ago, they had no alternative after administration of decetaxel, which is the first line therapy in that stage, but very often inefficient. IMPACT study, a III phase study on 512 patients with mCRPC, led to the FDA approval in April 2010, as it proved that Sipoleucel improves overall survival for 4 months (25,8 vs. 21,7 months)
Dermatomyositis as the first manifestation of gallbladder adenocarcinoma : case report and literature overview
Dermatomiozitis je rijetka idiopatska upalna miopatija karakterizirana patognomičnim kožnim promjenama (heliotropni eritem, periorbitalni edem, Gottronove papule) i slabošću proksimalnih mišića udova. U jedne trećine oboljelih radi se o paraneoplastičkom dermatomiozitisu, a u zapadnjačkim populacijama najčešće opisana podležeća maligna bolest je rak jajnika, dojke, pluća, gušterače, debelog crijeva, kao i non-Hodgkinov limfom. Patogeneza bolesti nije do kraja razjašnjena, ali se smatra da antigeni izraženi na membrani malignih stanica potiču stvaranje autoantitijela koja se potom vežu za mišićna vlakna i uzrokuju miozitis. Osnova liječenja su kortikosteroidi, uz vrlo čest dodatak imunosupresiva. Rak žučnog mjehura spada u rijetke tumore, ali je pojedinačno najčešći tumor bilijarnog sustava. Poznato je više rizičnih čimbenika te postoji nekoliko teorija karcinogeneze. Zbog dugog asimptomatskog tijeka i nepostojanja adekvatnog probira bolest se uglavnom otkriva u lokalno uznapredovaloj i metastatskoj fazi pa je i prognoza loša. U radu se opisuje slučaj 48-godišnje bolesnice u koje je dermatomiozitis inicijalno bio dijagnosticiran kao vaskulitis. Izostao odgovor na kortikosteroidno liječenje je potaknuo kliničara na dodatnu radiološku obradu kojom je otkriven neoperabilni adenokarcinom žučnog mjehura. Kemoterapijsko liječenje je rezultiralo regresijom maligne bolesti, ali je dermatomiozitis bio neovisnog tijeka, s razvojem novih kožnih promjena. Osim prikaza bolesnice, u siječnju 2019. godine izvršeno je pretraživanje PubMed baze podataka MeSH terminima neoplazma žučnog mjehura i dermatomiozitis te je pronađeno ukupno devet prikaza bolesnika (sedam žena uključno s bolesnicom prikazanom u ovom radu i dva muškarca) s dermatomiozitisom i rakom žučnog mjehura. Dvoje bolesnika je bilo podvrgnuto kirurškom zahvatu nakon čega je uslijedila rezolucija kožnih promjena. Troje bolesnika je kemoterapijski liječeno. Iako je u posljednjem desetljeću postignut napredak u razumijevanju obje bolesti, i dalje je potrebna suradnja specijalista raznih područja. U bolesnika s dugogodišnjim rizičnim čimbenicima za rak žučnog mjehura obvezno bi trebalo učiniti UZV abdomena i savjetovanje o profilaktičkoj kolecistektomiji. U bolesnika s dermatomiozitisom ne bi trebalo previdjeti tumore probavnog sustava (žučni mjehur, gušterača, debelo crijevo) te bi minimalno trebalo učiniti UZV abdomena.Dermatomyositis is a rare idiopathic inflammatory myopathy characterized by pathognomic cutaneous manifestations (heliotrope rash, periorbital oedema, and Gottron’s papules) and proximal muscle weakness. Approximately one third of the patients experience paraneoplastic dermatomyositis. In Western populations, the most frequent underlying malignant disease is ovarian, breast, lung, pancreatic, colon cancer, as well as non-Hodgkin lymphoma. The pathogenesis of the disease is not completely clarified. However, it is considered that the antigens expressed on the membranes of malignant cells initiate the forming of autoantibodies, which then tie to muscle fibres and cause myositis. Corticosteroids represent the mainstay treatment, with immunosuppressants as a frequent addition. Although it is the most frequent biliary duct cancer, gallbladder cancer is a rare malignant disease. Several risk factors are recognized, as well as several carcinogenesis theories. Due to long asymptomatic course and the absence of adequate selection, the disease is mostly diagnosed in locally advanced and metastatic stage. Therefore, the prognosis is poor. In this paper, the case of a 48-year-old female patient whose dermatomyositis was initially diagnosed as vasculitis is presented. Following the patient's inadequate response to corticosteroid treatment, clinical and radiologic examinations were performed, showing inoperable gallbladder adenocarcinoma. Although initial chemotherapy led to regression, the dermatomyositis developed an independent course with new pathological changes leading to the progression of the disease. Besides presenting the case, in January 2019, PubMed database was searched by using MeSH terms gallbladder neoplasm and dermatomyositis. A total of nine case reports with dermatomyositis and gallbladder cancer were found (seven females, including the patient presented here, and two males). A surgical procedure was undertaken on two patients, after which the resolution of cutaneous manifestations followed. Three patients were given chemotherapy. Although in the last decade a progress in comprehending both diseases was made, the cooperation of specialists in various fields is still necessary. In patients with long-term gall bladder cancer risk factors, abdominal US and consulting on prophylactic cholecystectomy should be obligatory procedures. In patients with dermatomyositis, gastrointestinal (gallbladder, pancreatic, and colon) carcinoma should not be omitted, so US should be performed
Prognostic factors of gastrointestinal stromal tumors
Gastrointestinalni stromalni tumori (GIST) najčešće su mezenhimske neoplazme probavnog sustava. Smatra se da GIST potječe od Cajalovih intersticijskih stanica ili od zajedničkog prekursora. Najčešće se javlja u želudcu i tankom crijevu, a jedna od glavnih karakteristika GIST-a je posjedovanje mutacija u KIT ili PDGFRA genu. Znanstveni napredak u razumijevanju stanične biologije ovog tumora je GIST učinio paradigmom uspješne ciljane molekularne terapije. GIST-ovi su klinički i morfološki vrlo heterogena skupina tumora sa biološkim ponašanjem koje varira od benignih oblika do izrazito malignih sarkoma. Jedan od glavnih problema u zbrinjavanju pacijenata s GIST-om je činjenica da gotovo svi imaju maligni potencijal, zbog čega je razvoj prognostičkih modela radi stratifikacije rizika od ključnog značaja. Najvažniji negativni nezavisni prognostički čimbenici GIST-a su mitotski indeks te veličina, sijelo i ruptura tumora. Na temelju navedenih čimbenika razvijeni su prognostički modeli koji stratificiraju pacijente prema riziku za povrat bolesti u nisko rizične, srednje rizične i visoko rizične skupine, od kojih su najvažniji NIH model, modificirani NIH model te AFIP model. Pacijenti koji spadaju u visoko rizičnu skupinu su kandidati za adjuvantnu primjenu imatiniba. Uz prognostičke modele, razvijeni su razni nomogrami i konturne karte čija je svrha individualizirana procjena rizika za povrat bolesti. Iako svi navedeni modeli relativno dobro predviđaju pacijente s visokim rizikom za povrat bolesti, sposobnost diskriminacije između nisko rizičnih i srednje rizičnih pacijenata relativno je slaba. Zbog toga su potrebna daljnja istraživanja prognostičkih čimbenika kao i unaprjeđenje trenutnih prognostičkih modela i nomograma radi boljeg selekcioniranja pacijenata koji su kandidati za adjuvantnu primjenu imatiniba.Gastrointestinal stromal tumors (GISTs) are the most common mesenchymal neoplasms of the gastrointestinal tract. They originate or share a common stem cell with the interstitial Cells of Cajal. They most commonly arise in the stomach or in the small intestine and one of their main characteristics is having a mutation in KIT or PDGFRA gene. Scientific advancement in understanding of their cell biology has made this tumor a paradigm for successful molecularly targeted therapy. GISTs are clinically and morphologically very heterogeneous group of tumors. Their biological behavior ranges from benign lesions to overtly malignant sarcomas. One of the main issues in the management of patients with GISTs is the fact that almost every tumor has malignant potential and that makes the development of prognostic models for risk stratification highly important. The most important negative independent prognostic factors are mitotic rate, tumor size, location, and rupture. They served as a basis for development of prognostic models which stratify patients according to risk for disease recurrence to low risk, intermediate risk and high-risk groups. The most important prognostic models are NIH model, modified NIH model and AFIP model. Patients who are stratified into high-risk group are candidates for adjuvant imatinib therapy. Along with prognostic models, various nomograms and contour maps were developed. Their purpose is individualized risk assessment. Although all models perform good in discrimination of high risk patients, their discriminatory ability in low risk and intermediate risk group is unsatisfactory. Further research is needed to determine the value of specific prognostic factors and to improve current prognostic models which will enable better selection of candidates for adjuvant imatinib therapy
Frequency of synchronous and metachronous neoplasia in patients with neuroendocrine tumors
Neuroendokrini tumori (NET) su tumori koji nastaju iz neuroendokrinih stanica koje čine
tzv. difuzni neuroendokrini sustav smješten u sluznici različitih organa. Najčešće su
lokalizirani u probavnom i bronhopulmonalnom sustavu te se češće pojavljuju
sporadično.
NET-ovi se povezuju s povećanom učestalošću razvoja drugih primarnih tumora (eng.
second primary malignancy ili SPM) koji se s obzirom na vrijeme nastanka mogu
podijeliti u sinkrone ili metakrone. Sinkroni tumori su oni koji nastaju unutar 6 mjeseci od
dijagnoze NET-a, a metakroni oni koji nastaju > 6 mjeseci prije ili nakon dijagnoze NETa.
U ovom radu pretražili smo arhivu Kliničkog bolničkog centra Zagreb u razdoblju od
2000. do 2021. godine i zabilježili sve bolesnike s NET-om. Analizom dokumentacije
pronašli smo 201 bolesnika s NET-om. Pronađena su 41 dodatna tumora kod 37 (od
ukupno 201) bolesnika s NET-om. U 12 (29.3%) slučajeva radilo se o sinkronim, a u 29
(70.7%) slučajeva o metakronim neoplazijama. Najzastupljenije su bile neoplazije
probavnog sustava (21 slučaj, 51.2%) i mokraćno – spolnog sustava (9 slučajeva,
21.9%). Zaključno, u skupini od 201 bolesnika s NET-om pronađena je prevalencija
sinkronih i metakronih tumora od 17.9%, što ukazuje na to da prisutnost dodatnih
primarnih tumora kod bolesnika s NET-om nije rijetkost i to treba imati u vidu tijekom
dijagnostike, terapije i praćenja bolesnika.Neuroendocrine tumors (NET) are tumors arising from neuroendocrine cells that
form so-called diffuse neuroendocrine system located in the mucosa of various
organs. They are mostly localized in the digestive and bronchopulmonary tracts and
more often appear sporadically. NETs are associated with an increased incidence of
developing other primary tumors (second primary malignancy or SPM), which can be
divided, depending on the time of onset, into synchronous or metachronous. By
definition, synchronous tumors develop within 6 months of NET diagnosis and
metachronous tumors are those that arise > 6 months before or after NET diagnosis.
In this thesis, we analyzed the archives of University Hospital Centre Zagreb in the
period from 2000. to 2021., and recorded all patients with NET diagnosis. By
analyzing the documentation, 201 patients with NET were found. Also, 41 second
primary tumors were found in 37 (out of a total of 201) patients with NET. In 12
(29.3%) cases they were synchronous and in 29 (70.7%) cases metachronous. The
most common localization of SPM were digestive (21 cases, 51.2%) and urogenital
system (9 cases, 21.9%). To conclude, in a group of 201 patients with NET, the
prevalence of synchronous and metachronous tumors was 17.9%, which indicates
that the presence of SPM in patients with NET is not rare and should be taken into
consideration during diagnosis, therapy and follow up
Prevalence of burn-out syndrome among professionals in oncology
Uvod: Sindrom sagorjevanja je psihološki termin za dugoročnu iscrpljenost i postupno pomankanje interesa za posao i smanjenje profesionalne učinkovitosti a nastaje kao posljedica prolongiranog stresa na radnom mjestu.
Cilj rada: Ispitati prisutnost, intenzitet i karakteristike sindroma sagorjevanja kod zaposlenika Klinike za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb (KBC).
Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 111 ispitanika, 67 sestara i 44 liječnika. Istraživanje se provodilo na Klinici za onkologiju KBC Zagreb. Svi uključeni ispitanici bili su upoznati sa svrhom istraživanja i potpisali su suglasnost za sudjelovanje u istraživanju. Za istraživanje korišten je „Maslach burnout inventory za samoprocjenu“ (MBI). Za statističku obradu podataka korištena je deskriptivna analiza podataka, Pearsonov koeficijent korelacije, neparametrijski statistički testovi Kruskal Wallis i Mann Whitney test. Deskriptivna statistika za svaku pojedinu varijablu prikazana je tablično i grafičkim prikazom.
Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju kako postoji prisutnost sindroma sagorjevanja u vidu emocionalne iscrpljenosti i depersonalizacije. Rezultati pokazuju značajnu povezanost sindroma sagorjevanja i muškog spola, te na značajnu povezanost emocionalne iscrpljenosti i depersonalizacije s obzirom na profesiju ispitanika.
Zaključak: . U budućnosti bi bilo zanimljivo provesti istraživanje o povezanosti sindroma sagorjevanja i individualnih osobina ličnosti, te istraživanje o najčešćim stresorima na Klinici za onkologiju KBC Zagreb.
.Introduction: Burnout syndrome is a psychological term for chronic exhaustion, gradual decrease of job interest and reduction in professional effectiveness, which occurs as a result of prolonged stress in the workplace.
Objective: Examination of the presence, intensity and characteristics of the burnout syndrome in the Oncology department of University Hospital Centre in Zagreb (KBC).
Subjects and Methods: The study included 111 subjects, 67 nurses and 44 doctors. The research was conducted at the KBC Zagreb, Oncology department. All involved respondents were familiar with the purpose of the research and signed the consent to participate in the research. For the study, "Maslach Burnout Inventory for Self-Assessment" (MBI) was used. For statistical data processing were used: descriptive data analysis, Pearson correlation coefficient, nonparametric statistical tests Kruskal Wallis and Mann Whitney test. Descriptive statistics for each individual variable are shown in tabular and graphical displays.
Results: Research shows that there is a presence of burn syndrome in the form of emotional exhaustion and depersonalization. The results show a significant association between male sex and the burnout syndrome. Also, there is a significant association of emotional exhaustion and depersonalization with the subject's profession.
Conclusion: In the future, it would be interesting to conduct a study on the connection between the burnout syndrome and individual personality traits, and to research the most common stressors at KBC Zagreb, Oncology department
Percepcija onkoloških bolesnika o primjeni medicinske konoplje
Konoplja (Cannabis sativa L.) ima dugu povijest kao tip rekreativne droge i kao dio
tradicionalne medicine. U prošlosti je predstavljala vrijedan izvor vlakna i hrane, a potom i
biljni lijek koji se koristio za mnoge bolesti. Kroz povijest njezina uporaba je polagano
nestajala iz konvencionalne medicine. Danas mnogi ljudi u svijetu koriste medicinsku
konoplju kako bi ublažili ili uklonili simptome različitih bolesti.
Glavna prekretnica u znanstvenim istraživanjima biljke konoplje je otkriće delta-9-
tetrahidrokanabinola 1964. godine. Od tada broj znanstvenih istraživanja na temu konoplje i
njenih konstituenata (kanabinoida) ubrzano raste.
Ciljevi ovog specijalističkog rada su obraditi karakteristike konoplje kao biljke sa fokusom na
aktivne tvari prisutne u biljci koje su odgovorne za terapijski učinak. Također, obrađen je
endokanabinoidni sustav i mehanizam djelovanja THC-a koji predstavljaju srž u
razumijevanju utjecaja pripravaka medicinske konoplje na organizam.
Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom. Ispitali smo stav pacijenata o pripravcima
medicinske konoplje dostupnim za njihovo liječenje. Bilo nam je važno detektirati smatraju li
pacijenti pripravake medicinske konoplje terapijskim lijekom za svoja onkološka oboljenja ili
koriste za ublažavanje simptoma osnovne bolesti. S obzirom da je specijalistički rad rađen na
Klinici za onkologiju, željeli smo ispitati konzultiraju li se pacijenti sa svojim liječnikom
onkologom neposredno prije ili tijekom konzumacije pripravaka medicinske konoplje, što je
vrlo važno za proces liječenja. Ovim radom htjeli bismo pridonijeti boljoj edukacije
onkoloških pacijenata o učincima pripravaka medicinske konoplje na njihovo liječenje.
Rezultati provedenog istraživanja su grafički prikazani i komentirani u poglavlju Rezultati. U
istraživanju su sudjelovale 33 osobe ženskog spola i 67 osoba muškog spola. Većinom su to
bile osobe starije životne dobi (56 ispitanika je bilo starije od 60 godina), što je za očekivati s
obzirom na ispitivanu kategoriju onkoloških bolesnika i prevalenciju bolesti u općoj
populaciji. Od svih pacijenata koji su se izjasnili da su koristili pripravke medicinske konoplje
tijekom svog liječenja, niti jedan se nije posavjetovao sa liječnikom onkologom niti zatražio
liječnički recept liječnika opće medicine za legalnu nabavku lijeka. Pacijenti nam dolaze do
pripravaka medicinske konoplje na tzv. crnom tržištu, preko „posrednika“. Takvim
pripravcima ne znamo ni sadržaj aktivne tvari, način ekstrakcije, čistoću pripravka, uvjete
pakiranja i skladištenja, odnosno niti jedan parametar sigurne primjene pripravka nije
zadovoljen. U Republici Hrvatskoj pripravak medicinske konoplja je legalan, a dostupan je u
ljekarnama od studenog 2016. godine, u obliku "Ulje kanabisa u bočicama – TilrayDrops
(Cannabis Sativa Oil)“ – 2,5 mg THC/2,5 mg CBD po 1 mL ulja i 5 mg THC/5mg CBD po 1
mL ulja.
S obzirom na rezultata provedenog istraživanja, ostaje nam još puno prostora za edukaciju.
Edukaciju stručnog kadra koji dolaze u kontakt sa pacijentom (liječnici, farmaceuti) i
edukaciju naših pacijenata. Pacijenti su o temi 'medicinska konoplja' informirani većinom
putem medija i usmenom predajom (prijatelj, drugi pacijenti u bolnici...). Vrlo mali broj
ispitanika se izjasnio da se za savjet obratio stručnoj osobi, liječniku ili farmaceutu. Kao
zdravstveni radnik, smatram da nam preostaje još puno prostora i vremena za edukaciju o
navedenoj temi.Cannabis sativa L. is a plant species that has a long history as a type of recreational drug and
as part of traditional medicine. In ancient times it represented a valuable source of fibre and
food, and soon after that a type of a herbal medicine. Throughout the history, use of medical
cannabis started to disappear from the conventional medicine. Nowadays, many people in the
world use medical cannabis to relieve pain and symptoms of many other diseases.
The main turning point in scientific research of Cannabis sativa is discover of delta-9-
tetrahydrocannabinol in 1964. From that point, the number of researches on the topic of
cannabis and his constituents is growing rapidly.
In this postgraduate diploma theses objectives are: the characteristics of Cannabis sativa L. as
a plant species with focus on the active substances present in the plant responsible for
therapeutic effect. The endocannabinoid system and mechanism of THC was also elaborated
to understand influence of medical cannabis on human organism.
With a questionnaire, our goal was to examine the patients knowledge about medical cannabis
available for their treatment. It was important to detect is the medical use od cannabis treated
as therapeutic drug for their oncological diseases whether just to relieve the pain. Since this
postgraduate diploma theses was done on Oncology Department UHC Zagreb, it was
important for us to find out if patients consult their oncologist before or during the
consumption of medical cannabis. We would like to contribute better education for patients
about the effects of medical cannabis on their health.
The results of the research are presented graphically and commented in the section Results.
The study included 33 women and 67 men. Most of these were elder persons (56 subjects is
older than 60 years), which is expected with regard to the examined category of oncological
patients and the prevalence of disease in the general population. Of all patients who used
medical cannabis during their treatment, none of them had consulted oncologist or their
general practitioner for the recipe. Patients are buying medical cannabis at so-called black
market. For these drug formulations it is not known the content of the active substance, the
way of extraction, the purity of the formulation, the conditions of packaging and storage,
eather is not satisfied the parameter of safe application. In Croatia it is legal to use
composition of medical cannabis and available in community pharmacy since November
2016. Available forms are: "Cannabis Oil in Bottles – Tilray Drops (Cannabis Sativa Oil)" -
2.5 mg THC / 2.5 mg CBD per 1 mL oil and 5 mg THC / 5mg CBD per 1 mL oil.
Considering the results of the research, there is still plenty of room for education. To educate
medical professionals (doctors, pharmacists) and to educate our patients. Patients are not
enought informed about the medical cannabis use, mostly through the media and other
patients in the hospital or friends. Very few of them consult a doctor or pharmacist for advice.
As a medical professional, I consider that there is still plenty of room and time for education
Treatment of neuroendocrine tumors
Neuroendokrini tumori su novotvorine koje potječu iz neuroendokrinih stanica koje su lokalizirane u različitim dijelovima tijela, najčešće u gastrointestinalnom i bronhopulmonalnom sustavu gdje je mreža tih stanica najgušća. Najčešća mjesta metastaziranja su okolni limfni čvorovi, jetra i kosti. Često prekomjerno izlučuju hormone, pa mogu izazvati brojne kliničke simptome te kao takvi predstavljaju poseban dijagnostički i terapijski entitet. Pojavnost neuroendokrinih tumora uglavnom je sporadična, no mogu se razviti i u sklopu multiple endokrine neoplazije tip 1, dok se gastrinomi (2/3) i inzulinomi (1/3) najčešće pojavljuju u hereditarnim sindromima. Neuroendokrine tumore osobitim čine i fiziološke osobine jer stanice NET-a mogu pokazivati fenotipsku sličnost s neuralnim stanicama zbog ekspresije proteina poput sinaptofizina, kromogranina i neuron specifične enolaze. Klinička slika neuroendokrinih tumora može se prezentirati pojavom boli, mučnine, proljeva, spaciokompresivnog sindroma ili se mogu javiti simptomi vezani uz hipersekreciju hormona. Danas se kao važno područje istraživanja nameće pronalaženje ključnih molekularnih mehanizama i genetskih mutacija koji bi razjasnili nastanak i napredovanje neuroendokrinih tumora jer je tumorski rast, kao i odgovor na liječenje, nepredvidljiv. Biološke osobitosti, dulje preživljenje bolesnika i mogućnost praćenja humoralnih biljega čine ih grupom tumora kod kojih je moguće pratiti učinke konzervativnog liječenja.Neuroendocrine tumors are neoplasms that originate from neuroendocrine cells which can be found in different tissues and organs of human body. The greatest concentration of those cell types can be found in gastrointestinal and bronchopulmonal tracts. The most common sites of neuroendocrine tumor metastasis are regional lymph nodes, liver and bone. Some neuroendocrine tumors are functional, which means they produce excess hormones that can lead to a variety of hormone-related symptoms. Most neuroendocrine tumours are mainly sporadic, but association with the multiple endocrine neoplasia type 1 syndrome and clustering within families is known. Gastrinomas and insulinomas are mostly associated with hereditary syndromes. Cells of these neoplasms share common phenotypic characteristics, such as chromogranins, synaptophysin and neuron-specific enolase, with neural cells. The most common clinical presentations include abdominal pain, nausea, diarrhea, compartment syndrome or other hormone-related symptoms. Various further novel strategies of targeted therapy and discovering of molecular mechanisms and genetic mutations which play an important role in tumor growth are under development. Biological characteristics, long-term survival of patients with NETs and available markers makes both diagnosis and therapeutic evaluation possible
- …
